DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Sira i u obliku zakona i konkretnih mjera organizirana zaštita prirode
počela se provoditi u život istom onda, kad su uočene posljedice degradacije
prirode na gotovo svim područjima svijeta. Novi principi zaštite počivaju
na rezultatima prirodnih znanosti i na općem uvjerenju da je zaštita pojedinih
djelova žive i nežive prirode u općem1 interesu: kako iz naučnih,
odgojnih i ekonomskih razloga, tako radi mogućnosti estetskog doživljavanja
i osiguranja uvjeta za prirodnu rekreaciju i odmor širokih slojeva
stanovništva gusto naseljenih gradova i industrijaliziranih područja.


U skladu s tim principima, koje je usvojilo i naše zakonodavstvo, zaštićeni
su svi oni pokretni i nepokretni prirodni objekti (biljni, životinjski,
geološki i zemljopisni), koji imaju posebnu naučnu vrijednost ili se odlikuju
naročitom prirodnom ljepotom. Po istim principima zaštićuju se
i skupine takvih prirodnih objekata.


Pod posebnu zaštitu stavljaju se veći ili manji predjeli prvobitne prirode
s razbacani/m i usamljenim objektima kao i skupinama takvih objekata:
biljnim i životinjskim zajednicama, vodopadima, rijekama, jezerima,
kraškim i drugim pojavama, te sa predjelima, koji svojom naročitom ljepotom
doprinose privlačnosti čitavog kraja ili koji zbog svojih klimatskozdravstvenih
osobina mogu poslužiti za rekreaciju i razvoj turizma.


Područje Mljetskih jezera je izraziti primjer rijetkog, velikog i kompleksnog
prirodnog objekta u smislu navedenih zakonskih definicija. Ovo
područje, osim općih generičnih sličnosti s nekim drugim predjelima
na našim otocima u pogledu razvedenosti obale, zimzelene vegetacije^ klime
i drugih prirodnih osobina karakterističnih za naš obalni pojas, posjeduje
niz specifičnih i originalnih prirodnih oblika i nekoliko naročito
vrijednih spomenika kulture, što u sh/ojoj ukupnosti daje ovom objektu
značaj područja naročite prirodne rijetkosti, iznimne prirodne ljepote, te
kulturno historijske, naučne i estetske vrijednosti.


Značaj vegetacije otoka Mljeta za šumarsku nauku i praksu


Veliki kompleksi borovih auraa i makije na zapadnom dijelu otoka
Mljeta predstavljaju rijetke dobro ušćuvane ostatke iskonske šumske vegetacije
na cjelokupnom našem jadranskom području. Zahvaljujući svom
perifernom i izoliranom položaju i rijetkoj naseljenosti Mljet je i do danas
mogao odoljeti razornim elementima i faktorima, koji su inače kroz historiju
i kolonizaciju stvorili prostranu pustoš našeg golog krša.


Mljet u pogledu šuma zauzima posve izuzetan položaj. To naročito
vrijedi za zapadni dio otoka gdje se proteže cjeloviti šumski kompleks na
površini oko 2.700 ha. Suma i ostala vegetacija na Mljetu dragocjeni su i
još neispitani materijal za naučno-istraživalački rad uopće, a za oblast
našeg krša napose.


Ovdje se lakše nego na ijednom našem šumskom području može
komparativnim istraživanjima naučno i egzaktno utvrditi, kako je vegetacija,,
a napose šuma, na otocima uzmicala i nestajala pred razornim
djelovanjem i nepromišljenim zahvatima čovjeka.


Iz ovakvih komparativnih istraživanja moći će se doći do zaključka


o tome: koji su biološki osnovi i kakve su stvarne mogućnosti za restauraciju
krških goleti, koje predstavljaju najteži ekonomsko-društveni