DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Jugoslaviji od 7,840.000 ha ukupne obrasle površine u jedinstvenoj društvenoj svojini nalazi se 5,906.000 ha ili 75%, a u privatnoj svojini 1,934.000 ha ili svega 25%.2 Kao što se vidi, svojinski odnosi ne samo da su znatno izmenjeni, već su i mnogo uprošćeni, što svakako mora pozitivno da utiče na produkcione i ostale odnose u šumarstvu. Ali, nisu samo kvantitativne promene te koje su dovele do novih odnosa i otvorile nove mogućnosti u šumskoj privredi. Daleko su značajnije kvalitativne promene izvršene u toku poslednje decenije u oblicima i odnosima svojine. Iz državne i komunalne (i svojine drugih manje značajnih pravnih lica) preko državne socijalističke svojine administrativnog perioda upravljanja privredom, izrastao je nov oblik dosledne socijalističke svojine neposrednog društvenog karaktera. 3 Ako je karakter svojine i svojinskih odnosa određen načinom t. j . društveneim uslovima i odnosima pod kojima se vrši »spajanje« proizvođača i sredstava za proizvodnju, onda je jasno da su ove promene suštinske, kvalitetne, i da je sama proizvodnja dobila niz novih, kako ekonomskih tako i društvenih karakteristika, bitno različitih od onih koje je šumska privreda imala u predratnom, kapitalističkom privrednom sistemu, pa i od onih iz administrativnog upravljanja privredom posle rata. Smisao i upravljanje šumama u opštenarodnoj imovini danas su sasvim drugačiji nego što je to bilo sa šumama u državnoj svojini pre rata, a deli- mično i sa državnim šumama posle rata. Sa ovim su dalje u vezi opšti pa i specifični šumsko-privredni (tehnički) i šumsko-politički (društveni) ciljevi koji treba da se postignu novim sistemom upravljanja šumama. Novi oblik so~ cijalističke svojine neposrednog društvenog upravljanja pruža u šumarstvu, kao i u ostalim delovima naše narodne privrede, najšire mogućnosti za potpuno i svesno obuhvatanje i usmeravanje njegovog budućeg razvoja. Svesno usmeravanje je neophodno za dalji socijalistički razvitak šumarstva, iako su elementi pa i okviri tog usmeravanja već dati opštim društvenim odnosima i uslovima a i samim kvalitetno novim oblikom svojine šuma. Za svesno razvijanje i kretanje društvenih odnosa u određenom pravcu uopšte pa i u šumarstvu potrebno je, pored odgovarajućeg (socijalističkog) drušcveno-ekonomskog uređenja, prvo, jasno postavljanja cilja i pravca kretanja, drugo, nametanje obaveza društvu i pojedincima da u ovom pravcu deluju i, treće, obezbeđenje materijalnih sredstava. Ovo posljednje ustvari sadrži se u realnom određivanju prva dva elementa. Jasno određivanje osnovnih šumsko-privrednih ciljeva i zadataka potrebnije je u šumarstvu, nego u ma kojoj drugoj privrednoj grani. Iako se i u šumskoj proizvodnji ide za što većim skraćivanjem proizvodnog ciklusa i za što bržim obrtima, ipak je karakter šumske proizvodnje takav da je proizvodni ciklus relativno dug, pa se zbog toga i greške u postavljanju zadataka vrlo teško ispravljaju. Isto je i sa eventualnim preorijentacijama šumskoprivrednih elemenata i odnosa, za što realnije njihovo ocenjivanje i za vrlo veliku opreznost pri donošenju zaključaka i projektovanju mera za duže periode. 2) Dr. inž. Dragomir Milojković: Stanje, problemi i perspektive daljeg razvitka šumskog fonda; u knjizi »Razvoj šumarstva i drvne industrije Jugoslavije 1945—1956 g.«, Beograd, 1958, str. 28. 3) Mirko Perović: Politička ekonomija, Beograd, 1957., str. 507. 418 |