DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 85 <-- 85 --> PDF |
znanje o genetskim osobinama pojedinih vrsta drveća i grmlja vrlo slabo. Zato treba genetici i uzgoju obratiti što veću pažnju. Pod šumarskim uzgojem razumijevaju spomenuti pisci svjesno usmjereno djelovanje čovjeka-uzgajača na šumsko drveće i grmlje u tome smislu, da se što više poboljšaju njihova nasljedna svojstva kako bi što bolje odgovarala privrednim ciljevima i potrebama čovjeka. Uspjeh svakog uzgoj3 zavisi o dvjema činjenicama: o mnogolikosti (varijabilnosti) same vrste i o nasljeđivanju pojedinih razlika na potomstvo. Varijabilnost je doduše općenita osebina živih bića, ali nije kod sviju vrsta jednaka, pa su zato i mogućnosti uzgoja različite. Drvo varira s obzirom na vanjski oblik (uzrast ili habitus, razgranjenost, oblik krošnje, građu kore, lup, veličinu sjemenke i si.), s obzirom na unutarnju građu i s obzirom na fiziološka svojstva (trajanje vegetacijskog perioda, proljetno tjeranje, period rastaa plodnost, otpornost prema vlazi i suši, otpornost prema štetočinama i si.). Genetski osnovi ove varijabilnosti su vrlo različiti, pa autori govore o genotipu, plasmot´pu i o plastidotipu Ali i okolina utječe snažno na nasljedna svojstva, pa je često teško utvrditi da li se radi o nasljednim faktorima ili o djelovanju okoline Da bi objasnili sve te vrlo složene pojave nasljeđivanja prikazuju pisci jscrpljivo rasplod šumskog drveća i to posebno spolni rasplod (oprašivanje, oplodnja, raširenje ploda), a posebno nespolni rasplod (rasplod klonom, autovegetativno razmnažanje, vegetativno razmnažanje reznicama, sađenicama i si.). Posebnu pažnju obraćaju Mendelovim zakonima, te istraživanjima E. Bauera o materijalnim temeljima nasljeđivanja, zatim mutacijama. Kod ovih prikazuju naročito t. zv. paralelne mutacije različitih vrsta drveća po Vavilovu. U posebnom poglavlju donašaju pregled oblika i broja hromosoma svih poznatih vrsta šumskog drveća i grmlja, te upućuju na značenje poliploidije za uzgoj. Vrlo pregledno prikazan; su nadalje temeljni faktori evolucije (selekcija, mutacija, križanje, geografske izolacije i t. d.). U uzgoju drveća djelovao je međutim već stoljećima svijesno i nesvijesno čovjek i to dijelom negativno, a dijelom pozitivno. Ima krajeva gdje su sve najbolje populacije drveća jednostavno uništene, isječene, pa su ostali samo malo vrijedni individui nepodesni za svaki uzgoj. Ali ima n a sreću protivnih slučajeva, gdje je upravo šumarstvo svojim svjesnim djelovanjem proširilo najbolje populacije, pa danas nalazimo upravo savršeni uzgojni materijal. Zato je naročit3 važnost obraćena izboru polaznog materijala za uzgoj, i to posebno pri uzgoju klona, a posebno pri uzgoju spolnih populacija. Kao polazni materijal za selekciju služit će po autorima u pravilu domaće vrste, koje su najbolje prilagođene okolini, jer kod izbora imaju — to treba naročito naglasiti — konačnu odlučnu ulogu vanjski faktori. Što će i najbolja rasa ako ne može u određenim prilikama uspijevati! Ipak ima i iznimaka, da strani materijal daje bolje rezultate. Poznat je primjer smreke u Švedskoj gdje je domaći materijal vrlo slab. To je u vezi s historijskim faktorima: smreka je naime došla iza glacijala u Švedsku iz Norveške gdje su se u tadanjim nepovoljnim životnim prilikama održale samo najslabije rase. Zato daje srednjoevropska smreka u Švedskoj znatno bolje rezultate nego domaća. Od ostalih faktora selekcije kojima treba obratiti naročitu pažnju ističu pisci na pr. važnost podizanja produkcije smole, tanina, vitamina (kod Hippophae rhamnoides), a naročito podizanje rezistence prema prirodnim silama (vjetrolom, snjegolom, smrzavanje, rani i kasni mrazevi, suša, plinovi i t d.), te prema brojnim štetočinama. Značajno poglavlje obuhvataju´ primjeri uzgoja otpornosti prema životinjskim i biljnim štetočinama. Nakon ovih općenitih izvoda prelaze pisci u specijalnom dijelu na rezultate uzgoja pojedinih vrsta šumskog drveća i grmlja, pa posvećuju jednim vrstama veći, a drugim manji prostor. Najveća pažnja obraćena je boru, smreki, arišu i duglasiji, manja jeli, a najmanje bjelogorici — izuzev topolu. U tom se poglavlju vidi, da. je naše znanje o genetici drveća još razmjerno vrlo slabo. Zato treba prije svih pokušaja direktne primjene genetike u praksu provesti još vrlo opsežna i savjesna naučna istraživanja. To vrijedi napose za naše krajeve s vrlo mnogolikim inventarom šumskog drveća i s naročito mnogolikim životnim prilikama. Na kraju nalazi se tumač stranih izraza i najznačajnija literatura. Od naših pisaca spominju pisci Vidakovićeva istraživanja o borovima. Knjiga je kao cjelina vanredno uspjela. Naročito je opsežno obrađena teoretska strana, koja pruža obilje novih ideja i smjernic3. Slabija je praktična strana, što je i razumljivo, jer se radi o novoj disciplini, ili bolje rečeno o novom pokušaju primjene genetike na šumarstvo, pa su podaci još oskudni. Genetika i uzgoj šumskog drveća je ne samo po sadržaju nego i po opremi prekrasno djelo bez koga ne bi smjela biti ni jedna stručna biblioteka, a 339 |