DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 46     <-- 46 -->        PDF

Tačno je da se u potpunom sklopu četinara
ne može održati nikakva vrsta, ni kulturna,
ni šumska. Ali pomislite, koliko će
vremena proći do potpunog sklopa četinara!
Za to vreme rentabine kulture će svakako
podmiriti uzgojne troškove.


Zaista, na malinu treba obratiti najveću
pažnju. Ona brzo pokriva zemljište i time
ga čuva od insolacije, razmnožava se sama
po sebi. Šta se tiče koristi, naše tvornice za
preradu voća imaju velike potrebe za malinom,
jer malina »spada u red najvažnijih
sirovina za konzervnu industriju a ne manje
važna kao izvozan artikl. Potražnja
maline iz inostranstva je neverovatno velika,
a ništa se ne izvozi što predstavlja čist
gubitak u devizama. Potreba naše konzervne
industrije penje se na više hiljada vagona
maline«.


Na egzotama moramo da se zadržimo jer
je to jedna od osnovnih tačaka projekta komore,
i jaka poluga za racionalno preobražavanje
naših šuma. Projekat ne spominje
to tako detaljno kako b; trebalo i udara akcenat
na eukaliptus. Bezuslovno da će eukalipt
zauzeti svoje mjesto, ali s obzirom
na podesne površine to ne će biti od velikog
značenja. Pored eukalipta imamo veliki
izbor vrednih egzota, koje rastu brže od
domaćih vrsta i mnogo su otpornije od svih
nedaća.


Neki imaju pesimističko mišljenje o duglaziji
i trude se dokazati da je u Evropi
mal´ne sva duglazija propala zbog bolesti
osipa iglica. A u prošloj godini je izašla iz
štampe nemačka knjiga »Duglazija i njeno
drvo« sa oko 1000 strana gde ima tačnih
podataka o gubicima duglazije. Ovi gubici
nisu tako veliki i obuhvata ju manji deo
kultura. U svakom slučaju ti su gubici mnogo
manji od gubitaka koje je pretrpio svuda
po Evropi domaći brest od holandske bolesti.
Sredstvo protivu holandske bolesti nij
pronađeno, a sredstvo protivu osipa iglica
vrlo je jednostavno i lako. Naime, proučavanjem
je ustanovljeno da se osip iglica
pojavljuje samo kod forma određenog južnog
porekla. Druge forme ne boluju od osipa
i duglazija se sada razmnožava i dalje
bez rizika. Sada duglazija na pr. u Švajcarskoj,
u 31 godini starosti ima 649 kub. m
drvne mase, a godišnji prirast od 21 kub.


m.
Dr. Petrovicu kao starom stručnjaku
svakako je poznata ta bolest duglazije ali ni
on ne pridaje tome značenja, jer piše: »Sa
stanovišta podizanja šuma duglazija se ocenjuje
vrlo povoljno.-Ona će kod nas moći
dobro da se održi i lepo da uspeva. Po
sravnjenju sa našim četinarima ispada bolja
«.


U B i H ima malo duglazije ali svuda
dobro uspeva. Na Sarajevskoj stanici ima
20-godišnjih stabala visokih do 11 m odličnog
habitusa.


Svakako treba spomenuti da pored duglazije
ima mnogo vrednijih vrsta. Začudo,
nigdje nije spomenuta sekvoj a koja se
sada sadi u Evropi sve se više i više razmnožava.
I naši šumari pokazuju sve veće
interesovanje o čemu svedoče članci o sekvoji
koji su se pojavili u našoj stručnoj
štampi.


U Engleskoj 20-godišnja sekvoja dala je
masu od 430 kub. m po ha, što ne može dati
ni jedan drugi četinar. Na Sarajevskoj
stanici 20-god;šnja sekvoja postigla je u
prsnom prečniku 32 cm. Kod zemlje prečnik
iznosi više pola metra. Godišnji prirast drvne
mase po ha je veći od 22 kubika. Tekući
prirast mase povećava se svake godine.
Prema sadanjoj krivulji dinamike prirasta
još za 10 godina (t. j . u 30 godina starosti),
to će biti drvo sa 50 cm u prsnom prečniku,
što tačno odgovara intencijama Komore o
ophodnji od 30 godina.


Na sekvoju ne napadaju nikakve štetočine;
ona je potpuno imuna od svih bolesti.
Njeno drvo ne truli ni nakon 200 godina.
Drvo sekvoje je visoko kvalitetno; namještaj
u rezidenciji pretsednika SAD napravljen
je od sekvoje U Americi sekvoja zauzima
400 |D00 ha sa drvnom masom do


6.000 kub. m/ha. Kod nas ima sekvoje kod
Zagreba, Varaždina, Samobora, Karlovca,
a video sam jednu veću sekvoju u Goraždu.
Imamo stabala 40 m visokih sa drvnom
masom od po 50 kub. m, starih 70 do
80 godina
To znači´ da sada možemo bez ikakvog
rizika pristupiti masovnom razmnožavanju
sekvoje. Ona jedino ne podnosi stagnirajuću
vodu i nešto slabije raste na jako alkaličnom
tlu.


Sledeća vredna vrsta je pačempres.
Drvo je odličnog tehničkog kvaliteta. Raste
nešto brže od domaće smrče. Neverovatno
je izdržljiv; ne raste samo u slučaju
ako se posadi korenjem gore Otporan je
prema bolestima, štetočinama i mrazu. Ne
bira zemljište već podjednako uspjeva i na
kiselim i na alkaličnim zemljištima. Odlično
podnosi sušu. Jako reagira na ishranu. Ima
sve prednosti čempresa a ni jednu njegovu
manu. Na Sarajevskoj stanici 20 godišnji
pačempres je visok 8 m ali u Hercegovini
godišnji visinski prirast dostiže do 1 m.
Nema debelih bočnih grana a vrlo brzo se
čisti od tankih. Odličan je za mješovite
sastojine i za rentabilne plantaže. Ni sa
pačempresom ne treba više ogleda. U 1957.


g. oko Zenice, pored đubrene topolove plan