DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Zaključci plenuma su bili, da se usvoje osnovne postavke prednjeg referata i da se preko nadležnih faktora nastoji da dođe do izmjene dosadašnjeg programa o polaganju stručnih ispita. O prednjim zaključcima obavješten je i Savez društva. Međutim do danas nije se uspjelo, da se važeći program izmijeni. Radi toga je naše Društvo smatralo, da se ponovo na ovome plenumu pokrene prednje pitanje od interesa za cijelu struku i da se nastoji putem Saveza da dođe do izmjene dosadašnjeg programa. Program o polaganju stručnih ispita šumarske struke dostavljen je svim republikama još 1950. godine. Ko je od nas, malo dublje zalazio u sam program ispita vidio je, da se u programu skoro hronološkim redom po pojedinim granama šumarstva prepisani nazivi poglavlja iz univerzitetskih udžbenika srednjih šumarskih škola. Jasno je, u koliko bi se ispitne komisije u potpunosti držale ovoga programa da bi to bilo u potpunosti ponavljanje gradiva sa naših fakulteta i srednjih šumarskih škola. Svaki kandidat morao bi da pokaže potrebna teorijska znanja iz svih šumarskih disciplina, ako bi želeo, da položi po programu predviđeni ispit. Kako je to i praktično nemoguće obzirom na obimnost materije — stručni ispiti su se pretvorili u opis najosnovnijih radnji koji se u praktičnom radu pretežno i sprovode. Radi toga nivo ispita se sve više spušta — te je teško odrediti i kriterij kakva pitanja postaviti šumarskim inženjerima, a kakva šumarskim tehničarima. U glavnom to se je danas toliko ujednačilo da neka bitna razlika i ne postoji. Izvjestan broj šumarskih stručnjaka zastupa i danas mišljenje, da stručni ispiti treba da obuhvate cijelu materiju šumarskih nauka, jer po položenom ispitu nije sigurno na kome će poslu dotični stručnjak u buduće raditi, pa je potrebno na stručnom ispitu da pokaže što svestranije poznavanje svih šumarskih disciplina. Poseban problem na stručnim ispitima su i različiti programi studija iz prošlosti — opšti smjer, uzgojni, odnosno tehnički smjer, pa prema tome i koju materiju treba da polaže pojedini kandidat u odnosu na danas potsojeći program stručnih ispita. Međutim suštinski bi trebalo postaviti šta mi u budućnosti očekujemo od jednog mlađeg inženjera. Naročito u sadašnjim prilikama, kada i u šumarstvu svakim danom sve više dolaze u obzir nove tekovine šumarske nauke, kao što je intenzivno povećanje prinosa, plantažiranje, puna ekonomika u gazdovanju sa šumama itd. Osnovno je, da mladi stručnjak prati nauku, da teoretske postavke kritički raz matra, te da naučna dostignuća primjenjuje u praksi. Nastava na fakultetu, rad za vrijeme pripravničkog staža treba da formira takvog stručnjaka. Provjeravanje takvog rada na stručnome ispitu trebao bi da dade potreban odgovor koliko se u tome uspjelo. Već na fakultetu osnovno bi moralo da bude samostalnost u radu, a dužnost nastavnika da ga u tome pomaže To važi i za pripravnički staž, da za to vrijeme riješava zadatke za naučnim osnovama da teorijsko znanje produbi i da tek onda pristupi rješavanju zadataka. U koliko na primjer treba da riješi problem pošumljavanja nekog objekta, da utvrdi vrstu zemljišta, vrste koje mogu ići na ta zemljišta te ekonomičnost takvih radova, pomoć njegovog šefa ne smiju ´da budu gotovi recepti nego zajedničko utvrđivanje naučnih osnova za riješenje problema. Na stručnom ispitu sa te strane treba osvjetliti kvalitete kandidata i to: a) da li je pristupao studioznom rješavanju zadataka; b) da li je produbljavao i proširivao svoje teorijsko znanje; c) da li je to znanje i koliko uspješno primjenjivao u praksi. Na ovaj način mi ne ćemo samo osvjetliti bitne osobine kandidata nego ćemo samim stručnim ispitom nametnuti izloženi sistem rada, koji za racionalno gospodarenje sa šumama predstavlja jedno od bitnih uslova. Stručni ispit treba da se kreće oko one materije sa kojom je kandidat imao dodira u svome radu, da se kreće oko problema koje je on rješavao ili u njima učestvovao, jer se na drugi način ne mogu osvjetliti njegove kvalitete. Kako je napred napomenuto program stručnih ispita potpuno je jednak programu studija na fakultetu. Od studenata se traži minimum znanja, koja bi u praksi trebao da proširuje, a takav minimum trebao bi da pokaže prema dosadašnjem programu i na stručnom ispitu. A već i taj minimum je gomila heterognih znanja, koje je skoro nemoguće odjednom akumulirati i biti na onoj visini koje je imao kao student i za koje znanje je i pozitivno ocijenjen. Striktno se pridržavati programa stručnih ispita, značilo bi sigurno, da bi najveći broj kandidata pao, a to je s obzirom na snošljivi broj kandidata koji bi trebali ispit položiti doveo do suviše niskog nivoa stručnih ispita. Ovakav ispit kandidate sili na ponovo učenje svih činjenica i fakata — prosto na bubanje, a kroz ispit se ne mogu provjeriti njegovi kvaliteti kako je svoje teorijsko znanje u pratkičnom radu upot |