DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 44     <-- 44 -->        PDF

PLANTAŽNA PROIZVODNJA
DRVETA


Iz govora ing. D. Afanasijeva održanog na
Savetovanju u Beogradu 1. VI. 1959. god.


Savremeno šumarstvo je došlo do odlučne
prekretnice usled novih ekonomskih i
tehničkih momenata, a to su: višestruko
povećanje vrednosti drva i vrednosti šume
kao izvora neophodne sirovine i regulatora
klime. Hemijska prerada drveta je
napredovala. Nije daleka budućnost kada
će šuma služiti i kao izvor ljudske hrane.


Od šumarstva se zahteva korenita revizija
dosadašnjih principa šumskog gospodarstva.
Pre svega dolazi na red pitanje
ubrzavanja prirasta. Savremeno čovečanstvo
više ne može i ne će da čeka vekove
dok poraste šuma.


Prije se šuma smatrala za proizvod stihijske
prirode, u koju čovek ne srne da se
mesa. Drveće u šumi, kao svaka druga
biljka, za svoj uspešan razvitak pre svega
traži hranu. Prema tome se povećanje prirasta
šumskih isto kao i kulturnih vrsta
može postići samo ishranom, t. j . đubrenjem.


U toku poslednih decenija fertilizacija
šuma uzima sve više maha. U Nemačkoj,
Austriji, Holandiji i mnogim drugim državama,
đubrenje šuma već je mehanizovano.
Čak su i privatni vlasnici pristupili
đubrenju svojih šuma, a to je najbolji dokaz
da je ova mera rentabilna.


Nauka o ishrani šumskih vrsta neverovatno
se razvila od drugog svetskog rata
do danas. Postoji bogata nova literatura o
đubrenju šuma. Stručni časopisi posvećuju
tome specijalne brojeve i izdanja, štampaju
se knjige, brošure, edicije. U toj literaturi
pre svega navode se praktični rezultati.
Prof. dr. Wit ti eh piše: »Šumska
privreda nalazi se na odlučnoj prekretnici
svoga razvitka kao poljoprivreda pred Libigom.
Uspesi postignuti đubrenjem šuma
iznenađujuće su veliki. Danas je nauka o
đubrenju šuma dobro osnovana«.


Ipak đubrenje šuma nije jednostavna
stvar kao uostalom ni đubrenje u poljoprivredi.
Često se može čuti i od dobronamernih
kritičara, da ponekad uspe, ponekad
ne uspe. Ne uspeva samo tada kada
je pogrešno izvedeno. I u poljoprivredi pored
stogod´šnjeg iskustva dešavaju se greške
i neuspesi. Svaka šumska vrsta kao i
kulturna biljka imaju svoj specifični zahtev
za hranu. Kao što se u poljoprivredi ne
može primeniti isti način i isto đubrivo za
pšenicu i šećernu repu, tako se i u šumarstvu
ne mogu primeniti ista đubriva za
smrču i hrast.


I za šumske kao i za kulturne biljke izbor
pravilnog, tzv. harmoničnog đubrenja
zavisi: 1. od tipa zemljišta, 2. vrste biljke,


3. godišnjih oborina, 4. temperatura i nadmorske
visine. Za šumske vrste ovamo treba
dodati i starost, jer drveće u toku svoga
razvitka menja zahteve na hranljive materije.
Na osnovu ovih faktora treba odrediti:
količinu i oblik hranljivih materija, način
i rokove unošenja.


Da se to ustanovi, nisu dovoljne pedološke
analize. U to sam se uverio u toku 20
godina, a evo šta piše istaknuti svetski
stručnjak za ishranu bilja, dr. Jakob :
»Jedno vreme verovalo se da se na osnovu
pedoloških anal:za mogu izračunati potrebne
kol´čine đubriva. Sada je to dokazano
da je to ništa drugo nego iluzija. Takvo je
izračunavanje nemoguće. Pedološke analize
pružaju samo orijentacione, približne
podatke. Glavnom i tačnom osnovom za
određivanje đubriva bio je i ostao ogled«.


Pravilno đubrenje šuma, kako su pokazali
rezultati i činjenice, može povećati
prirast drvne mase 10 i više puta. Takvih
dokaza ima bezbroj. Ipak treba razlikovati
tzv. početno đubrenje pri stvaranju novih
kultura i đubrenje već postojećih sastoj na.
U Švedskoj su dobili dobre rezultate sa
đubrenjem 100 godišnje šume. Ali najveći
efekat se postiže u mladim kulturama. W i t-
tic h kaže: »Što je izgubljeno u mladosti,
teško je nadoknaditi u starosti«.


Ali i u starim kulturama đubrenje ima
visoki rentabilni efekat. Stoga čuveni M ičerli
h piše za ove slučajeve: »Pošto su
ogledi proređivanja pokazali da se ovim
putem ne može postići povećanje prirasta,
to se znatno povećanje pr´rasta može postići
đubrenjem i melioracijom šuma«.


Velika je lista istaknutih svetskih stranih
stručnjaka, koji su dokazali da je đubrenje
šuma visoko rentabilno. Evo šta kažu neki
naši stručnjaci."


Prof. dr. M. A n i ć piše: »Fertilizacija
šumskih kultura uzela je već priličnog maha
u zapadnim zemljama. Do nje je moralo
doći u slučajevima kada treba ubrzati prirašćivanje
šumskog drveća. Problemom
fertilizacije kao sredstvom za ubrzavanje
prirasta šuma i melioraciju degradiranih
šumskih terena dosta se bavi moderno šumarstvo.
Smatram stoga korisnim što su
i kod nas započeta proučavanja iz tog područja.
Postoji kod nas dosta degradiranih
šumskih terena gdje će podizanje šumskih
kultura biti omogućeno dodavanjem gnojiva.
Dosta je imati na umu prostrane površine
naših bujadnica i vriština kao i pod:
zanje šumskih kultura na degradiranim
terenima. Zavređuje pohvalu što je Institut




ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 45     <-- 45 -->        PDF

u Sarajevu preuzeo u obradu proučavanje
fertilizacije u vezi povećanja prirasta i razvio
prilično veliku djelatnost. Ti pokusi
treba da traju duže vremena«.


Dr. Teši ć piše: »Prilično se ukorenilo
mišljenje da jedino ima značaja voditi računa
o zemljišnoj plodnosti kod poljoprivredn
h kultura kao da to nije od važnosti
i u šumskoj proizvodnji. To je, razume se
pogrešno jer plodnije zemljište i u šumarstvu
daje veću drvnu masu nego neplodnije
«.


Dr. Bunuševac u svom referatu na
Šumarskom kongresu 1958. g. kaže: »Od ne
manjeg značaja su i početna iskustva u ovoj
oblasti Šumarskog instituta u B i H sa primenom
visokih agrotehničkih mera, đubrenjem
i raznim hemijskim sredstvima, koja
potstiču šumsko drveće na brže rašćenje,
Pokušaji primene visoke agrotehnike izazvali
su kod nas vrlo veliko intresovanje. I
kao što se to uvijek u istoriji dešavalo, kad
se primenom nečeg novog ruši mit o savršenstvu
postojećeg, tako je i u ovom slučaju
došlo do ogorčenog otpora kritike... Naše
šumarstvo trebalo bi svakako da se suprotstavi
tome, braneći ovu šumarsku novu ideju.
Primenom ovih metoda ne će morati da
se čekaju decenije da šuma postane upotrebljiva
i u svetlosti ovih činjenica prigovori
ne mogu da se održe«,


Potpuno je razumljivo da se pri tako velikom
poduhvatu pojavljuju problemi koje
treba strpljivo rešavati i teškoće koje treba
savladati. Jedan od takvih problema je —
otvaranje postojećih zrelih šuma. Jasno je
da taj prirodni kapital treba iskoristiti.
Trebaće investicije i ulaganje financ. srdstava.
Ovo se pitanje može povoljno resiti
strpljivim proučavanjem i tesnom saradnjom
svih naših stručnjaka.


Ali istovremeno neke prirodne šume treba
likvidirati, jer su one — mrtvi kapital.
Čak šta v´še, njihov dalji opstanak nije rentabilan,
jer te šume zauzimaju površinu
koja bi se mogla korisnije upotrebiti. Zaista,
ove šume u godišnjem prirastu donose
nekih 2 kubika/ha. U jednom referatu ovde
predlažu se neke mere da se taj prirast
poveća do 5 kub´ka/ha. Takav predlog treba
odbaciti, treba smatrati za arhaičan i
štetan, jer plantažne šume donose 25—50
kubika Dosta je šumarstvo radilo sa primitivn´m
»prirodnim« sredstvima, istim sredstvima
kao i pre 100 i više godina!


Plantažne šume su rentabilne već u početnom
periodu, što se post´že uvođenjem
rentabilnih poljoprivrednih kultura. To je
tako zvano poljsko šumsko gospodarstvo,
koje se sa velikim uspehom primenjuje u


u Italiji, SSSR i dr. zemljama. I kod nas
već ima takvih primera.


Kulturne biljke mogu se svakako uspešno
gajiti sve do sklopa u toku bar 5 godina,
a to je dovoljno da se podmire ako ne sve,
onda veći deo uzgojnih troškova.


Ing. Španović već je odavno primenio
»sadnju šumskih sadnica, koja je skopčana
sa uzgojem poljoprivrednih biljaka među
redovima šumskih sadnica i obligatnim
đubrenjem« (Šum. list 1932 i 1933 g). Dr.
Petrovi ć u svojoj knjizi »Egzoti u Srbiji
« piše o kompleksu »Dubrava« oko Vukovara:
»Tamo postoji sastojina oraha stara
15 godina, visoka do 15 m a u prečniku
do 25 cm. Gazduje se u obrtu 30 godina, pa
u toj starosti i šuma seče«. I dalje: »Po krčenju
šume seje se orah u redovima, sadi
se bagrem i jasen. Posle setve oraha u toku
4—5 godina gaji se krompir, pasulj i kukuruz
«.


Oko Vranja, u Grdeličkoj klisuri, na većim
površinama degradiranog bujičnog područja,
sada se gaje poljoprivredne vrste zajedno
sa šumskim i one podmiruju uzgojne
troškove iako potrošnja veštačkog đubriva
iznosi desetine vagona.


Ovakav mešoviti uzgoj kulturnih i šumskih
biljaka ima raznolike forme u zavisnosti
od lokaln:h prilika. Sarajevska stanica
pre rata u periodu od 1936 do 1940 g. potpuno
je vratila sav uloženi kapital prodajom
svojih proizvoda. Mlada šumska kultura
na taj način bila je besplatna. I to je uspelo
i pored nepovoljnih prilika: kratke
vegetacione periode i rđavih puteva do tržišta.


Postoje i druge rentabilne forme šume:
to su šume sa velikim procentom voćki.
U SSSR postoje oko 20.000 ha pravih voćn
h šuma od oraha, kestena, jabuke, kruške,
pistacije, maline, kupine i si. Ove šume daju
dvostruki dohodak: i od drveta i od voća.
Najinteresantnije je to da su te šume prirodne
i tek nedavno uređene. Taj se kompleks
nalazi u Az´ji na terenu sa kontinentalnom
klimom. Kod nas ima mnogo boljih
ekološkh pril´ka za takve šume.


Osim toga postoje rentabilne kulture koje
još te kako vegetiraju i rađaju i u sklopu
lišćara i mešovitih sastojina. To su maline,
jagode i ribizle, vekovni pratioci šuma. Na
Sarajevskoj stanici u 100%o sklopu lišćara
jagode rađaju već 20 godina razmnožavajući
se same od sebe. Isti je slučaj i sa malinom.
Razume se one ne mogu dati istu količinu
kao u uzornom malinjaku ali daju izvestan
dohodak. Ako uzgojimo malinu kao pretkulturu,
ona će služiti kao izvrsna potstojna
vrsta za šumu u kojoj će se još dugo
održati.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 46     <-- 46 -->        PDF

Tačno je da se u potpunom sklopu četinara
ne može održati nikakva vrsta, ni kulturna,
ni šumska. Ali pomislite, koliko će
vremena proći do potpunog sklopa četinara!
Za to vreme rentabine kulture će svakako
podmiriti uzgojne troškove.


Zaista, na malinu treba obratiti najveću
pažnju. Ona brzo pokriva zemljište i time
ga čuva od insolacije, razmnožava se sama
po sebi. Šta se tiče koristi, naše tvornice za
preradu voća imaju velike potrebe za malinom,
jer malina »spada u red najvažnijih
sirovina za konzervnu industriju a ne manje
važna kao izvozan artikl. Potražnja
maline iz inostranstva je neverovatno velika,
a ništa se ne izvozi što predstavlja čist
gubitak u devizama. Potreba naše konzervne
industrije penje se na više hiljada vagona
maline«.


Na egzotama moramo da se zadržimo jer
je to jedna od osnovnih tačaka projekta komore,
i jaka poluga za racionalno preobražavanje
naših šuma. Projekat ne spominje
to tako detaljno kako b; trebalo i udara akcenat
na eukaliptus. Bezuslovno da će eukalipt
zauzeti svoje mjesto, ali s obzirom
na podesne površine to ne će biti od velikog
značenja. Pored eukalipta imamo veliki
izbor vrednih egzota, koje rastu brže od
domaćih vrsta i mnogo su otpornije od svih
nedaća.


Neki imaju pesimističko mišljenje o duglaziji
i trude se dokazati da je u Evropi
mal´ne sva duglazija propala zbog bolesti
osipa iglica. A u prošloj godini je izašla iz
štampe nemačka knjiga »Duglazija i njeno
drvo« sa oko 1000 strana gde ima tačnih
podataka o gubicima duglazije. Ovi gubici
nisu tako veliki i obuhvata ju manji deo
kultura. U svakom slučaju ti su gubici mnogo
manji od gubitaka koje je pretrpio svuda
po Evropi domaći brest od holandske bolesti.
Sredstvo protivu holandske bolesti nij
pronađeno, a sredstvo protivu osipa iglica
vrlo je jednostavno i lako. Naime, proučavanjem
je ustanovljeno da se osip iglica
pojavljuje samo kod forma određenog južnog
porekla. Druge forme ne boluju od osipa
i duglazija se sada razmnožava i dalje
bez rizika. Sada duglazija na pr. u Švajcarskoj,
u 31 godini starosti ima 649 kub. m
drvne mase, a godišnji prirast od 21 kub.


m.
Dr. Petrovicu kao starom stručnjaku
svakako je poznata ta bolest duglazije ali ni
on ne pridaje tome značenja, jer piše: »Sa
stanovišta podizanja šuma duglazija se ocenjuje
vrlo povoljno.-Ona će kod nas moći
dobro da se održi i lepo da uspeva. Po
sravnjenju sa našim četinarima ispada bolja
«.


U B i H ima malo duglazije ali svuda
dobro uspeva. Na Sarajevskoj stanici ima
20-godišnjih stabala visokih do 11 m odličnog
habitusa.


Svakako treba spomenuti da pored duglazije
ima mnogo vrednijih vrsta. Začudo,
nigdje nije spomenuta sekvoj a koja se
sada sadi u Evropi sve se više i više razmnožava.
I naši šumari pokazuju sve veće
interesovanje o čemu svedoče članci o sekvoji
koji su se pojavili u našoj stručnoj
štampi.


U Engleskoj 20-godišnja sekvoja dala je
masu od 430 kub. m po ha, što ne može dati
ni jedan drugi četinar. Na Sarajevskoj
stanici 20-god;šnja sekvoja postigla je u
prsnom prečniku 32 cm. Kod zemlje prečnik
iznosi više pola metra. Godišnji prirast drvne
mase po ha je veći od 22 kubika. Tekući
prirast mase povećava se svake godine.
Prema sadanjoj krivulji dinamike prirasta
još za 10 godina (t. j . u 30 godina starosti),
to će biti drvo sa 50 cm u prsnom prečniku,
što tačno odgovara intencijama Komore o
ophodnji od 30 godina.


Na sekvoju ne napadaju nikakve štetočine;
ona je potpuno imuna od svih bolesti.
Njeno drvo ne truli ni nakon 200 godina.
Drvo sekvoje je visoko kvalitetno; namještaj
u rezidenciji pretsednika SAD napravljen
je od sekvoje U Americi sekvoja zauzima
400 |D00 ha sa drvnom masom do


6.000 kub. m/ha. Kod nas ima sekvoje kod
Zagreba, Varaždina, Samobora, Karlovca,
a video sam jednu veću sekvoju u Goraždu.
Imamo stabala 40 m visokih sa drvnom
masom od po 50 kub. m, starih 70 do
80 godina
To znači´ da sada možemo bez ikakvog
rizika pristupiti masovnom razmnožavanju
sekvoje. Ona jedino ne podnosi stagnirajuću
vodu i nešto slabije raste na jako alkaličnom
tlu.


Sledeća vredna vrsta je pačempres.
Drvo je odličnog tehničkog kvaliteta. Raste
nešto brže od domaće smrče. Neverovatno
je izdržljiv; ne raste samo u slučaju
ako se posadi korenjem gore Otporan je
prema bolestima, štetočinama i mrazu. Ne
bira zemljište već podjednako uspjeva i na
kiselim i na alkaličnim zemljištima. Odlično
podnosi sušu. Jako reagira na ishranu. Ima
sve prednosti čempresa a ni jednu njegovu
manu. Na Sarajevskoj stanici 20 godišnji
pačempres je visok 8 m ali u Hercegovini
godišnji visinski prirast dostiže do 1 m.
Nema debelih bočnih grana a vrlo brzo se
čisti od tankih. Odličan je za mješovite
sastojine i za rentabilne plantaže. Ni sa
pačempresom ne treba više ogleda. U 1957.


g. oko Zenice, pored đubrene topolove plan


ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 47     <-- 47 -->        PDF

taže rastao je istom brzinom kao i ta plantaža:
do 70 cm godišnje.


Pre rata na sarajevskoj stanici vrlo se
lepo razvijali kedar i kriptomerij
a, ali pošto su već i tada b le velike, posečene
su za gorivo bez ostatka. Sad ponovo
gajimo te vrste.


Od lišćara treba naročito preporučiti
amursk i somot. Na stanici imamo
izdanačkih sjemenskih stabala. On se smatra
za jednu od najskupocjenijih vrsta, jer
se iskorišćavaju i lišće i drvo i žile za pravljenje
eteričnih ulja, a pored toga daje pluto,
koje inače uvozimo. Samo somot treba
gajit; na terenima do 500 m nadmorske visine
jer pati od kasnih mrazeva. Na Sarajevskoj
stanici usled mrazeva trogodišnji
somot je visok dva metra, ali na toplijim
položojima raste bar dva put brže. U SSSR
plantažira se na hiljadama hektara i o njemu
postoji čitava literatura. Ophodnja je
30—40 godina.


Kurik a koja daje skupocenu gutaperku
također se uveliko plantažira u SSSR.
Ona je periodična kultura jer se gutaperka
nalazi u korenu. Kod nas je opširnu studiju
napisao dr. B u n u š e v a c.


Crn i ora h na Sarajevskoj stanici za
5 godina porastao je do 4,5 m visine. I on
doduše ima kratku ophodnju.


Ne srne se zaboraviti ni pitomi kesten
, koji u izdanačkim šumama daje
drvne mase 250 kub. Kod Brčkog iz semena
za 5 godina porastao je do 4 m i sada dobro
rađa.


Crveni hrast iz panja star 10 godina
dostiže 13 m vis ne. Raste mnogo brže
od domaćih hrastova a ne pati od pepelnice.


Domaća breza konkuriše topoli svuda gde
su za topolu manje podesne prilike. Na
Sarajevskoj stanici ima izdanačke breze
stare 10 godina i visoke 12 m. Četverogodišnja
breza u kulturama visoka je 4 m. Ne
bira zemljište i skromnih je zahtjeva na
ishranu.


Mnogo drugih ispitanih vrednih egzota
navedeno je u pomenutom referatu dr. B u-
n u š e vc a.


Dakle, već imamo_priličan broj vrednih
egzota, čiji su zahtevi poznati i koje možemo
razmnožavati bez daljih ogleda. Ruski
šumari također pozivaju na razmnožavanje
egzota člancima sa naslovom: »Smelej
uvoditj ekzoty«! Pri tome preporučuju u
prvom redu baš duglaziju. Plantažiranje
kod njih je široko primenjeno, naročito
plantažiranje kurike i somota.


Saradnja instituta sa operativom bezuslovno
je potrebna ali nedostaci te saradnje
kako kod nas tako i u SSSR dolaze iz istih


razloga. U SSSR to je pitanje već rešeno
na taj način što svim institutima dodeljene
su odgovarajuće šumske uprave, koje su
postale organi instituta. Svaki šumarski institut
u SSSR ima najmanje po 10.000 ha
svojih vlastit.h oglednih površina. Razume
se, kod nas bi to bilo srazmerno manje.


Ne smemo dopustiti da naši instituti ostaju
daleko pozadi od smele inicijative naprednih
organa operative, koji primenjuju
visoku agrotehniku i rentabilne kulture kao
u Grdel čkoj klisuri, koji građe staklare za
vegetativno razmnožavanje egzota i koji
poboljšavaju kvalitet sadnica u rasadnicima.


I još nešto: nedavno se pričalo da nemamo
dovoljno veštačkog đubriva ni za poljoprivredu,
da nemamo čime đubriti ni kukuruz.
Stvarno pak imamo ogromne količine
veštačkog đubriva. Samo 1959. godine
imamo višak od 300.000 tona, koji preostaje
nakon potpunog podmirenja poljoprivrede.
A uskoro se otvaraju 4 velike fabrike
veštačkog đubriva!


Isto tako sada se navode astronomske cifre
stajskog đubriva koje su navodno potrebne
za projekat Komore. Ustvari stajsko
đubrivo je neophodno samo za rasadnike
i jedan deo poljoprivrednih kultura. Za četinare
stajsko đubrivo uopšte nije potrebno.
U inostranstvu za đubrenje šuma ne upotrebljava
se stajsko đubrivo već samo veštačko.
Hum´fikac´ja se sprovodi na drugi
način: granjem i gradskim otpacima. U
Holandiji, Belgiji, Njemačkoj, i dr. uveliko
se primjenjuju baš gradski otpaci za masovno
đubrenje šuma. Kod nas toga nema,
što je velika šteta, jer su gradski otpaci
besplatni, a košta samo prevoz.


Na osnovu svega toga predlažem:


1. Obrazovati radnu grupu odnosno komisiju
koja bi izradila i u što kraćem roku
podnela detaljni projekat po principima i
osnov´ma izloženim u referatu Komore.
Ova bi radna grupa podelila obradu svih
pitanja odgovarajućim stručnjacima iz uzgoja
i drvne industrije. Ovi stručnjaci trebaju
*da podnesu svoje praktične predloge,
koji će biti pretreseni na zajedničkoj sednici.
Konkretno ova će radna grupa:
2. saobraziti vremenski i ekonomski pod:
zanje plantaža i intenzivan uzgoj šuma sa
brzom eksploatacijom postojećih prirodnih
šuma.
3. izabrati lokaciju egzota kao i mere za
njihovo razmnožavanje i početak prethodnih
radova još ove godine i to: nabavka semena
i obrada zemlje u jednom delu odgovarajućih
postojećih rasadnika;
4. odrediti lokaciju i prethodnu obradu
za plantaže šumsko poljoprivrednih kultura
389