DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Otpaci se pale na sječini samo u slučaju kad treba izvršiti popunjavanja ili sadnju kultura. Međutim, kad je prirodnog pomlatka dovoljno, otpaci se ostavljaju ili se usitnjeni ravnomjerno razbacaju po čitavoj sječini. Prostrana mreža dobrih šumskih i obilje vodenih putov a veoma olakšava transport drva. U Norveškoj je više od 15.000 km riječnih putova prikladnih za splavarenje. U zadnje se vrijeme nešto smanjio omjer splavarenja na račun povećanja kamionskog i traktorskog izvoza. Pošumljavanje vršilo se nekada samo prirodnim putom, jer je taj način prilično odgovarao njihovim uslovima. Danas, ne zadovoljava li, vrši se sadnja kultura (4-godišnje sadnice omorike, 3-godišnje bora). Po hektaru se sadi 3,5—4 tisuće biljaka (neki misle da je dosta i 3 tisuće). Radi nedostatka površine državnih rasadnika, često se daju 2-godišnje biljčice seljacima da ih uzgajaju još 1—3 godine na svojoj zemlji da bi dorasle do sadnje. Prema izjavi šumara, ta je praksa korisna i državi i seljacima. Sjemenarstvo je centrilizirano. Dobivanjem sjemena bavi se uglavnom fabrika šumskog sjemena u H a m a r-u. Fabrika prima češere iz čitave zemlje i pomnjivo ga sortira i tek poslije ispostavljanja odgovarajuće isprave šalje se u rasadnike. Fabrika je na 4 sprata sa suterenom opremljenim sa hladnjacima gdje se sjeme drži pri stalnoj temperaturi dosta dugo. Svi su procesi: raznošenja češera u sva 4 sprata, prerada, sortiranje sjedena i t. đ. potpuno mehanizirani. Pri otpremi sjemena na teren i daljnjem iskorišćavanju drži se ovih načela: sjeme se šalje u rajone koji su nešto sjevernije od mjesta gdje je sjeme sabrano i na taj način prenose se kvalitetnije vrste drveća koje su rasle u boljim uslovima u sjevernije predjele i više položaje. Rješenje problema povisivanja produktivnosti šuma smatraju norveški šumari da je u osušivanju zamočvarenih šumskih površina, poboljšavanju smjese sastojina i povisivanju godišnjeg prirasta. Uzimajući u obzir da su zapadni rajoni deficitarni u šumama, a postojeće su slabog prirasta, postavljen je zadatak da se ti rajoni pošume najvrijednijim vrstama drveća u toku od 50—60 g. na površini od 500.000 ha. Organizacija i tehnika uređivanja šuma provodi se slično kao i u Švedskoj. Za obrazovanje srednji h stručnih kadrov a postoje 4 šumarske škole. Škola u Brandbu (okružje Opland) osim što obrazuje šum. tehničare, ima i dopunski 6mjesečni kurs za specijaliste, koji im daje tu prednost da mogu polagati ispit za polazak visoke šum. škole. Polaznici moraju svršiti 8-ljetku i imati 1-god. praksu u šumi. Prednost imaju srednjoškolci, ali i jedni i drugi ne smiju biti mlađi od 18 g. i svakako sa stazom od godine dana. Apsolventi su šum. tehničari i imaju pravo da se zaposle kao pomoćnici šumara kod privatnika i u državnim šumajama i kao pomoćnici taksatora. Šumski radnici obrazuju se u kratkoročnim kursevima. Naukovno doba je 5 nedjelja. Škola daje kvalificirane drvosječe. Istovremeno obrazuje 45—50 učenika. Godišnje polazi školu 300 đaka od kojih 2 grupe (svaka po 25 đaka) prolaze kroz 11-nedjeljni kurs mehaničara. Uporedo sa učenjem kako se izrađuje drvo, đaci prolaze i kratak teoretski kurs o elementima šumarstva. Apsolventi su dužni da rade u šumi najmanje 1,5 godinu, da bi stekli pravo na povratak u školu za produžnje učenja u dopunskom kursu višeg tipa, koji traje 5 nedjelja. Visoko šumarsko obrazovanje stiče se šumarskim fakultetom Visoke poljoprivredne škole u gr. O s-u. Za upis na fakultet valja imati srednjoškolsku maturu, šumarsku školu koja traje 18 mjeseci, 2 godine praktičnog rada u šumi. Studenti se primaju svake drug e godine (30—40). Teoretska obuka traje 3 godine. Vodeći je organ naučnog rada Norveški naučno-istraživački institut za šumarstvo i drvarsku industriju u gr. O s-u, koji koordinira sva naučna istraživanja. Drugi je centar tog rada Pokusna stanica smještena kod Bergen-a. Ona se bavi uglavnom problemom pošumljavanja u zapadnim područjima zemlje. Šume i šumski proizvodi zauzimaju vidno mjesto u norveškoj ekonomici. Ipak, usitnjen posjed i protuslovlja privatnih interesa pojedinih vlasnika ponekad zadaje dosta poteškoća da bi se ostvarile mjere koje trebaju skladne primjene na velikoj teritoriji (pošumljavanje zaštita, mel´oracija tla i t. d.). !>. K. |