DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 54 <-- 54 --> PDF |
šumarstvu odmah postaje voditelj pokusne stanice, rasadnika ili šumarije. Njegovo znanje o šumarstvu nije veće od našeg ču vara šuma, ali zato on ima opće znanje koje mu omogućuje da prelazi iz jednog u dru go poljoprivredno zanimanje. To je razlog zašto se oni bore protiv kreiranja posebnih šumarskih fakulteta. Samo u Venezueli i Čil e-u otvoreni su pred 8 god. šum. fakultet], ali je na njima više profesora nego studenata. Rijetki studiraju šumarstvo iz bojazni, da se vežu samo na tu struku. (Istu pojavu riješio je u Španiji Franco, kad je odredio da se svake godine u prvi semestar mora upisati 50 studenata. Šumarski fakultet u Španiji postoji već čitavo stoljeće, a nije dao ukupno ni 500 apsolvenata). Srednjih i nižih šum. škola nema. Da bi se obrazovala tzv. guarda bosque pred 9 je godina otvoren dvogodišnji kurs na najljepšem mjestu argentinskih Korđiljera za 6 učenika, koji su imali opskrbu badava i plaćenu dnevnicu za 5-satni praktični rad u šumi. Ali budući da se kroz 4 kursa teško natjeralo đake, koji su iza dvogodišnjeg besplatnog boravka prešli u druga zanimanja, vlada je zaključila da tu jedinu nižu školu nakon 9-godišnjeg postojanja zatvori. Ista sudbina čeka i šum. fakultet u Cile-u i Venezueli, ako FAO ne da stručnjake i sredstva. Sa šumom se u većini zemalja postupa kao s kamenolomom: uzme se ono što se dade najbolje unovčiti. Ako je tlo za oranice, južno voće, marvogojstvo, onda se ostaci opljačkane šume zapale, a nije li ni za to, onda se jednostavno napusti ili proglasi nacionalnim parkom. Naravno da tako izopačeno gazdovanje zabrinjuje, jer na prostranim područjima nema šuma, pa ni drva, a osjetno su se pogoršale i hidrološke prilike. Zato je Argentin a donijela 1948. opsežan zakon o šumama, po kojem svaki privatnik treba dozvolu za svako .posječeno stablo, koje mora nadomjestiti sa 4 nove sadnice. Vlast ih može prisiliti da pošume na svoj trošak 10"/o posjeda. Ali što može i najidealnije zakonodavstvo, ako nije opravdano gospodarskom nuždom? Međutim, dolazi do promjene u svjetskoj šumoprivredi, pa će doći i u ovim zemljama. Oskudica drva, pomagana kroničnim manjkom deviza, izaziva porast cijena, odnosno zemljišne i šumske rente kod novih pošumljavanja. Pošumljavanje napreduje polako, jer su šume slabo rentabilne. Prašuma daje samo 10—20%> teh. drva, pa se onda ne isplati ostalih 80—90´%> nevrijedne drvne mase posjeći, počistiti i tlo ponovo pošumiti. To i jest razlog, da svi dobronamjerni prijedlozi evr. komisije za održanje šume i pošumlja vanje, ostaju na papiru. Otkad industrija (celuloze, ploča iverica i si.) rabi i dosad neupotrebljavane vrste dr veća, moći će se korišćenje drva u Anda ma-Kordiljerama povisiti na 80%, a u trop skim prašumama na 60°/o. Time će pojefti niti i pošumljavanje. Ono će se vršiti osim brzorastućim vrstama, kao P i n u s r a diata, Pinus car i be a, topola ma i eukaliptima, i drugim vrstama. Tako će se dobiti 30—50 kub. m prirasta p& ha i ne će se oskudijevati na drvu. Počeci se opažaju već u južnom Č i 1 e-u, gdje se na jeftino kupljenom šum. tlu već pošumilo 200.000 ha uglavnom sa Pinus i n s i gnis i Pinus radiata. Tako je stvorena hiperprodukcija u tim vrstama drva. Slična je situacija i u Argentini na delti rijeke Parana , gdje je zasađeno topolom 50.000 ha, a u juž. B r a z i 1 i j i isto toliko eukaliptom. Neke su države uvele pokusne stanice, kojima je zadatak, da ustanove, koje vrste drveća treba uzgajati. Tu su uposleni evr. šumari, ali u podređenom položaju. U većini je zemalja država podigla nekolika malih šum. rasadnika, koji daju materijal za privatna pošumljavanja i parkiranja uz umjerene cijene ili badava. Ali budući da ti rasadnici ne mogu zadovoljiti sve potrebe, iznikla su mnoga privatna poduzeća,, koja sva dobro prosperiraju. Smatra se naime otmjenim, da čim se netko malo potkoži, odmah gradi ljetnikovac. A jer nije red da takav dvorac leži u devastiranoj prašumi, to je valja očistiti, a na njezino mjestosade se egzote, naročito konifere. Pa budući da novi gavani nemaju vremena da čekaju dok mlade biljčice izrastu, kupuju oni stabalca od 2 m i viša i za njih plaćaju afekcionu cijenu. Naši će šumari iz tih razloga dobiti najprije namještenje u rasadnicima, bilo privatnim ili državnim. Najviše se traži i najskuplje plaća sjeme Pinu s taxifolia i Pinus insignis. U Argentin i privatni posjednici, ako» žele iskorišćavati svoje šume, moraju imati uređivače i predložiti plan pošumljavanja. Za izradbu tih planova dobro se plaća, ali budući da ih može sastavljati samo tamošnji agronom, to ga valja pronaći, samo da potpiše, a sastavi ih bilo tko, i vlast će ih odobriti. Ima još jedan način da si doseljenik osigura egzistenciju. Ukoliko samo ima nešto rezervnog novca, da bi stvorio mali rasadnik i dočekao dok sadnice izrastu. Tako na pr. u delti rijeke Parana rasadn´k topole na 9 ha omogućuje život obitelji od 5 članova. Topolovina (12^g. ophodnja) upotrebljava se za daske sanduka i celulozu. To isto daje u |