DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 60 <-- 60 --> PDF |
IZ ZAPISNIKA 3. sjednice Upravnog odbora Šumarskog društva održane dne 6. XI. 1959. Prisutni: Androić, Dekanić, Lacković, Peternel, Sekalec, Špiranec i Zunko. Odsutni: Lulić i Štetić. Dnevni red: 1. Saopćenja; 2. Izvještaj o radu; 3. Plan budućeg rada; 4. Razno. Predsjednik Androić otvorio je sjednicu i prije prelaska na dnevni red iznio slijedeće primjedbe: Društvo je do sada bilo u priličnoj mjerineaktivno te, u neku ruku, preživljavalo krizu. To je tim prije za istaknuti što je naše Društvo bilo jedno od najaktivnijih u Zagrebu. Zbog toga mnoge stvari prolaze mimo Društva, te će se u tom pogledu trebati u buduće daleko više založiti. Pododbori društva također ne daju podatke o svom radu. Nedovoljna aktivnost Društva očituje se i u tome što se ono nije angažiralo u niz krupnih pitanja kao što je na pr. reorganizacija šumarstva, objedinjavanje naučne istraživačke službe, uzdizanje kadrova itd. Plantažni uzgoj drveća brzog rasta zauzima vidno mjesto u razvitku šumarstva u slijedećih 20 godina. Potrebno je da i naše Društvo zauzme određeni stav po tom pitanju, te će ga stoga trebati staviti na dnevni red jednog od prvih plenuma. Poslije izlaganja druga Androića, tajnik Žunko iznosi rad Društva između dviju sjednica. Upoznao je U. o. o slijedećem: DIT — Zagreb odlučio je svečano proslaviti 80 godišnjicu prvog Društva inženjera i tehničara u Zagrebu, te će u tu svrhu izdati i spomen ediciju gdje će obraditi cjelokupnu djelatnost inženjerskih organizacija kroz pomenuto razdoblje. I naše Društvo treba izraditi svoj dio. U vezi te proslave Upravni odbor je predložio članove za odlikovanje. U toku mjeseca oktobra Društvo je dobilo rješenje o nacionalizaciji društvene zgrade. Zahtjev za izuzimanje iznosi 3 mjeseca, te je Društvo podnijelo zahtjev za izuzimanje. Ne postoji mogućnost izuzimanja Čitave zgrade, pošto je Društvo nije čitavu koristilo na 25. prosinca t. j . na dan stupanja na snagu zakona o nacionalizaciji nekretnina. Postoji jedino mogućnost da se od nacionalizacije izuzmu prostorije koje Društvo danas koristi. Na temelju prednjeg zaključuje se da se zatraži izuzimanje slijedećih prostorija: čitavo prizemlje sa ulazom sa Mažuranićevog trga 11, zatim dvorana na drugom katu, jedan stan za pomoćnog službenika, prostorije za ekonomat te podrumske prostorije. Radi što boljeg i sistematskijeg uzdizanja kadrova formira se komisija za školstvo u koju se imenuju: Dr. Dekanić, Savor, Lacković, Zmijanac, Androić, Štetić i Zunko. Ova komisija treba razraditi idejni plan osnivanja lugarskih i šumarskih škola zatim skraćenih šumarskih škola i fakulteta,. Na temelju zaključaka komisije U. o. zauzeo bi svoj stav i iznio ga pred sekretara za šumarstvo. Svečani plenum povodom 40 godišnjice SKJ i SKOJ-a održati će se 19. prosinca. Uvodni referat održati će dr. Androić, referat o revolucionarnoj djelatnosti članova društva ing. Žunko. Radi što boljih priprema osniva se odbor od slijedećih članova: Zunko, Dekanić, Špiranec, Androić i Peternel. Lackovi ć iznosi da bi projektni biro trebalo proširiti, kako bi mogao da preuzima sve poslove operative koji se danas jednim dijelom daju Institutu za drvno industrijska istraživanja. Ing. Srdić, preveo je.sa češkog knjigu »Lovac uzgaja grmlje«. Ova knjiga nalazi se na recenziji kod stručnjaka operative, nakon čega će se donijeti odluka o štampanju. Slijedeća sjednica će se održati najkasnije početkom decembra, na kojoj će se. pretresti sve pripreme za Plenum. XVI. PLENUM SAVEZA INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE JUGOSLAVIJE U Skoplju je u vremenu od 20. do 23. XI. 1959. održan XVI. Plenum Saveza Inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Jugoslavije. Plenum je imao slijedeći dnevni red: 1. Dugoročni program šumarstva i industrije drveta; 2. Program naučno istraživačkog rada u šumarstvu i drvnoj industriji; 3. Izvještaj o radu Saveza; 4. Izrada investicionih programa u šumarstvu i industriji drveta; 5. Izrada šumarske terminologije; 6. O stručnim ispitima inženjera i tehničara šumarstva i industrije drva; 7. Razno. Plenumu je osim članova plenuma nrisustvovao i ing. Franjo Knebl, sekretar Sekretarijata za šumarstvo Izvršnog Vijeća Sabora NR Hrvatske, ing. Bori s G r u j o s k i, pomoćnik sekretara Sekretarijata za šumarstvo NR Makedonije, ing. Jefta Jeremić, sekretar sekcije za šumarstvo Saveza Polj. šum. Komora, ing. Stevan Radić, sekretar Udruženja proizvađača drvne industrije, ing. Ant e L o |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 61 <-- 61 --> PDF |
v r i ć, direktor Instituta za šumarska i lovna istraživanja NR Hrvatske, dr. A1 b e Urbanovski, Savezna uprava za plan, predstavnik Sindikata drvodjelskih radnika i drugi gosti. Predsjednik Saveza ing. R a j i c a D j e- k i ć otvorio je Plenum nakon čega se prešlo na prvu točku dnevnog reda. Referat je bio napisan, pa su referenti dr. Urbanovski i dr. D. Oreščanin izložili ukratko usmeno sadržaj referata. Radi važnog i aktuelnog sadržaja ovih referata donosimo ukratko najvažnije djelove. Među stručnjacima postoji različito mišljenje o šumskom fondu naše zemlje Jedni misle da je on nizak i »nenormalan«, a drugi da je on u odnosu na evropske prorijeđene šume još uvijek u dobrom stanju. Iz ovoga proizlaze i 2 koncepcije o perspektivi industrije drveta. Jedna računa sa teškoćama u bilansu drveta i ograničenim mogućnostima, a druga predviđa nesmetano podmirenje unutarnjih potreba i pojačanje izvoza industrijskih produkata na bazi drvne industrije. Predpostavlja se na temelju nekih podataka da je današnja stvarna zaliha (bez šikara) cea 950 mil. m3, a očuvanih šuma 850 mil. m3. Prema ovim podacima godišnje sječine mogle bi se proširiti od 19,4 mil. m3 u 1959. godini na 22-23 mil. m3 bruto mase. S obzirom na obim sječa od 22,5 mil. m3, može se računati sa promjenom današnje strukture šumske proizvodnje u pravcu većeg učešća »tankog« drveta, pa je potrebno razraditi jasnu perspektivu primarne industrije drveta, koja se sve više orijentira na transformaciju drvne materije (ploče) i kemijsku ili polukemijsku preradu (drvenjača, celuloza). U perspektivi će učešće i apsol. masa ind. drva, pored obima sječa, ovisiti o razvoju kapaciteta za preradu lišćarskog drveta i brzine kojom će se »ogrjevno« drvo osloba đati iz zone lične u korist zone reproduk cione potrošnje. Današnje nisko učešće industrijskog drva u šumskoj proizvodnji, posljedica je, u pr vom redu, neprilagođenosti primarne (me haničke i kemijske) industrije sirovinskoj bazi. U 1965. godini indeks porasta indu strijskog drveta treba da bude 137 za me haničko, 181 kemijsko i 191 za celulozno drvo. Pod uslovom većih i strukturno ade kvatnih investicija u industriju predviđe nim sječinama mogla bi se realizirati i ve ća drvna masa za industrijsku preradu. Treba imati u vidu također da će se u periodu iza 1965. godine početi i ostvarivati prinosi od planom predviđenih plantaža brzorastućih vrsta. Iako će prirodne šume biti i dalje glavni izvor šumske proizvodnje moraju se stvarati novi resursi drveta. Prvim planom predviđa se do 1980. godine podići 1,20 mil. ha plantaža odnosno intenzivnih šum. kultura. Za to bi trebalo investirati u tome periodu 200 milijardi dinara, (za prirodne šume 450 milijardi). Ovi zadaci iziskuju i niz mjera koje tre-r ba prethodno provesti: — donošenje saveznog i republičkih Zakona o šumama; — organizaciono sređenje šumarstva i reguliranje njegovih organizaciono-upravnih i ekonomskih odnosa sa industrijom drveta; — jačanje funkcije šumarskih inspekcija i društvenog nadzora; — izraditi program dugoročnog razvoja šumske i drvno industrijske proizvodnje kao jedinstvenog lanca nacionalne privrede; — provesti administrativne mjere štednje i zamjene drveta; — izradit; program naučno istraživačkog rada i sistema specijalizacije. U drvnoj industriji postoji problem modernizacije proizvodnje poboljšanja kvalitete i produktivnosti rada. Treba se preorjentirati u proizvodnji na ambalažu iz kartona, na ambalažu od lišćara, lesonita i šperploča. U proizvodnji celuloze od značenja je upotreba lišćarske sirovine. Zato je potrebno iznaći nove tehnološke procese. U planu se predviđa opadanje učešća primarnih proizvoda nižeg stepena obrade u korist onih višeg stepena i finalnih proizvoda. U daljnjem radu Plenum je raspravljao o organizaciji i planu naučno istraživačkog rada, investicionom programu u šumarstvu i drvnoj industriji, šum. terminologiji i polaganju stručnih ispita inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije. Radi informiranja naših čitaoca donosimo u cijelosti prijedlog o polaganju tih ispita, koji je izradilo Društvo inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije NR Bosne i Hercegovine. Osnovi na kolima bi trebali da počivaju stručni ispiti inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Plenum D. I. T. — šumara BiH na svome sastanku održanom u februaru 1958. godine razmotrio je problem programa stručnih ispita inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije. Kao baza za ovu diskusiju poslužio je referat prof. ing. V. Matica. (Referat je štampan u Narodnom šumaru broj 1—3 iz 1958.). 403 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Zaključci plenuma su bili, da se usvoje osnovne postavke prednjeg referata i da se preko nadležnih faktora nastoji da dođe do izmjene dosadašnjeg programa o polaganju stručnih ispita. O prednjim zaključcima obavješten je i Savez društva. Međutim do danas nije se uspjelo, da se važeći program izmijeni. Radi toga je naše Društvo smatralo, da se ponovo na ovome plenumu pokrene prednje pitanje od interesa za cijelu struku i da se nastoji putem Saveza da dođe do izmjene dosadašnjeg programa. Program o polaganju stručnih ispita šumarske struke dostavljen je svim republikama još 1950. godine. Ko je od nas, malo dublje zalazio u sam program ispita vidio je, da se u programu skoro hronološkim redom po pojedinim granama šumarstva prepisani nazivi poglavlja iz univerzitetskih udžbenika srednjih šumarskih škola. Jasno je, u koliko bi se ispitne komisije u potpunosti držale ovoga programa da bi to bilo u potpunosti ponavljanje gradiva sa naših fakulteta i srednjih šumarskih škola. Svaki kandidat morao bi da pokaže potrebna teorijska znanja iz svih šumarskih disciplina, ako bi želeo, da položi po programu predviđeni ispit. Kako je to i praktično nemoguće obzirom na obimnost materije — stručni ispiti su se pretvorili u opis najosnovnijih radnji koji se u praktičnom radu pretežno i sprovode. Radi toga nivo ispita se sve više spušta — te je teško odrediti i kriterij kakva pitanja postaviti šumarskim inženjerima, a kakva šumarskim tehničarima. U glavnom to se je danas toliko ujednačilo da neka bitna razlika i ne postoji. Izvjestan broj šumarskih stručnjaka zastupa i danas mišljenje, da stručni ispiti treba da obuhvate cijelu materiju šumarskih nauka, jer po položenom ispitu nije sigurno na kome će poslu dotični stručnjak u buduće raditi, pa je potrebno na stručnom ispitu da pokaže što svestranije poznavanje svih šumarskih disciplina. Poseban problem na stručnim ispitima su i različiti programi studija iz prošlosti — opšti smjer, uzgojni, odnosno tehnički smjer, pa prema tome i koju materiju treba da polaže pojedini kandidat u odnosu na danas potsojeći program stručnih ispita. Međutim suštinski bi trebalo postaviti šta mi u budućnosti očekujemo od jednog mlađeg inženjera. Naročito u sadašnjim prilikama, kada i u šumarstvu svakim danom sve više dolaze u obzir nove tekovine šumarske nauke, kao što je intenzivno povećanje prinosa, plantažiranje, puna ekonomika u gazdovanju sa šumama itd. Osnovno je, da mladi stručnjak prati nauku, da teoretske postavke kritički raz matra, te da naučna dostignuća primjenjuje u praksi. Nastava na fakultetu, rad za vrijeme pripravničkog staža treba da formira takvog stručnjaka. Provjeravanje takvog rada na stručnome ispitu trebao bi da dade potreban odgovor koliko se u tome uspjelo. Već na fakultetu osnovno bi moralo da bude samostalnost u radu, a dužnost nastavnika da ga u tome pomaže To važi i za pripravnički staž, da za to vrijeme riješava zadatke za naučnim osnovama da teorijsko znanje produbi i da tek onda pristupi rješavanju zadataka. U koliko na primjer treba da riješi problem pošumljavanja nekog objekta, da utvrdi vrstu zemljišta, vrste koje mogu ići na ta zemljišta te ekonomičnost takvih radova, pomoć njegovog šefa ne smiju ´da budu gotovi recepti nego zajedničko utvrđivanje naučnih osnova za riješenje problema. Na stručnom ispitu sa te strane treba osvjetliti kvalitete kandidata i to: a) da li je pristupao studioznom rješavanju zadataka; b) da li je produbljavao i proširivao svoje teorijsko znanje; c) da li je to znanje i koliko uspješno primjenjivao u praksi. Na ovaj način mi ne ćemo samo osvjetliti bitne osobine kandidata nego ćemo samim stručnim ispitom nametnuti izloženi sistem rada, koji za racionalno gospodarenje sa šumama predstavlja jedno od bitnih uslova. Stručni ispit treba da se kreće oko one materije sa kojom je kandidat imao dodira u svome radu, da se kreće oko problema koje je on rješavao ili u njima učestvovao, jer se na drugi način ne mogu osvjetliti njegove kvalitete. Kako je napred napomenuto program stručnih ispita potpuno je jednak programu studija na fakultetu. Od studenata se traži minimum znanja, koja bi u praksi trebao da proširuje, a takav minimum trebao bi da pokaže prema dosadašnjem programu i na stručnom ispitu. A već i taj minimum je gomila heterognih znanja, koje je skoro nemoguće odjednom akumulirati i biti na onoj visini koje je imao kao student i za koje znanje je i pozitivno ocijenjen. Striktno se pridržavati programa stručnih ispita, značilo bi sigurno, da bi najveći broj kandidata pao, a to je s obzirom na snošljivi broj kandidata koji bi trebali ispit položiti doveo do suviše niskog nivoa stručnih ispita. Ovakav ispit kandidate sili na ponovo učenje svih činjenica i fakata — prosto na bubanje, a kroz ispit se ne mogu provjeriti njegovi kvaliteti kako je svoje teorijsko znanje u pratkičnom radu upot |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 63 <-- 63 --> PDF |
punio i kako ga je u praksi i primjenjivao. Ne bi se dublje analiziralo, da je i sam ovakav ispit u neku ruku i nemoralan, jer mogu da padnu kandidati koji raspolažu kvalitetima visoko kvalifikovanog stručnjaka, a da prođu i oni koji se u stručne poslove nisu udubljivali i koji svojim radom ne će nikada neke poslove i ozbiljnije unaprijediti. Kandidat je u neravnopravnom položaju prema ispitivaču, jer dok kandidat mora da pokaže koliko toliko znanja iz svih oblasti šumarstva ispitivač se priprema samo iz jedne oblasti. Često se čuje, a i samim ispitima daje se naziv praktični ispit, za nekoga kandidata se kaže da se pokazao kao dobar praktičar. Međutim kako će se u praksi uspješno riješavati ti zadaci ako nema za to i bogatstva teorijskog znanja. Rezimirajući prednja izlaganja preporučuju se i slijedeći zaključci 1. Da je na stručnom ispitu potrebno osvjetliti da li je kandidat studiozno prilazio zadacima da li je svoje teorijsko znanje proširivao, te da li je to znanje i sa uspjehom primjenjivao. 2. Ovo se može najbolje ocjeniti na osnovu pismenog rada kandidata izrađenog za vrijeme pripravničkog staža, gdje bi izložio u čemu su se sastojali problemi zadataka koje je dobio za rješavanje i izložio teorijske osnove za rješavanje i rezultate. 3. Usmeni ispit treba proširiti još na neke druge probleme, sa kojima se kandidat susreo za vrijeme prakse. Uvid u te probleme dao bi dnevnik rada kandidata. Ovim bi se dobilo široko polje za provjeravanje činjenica i znanja, ali ipak ovo ne bi značilo veliko približavanje današnjim ispitima, jer je kandidat imao dodira sa tom materijom i morao je njene osnove produbljivati i proširivati. 4. Sadašnji pismeni ispiti sa zajedničkom temom ne bi bili prihvatljivi. Možda jedino zajedničke teme za pojedine grupe, koje su se približno bavile istim poslovima u praksi ili za svakoga pojedinca što bi bilo teško izvodljivo. 5. Terenski ispit trebao bi da se obavlja po grupama prema dosadašnjem radu pojedinih grupa kandidata. 6. Obaveza kandidata da bar jednu godinu provedu na stažu u šumskim upravama i manipulacijama, kao mjestu gdje se može s obzirom na zadatke najviše proširiti i produbiti teorijsko znanje kandidata i gdje se ta znanja mogu najlakše i primjeniti u praksi. Prelazak na nove osnove polaganja stručnih ispita ne bi odmah značio neki visok skok dijametralno različit od dosadašnjeg, ali bi značilo veliku kvalitetnu promjenu, što bi pridonijelo uzdizanju stručnosti kadrova i zavođenju studioznosti u radu. Neke tehničke struke — mašinci a još i neki drugi prošii su na napred izloženi sistem polaganja stručni hispita. Šumarski tehničari U Srednjim šumarskim školama, što je i normalno, ne produbljuju se naučne discipline nego izlaganja treba da budu što jednostavnija i shvatljivija za učenike. Tehničar uzevši u »prosjeku« nije u mogućnosti obzirom na stečena znanja u školi da naučna dostignuća dovoljno razrađuje i kritički osmatra pa prema tome i da ta naučna dostignuća s uspjehom i primjenjuje. Međutim ovim ne će da se kaže da dobar broj tehničara blagodareći svome individualnom radu i predispozicijama ne može se dići na nivo šumarskog inženjera. Takvih u praksi dosta i ima. Tehničari bi trebali na osnovu rješenja radove izvoditi. Svakako i tehničar i za te poslove mora imati odgovarajuće teorijsko znanje. Na stručnim ispitima osnovno bi bilo da pokaže da zna kako se pojedini poslovi treba da izvršavaju, da ih zna i obrazložiti a naročito da pokaže da te poslove može sa uspjehom vršiti u praksi. Osnova i njegovog provjeravanja trebala bi da bude njegov rad za vrijeme staža kao pripravnika. Taj uvid bi se dobio kroz njegov dnevnik rada. Osnovne poslove koje bi tehničar morao da zna trebalo bi taksativno navesti. Ovo bi se svakako odnosilo na one poslove koji se pretežno sreću kod osnovnih šumarskih organizacija — šumsk:h uprava, manipulacija i pogona drvne industrije. U ove poslove ne bi trebalo uzimati one poslove koji se u praksi rjeđe sreću, a ukoliko bi isti morao i da ih obavlja treba da mu pomogne inženjer. Ispiti bi trebali da budu pismeni, usmeni´ i terenski. Svakako da bi ovako postavljeni stručni ispiti zahtijevali: 1. Da pripravnici ne bi smjeli po dolasku u službu da odmah budu postavljeni na odgovarajuća radna mjesta, nego da im se pruži mogućnost za produbljivanje i proširivanje svojih znanja i njihovu primjenu u praksi. Moralo bi se svakako izbjeći postavljanja i na rukovodeća radna mjesta. Jasno je, da za sada mora do toga dolaziti uslijed nedostatka kadrova. 2. Da se pripravnicima omogući upoznavanje sa što većim nizom poslova. 3. Stvaranje uglednih šumskih uprava, manipulacija i razvijenih pogona drvne in |