DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 33     <-- 33 -->        PDF

PRIMJERI I ZNAČENJE TOPONIMIJE
NA PODRUČJU NAŠIH SUMA


Na području naših šuma vrlo često nailazimo
na nazive pojedinih predjela vodotoka,
sela i dr., koji u svojem korijenu imaju
imena pojedinih vrsta drveća, rjeđe
grmlja i prizemnog rašća. U nauci o narodnom
govoru ovakvi i slični nazivi označuju
se skupno toponimima. Nauka, koja proučava
ovakva pitanja, je toponomastika.


U jednoj našoj studiji (»Problem izmjene
vrsta u šumama«,, Šumarski 1st 1952.
br. 4) za područje visokog krša Hrvatske
iznesli smo nekoliko podataka o tom narodnom
jezikoslovnom blagu. Sa šumsko-gospodarskog
gledišta upozorili smo na važnost
i značenje takvih toponima, i to s obzirom
na okolnost, da se ponegdje danas ne
nalaze vrste drveća, po kojima je vjerovatno
određeno mjesto dobilo svoj naziv; nestale
su pod utjecajem čovjeka i proširile
su, se u druge, na pr. na području šume
jele-bukve bukva, na području hrasta-graba
grab i dr., ili su iskrčene zbog stvaranja
poljoprivredne kulture ili naselja. Tako
na pr. imamo na području dinarskih planina
ove nazive po vrstama drveća:


jela : Jelova Gora, Jelovi Vrh, Jelarić,
Jelovi Tavani, Jelvina;


smrča : Smrčev Brijeg, Smrekovac,
Smrečnica, Smrečje, Smrčevi Dolci, Smrekova
Draga, i dr.; značajno je, da postoje
nazivi smreka i smrča;


tisa : Tisov Vrh, Tisovac, Tisova Gla


vica;


breza : Breza, Breze, Brezno, Brezica,


Brezovac, Brezovo Polje, Brezov Dol;


brijest : Brest, Brestik, Brestica, Bre


stova Draga;


bukva : Bukovlje, Bukovnik, Bukvar,


Bukovac, Bukovar, Zabukovac, Bukov Dol,


Bukov Vrh, Bukova Buljina;


grab : Grabik, Grabova Strana, Grabovo


Rame;


hrast : Rastik, Rastovac, Zirnik, Ziro


vac, Zirovnjak, Zirište;


j a v´o r : Javor, Javorak, Javorje, Javor


nik, Javornica, Javorovo Bilo, Javorov Vrh,


Javorišće, Javorina Duliba;


jasen : Jasenak, Jasenovica, Jasenovac,


Jasenovača, Jasenačko Brdo, Jasenova Ko


sa;


lipa: Lipovac, Lipovača, Lipovčak, Li


povnik, Lipnik, Podlipnik, Lipač, Lipov vrh,


Lipni Vrh, Lipovo, Lipovo Polje, Liplje,


Lipovska Kosa, Lipljansko Rebro; lipe je


bilo malo, pa je bila značajna vrsta za kra


ško područje i otuda mnogi nazivi po imenu


lipe.


Vrlo interesantan primjer toponimije po
elementima šume je na području Kalnika
{brdo s najvišim vrhom 643 m n. v., na području
između Save i Drave, sjeveroistočno
od Zagreba i jugoistočno od Varaždina). Na
razmjerno maloj površini u sjeveroistočnoj
četvrtini ovog brda mnogi predjeli, potoci,
sela i zaseoci dobili su nazive po šumskom
drveću, grmlju i prizemnim biljkama (neki
podsjećaju na slovenski jezik):


po drveću : Hrastovec, Hrastovsko,
Lijepi Hrast, Dobovčić; Jesenovac; Jalševac;
Grabik, Gabrinovec, Grabičine; Debela
Bukva; Kruškin Potok; Borje; Javorni
Vrh; Lipovski Breg; Kestenik; Brezine,
Brezje;


po grmlju : Drenovec, Drenovčica;
Glogovnica; Leskovica, Leskovec; Svibovec;
po prize mn om r a š ć u: Brusnica,


Boričevec, Malina, Korović.


Veliki broj primjera dali su i naši lingvisti
Tako na pr. Mate Hraste u svojoj
studiji »Antroponimija i toponimija općine
Hvarske« (Hrv. dijalektološki zbornik I.,
Zagreb 1956.), daje nam ova toponima (mnoga
u dijaletku, na pr. vorba-vrba- grobgrab):
Velo Groblje, Malo Groblje, Grabovac,
Grabovčić, Grabac, Zagrabovo Race;
Dub, Dubovi Dolci, Dubovica; Čarnogrob,
Čarnogorčeva Vala; Vorba, Vrboska, Varbanj;
Borovac, Borovo, Zaborje; Smokvina,
Smokovnik; Jesen; Cesminova Glova; Krušćica;
Skoruša (oskoruša); Vrisak, Tetovica,
Dubočac.


Danas, kad se naša sjemenarska služba
započela razvijati bržim tempom i kad se
intenzivno moramo baviti očetinjavanjem
naših šuma, danas nam ovakva toponima
mogu mnogo pomoći kod odabiranja odgovarajućih
staništa za pojedine domaće vrste
drveća. Nazivi pojedinih´predjela mogu nas
uputiti, da su tamo možda nekad bile vrste
drveća, koje su zbog vrednijeg drva posječene
i tako posve istisnute. Tako na pr.
nailazimo na nazive Crna Draga, Crna
Greda, Crna Glava, Crna Kosa, Crni Vrh,
Crna Gora, Crni Laži, Crni Dol; ovakvi su
nazivi možda proizašli iz naziva »crna šuma
«, t. j . šuma crnogorice, četinjača. Kad
proučimo staništa takvih predjela, često
dolazimo do zaključaka, koji nas u vezi sa
toponimima upućuju na određenu vrstu
drveća, koju možemo pouzdano unositi
s obzirom na njene ekološke zahtjeve.


Ovakvom tumačenju toponima treba, dakako,
prilaziti s izvjesnom rezervom; jer,
ponegdje, naišli smo na primjere, koji po
toponimima ne bi mogli posve ili nikako
odgovarati staništima odnosno ekološkim
zahtjevima vrsta, po kojima je nazvan dotični
predjel.


J. Šafar