DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 84 <-- 84 --> PDF |
stručnih termina na češkom i slovačkom jeziku. Od interesa je i rječnik češko-slovačklh i slovačko-čeških stručnih termina. Dr. M. Anić Vedel H. — Lange J.:: TRAEER OG BUSKE (Drveće i grmlje Danske), Kbenhavn 1958., str. 224, džepni format, sa 120 koloriranih crteža drveća i grmlja i mnogo sitnih, također koloriranih crteža u tekstu. Knjižica zaslužuje pažnju zbog svoje originalne obrade. Iako je napisana na danskom jeziku, ona nam je pristupačna, jer se odlikuje specifičnim i vrlo duhovitim načinom prikaza. Opći pojmovi su objašnjeni sitnim koloriranim crtežima. I ključevi za razdiobu vrsta izrađeni su uz pomoć crteža. U knjižici su prikazne 23 vrste četinjavog i 97 vrst3 lisnatog drveća i grmlja, koje od prirode rastu u Danskoj ili se ondje kultiviraju. Kod pojedinih vrsta prikazan je koloriranim crtežom habitus i važnije morfološke karakteristike. Uz crtež prikazani su u obliku neupadljivih sličica i načini upotrebe. Iza slikovnog dijela slijedi tekstovni dio, gdje su prikazani areali, oblici habitusa, presjeci lista, markantnije oznake cvjetova, pupovi i drugi važniji determinacioni detalji. Prikazan je i razvoj važnijih vrsta drveća u pradavno doba. Tu se osim teksta nalaze polenanalitički diagrami i drugi crteži. S obzirom na prikaz materijala knjižica je svojom specifičnom obradom vrlo dobro uspjela. Didaktičku svrhu postiže ona na prilično lagan način. Knjižica može poslužiti uzorom kod izrade sličnih djela za naše prilike. Dr. M. Anić Rohmeder, Ernst u. Schonbach, Hans: GENETIK UNĐ ZUCHTUNG DER WALDB&UME, 1959., 336 str. sa 163 slike, uvezano u platno 38.— DM. Verlag Paul Parey, Hamburg-Berlin. Početkom godine izašla je u izdanju poznatog nakladnog zavoda za poljoprivredu, veterinarstvo, vrtlarstvo, šumarstvo i lovstvo krasno opremljena knjiga na finom papiru za umjetni tisak o genetici i uzgoju šumskog drveća. Djelo su napisala dvojica poznatih stručnjaka iz područja šumarske genetike: Dr. E. Rohmeder profesor na sveučilištu u Miinchenu i predstojnik instituta za šumarsko sjemenarstvo te biljni uzgoj na saveznom naučnom institutu, i dr. H. Schonbach predstojnik odjela za uzgoj šumskog drveća na institutu za šumarske znanosti i profesor na fakultetu u Tharandtu. Obojica su objavili već prije veliki broj studija iz tog područja. Genetika i uzgoj šumskog drveća su mlade discipline, koje su se za razliku od genetike u poljoprivredi i vrtlarstvu razvile tek u zadnja dva-tri desetljeća. Unatoč tome imaju njihovi rezultati sve već teoretsko i praktično značenje za šumarstvo, pa im se i kod nas obraća nužna pažnja. Ifisac ovog referata prikazao je već u »Šumarskom priručniku« ukratko problematiku i značaj genetike za šumarstvo na temelju tadanjeg stanja znanosti. Od tada je učinjen golemi napredak, pa je i kod nas izašlo nekoliko raspravica i prikaza o važnosti genetike za šumarstvo, naročito s obzirom za izbor šumskog sjemenja (M. Anić, M. Vidaković, M. Wraber, B. Zlatarić i dr.). Ipak je nedostajao dosad ne samo kod nas nego i u stranom svijetu pregledan, sintetski prikaz rezultata šumske genetike, te je veliki broj značajnih studija iz pojedinih grana ove discipline bio teško pristupačan. A koliko je značenje genetike za šumarstvo dokazuje već sama činjenica, da u novije doba izlaze i posebni časopisi posvećeni isključivo ovoj problematici. Novo djelo istaknutih njemačkih genetičara popunjaju stoga veliku prazninu i omogućuje nam, da se uvedemo u najteže probleme nasljeđivanja, mutacija, križanja, odabiranja (selekcije) i vegetativnog razmnožanja šumskog drveća i grmlja. Kao temeljnu zadaću i cilj uzgajanja šumskog drveća postavljaju pisci tri zadatka: 1) podizanje drvne mase, 2) podizanje kvalitete drva i 3) podizanje otpornosti drveta prema različitim mehaničkim nepogodama te napađajima biljnih i životinjskih štetnika. Svako živo biće, pa tako i drvo, zavisi od dva skupa faktora: od faktora vanjske okoline i od nasljednih svojstava svoje žive tvari. Temelj za racionalno gospodarenje je prema tome poznavanje obiju skupova faktora. Faktorima vanjske okoline obraćena je u svijetu i kod nas zadnjih tridesetak godina naročitu pažnju, pa smo dobili zahvaljujući dugogodišnjim istraživanjima fitosociologa, vanredne podatke o brojnim šumskim zajednicama i o životnim zahtjevima njihovih sastavnih elemenata — raznolikih vrsta drveća i grmlja. Danas poznamo, može se mirno reći, najvažnije faktore mrtve i žive okoline, koji utječu na život i razvitak naše šumske vegetacije iako će trebati i u tome pogledu još mnogo raditi: Naprotiv je naše |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 85 <-- 85 --> PDF |
znanje o genetskim osobinama pojedinih vrsta drveća i grmlja vrlo slabo. Zato treba genetici i uzgoju obratiti što veću pažnju. Pod šumarskim uzgojem razumijevaju spomenuti pisci svjesno usmjereno djelovanje čovjeka-uzgajača na šumsko drveće i grmlje u tome smislu, da se što više poboljšaju njihova nasljedna svojstva kako bi što bolje odgovarala privrednim ciljevima i potrebama čovjeka. Uspjeh svakog uzgoj3 zavisi o dvjema činjenicama: o mnogolikosti (varijabilnosti) same vrste i o nasljeđivanju pojedinih razlika na potomstvo. Varijabilnost je doduše općenita osebina živih bića, ali nije kod sviju vrsta jednaka, pa su zato i mogućnosti uzgoja različite. Drvo varira s obzirom na vanjski oblik (uzrast ili habitus, razgranjenost, oblik krošnje, građu kore, lup, veličinu sjemenke i si.), s obzirom na unutarnju građu i s obzirom na fiziološka svojstva (trajanje vegetacijskog perioda, proljetno tjeranje, period rastaa plodnost, otpornost prema vlazi i suši, otpornost prema štetočinama i si.). Genetski osnovi ove varijabilnosti su vrlo različiti, pa autori govore o genotipu, plasmot´pu i o plastidotipu Ali i okolina utječe snažno na nasljedna svojstva, pa je često teško utvrditi da li se radi o nasljednim faktorima ili o djelovanju okoline Da bi objasnili sve te vrlo složene pojave nasljeđivanja prikazuju pisci jscrpljivo rasplod šumskog drveća i to posebno spolni rasplod (oprašivanje, oplodnja, raširenje ploda), a posebno nespolni rasplod (rasplod klonom, autovegetativno razmnažanje, vegetativno razmnažanje reznicama, sađenicama i si.). Posebnu pažnju obraćaju Mendelovim zakonima, te istraživanjima E. Bauera o materijalnim temeljima nasljeđivanja, zatim mutacijama. Kod ovih prikazuju naročito t. zv. paralelne mutacije različitih vrsta drveća po Vavilovu. U posebnom poglavlju donašaju pregled oblika i broja hromosoma svih poznatih vrsta šumskog drveća i grmlja, te upućuju na značenje poliploidije za uzgoj. Vrlo pregledno prikazan; su nadalje temeljni faktori evolucije (selekcija, mutacija, križanje, geografske izolacije i t. d.). U uzgoju drveća djelovao je međutim već stoljećima svijesno i nesvijesno čovjek i to dijelom negativno, a dijelom pozitivno. Ima krajeva gdje su sve najbolje populacije drveća jednostavno uništene, isječene, pa su ostali samo malo vrijedni individui nepodesni za svaki uzgoj. Ali ima n a sreću protivnih slučajeva, gdje je upravo šumarstvo svojim svjesnim djelovanjem proširilo najbolje populacije, pa danas nalazimo upravo savršeni uzgojni materijal. Zato je naročit3 važnost obraćena izboru polaznog materijala za uzgoj, i to posebno pri uzgoju klona, a posebno pri uzgoju spolnih populacija. Kao polazni materijal za selekciju služit će po autorima u pravilu domaće vrste, koje su najbolje prilagođene okolini, jer kod izbora imaju — to treba naročito naglasiti — konačnu odlučnu ulogu vanjski faktori. Što će i najbolja rasa ako ne može u određenim prilikama uspijevati! Ipak ima i iznimaka, da strani materijal daje bolje rezultate. Poznat je primjer smreke u Švedskoj gdje je domaći materijal vrlo slab. To je u vezi s historijskim faktorima: smreka je naime došla iza glacijala u Švedsku iz Norveške gdje su se u tadanjim nepovoljnim životnim prilikama održale samo najslabije rase. Zato daje srednjoevropska smreka u Švedskoj znatno bolje rezultate nego domaća. Od ostalih faktora selekcije kojima treba obratiti naročitu pažnju ističu pisci na pr. važnost podizanja produkcije smole, tanina, vitamina (kod Hippophae rhamnoides), a naročito podizanje rezistence prema prirodnim silama (vjetrolom, snjegolom, smrzavanje, rani i kasni mrazevi, suša, plinovi i t d.), te prema brojnim štetočinama. Značajno poglavlje obuhvataju´ primjeri uzgoja otpornosti prema životinjskim i biljnim štetočinama. Nakon ovih općenitih izvoda prelaze pisci u specijalnom dijelu na rezultate uzgoja pojedinih vrsta šumskog drveća i grmlja, pa posvećuju jednim vrstama veći, a drugim manji prostor. Najveća pažnja obraćena je boru, smreki, arišu i duglasiji, manja jeli, a najmanje bjelogorici — izuzev topolu. U tom se poglavlju vidi, da. je naše znanje o genetici drveća još razmjerno vrlo slabo. Zato treba prije svih pokušaja direktne primjene genetike u praksu provesti još vrlo opsežna i savjesna naučna istraživanja. To vrijedi napose za naše krajeve s vrlo mnogolikim inventarom šumskog drveća i s naročito mnogolikim životnim prilikama. Na kraju nalazi se tumač stranih izraza i najznačajnija literatura. Od naših pisaca spominju pisci Vidakovićeva istraživanja o borovima. Knjiga je kao cjelina vanredno uspjela. Naročito je opsežno obrađena teoretska strana, koja pruža obilje novih ideja i smjernic3. Slabija je praktična strana, što je i razumljivo, jer se radi o novoj disciplini, ili bolje rečeno o novom pokušaju primjene genetike na šumarstvo, pa su podaci još oskudni. Genetika i uzgoj šumskog drveća je ne samo po sadržaju nego i po opremi prekrasno djelo bez koga ne bi smjela biti ni jedna stručna biblioteka, a 339 |