DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 33 <-- 33 --> PDF |
PRIMJERI I ZNAČENJE TOPONIMIJE NA PODRUČJU NAŠIH SUMA Na području naših šuma vrlo često nailazimo na nazive pojedinih predjela vodotoka, sela i dr., koji u svojem korijenu imaju imena pojedinih vrsta drveća, rjeđe grmlja i prizemnog rašća. U nauci o narodnom govoru ovakvi i slični nazivi označuju se skupno toponimima. Nauka, koja proučava ovakva pitanja, je toponomastika. U jednoj našoj studiji (»Problem izmjene vrsta u šumama«,, Šumarski 1st 1952. br. 4) za područje visokog krša Hrvatske iznesli smo nekoliko podataka o tom narodnom jezikoslovnom blagu. Sa šumsko-gospodarskog gledišta upozorili smo na važnost i značenje takvih toponima, i to s obzirom na okolnost, da se ponegdje danas ne nalaze vrste drveća, po kojima je vjerovatno određeno mjesto dobilo svoj naziv; nestale su pod utjecajem čovjeka i proširile su, se u druge, na pr. na području šume jele-bukve bukva, na području hrasta-graba grab i dr., ili su iskrčene zbog stvaranja poljoprivredne kulture ili naselja. Tako na pr. imamo na području dinarskih planina ove nazive po vrstama drveća: jela : Jelova Gora, Jelovi Vrh, Jelarić, Jelovi Tavani, Jelvina; smrča : Smrčev Brijeg, Smrekovac, Smrečnica, Smrečje, Smrčevi Dolci, Smrekova Draga, i dr.; značajno je, da postoje nazivi smreka i smrča; tisa : Tisov Vrh, Tisovac, Tisova Gla vica; breza : Breza, Breze, Brezno, Brezica, Brezovac, Brezovo Polje, Brezov Dol; brijest : Brest, Brestik, Brestica, Bre stova Draga; bukva : Bukovlje, Bukovnik, Bukvar, Bukovac, Bukovar, Zabukovac, Bukov Dol, Bukov Vrh, Bukova Buljina; grab : Grabik, Grabova Strana, Grabovo Rame; hrast : Rastik, Rastovac, Zirnik, Ziro vac, Zirovnjak, Zirište; j a v´o r : Javor, Javorak, Javorje, Javor nik, Javornica, Javorovo Bilo, Javorov Vrh, Javorišće, Javorina Duliba; jasen : Jasenak, Jasenovica, Jasenovac, Jasenovača, Jasenačko Brdo, Jasenova Ko sa; lipa: Lipovac, Lipovača, Lipovčak, Li povnik, Lipnik, Podlipnik, Lipač, Lipov vrh, Lipni Vrh, Lipovo, Lipovo Polje, Liplje, Lipovska Kosa, Lipljansko Rebro; lipe je bilo malo, pa je bila značajna vrsta za kra ško područje i otuda mnogi nazivi po imenu lipe. Vrlo interesantan primjer toponimije po elementima šume je na području Kalnika {brdo s najvišim vrhom 643 m n. v., na području između Save i Drave, sjeveroistočno od Zagreba i jugoistočno od Varaždina). Na razmjerno maloj površini u sjeveroistočnoj četvrtini ovog brda mnogi predjeli, potoci, sela i zaseoci dobili su nazive po šumskom drveću, grmlju i prizemnim biljkama (neki podsjećaju na slovenski jezik): po drveću : Hrastovec, Hrastovsko, Lijepi Hrast, Dobovčić; Jesenovac; Jalševac; Grabik, Gabrinovec, Grabičine; Debela Bukva; Kruškin Potok; Borje; Javorni Vrh; Lipovski Breg; Kestenik; Brezine, Brezje; po grmlju : Drenovec, Drenovčica; Glogovnica; Leskovica, Leskovec; Svibovec; po prize mn om r a š ć u: Brusnica, Boričevec, Malina, Korović. Veliki broj primjera dali su i naši lingvisti Tako na pr. Mate Hraste u svojoj studiji »Antroponimija i toponimija općine Hvarske« (Hrv. dijalektološki zbornik I., Zagreb 1956.), daje nam ova toponima (mnoga u dijaletku, na pr. vorba-vrba- grobgrab): Velo Groblje, Malo Groblje, Grabovac, Grabovčić, Grabac, Zagrabovo Race; Dub, Dubovi Dolci, Dubovica; Čarnogrob, Čarnogorčeva Vala; Vorba, Vrboska, Varbanj; Borovac, Borovo, Zaborje; Smokvina, Smokovnik; Jesen; Cesminova Glova; Krušćica; Skoruša (oskoruša); Vrisak, Tetovica, Dubočac. Danas, kad se naša sjemenarska služba započela razvijati bržim tempom i kad se intenzivno moramo baviti očetinjavanjem naših šuma, danas nam ovakva toponima mogu mnogo pomoći kod odabiranja odgovarajućih staništa za pojedine domaće vrste drveća. Nazivi pojedinih´predjela mogu nas uputiti, da su tamo možda nekad bile vrste drveća, koje su zbog vrednijeg drva posječene i tako posve istisnute. Tako na pr. nailazimo na nazive Crna Draga, Crna Greda, Crna Glava, Crna Kosa, Crni Vrh, Crna Gora, Crni Laži, Crni Dol; ovakvi su nazivi možda proizašli iz naziva »crna šuma «, t. j . šuma crnogorice, četinjača. Kad proučimo staništa takvih predjela, često dolazimo do zaključaka, koji nas u vezi sa toponimima upućuju na određenu vrstu drveća, koju možemo pouzdano unositi s obzirom na njene ekološke zahtjeve. Ovakvom tumačenju toponima treba, dakako, prilaziti s izvjesnom rezervom; jer, ponegdje, naišli smo na primjere, koji po toponimima ne bi mogli posve ili nikako odgovarati staništima odnosno ekološkim zahtjevima vrsta, po kojima je nazvan dotični predjel. J. Šafar |