DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Dne 12. jula upoznali smo interesantnu šumu Vallombrosa na nadmorskoj visini između 500-1450 metara; tlo silikatno, nastalo od škriljevaca; god. oborine oko1300— 1500 mm; srednja god. temperatura +9° C. Šuma obuhvata pojaseve hladnog Castanetuma do toplog Fagetuma. Mjesto Vallombrosa (centar istoimene šume) nalazi se oko 50 km od Firenze. U svemu ima 1452 hehtara. Od toga jedna trećina otpada na jelike; ostale dvije trećine površine šume pokriva bukva, bor, kesten i ostale vrste drveća. Šuma je državna i služi kao nastavni objekt Šumarskom fakultetu u Firenzi. Od školskih objekata najzanimljiviji je arboretum u Vallombrosi, koji je po vrstama drveća najbogatiji u Italiji. Među pokusima u šumi Vallombrosi za nas su zanimljivi rezultati pošumljavanja jelovim sadnicama. Istoga dana sudjelovali smo na svečanosti »Fešta đella Montagna« u Vallombrosi, koja je imala šumarski ton. Slijedećeg dana Evropska komisija za šume završila je rad u Firenzi, u akademiji Znanosti. Primljen je izvještaj komisije, a za novog pređsjedn´ka komisije izabran je M. JOSEPH JUNGO, generalni inspektor šuma u Bernu. Za prvog potpredsjednika izabran je M. A. HERBIGNAT (Belgija) a za drugog M. SALVADOR SANCHEZ— HERRERA CALLE (Španija). Prof. dr. Dušan Klepac OBRAZOVANJE KVALIFIKOVANIH ŠUMSKIH RADNIKA U ŠVICARSKOJ Stručnom obrazovanju i praktičnom osposobljavanju kvalifikovanih šumskih radnika (bucheron-forestier) poklanja se vrlo velika pažnja u Švajcarskoj. Koliko je vel´ko staranje za njih vidi se iz brojnih kantonalnih propisa koji govore o načinu regrutovanja kvalifikovanih šumskih rad nika, o njihovom učenju, o sadržini, obimu i načina sticanja potrebnih stručnih znanja, kao i o proveravanju i utvrđivanju ovih znanja na završnim ispitima. Pošto je pitanje stručnog obrazovanja kvalifikovanih šumskih radnika aktuelno i vrlo značajno i kod nas, iznećemo ukratko istorijat rešavanja ovog problema kao i ne ke propise o pomenutoj materiji iz kantona Nojšatel (Canton de Neuchatel). Kratak istorijat. U doba kada su prevlađivale čiste seče nije se osećala potreba za kvalifikovanim šumskim radom. Ova potreba se pojavljuje tek docnije, kada se čiste seče uglavnom napuštaju i kada se podizanju i gajenju šu ma počinje da posvećuje sve veća pažnja. Seča i iskorištavanje šuma postaju sve više sastavni deo obnove šuma, njihovog gajenja. Uzgajivač sve više oseća da je bez nižeg stručnog osoblja i kvalifikovane radne snage nemoguće primjenjivati suvremene metode gajenja šuma a da one ne budu dovedene u pitanje usled nestručno obavljene seče i nestručnog izvođenja poslova oko iskorišćavanja šuma. Iz ovoga se vidi da je zahtev za kvalifikovanim šumskim radn.kom proistekao u prvom redu iz potreba za pravilnim gajenjem šuma a tek onda iz potrebe iskorišćavanja. Krajem prošloga veka donet je u kantonu Nojšatel Zakon o šumama koji forsira primenu savremenih principa gajenja šuma. Za sprovođenje zakonskih propisa i oživotvorenje ovih principa u praksi bilo je potrebno pored inženjera šumarstva imati i kvalif.kovanog šumskog radnika koji će zaista stručno obavljati projektovane poslove. Jer kako kaže H. Biolej: šef šumske uprave je glava koja misli i čuva šumu a kvalifikovani radnik su ruke koje obavljaju poslove. Međutim, i pored postojeće potrebe nije se odmah po donošenju zakona pristupilo organ izovanom i sistematskom obrazovanju kvalifikovanih šumskih radnika. Oni su se još dosta dugo obrazovali putem empiriskog učenja u kome nije postojalo nekog određenog sistema. Za vreme i neposredno posle Prvog svetskog rata pričinjene su prilikom iskorišćavanja velike štete švajcarskim šumama, jer su seče poveravane nedovoljno kvalifikovanim i malo skrupuloznim radnicima. Zbog ovoga su šumarski stručnjaci još oštrije postavili problem pravilnog obrazovanja kvalifikovanih šumskih radnika. Međutim, izgleda da n´je bilo saglasnosti u tome kakvo obrazovanje treba dati tome radniku, odnosno za šta ga sve osposobiti. Jedni su bili za to da to bude kvalifikovani sekač a drugi da to bude kvalifikovani šumski radnik. Biolej je prvi bio protiv toga da to bude samo sekač. On je tražio da to bude radnik koji će uspešno obavljati sve poslove u šumi. Jedino stalni, redovan rad kvalifikovanog šumskog radnika u šumi, isticao je on, moći će da prilagodi poslove oko seče potrebama gajenja i obnove šume. Iako je sve govorilo da treba što pre pristupit; sistematskom profesionalnom školovanju šumskog radnika, ipak je organizovanje ovakvog školovanja nailazilo u prvo vrijeme na mnogobrojne teškoće. Prva teškoća je bila u tome što u federalnom zakonodavstvu nije bio predviđen zanat, profesija kvalifikovanog šumskog radnika. Zatim, nije postojala nikakva profesionalna 383 |