DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Ciljevi i zadaci šumsko-privredne politike određene zemlje, pomenuto je i
napred, ne moraju biti dati, a vrlo često i nisu dati na jednom mestu, u jednom
jedinom aktu. Oni se obično formulišu u nizu akata kojima se parcijalno
po materiji ili vremenu određuje razvoj, bilo čitavog šumarstva, bilo pojedinih
njegovih delova (perspektivni planovi razvoja narodne privrede, ekspozei prilikom
donošenja državnih budžeta, motivi uz značajnije zakone koji regulišu
materiju iz oblasti šumarstva, perspektivni planovi razvoja šumarstva zemlje
i t. si.). Na ovaj način je data šumsko-privredna politika u većini zapadnih
zemalja.


Najčešće se šumsko-privredna politika zemlje vrlo obuhvatno disku tu je i
relativno brzo precizno formuliše (ako ranije to već nije učinjeno) prilikom
donošenja osnovnih pravnih propisa kojima se regulišu odnosi u šumarstvu.
Donošenje ovih propisa pretstavlja ustvari nametanje obaveza društvu i pojedincima
da se u određenom smislu odnose prema šumi. Pošto se radi o pravnom
regulisanju tih odnosa, o pravnim normama, to formulacija njihova
mora da bude i jasna i precizna, da tačno izražava ono što se njome naređuje.
Formulacija pravnih propisa biće jasna i precizna ako je ono što se njima
izražava, sadržina njihova, prethodno takođe jasno i precizno određena i formulisana.


Pravni propisi svakako izražavaju shvatanja i volju vladajuće klase. Ali da
bi to izražavanje bilo što adekvatnije, mora ta volja prethodno da bude negde
jasno formulisana i sadržinski tačno određena. Jasno određivanje ciljeva i zadataka
šumarstva, određivanje njegovog pravca razvoja naročito je potrebno
u socijalističkom državnom uređenju. Jer je bez toga nemoguće svesno razvijanje
i usmeravanje postojećih šumsko-privrednih odnosa u određenom pravcu


t. j. u pravcu svesnog stvaranja dosledno socijalističkih odnosa u šumarstvu,
što je ustvari i pravi smisao socijalističkog rukovođenja šumarstvom jedne
zemlje.
Iz svega što je napred rečeno vidi se, da je tačno određena i jasno formulisana
šumsko-privredna politika osnova, supstrat za donošenje osnovnih
propisa kojima se regulišu odnosi u šumarstvu. Pošto se osnovni pravni propisi
o šumama obično donose u obliku zakona o šumama, to je dosta teško
doneti dobar i trajniji zakon bez prethodnog određivanja pravca razvoja i
formulisanja osnovnih ciljeva i zadataka šumarstva zemlje.


Poznato je da postavljanje šumsko-privredne politike jedne zemlje nije
ni malo lak posao. Sume i šumska privreda su po svojoj prirodi i po svojoj
istorijskoj prošlosti vrlo tesno i svestrano vezani za celokupan privredni i narodni
život. Te veze su naročito brojne i čvrste u agrarnim i privredno nedovoljno
razvijenim zemljama. Pravno formulisanje odnosa u šumarstvu, ako
ne služi samo fiksiranju postojećih odnosa (što je najčešći slučaj sa osnovnim
šumarskim zakonodavstvom u buržoaskim zemljama), već ima za cilj i stvaranje
novih odnosa, ili još bolje rečeno, stvaranje pravne osnove i okvira za
izrastanje i pravilno razvijanje novih odnosa i za usmeravanje ovih odnosa
u određenom pravcu (što treba da bude cilj zakonodavstvu o šumama u socijalističkim
državama) — mora da kida preživele veze i privrede i naroda sa
šumom i da ukida sve ostale odnose koji svojim postojanjem koče pravilan
razvoj šumske privrede i njeno kretanje u pravcu dosledno socijalističke privrede.


419