DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Pored već navedenih krupnih promena u našem šumarstvu, odnosno pored
promena u svojinskim odnosima i promena u smislu i ciljevima socijalističkog
rukovođenja šumarstvom, postoje još dve krupne promene koje su od velikog
značaja baš kada se radi o regulisanju pravnih odnosa. Jedna od tih promena
leži u decentralizaciji upravljanja i u vezi s tim u podruštvljenju uprave u
šumarstvu, a druga u decentralizovanom uređivanju šumsko-privrednih i drugih
odnosa u šumarstvu.


Predratno centralističko upravljanje šumama zamenjeno je decentralizovanim
upravljanjem šumama od strane narodnih republika a na mesto birokratskih
organa upravljanja državnim šumama došlo je društveno upravljanje
opštenarodnim šumama u kome odlučujuću reč "imaju neposredni pretstavnici
naroda onog užeg područja (sreza, opštine) na čijoj se teritoriji nalaze ove šume.


Šumski fond zemlje u svojoj ukupnosti svakako pretstavlja jedinstvenu
celinu i prirodno je da se o njemu kao takvom staraju centralni, najviši državni
organi. Ali ovo staranje ne znači isto i upravljanje, a još manje gazdovanje.
Osim ovoga, to najviše staranje o šumskom fondu zemlje kao celini
treba da obuhvata samo ono što se isključivo, u potpunosti tiče šumskog fonda
kao celine, ono što je stvarno zajedničko čitavom šumskom fondu, ono što nije
lokalno (u republičkim razmerama), što nije svojstveno samo jednom delu
toga fonda. Staranje federacije o šumskom fondu zemlje treba da se ogleda u
stvaranju čvrstih osnova i širokih okvira za što uspešnije i racionalnije upravljanje
i gazdovanje šumama od strane onih koji su tim šumama bliži, koji su
više i neposrednije zainteresovani njihovim održavanjem i unapređenjem (narodne
republike, srezovi, opštine).


Upravljanju šumama, s obzirom na samu prirodu šuma, više odgovara decentralizacija
uprave i to vrlo široka decentralizacija, jer lokalni uslovi imaju
na uspešno upravljanje šumama, a naročito na gazdovanje, vrlo veliki i često
odlučujući uticaj (klima, reljef, zemljište, ekonomsko stanje područja, životni
uslovi stanovnika, njihove navike i svest u odnosu na šumu, istoriska prošlost
područja i si.). Zbog ovoga se u novije vreme teži što većoj decentralizaciji
uprave u šumarstvu i u nekim inače centralistički uređenim državama.


Na kraju, na sistem i donošenje osnovnih propisa o šumama od vrlo velikog
je uticaja federativno uređenje zemlje, odnosno dosledno sprovedena
decentralizacija i u našem celokupnom zakonodavstvu. Ovaj momenat je od
vrlo velikog značaja baš kada je u pitanju regulisanje pravnih odnosa u vezi
sa šumama. Centralističko i uniformno regulisanje pravnih odnosa (iako je
ono skoro neizbežno kod centralizovane legislative) ne odgovara prirodi šume
i šumsko-privrednim odnosima, koji nose u sebi niz lokalnih specifičnosti, koji
su skoro lokalno obojeni i koji su, da tako kažemo, srasli sa sredinom u kojoj
su ponikli. Isti razlozi koji idu u prilog odbacivanju centralizovanog i unificiranog
sistema upravljanja šumama postoje i protiv centralističkog i uniformnog
regulisanja pravnih odnosa u šumarstvu.


Ovo poslednje, izgleda, gubilo se iz vida kod izrade nekih dosadašnjih
projekata saveznog zakona o šumama. Inače, teško se može drugačije objasniti
obimnost materije koja je unošena u ove projekte i koja se htela regulisati
jedinstvenih saveznim propisima. Mnoge od ovih materija i odnosa regulisani
su već novim republičkim zakonima o šumama donetim posle 1955. godine i
to skoro potpuno nezavisno od propisa Opšteg zakona o šumama od 1947. g.,
koji nije formalno ukinut ali čiji mnogi propisi nisu više u skladu sa stvar