DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 85     <-- 85 -->        PDF

znanje o genetskim osobinama pojedinih
vrsta drveća i grmlja vrlo slabo. Zato treba
genetici i uzgoju obratiti što veću pažnju.


Pod šumarskim uzgojem razumijevaju
spomenuti pisci svjesno usmjereno djelovanje
čovjeka-uzgajača na šumsko drveće i
grmlje u tome smislu, da se što više poboljšaju
njihova nasljedna svojstva kako
bi što bolje odgovarala privrednim ciljevima
i potrebama čovjeka. Uspjeh svakog
uzgoj3 zavisi o dvjema činjenicama: o mnogolikosti
(varijabilnosti) same vrste i o
nasljeđivanju pojedinih razlika na potomstvo.
Varijabilnost je doduše općenita osebina
živih bića, ali nije kod sviju vrsta
jednaka, pa su zato i mogućnosti uzgoja
različite. Drvo varira s obzirom na vanjski
oblik (uzrast ili habitus, razgranjenost,
oblik krošnje, građu kore, lup, veličinu sjemenke
i si.), s obzirom na unutarnju građu
i s obzirom na fiziološka svojstva (trajanje
vegetacijskog perioda, proljetno tjeranje,
period rastaa plodnost, otpornost prema
vlazi i suši, otpornost prema štetočinama i
si.). Genetski osnovi ove varijabilnosti su
vrlo različiti, pa autori govore o genotipu,
plasmot´pu i o plastidotipu Ali i okolina
utječe snažno na nasljedna svojstva, pa je
često teško utvrditi da li se radi o nasljednim
faktorima ili o djelovanju okoline


Da bi objasnili sve te vrlo složene pojave
nasljeđivanja prikazuju pisci jscrpljivo rasplod
šumskog drveća i to posebno spolni
rasplod (oprašivanje, oplodnja, raširenje
ploda), a posebno nespolni rasplod (rasplod
klonom, autovegetativno razmnažanje, vegetativno
razmnažanje reznicama, sađenicama
i si.). Posebnu pažnju obraćaju Mendelovim
zakonima, te istraživanjima E.
Bauera o materijalnim temeljima nasljeđivanja,
zatim mutacijama. Kod ovih prikazuju
naročito t. zv. paralelne mutacije različitih
vrsta drveća po Vavilovu. U posebnom
poglavlju donašaju pregled oblika i
broja hromosoma svih poznatih vrsta šumskog
drveća i grmlja, te upućuju na značenje
poliploidije za uzgoj. Vrlo pregledno
prikazan; su nadalje temeljni faktori evolucije
(selekcija, mutacija, križanje, geografske
izolacije i t. d.).


U uzgoju drveća djelovao je međutim već
stoljećima svijesno i nesvijesno čovjek i
to dijelom negativno, a dijelom pozitivno.
Ima krajeva gdje su sve najbolje populacije
drveća jednostavno uništene, isječene,
pa su ostali samo malo vrijedni individui
nepodesni za svaki uzgoj. Ali ima n a sreću


protivnih slučajeva, gdje je upravo šumarstvo
svojim svjesnim djelovanjem proširilo
najbolje populacije, pa danas nalazimo
upravo savršeni uzgojni materijal.
Zato je naročit3 važnost obraćena izboru


polaznog materijala za uzgoj, i to posebno
pri uzgoju klona, a posebno pri uzgoju spolnih
populacija.


Kao polazni materijal za selekciju služit
će po autorima u pravilu domaće vrste,
koje su najbolje prilagođene okolini, jer
kod izbora imaju — to treba naročito naglasiti
— konačnu odlučnu ulogu vanjski
faktori. Što će i najbolja rasa ako ne može
u određenim prilikama uspijevati! Ipak
ima i iznimaka, da strani materijal daje
bolje rezultate. Poznat je primjer smreke
u Švedskoj gdje je domaći materijal vrlo
slab. To je u vezi s historijskim faktorima:
smreka je naime došla iza glacijala u Švedsku
iz Norveške gdje su se u tadanjim nepovoljnim
životnim prilikama održale samo
najslabije rase. Zato daje srednjoevropska
smreka u Švedskoj znatno bolje rezultate
nego domaća.


Od ostalih faktora selekcije kojima treba
obratiti naročitu pažnju ističu pisci na pr.
važnost podizanja produkcije smole, tanina,
vitamina (kod Hippophae rhamnoides),
a naročito podizanje rezistence prema
prirodnim silama (vjetrolom, snjegolom,
smrzavanje, rani i kasni mrazevi, suša, plinovi
i t d.), te prema brojnim štetočinama.
Značajno poglavlje obuhvataju´ primjeri
uzgoja otpornosti prema životinjskim i biljnim
štetočinama.


Nakon ovih općenitih izvoda prelaze pisci
u specijalnom dijelu na rezultate uzgoja pojedinih
vrsta šumskog drveća i grmlja, pa
posvećuju jednim vrstama veći, a drugim
manji prostor. Najveća pažnja obraćena je
boru, smreki, arišu i duglasiji, manja jeli,
a najmanje bjelogorici — izuzev topolu. U
tom se poglavlju vidi, da. je naše znanje o
genetici drveća još razmjerno vrlo slabo.
Zato treba prije svih pokušaja direktne
primjene genetike u praksu provesti još
vrlo opsežna i savjesna naučna istraživanja.
To vrijedi napose za naše krajeve
s vrlo mnogolikim inventarom šumskog drveća
i s naročito mnogolikim životnim prilikama.


Na kraju nalazi se tumač stranih izraza
i najznačajnija literatura. Od naših pisaca
spominju pisci Vidakovićeva istraživanja


o
borovima.
Knjiga je kao cjelina vanredno uspjela.
Naročito je opsežno obrađena teoretska
strana, koja pruža obilje novih ideja i
smjernic3. Slabija je praktična strana, što
je i razumljivo, jer se radi o novoj disciplini,
ili bolje rečeno o novom pokušaju primjene
genetike na šumarstvo, pa su podaci
još oskudni. Genetika i uzgoj šumskog
drveća je ne samo po sadržaju nego i po
opremi prekrasno djelo bez koga ne bi
smjela biti ni jedna stručna biblioteka, a


339