DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Tačno je da se u potpunom sklopu četinara ne može održati nikakva vrsta, ni kulturna, ni šumska. Ali pomislite, koliko će vremena proći do potpunog sklopa četinara! Za to vreme rentabine kulture će svakako podmiriti uzgojne troškove. Zaista, na malinu treba obratiti najveću pažnju. Ona brzo pokriva zemljište i time ga čuva od insolacije, razmnožava se sama po sebi. Šta se tiče koristi, naše tvornice za preradu voća imaju velike potrebe za malinom, jer malina »spada u red najvažnijih sirovina za konzervnu industriju a ne manje važna kao izvozan artikl. Potražnja maline iz inostranstva je neverovatno velika, a ništa se ne izvozi što predstavlja čist gubitak u devizama. Potreba naše konzervne industrije penje se na više hiljada vagona maline«. Na egzotama moramo da se zadržimo jer je to jedna od osnovnih tačaka projekta komore, i jaka poluga za racionalno preobražavanje naših šuma. Projekat ne spominje to tako detaljno kako b; trebalo i udara akcenat na eukaliptus. Bezuslovno da će eukalipt zauzeti svoje mjesto, ali s obzirom na podesne površine to ne će biti od velikog značenja. Pored eukalipta imamo veliki izbor vrednih egzota, koje rastu brže od domaćih vrsta i mnogo su otpornije od svih nedaća. Neki imaju pesimističko mišljenje o duglaziji i trude se dokazati da je u Evropi mal´ne sva duglazija propala zbog bolesti osipa iglica. A u prošloj godini je izašla iz štampe nemačka knjiga »Duglazija i njeno drvo« sa oko 1000 strana gde ima tačnih podataka o gubicima duglazije. Ovi gubici nisu tako veliki i obuhvata ju manji deo kultura. U svakom slučaju ti su gubici mnogo manji od gubitaka koje je pretrpio svuda po Evropi domaći brest od holandske bolesti. Sredstvo protivu holandske bolesti nij pronađeno, a sredstvo protivu osipa iglica vrlo je jednostavno i lako. Naime, proučavanjem je ustanovljeno da se osip iglica pojavljuje samo kod forma određenog južnog porekla. Druge forme ne boluju od osipa i duglazija se sada razmnožava i dalje bez rizika. Sada duglazija na pr. u Švajcarskoj, u 31 godini starosti ima 649 kub. m drvne mase, a godišnji prirast od 21 kub. m. Dr. Petrovicu kao starom stručnjaku svakako je poznata ta bolest duglazije ali ni on ne pridaje tome značenja, jer piše: »Sa stanovišta podizanja šuma duglazija se ocenjuje vrlo povoljno.-Ona će kod nas moći dobro da se održi i lepo da uspeva. Po sravnjenju sa našim četinarima ispada bolja «. U B i H ima malo duglazije ali svuda dobro uspeva. Na Sarajevskoj stanici ima 20-godišnjih stabala visokih do 11 m odličnog habitusa. Svakako treba spomenuti da pored duglazije ima mnogo vrednijih vrsta. Začudo, nigdje nije spomenuta sekvoj a koja se sada sadi u Evropi sve se više i više razmnožava. I naši šumari pokazuju sve veće interesovanje o čemu svedoče članci o sekvoji koji su se pojavili u našoj stručnoj štampi. U Engleskoj 20-godišnja sekvoja dala je masu od 430 kub. m po ha, što ne može dati ni jedan drugi četinar. Na Sarajevskoj stanici 20-god;šnja sekvoja postigla je u prsnom prečniku 32 cm. Kod zemlje prečnik iznosi više pola metra. Godišnji prirast drvne mase po ha je veći od 22 kubika. Tekući prirast mase povećava se svake godine. Prema sadanjoj krivulji dinamike prirasta još za 10 godina (t. j . u 30 godina starosti), to će biti drvo sa 50 cm u prsnom prečniku, što tačno odgovara intencijama Komore o ophodnji od 30 godina. Na sekvoju ne napadaju nikakve štetočine; ona je potpuno imuna od svih bolesti. Njeno drvo ne truli ni nakon 200 godina. Drvo sekvoje je visoko kvalitetno; namještaj u rezidenciji pretsednika SAD napravljen je od sekvoje U Americi sekvoja zauzima 400 |D00 ha sa drvnom masom do 6.000 kub. m/ha. Kod nas ima sekvoje kod Zagreba, Varaždina, Samobora, Karlovca, a video sam jednu veću sekvoju u Goraždu. Imamo stabala 40 m visokih sa drvnom masom od po 50 kub. m, starih 70 do 80 godina To znači´ da sada možemo bez ikakvog rizika pristupiti masovnom razmnožavanju sekvoje. Ona jedino ne podnosi stagnirajuću vodu i nešto slabije raste na jako alkaličnom tlu. Sledeća vredna vrsta je pačempres. Drvo je odličnog tehničkog kvaliteta. Raste nešto brže od domaće smrče. Neverovatno je izdržljiv; ne raste samo u slučaju ako se posadi korenjem gore Otporan je prema bolestima, štetočinama i mrazu. Ne bira zemljište već podjednako uspjeva i na kiselim i na alkaličnim zemljištima. Odlično podnosi sušu. Jako reagira na ishranu. Ima sve prednosti čempresa a ni jednu njegovu manu. Na Sarajevskoj stanici 20 godišnji pačempres je visok 8 m ali u Hercegovini godišnji visinski prirast dostiže do 1 m. Nema debelih bočnih grana a vrlo brzo se čisti od tankih. Odličan je za mješovite sastojine i za rentabilne plantaže. Ni sa pačempresom ne treba više ogleda. U 1957. g. oko Zenice, pored đubrene topolove plan |