DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 54     <-- 54 -->        PDF

šumarstvu odmah postaje voditelj pokusne


stanice, rasadnika ili šumarije. Njegovo


znanje o šumarstvu nije veće od našeg ču


vara šuma, ali zato on ima opće znanje koje


mu omogućuje da prelazi iz jednog u dru


go poljoprivredno zanimanje. To je razlog


zašto se oni bore protiv kreiranja posebnih


šumarskih fakulteta.


Samo u Venezueli i Čil e-u otvoreni
su pred 8 god. šum. fakultet], ali je na
njima više profesora nego studenata.
Rijetki studiraju šumarstvo iz bojazni,
da se vežu samo na tu struku. (Istu pojavu
riješio je u Španiji Franco, kad je odredio
da se svake godine u prvi semestar mora
upisati 50 studenata. Šumarski fakultet u
Španiji postoji već čitavo stoljeće, a nije dao
ukupno ni 500 apsolvenata).


Srednjih i nižih šum. škola nema. Da bi
se obrazovala tzv. guarda bosque pred 9 je
godina otvoren dvogodišnji kurs na najljepšem
mjestu argentinskih Korđiljera za 6 učenika,
koji su imali opskrbu badava i plaćenu
dnevnicu za 5-satni praktični rad u
šumi. Ali budući da se kroz 4 kursa teško
natjeralo đake, koji su iza dvogodišnjeg besplatnog
boravka prešli u druga zanimanja,
vlada je zaključila da tu jedinu nižu školu
nakon 9-godišnjeg postojanja zatvori. Ista
sudbina čeka i šum. fakultet u Cile-u i Venezueli,
ako FAO ne da stručnjake i sredstva.


Sa šumom se u većini zemalja postupa
kao s kamenolomom: uzme se ono što se
dade najbolje unovčiti. Ako je tlo za oranice,
južno voće, marvogojstvo, onda se
ostaci opljačkane šume zapale, a nije li ni
za to, onda se jednostavno napusti ili proglasi
nacionalnim parkom. Naravno da tako
izopačeno gazdovanje zabrinjuje, jer na
prostranim područjima nema šuma, pa ni
drva, a osjetno su se pogoršale i hidrološke
prilike. Zato je Argentin a donijela 1948.
opsežan zakon o šumama, po kojem svaki
privatnik treba dozvolu za svako .posječeno
stablo, koje mora nadomjestiti sa 4 nove
sadnice. Vlast ih može prisiliti da pošume


na svoj trošak 10"/o posjeda. Ali što može i
najidealnije zakonodavstvo, ako nije opravdano
gospodarskom nuždom? Međutim, dolazi
do promjene u svjetskoj šumoprivredi,
pa će doći i u ovim zemljama. Oskudica
drva, pomagana kroničnim manjkom deviza,
izaziva porast cijena, odnosno zemljišne
i šumske rente kod novih pošumljavanja.
Pošumljavanje napreduje polako, jer su šume
slabo rentabilne. Prašuma daje samo
10—20%> teh. drva, pa se onda ne isplati ostalih
80—90´%> nevrijedne drvne mase posjeći,
počistiti i tlo ponovo pošumiti. To i
jest razlog, da svi dobronamjerni prijedlozi


evr. komisije za održanje šume i pošumlja


vanje, ostaju na papiru.


Otkad industrija (celuloze, ploča iverica


i si.) rabi i dosad neupotrebljavane vrste dr


veća, moći će se korišćenje drva u Anda


ma-Kordiljerama povisiti na 80%, a u trop


skim prašumama na 60°/o. Time će pojefti


niti i pošumljavanje. Ono će se vršiti osim


brzorastućim vrstama, kao P i n u s r a


diata, Pinus car i be a, topola


ma i eukaliptima, i drugim vrstama.


Tako će se dobiti 30—50 kub. m prirasta p&


ha i ne će se oskudijevati na drvu. Počeci


se opažaju već u južnom Č i 1 e-u, gdje se


na jeftino kupljenom šum. tlu već pošumilo


200.000 ha uglavnom sa Pinus i n s i gnis
i Pinus radiata. Tako je stvorena
hiperprodukcija u tim vrstama drva.
Slična je situacija i u Argentini na delti
rijeke Parana , gdje je zasađeno topolom
50.000 ha, a u juž. B r a z i 1 i j i isto toliko
eukaliptom.
Neke su države uvele pokusne stanice,
kojima je zadatak, da ustanove, koje vrste
drveća treba uzgajati. Tu su uposleni evr.
šumari, ali u podređenom položaju. U većini
je zemalja država podigla nekolika
malih šum. rasadnika, koji daju materijal
za privatna pošumljavanja i parkiranja uz
umjerene cijene ili badava. Ali budući da
ti rasadnici ne mogu zadovoljiti sve potrebe,
iznikla su mnoga privatna poduzeća,,
koja sva dobro prosperiraju. Smatra se naime
otmjenim, da čim se netko malo potkoži,
odmah gradi ljetnikovac. A jer nije red
da takav dvorac leži u devastiranoj prašumi,
to je valja očistiti, a na njezino mjestosade
se egzote, naročito konifere. Pa budući
da novi gavani nemaju vremena da čekaju
dok mlade biljčice izrastu, kupuju oni
stabalca od 2 m i viša i za njih plaćaju
afekcionu cijenu. Naši će šumari iz tih razloga
dobiti najprije namještenje u rasadnicima,
bilo privatnim ili državnim. Najviše
se traži i najskuplje plaća sjeme Pinu s
taxifolia i Pinus insignis.


U Argentin i privatni posjednici, ako»
žele iskorišćavati svoje šume, moraju imati
uređivače i predložiti plan pošumljavanja.
Za izradbu tih planova dobro se plaća, ali
budući da ih može sastavljati samo tamošnji
agronom, to ga valja pronaći, samo da
potpiše, a sastavi ih bilo tko, i vlast će ih
odobriti.


Ima još jedan način da si doseljenik osigura
egzistenciju. Ukoliko samo ima nešto
rezervnog novca, da bi stvorio mali rasadnik
i dočekao dok sadnice izrastu. Tako na
pr. u delti rijeke Parana rasadn´k topole na
9 ha omogućuje život obitelji od 5 članova.
Topolovina (12^g. ophodnja) upotrebljava se
za daske sanduka i celulozu. To isto daje u