DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Jugoslaviji od 7,840.000 ha ukupne obrasle površine u jedinstvenoj društvenoj
svojini nalazi se 5,906.000 ha ili 75%, a u privatnoj svojini 1,934.000 ha ili svega
25%.2 Kao što se vidi, svojinski odnosi ne samo da su znatno izmenjeni, već su
i mnogo uprošćeni, što svakako mora pozitivno da utiče na produkcione i ostale
odnose u šumarstvu.


Ali, nisu samo kvantitativne promene te koje su dovele do novih odnosa i
otvorile nove mogućnosti u šumskoj privredi. Daleko su značajnije kvalitativne
promene izvršene u toku poslednje decenije u oblicima i odnosima svojine. Iz
državne i komunalne (i svojine drugih manje značajnih pravnih lica) preko
državne socijalističke svojine administrativnog perioda upravljanja privredom,
izrastao je nov oblik dosledne socijalističke svojine neposrednog društvenog karaktera.
3 Ako je karakter svojine i svojinskih odnosa određen načinom t. j .
društveneim uslovima i odnosima pod kojima se vrši »spajanje« proizvođača i
sredstava za proizvodnju, onda je jasno da su ove promene suštinske, kvalitetne,
i da je sama proizvodnja dobila niz novih, kako ekonomskih tako i društvenih
karakteristika, bitno različitih od onih koje je šumska privreda imala u predratnom,
kapitalističkom privrednom sistemu, pa i od onih iz administrativnog
upravljanja privredom posle rata.


Smisao i upravljanje šumama u opštenarodnoj imovini danas su sasvim
drugačiji nego što je to bilo sa šumama u državnoj svojini pre rata, a deli-
mično i sa državnim šumama posle rata. Sa ovim su dalje u vezi opšti pa i
specifični šumsko-privredni (tehnički) i šumsko-politički (društveni) ciljevi
koji treba da se postignu novim sistemom upravljanja šumama. Novi oblik so~
cijalističke svojine neposrednog društvenog upravljanja pruža u šumarstvu,
kao i u ostalim delovima naše narodne privrede, najšire mogućnosti za potpuno
i svesno obuhvatanje i usmeravanje njegovog budućeg razvoja. Svesno usmeravanje
je neophodno za dalji socijalistički razvitak šumarstva, iako su elementi
pa i okviri tog usmeravanja već dati opštim društvenim odnosima i
uslovima a i samim kvalitetno novim oblikom svojine šuma.


Za svesno razvijanje i kretanje društvenih odnosa u određenom pravcu
uopšte pa i u šumarstvu potrebno je, pored odgovarajućeg (socijalističkog)
drušcveno-ekonomskog uređenja, prvo, jasno postavljanja cilja i pravca kretanja,
drugo, nametanje obaveza društvu i pojedincima da u ovom pravcu
deluju i, treće, obezbeđenje materijalnih sredstava. Ovo posljednje ustvari
sadrži se u realnom određivanju prva dva elementa.


Jasno određivanje osnovnih šumsko-privrednih ciljeva i zadataka potrebnije
je u šumarstvu, nego u ma kojoj drugoj privrednoj grani. Iako se i u
šumskoj proizvodnji ide za što većim skraćivanjem proizvodnog ciklusa i za
što bržim obrtima, ipak je karakter šumske proizvodnje takav da je proizvodni
ciklus relativno dug, pa se zbog toga i greške u postavljanju zadataka
vrlo teško ispravljaju. Isto je i sa eventualnim preorijentacijama šumskoprivrednih
elemenata i odnosa, za što realnije njihovo ocenjivanje i za vrlo
veliku opreznost pri donošenju zaključaka i projektovanju mera za duže periode.


2) Dr. inž. Dragomir Milojković: Stanje, problemi i perspektive daljeg razvitka
šumskog fonda; u knjizi »Razvoj šumarstva i drvne industrije Jugoslavije 1945—1956
g.«, Beograd, 1958, str. 28.


3) Mirko Perović: Politička ekonomija, Beograd, 1957., str. 507.


418