DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 89     <-- 89 -->        PDF

Norveške su šume uglavnom na jugoistoku
zemlje i zauzimaju površinu od 7,5
mil. ha, a sastoje se većinom iz četinara
(bor i omorika) sa nešto primiješane breze.
U južnim rajonima ima odvojenih masiva
hrasta i bukve sa nešto klena, lipe i jasike
u smjesi. Na obalama rijeka i jezera u malim
grupicama raste joha. Gornju granicu
šume (do tundre) zaprema breza. Omorika
uglavnom raste na istočnim područjima južne
Norveške. Drvnom masom ona nadmašuje
sve ostale vrste.


Po vlasništvu šume se dijele na:
državne sa 764.000 ha, općinske 173.000, crkvene
71.000, dioničarskih društava i industrijskih
poduzeća 632.000, mjesnih i dr.
1,147.000 i privatnih 4,713.000 ha.


Srednja drvna zaliha po hektaru
manja je nego u Švedskoj i iznosi 54 kub.


m. To se obrazlaže manje pogodnim uslovima
rastenja i pretjeranim sječama u prošlosti.
Dvije uprave vode norveško šumarstvo
(obje u sastavu Min. poljoprivrede) i to:
Glavna šumarska direkcija i Direkcija državnih
šuma.


Glavna šumarska direkcija
sastoji se iz 4 odjela. Prvi odjel pomaže
privatnicima kod pošumljavanja, pri gradnji
putova i t. d. i kontrolira kako se izvršuju
odredbe zakona o šumama. U kompetenciju
drugog dijela spadaju pitanja finansiranja
i obrazovanja kadrova specijalista.
Treći je pravni odjel, a četvrti uređivački.
Pri direkciji je i komisija za naučne
radove i rukovodi Naučno-istraživačkim
institutom za šumarstvo i eksploataciju
(nalazi se u gr. O s-u) i Pokusnom stanicom
u B e r g e n-u.


U svakom okružju (fiilke) nalazi se
uprava za šumarstvo na čelu sa okružnim
šumarom, koji ima 3 zamjenika: za graditeljstvo,
mehanizaciju radova i za pitanja
šumarstva. Neposredan nadzor i kontroiu
vođenja gospodarenja sa šumama privatnika
vrše šum. inspektori (8—12 u okružju).
Vlasnik je dužan da se posavjetuje o
provođenju glavnih mjera u šumi, a ako ne
zna da pravilno obilježi stabla za sječu,
onda to obavi inspektor.


Direkcija državnih šuma ima


u svom sastavu 3 odjela: šumarski, pravni


i finansijsko-ekonomski. Za upravljanje


tim šumama na terenu su 3 inspektorska


rajona i 104 šumarije.


Zakon o šumama sličan je švedskom.


Posebni su -fondovi određeni za melioraciju
šuma, izgradnju putova i pošumljavanje
sječina u kojima mora privatnik
uplatiti 20/o od prodajne cijene drva. Ta je
svota određena za pošumljavanje, a dobiva
se tako da se izdvoji iz svote koju plaća


kupac vlasniku šume J stavlja u banku kao
polog na tekući račun okružne šum. uprave.
Ako ne treba ništa da se pošumljuje,
vraća se novac vlasniku, ali ga mora iskoristiti
za melioraciju šume i si. Osim toga
za izgradnju putova i dr. oduzima se 100/o.


Gospodarenje i eksploataciju u državnim
šumama vode šumari sami. Privatnici
obično prodaju drvo na panju, a tek ponekad
i sami vrše izradu.


Godišnji je priras t u norveškim šumama
oko 13 mil. kub. m ili oko 2 kub. m
po ha. Posljednjih 5 god. siječe se oko 11
mil. kub. m, a to je 3°/o ukupne drvne mase
svih šuma.


Glavni je sortiment papirna celuloza.
Norveška podmiruje svoje potrebe u drvu
sama, a znatne količine izvozi u evropske
zemlje.


Najznačajnije je obilježje norveškog šumarstva
nastojanje oko očuvanja sadašnjih
i povećanja budućih šumskih površina pošumljavanjem
slabo obraštenih zapadnih
područja, uzgajanje bora i omorike, uvođenje
boljih sorti bora i omorike koje bi
imale veći prirast i to odabiranjem vlastitog
sjemenja i uzimanja iz inostranstva; težnja
za uzgojem čistih jednodobnih sastojina;
obavezno ostavljanje sjemenjaka iza
čiste sječe.


Njega sastojina počinje u 8—10


g. i onda se periodički ponavlja svake 5—6
g. u mladim i 8—10 g. u srednjedobnim i
dozrijevajućim sastojinama. Prorede ovih
zadnjih nose uglavnom eksploatacijski karakter,
ali istodobno imaju i uzgojni cilj.
Kako švedski, tako i norveški šumari ne
smatraju korisnim uzgajanje prebornih
šuma. Imajući eksploatacijski karakter, te
prorede istovremeno stvaraju najbolje
uslove za rastenje ostalih stabala. Konačna
sječa (čista) u crnogoričnim šumama vrši
se u 100^-120-oj godini. To je 40—50%>
proizvedene drvne mase sastojine.
Privatno vlasništvo šuma daje im naročito
obilježje. Čini se da u mnogim krajevima
zemlje vode ti vlasnici prekomjerne
prorede, koje često prelaze granice korisnih
uzgojnih mjera i idu samo za eksploatacijom.
Zato im je obrast često 0,5—0,6.


Norveški šumari smatraju da je obrast
0,7 optimalan za sklop u srednjedobnim,
dozrijevaućim i dozrelim sastojinama. Karakteristično
je, da oni ne pridaju pokazatelju
obrasta takvo značenje, kakvo ima
taj taksacijski elemenat u drugim zemljama.
Kod proređivanja oni se ne ravnaju
prema obrastu, nego prema određenom
broju stabala koji treba da ostane na 1 ha
i nastoje da svakom stablu osiguraju dovoljnu
prehrambenu površinu.


343