DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 57 <-- 57 --> PDF |
rotiraju) za krčenje korova sve do debljine kupine, a za deblje šiblje rabe nam male kružne pile, koje tjera motor nošen na leđima. S tim se alatima može lijepo raditi, ali samo tamo, gdje su biljke u redove sađene. Pri nepovoljnim uslovima, naročito na strminama, efekat je tih strojeva slab. Dok je mehanizacija u sječi drva u Austriji u skromnim počecima, dotle je tehnika izvoza iz šume i transporta bitno napredovala. DOMAĆA LITERATURA ANIĆ, M.: Šumsko vegetacijski odnosi Istre. Zemljište i Biljka. VII, 1—3 pp. 83-95. Beograd, 1959. Izneseni rad je održan kao referat na I. Kongresu Jug. društva za proučavanje zemljišta (Portorož 1955.). Autor se u kraćem uvodu osvrće na opće ekološko-geološke prilike Istre u vezi šumsko- vegetacijskih odnosa. Na osnovu istraživanja šuma Istre: Bečka, Adamovića, de Phillipisa i Horvatića, kao i vlastitih iznosi podjelu šuma Istre. Šume Istre predstavljaju klimaks, odnosno paraklimaks vegetacije. Razlikuje slliedeće skupove, odnosno pojase šuma: 1. ŠUME RIJEČNIH DOLINA. Ovo su nizinsko-poplavne šume, koje su nekada bile više raširene t. j . više manje uz sve istarske potoke. Danas je jedino sačuvana veća nizinska šuma, poznata legendarna Motovunska šuma (1200 ha). Edifikatorne su vrste Ulmus carpinifolia, U. laevis, Quercus robur Fraxinus angustifolia. 2. POJAS MEDITERANSKIH LISTACA je ograničen na uski pojas uz more — širina nekoliko kilometara do 100 m nadmorske visne. Klimatogena je šuma HRASTA CRNIKE (Quercus ilex). No ona je gotovo svagdje potisnuta. Čovjek kroz milenije potiskiva navedenu šumu, te je ona zastupana nizom degradacijskih stanja: makija (žibljak), pseudomakija, garigi (travnjaci), pseudogarigi i kamenjare. 3. POJAS SUBMEDITERANSKIH LISTACA zaprema veći dio Istre (80%) — Istarska visoravan, podnožje Učke i Ćićarija. U ovome pojasu razlikuju se četiri šumska područjs: toplo, umjereno i hlad- Veoma je vjerojatno, da će se razočarati oni, koji se nadaju saniranju šumoprivređe od porasta cijene drvu. Realna mogućnost da se izvuče veća korist iz šume leži u smanjenju troškova proizvodnje. Pretpostavka je: obrazovanje i pravilna upotreba umjesnih šumskih radnika i podesnih mašina. Đuro Knežević no područje,hrasta medunca i područje pitomog kestena. Medunčeve šume su klimatogene zajednice. Uz hrast medunac (Quercus lanuginosa), najvažnije su vrste: Acer campestre, Carpinus orientalis, Acer monspesulanum, Prunus mahaleb, Ostrya carpinofolia, Celtis australis, Sorbus torminalis, Cornus mas, Prunus mahaleb, Ostrya carpinifolia, Cel_ Rhamnus cathartica Evonymus verrucosa, E. europea, Aronia rotundifolia i dr. Medunčeve šume su pod jakim antropogenim uticajima. U toplim medunčevim šumama (prelazno područje od mediteranskog pojasa k submediteranskom) obiluje još mediteranskim elementima. Na pojas ovih šuma do nadmorske visine 400 m prostire se područje umjereno toplih medunčevih šuma, a iznad ovoga hladno područje medunčevih šuma. Područje kestenovih šuma je unutar medunčevih šuma. Pitomi kesten izgrađuje posebnu cenozu (Castanetum sativae). Cisti kestenici dolaze u Istri (300: ha). 4. POJAS BUKOVIH ŠUMA —Donja granica ovih šuma je u Istri i Ćićariji 700800 m nadmorske visine.. Šuma bukve (Fa-, getum silvaticae) tvori prostrane sastojine ali i s nizom degradacijskih stadija. U završnom dijelu referata iznose sesmjernice u odnosu na istarske šume u vezi melioracije postojećih šuma, potrebe zaštite, uređenje poljoprivredno-šumarskih odnosa, borba protiv erozija i pošumljivanje. Dr. J. Kovačević |