DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 79     <-- 79 -->        PDF

DOMAĆA STRUČNA LITERATURA


Alfier ing. D. i Kevo ing. R.: MLJET.
Studija o izradi generalne uređajne osnove
za zatićeno područje mljetskih jezera, Zagreb
1958. Rukopis, 159 str., sa 20 povećanih
fotografija i nekoliko nacrta zapadnog
dijela Mljeta.


Studija je izrađena povodom akcije Konzervatorskog
zavoda NR Hrvatske, Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti,
Ekonomskog instituta Hrvatske, te turističkih
i drugih ustanova oko proglašenja
zapadnog dijela Mljeta nacionalnim parkom.
Neposredni povod za studiju bilo je
savjetovanje o zaštiti i privrednom unapređenju
spomenutog dijela Mljeta, koje je
održano 7. IV. 1958. g. u Dubrovniku.


Svrha je studije da posluži kao obrazloženje
prijedloga Zakona o proglašenju zapadnog
dijela Mljeta nacionalnim parkom,
a ujedno i kao osnova za izradu plana privrednog
unapređenja Mljeta. U studiji su
razmotrena razna pitanja i doneseni prijedlozi,
kako da se uklone teškoće i sporovi
između načela zaštite i privrednog
iskorišćivanja mljetskih jezera i njihova
okoliša.


U prvom dijelu studije obrađene su regionalne
i lokalne karakteristike područja.
Tu se raspravlja o geografskom položaju,
reljefu i geološkoj građi zapadnog Mljeta.
Iznesene su klimatske osobine, kao i oceanografske
prilike mljetskih jezera. Raspravlja
se o oblicima vegetacije i florističkom
sastavu šuma zapadnog dijela Mljeta.
Izneseni su i važniji momenti iz historije
razvoj3 i sadanjeg stanja mljetskih naselja.
Prikazana je opća ekonomska razvijenost,
uz poseban osvrt na poljoprivredu, šumarstvo,
ribarstvo i turizam.


U drugom dijelu studije prikazano je stanje
i niz problema iz oblasti zaštite užeg
i šireg područja. Iznesene su prirodne osobine
mljetskih jezera i istaknuta skladna
kombinacija tamošnjih raznolikih prirod


nih fenomena. Opisani su jedinstveni kompleksi
mediteranskih šuma i njihov značaj
za nauku. Prikazani su dotadašnji pokušaji
zaštite i aktuelna potreba stavljanja
mljetskih jezera i njihova okoliša pod višu
formu zaštite. Raspravlja se o poteškoćama
koje stoje između zaštite i privrednog iskorišćivanja
zapadnog dijela Mljeta. Govori
se o tipu budućeg nacionalnog parka,
kakav bi najbolje odgovarao za mljetska
jezera i njihov okoliš.


U trećem dijelu stud.ije opisani su glavni
elementi i direktive za izradu generalnog
uređajnog plana budućeg nacionalnog parka.
Raspravlja se o kriterijima za utvrđivanje
granica užeg zaštitnog područja. Govori
se o utvrđivanju namjene pojedinih
predjela unutar užeg i šireg zaštitnog područja.
Raspravlja se i o programu stvaranja
osnovnih preduvjeta za zaštitu i privredno
iskorišćivanje pojedinih područja.
Interesantna su razmatranja i prijedlozi o
mreži puteva i staza, o vodoopskrbnom sistemu,
kao i o pitanju elektrifikacije.


Studiju su autori zajedno s većim brojem
suradnika izradili vrlo solidno, te može služiti
uzorom za elaborate slične vrste. Nadamo
se da će razlozi izneseni u studiji
naići na razumijevanje, te da će zapadni
dio Mljeta doći konačno pod zaštitu u obliku
nacionalnog park3, što on po svojim ljepotama,
jedinstvenim na svijetu, u punoj
mjeri zaslužuje.


Nas zanima pitanje Mljeta i sa gledišta
mogućnosti proučavanja naše južnomediteranske
šumske vegetacije, kao i sukcesijskih
odnosa u razvoju te vegetacije. To je
bio jedan od razloga, zbog čega se Šumarski
odjel Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u
Zagrebu interesirao za problem mljetskih
šuma i njihovu budućnost. Naš Fakultet i
dalje s velikim interesom prati razvoj
mljetskih šuma i živo pomaže nastojanje
oko njihove zaštite. Dr. M. Anić


STRANA STRUČNA LITERATURA


Ing. C. Susaeta i Ing. B. Onensanz:
TEHNIKA POSUML JAVAN JA MEDITERANSKOG
PODRUČJA I NJEN RAZVOJ.


Referat se odnosi na prilike i iskustva uŠpaniji, pa se već na početku naglašava da
je zapravo tek od 1939. kada je stvoren Državni
fond za šumarstvo u sastavu državne
administracije, počeo rad širih razmjera.
Rad te službe je detaljnije reguliran zako


nom i uredbama od 1941. g. pa su ranije
postojeće slične ustanove time likvidirane.


Radovi širega opsega na terenu počinju
zapravo 1942. g. i to na desetke hiljada hektara
svake godine. Međutim od 1955. g. opseg
ovih radova prelazi godišnji prosjek od


100.000 ha.
Zahvaljujući autonomnom karakteru Državnog
fonda za šumarstvo, omogućeno mu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 80     <-- 80 -->        PDF

je da radi elastično i da stalno povećava
pošumljene terene putem raznih konzorcija,
ugovora, kupovanja terena itd. Opseg i
uspjeh ove akcije ilustrira činjenica da je
Fond pošumio 900.000 ha do kraja 1957. g.
ukupno pošumljenih 1,074.000 ha. Pri tom
je trebalo svladati mnoge poteškoće, od kojih
su najizrazitije ove: uvođenje nove organizacije
na terenu, osposobljavanje kadra
za rad i čuvanje, sakupljanje sjemena,
formiranje rasadnika (stalnih i letećih), nabavka
materijala za rad.


Mehanizacija se nije mogla lako nabaviti
zbog uvoznih poteškoća, kao ni sjeme
potrebnih, a korisnih egzota. U prvim godinama
rada je bilo čak potrebno organizovati
i nabavku i dostavu hrane radnicima
na terenu, kao i njihov smještaj. Oskudica
transportnih sredstava i udaljenost terena
od postojećih komunikacija, najnetala je
potrebu izgradnje mnogih hiljada kilometara
staza i putova, a donekle i cesta za
vozila. Tome treba dodati i smetnje uobičajenoga
prava pašarenja, poteškoća oko
zabrana, otkupa, naknada, stimulacija itd.
Sezonski karakter rada na pošumljavanju
prisiljava organizatore da djeluju vrlo brzo
i efikasno, kako u pribiranju radne snage
i stručnoga kadra, tako i sadnoga materijala.


Klasične metode. U početku je
fond primjenjivao kod pošumljavanja klasične
metode, kako je, propisivala Uprava
za šumarstvo. To znači kod sađnje su kopane
rupe 35 do 40 cm. promjera i dubine,
ili se je teren obrađivao ručno na pruge
i jarke, što je ovisilo o terenu.


Regresivno stanje tla i njegovo siromaštvo,
kao i nepovoljna klima uz to, ograničile
su izbor vrsta samo na one najotpornije.
Pri tom se gledalo da budu i najekonomičnije,
a to su bili uglavnom domaći i
udomaćeni četinjari i poneka egzota, ali
već poznata i ispitana.


Te su vrste: Pinus halepensis,
pine a, pinaster, laricio, silvestris
uncinata, canariensis.


Na manjim površinama Abies pecfinata
i A. pinsape. Od proširenih i
poznatih egzota Pinus nigr.a i P. radi
a t a, a nešto malo i Pice a excels a,
a od čempresa Cupressus sempervirens,
C. macrocarpa i C. ariz
o n i c a. Na pokusnim površinama manjega
prostora Cedrus atlantica i


C. deodara, L a r i x leptolepis,
Chamaecyparis Lawsoniana i
Sequoia gigante a. Od domaćih listača
su vršena pošumljavanja i manjih
površina sa: C a s t a n ea vulgaris, Fagus
silvatica, Quercus ilex, Q.
suber, Betula verucosa i razne
topole, kao Populus alba, P. nigra,


P. tremula i P. pyramidalis.
Od egzota listača su naročito unošeni
eukalipti kao: Eucalyptus globulus,
rostrata, viminalis i Brontry


o i d e s. Po važnosti su eukalipti ravni topolama,
a naročito proširenom tipu Populus
deltoides. Stvorene su još mnoge vrste
ukrštanjem, zaslugom Instituta za šumarska
istraživanja u Madridu.
Do izvjesne mjere je uvođen i sibirski
brijest (Ulmus pumila) i japanski kesten
(Castanea crenata), zatim američki hrast
(Quercus borealis i bagrem (Robinia pseudoacacia)
kao i pajasen (Ailantus glandulosa).


Tehnika pošumljavanja četinjara se je
vršila ovisno o tlu i klimi, kao i o samoj
vrsti. Uglavnom se je pošumljavalo jedno
i dvogodišnjim sadnicama, direktno vađenim
ili pikiranim, golih žila ili u tuljku,
sjetvom omaške, sjetvom u jarke i sjetvom
po oranom zemljištu. Ovisilo je o vrsti i
terenu da li se je stavljalo zajedno po jedna,
dvije ili tri biljke i da li se je teren terasirao
više ili manje.


Pošumljavanje listača, koje idu reznicama,
kao što su topole, radilo se tako da su
stavljane u dubinu po 60 do 80 cm, sa po
dva do tri pupa iznad zemlje.


Eukaliptus se je nekada sijao direktno
po dobro obrađenom zemljištu, a nekada u
rupice. Ponajviše se je pošumilo biljkama
u tuljcima, preko 35.000 ha. Cesto su njime
pošumljavane posve male površine, zatim
rubovi putova i cesta, vjetrobrani pojasi i
slično.


U pogledu vrijednosti rada klasičnim metodama,
autori ističu da će za neke terene
ostati i daje jedina mogućnost klasičnog
ručnoga rada, jer nije moguće svugdje primijeniti
mehanizaciju. To su uglavnom visoki
i vrlo kameniti strmi tereni, sa skoro
kompaktnom stjenovitom podlogom.


Na terenima lako talasastim i ravnim,
pokrivenim jakim travnim pokrovom, pristupilo
se je izoravanju zapregama dubokih
brazda i formiranju rupa ograđenih
iskopanom zemljom, dubokih oko 40 cm.
Rupe su trouglog izgleda i pokazale su odlične
rezultate. Za ovakve terene bi bila
najbolja primjena traktora.


Moderne metode. Najprije dolazi
priprema tla. Slijedeći krivine nivoa, po
izohipsama, jakim traktorima i plugovima
formiraju se jarci i terase. Na taj Sv; način
stvori podloga podesna za pošumljivački
rad, dobije se ravno tlo, nepodesno za eroziju,
jer je u stanju da zadrži i konzervira
i najveću količinu padavina. Nadalje se
ovim omogućava daljnji mehanizirani rad
na unošenju pošumljavanih vrsta kao i za




ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 81     <-- 81 -->        PDF

štitnih kultura, a ujedno se stvaraju pogodnosti
za buduće melioracije i iskorišćavanja.


Fond nije u potpunosti primijenio ovu
mehanizaciju, premda bi to bilo i potrebno
i moguće u najvećoj mjeri. Mehanizacija,
koja je osnovana prije 12 godina, morala bi
biti modernizovana, sa radionicama za popravak,
raspoređenima po rejonima. To bi
omogućilo i stvaranje kadrova za rukovanje
njom. Osim toga to bi doprinijelo i
podizanju nadnica šumskim radnicima.


U sušnim regijama Mediterana su primjenjivane
i ekstenzivne i intenzivne metode
rada, ali je ipak iskustvo nedvojbeno pokazalo
od kolikoga je interesa i vrijednosti
totalna obrada tla. To nas je naučilo da se
onda uvijek dobiju sigurni i odlični rezultati.
Važno je da se tlo obradi duboko, da
se počupa materijal koji tu više ne spada i,
što je vrlo važno, da se skine travni pokrov,
glavni uzrok ugibanja mladih biljaka.
Trave spriječavaju pošumljenim biljkama
korišćenje oskudne i povremene vlage, pa
su one prepuštene suši koja nekada traje i
preko sto dana.


Totalna obrada tla ima izvjesnu analogiju
sa poljoprivrednim načinom obrade.
Nažalost mehanizaciju ne možemo proširiti
na sve površine, a pogotovo ne na one
nepr´stupačne. Gnojenje je isto tako važno.
Radilo se je kao u poljoprivredi, u rupe
se uz sadnice stavi malo gnojiva. To može
biti pepeo od travnoga pokrova sa tog istog
terena, kao i otpali i sasušeni komadi tih
stih vrsta ranije pošumljenih.


Važnost upotrebe gnojiva kod pošumljavanja
ima svoje opravdanje, jer troškovi
ne mogu biti veći od 10%, a postepeno i
padaju, osobito kada se uzme u obzir smanjenje
broja uginulih biljaka i jačanje njihove
otpornosti.


Za budućnost se mora predviđati pomanjkanje
radne snage i potreba stvaranja
kadra stalnih šumskih radnika, organizovanih
po brigadama. Takav je slučaj već
ostvaren u nekim provincijama. Radniku se
omogućava familijaran život i normalna
egzistencija uključujući socijalno osiguranje.


Treba istaknuti također važnost unošenja
biljaka u tuljcima, jer se to vrlo povoljno
odražava na brzinu rađa i uspjeh.
Osim toga time se postizava i neovisnost o
vremenskim prilikama i o preciznosti rada
ljudskih ruku, koje bi morale tako pažljivo
da tretiraju biljke gologa korijena.


Od tuljaka se traži da ispune mnoge uslove,
često kontradiktorne: jeftino, lako sačuvano
korijenje, otpornost na rukovanje
i prenos. Moramo da zamijenimo dosadašnje
teške, skupe i lomljive glinene lonce.


U Španiji se dosada nisu upotrebljavali
polietilenski tuljci i pored najboljih obavijesti
o njima. Čekalo se je da se izabere
i izrade najpovoljnji tipovi za široku upotrebu.
Sjetva može da se vrši i direktno u
glinene lonce, a najbolji su oni sa promjerom
otvora od 10 do 12 cm. Osobito su
pcdesni za sjetvu borova: P. halepensis, P.
pinaster, P. pinea i P. laricio.


Premda sjetv3 izgleda jeftinija, nije uvijek
tako. Teren nekada iziskuje pedantniju
pripremu od sadnje, velike količine sjemena,
a osim toga dešava se da se već pripremljen
teren ne zasije zbog pomanjkanja
sjemena. Teško je sabrati sjeme za tako
ogromne površine određene za pošumljavanje
sjetvom.


Sjetva se vrši i uz prethodno sijanje u
cijevi, koje se onda kada biljka nikne, prenose
u obrađenu, donekle rahlu zemlju
malo vlažnu. Stavljanje cijevi u suhu zemlju,
ne vodi uspjehu.


Pored velikih površina pošumljenih domaćim
i ođomaćenim četinjarima i listačama,
dobre rezultate su dale i egzote koje
je odredio Institut za šumarska istraživanja,
vodeći računa o raznoličnosti ekoloških
uslova.


Osobitu važnost za buduća pošumljavanja
ima nastojanje Instituta da stvaranjem
i odabiranjem ekotipova osigura i sjeme
takvih ekotipova, proučavajući kako domaća
iskustv3, tako i strani materijal. Nadamo
se da će se relativno u kratkom vremenu
moći početi praktički računati sa odabranim
ekotipovima i da će se formirati
solidna sjemenska baza koja će omogućiti
siguran i jednostavan rad budućem pošum-
Ijavanju.


Autori navode vrste četinjara egzota koje
su se u datim klimatskim prilikama pokazale
dobro, ne tvrdeći da bi to bio konačan
i proučen sud, kompetentan za definitivno
usvajanje.


Od listača egzota se navodi čitav niz
eukaliptusa koj5 na svoj način uspješno
savlađuju: hladnoću, sušu, slanost tla,
močvarnost itd. Među njima su po svojim
često oprečnim osobinama najistaknutiji:
Eucalyptus gummi, niphofila, parvifoles,
estelulat3 efloctonia, oleosa, salmonfolia,
salubria, torquata, eccentalis, astringens,
gomphocefala itd.


Osobito se ističe trud i napredak Instituta
za šumarska istraživanja na hibridizaciji
topola, a osobito hibrida »blankito«
i »riegrito« nastalih iz Populus nigra i P.
euroamericana.


Mehanizacija kod pošumljav
a n j a.


Pored čisto praktičnih prednosti mehaniziranoga
rada prema ručnome i sporijem




ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 82     <-- 82 -->        PDF

radu ističe se važnost mehanizacije i radi
toga što se predviđa sve veća oskudica u
manuelnoj radnoj snazi koja zbog općeg
siromaštva zemlje i tla, nastoji da se što
više uposli u industriji.. Uslijed dosta intenzivne
obrade tla, tereni za šume i pošumljavanja
su odavno svedeni na najlošije
kategorije tla, kako po konfiguraciji, tako
i po kvalitetu. Radi toga goli tereni ostaju
ne samo neobrasli u vegetacijskom smislu
i neproduktivni u ekonomskom, nego pretstavljaju
stalnu opasnost od erozija, bujica
i zasipavanja komunikacija i plodnoga tla.
Radi toga je pošumljavanje u Španiji pretežno
hidrološko-šumarskoga karaktera.
Radi toga je izobrazba kadra orijentirana
na ovaj značaj zadatka. Prvi temelj mehanizaciji
je dalo nabavljanje vojnih vozila
JEEP koji su služili u prošlom ratu. Pored
sve dotadašnje upotrebe oni su se pokazali
vrlo dobro. Kasnije su nabavljeni razni
drugi automobili poput džipova raznih maraka
i stanja, tako da ih danas ima oko 90
prema prvoj grupi od 43 komada.


Zatim se nabrajaju razne vrsti traktora,
njihove marke i terenske osobine, a koji
sačinjavaju današnji park mehanizacije.


Nadalje autori navode probleme koje
treba tek riješiti u vezi sa mehanizacijom,
kao što su: raspodjela sredstava po rejonima,
unifikacija tipova mašina, obuka kadra,
utvrđivanje norma rada, nabavka
osobnih vozila, određivanje amortizacije
materijala itd.


U Zaključku, autori navode nesumnjive
prednosti i postignute rezultate koji se moraju
pripisati primjeni mehanizacije koja
je omogućila i pravilno ocjenjivanje primjene
pojedinih šumskih vrsta, jer je dobrom
obradom došla do izražaja i mogućnost
rasta i napretka pošumljenih biljaka.


Autori ne donose konačne zaključke da
li ovakav način obrade terena stvara ujedno
uslove i za klimaks onih vrsta koje ponajviše
odgovaraju datom ambijentu, ali
smatraju da je doprinos nesumnjiv, jer je
ustanovljena i izvjesna razlika u samom
pedološkom sastavu tla, što se odrazilo na
razlici koju pokazuje ph toga tla.


Naročito se opaža poboljšanje uslova za
klijanje sjemena koje dolazi sa svojih stabala.
Broj biljaka, te njihov napredak, jačanje
i održavanje, pokazuju velike prednosti
totalne obrade tla. Osobito se ukazuje
na slučajeve sa crnim borom (Pinus laricio
austriaca). Slična poboljšanja su zapažena
i kod alepskoga bora na mnogim terenima.
Autori ističu da je preobražaj šumskoga
vegetacijskoga pokrova, kako po kvalitetu,
tako i po kvantitetu posljedica primjene
mehanizacije. Preveo i izvod sastavio:


Ing. Rudi Meštrović


PESTENY LESU, udžbenik i priručnik
iz uzgajanja šuma, I—III, Praha 1955—
1956., I. knjiga sa 372, II. sa 428 i III. knjiga
sa 596 strana. Napisao kolektiv nastavnika
šumarskih fakulteta u Pragu, Brnu i
Zvolenu pod vodstvom prof. dr. B. P o1
a nskog.


Nedavno je stigao do nas ovaj opsežan
udžbenik i priručnik,, koji je namijenjen
čehoslovačkim studentima šumarstva, kao
i šumarskim stručnjacima u operativi i u
naučnim ustanovama. Djelo je i za nas od
velike vrijednosti. Poslije Konšelov a
udžbenika »Strucny nastin tvorbi a pesteny
lesu« objavljenog 1931. g. i poslije Po lanskijev
a udžbenika »Pfiručka pesteny
lesu« iz 1947. g., koji su bili rasprodani,
osjećala se potreba da se objavi djelo
iz oblasti uzgajanja šuma za prilike ČSR.
Nastavnici šumarskih fakulteta izvršili su
taj veliki posao. Djelo je vrlo dobro došlo
baš u času, kad se u ČSR poklanja uzgajanju
šuma osobita pažnja. Velike površine
degrađiranih monokultura smrče i običnoga
bora, kao i veliki kalamiteti nastali utjecajem
insekata, bolesti, suše, snijega, jakih
vjetrova i dr. prisilili su čehoslovačko šumarstvo
da posveti posebnu brigu uzgajanju
svojih šuma. U djelu se tretira materija
iz uže oblasti uzgajanja šuma, t. j . bez
ekologije.


U prvoj knjizi obrađena je materija
iz oplemenjivanja šuma, sjemenarstva
i rasađničarstva. U uvodnom dijelu (15 str.),
koji je napisao dr. J. Kantor , razjašnjeni
su osnovni pojmovi o šumi i njenom značenju
prije i danas, a opisan je i razvoj
nauke o uzgajanju´šuma.


Poglavlje o oplemenjivanju šuma (102
str.) napisali su đr. J. Ka n t o r i ing. L.
Lehotsky . Autori se oslanjaju na nova
dostignuća domaćih i stranih, napose sovjetskih
stručnjaka. Koriste mnoge primjere
iz oplemenjivanja voćnog i šumskog
drveća u SSSR. Prikazan je historijat i
metode oplemenjivanja, pojmovi iz oblasti
nasljeđivanja, razmnažanja, rastenja i dr.


Poglavlje o šumskom sjemenarstvu (166
str.) napisali su ing. M. Chroust i ing.


J. Po spiš i 1. Tu je prikazana važnost
provenijencije sjemena i sjemenskih sastojina.
Razrađen je postupak kod sakupljanja,
čišćenja i spremanja sjemenja. Opisano
je ispitivanje valjanosti sjemenja, kao
i manipulacija u vezi sa distribucijom. Od
interesa je opis najvažnijih vrsta drveća i
grmlja s obzirom na dob cvatnje, donošenje
i sakupljanje ploda, kao i podatke o
sjemenju.
Poglavlje o rasadničarstvu (100 str.) na^
pisali su ing. R. Čvančar a i dr. J.
Kantor . Tu je obrađeno pitanje osniva




ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 83     <-- 83 -->        PDF

nja rasadnika, priprema tla, sjetva, presadnja,
tehnika vlaženja i zasjenjivanja,
kao i tehnika daljnjeg uzgoja biljaka. Obrađeno
je pitanje vegetativnog razmnažanja,
kao i uzgoj3 sadnog materijala za specijalne
svrhe. Zaslužuje pažnju opis uzgoja
biljaka najvažnijih vrsta drveća, kao i kolekcija
klijanaca i kotiledona na kraju poglavlja.


U drugoj knjizi obrađena je opća
materija iz oblasti uzgajanja šuma. Razrađena
su pitanja o osnivanju, njezi i obnovi
šumskih sastojina, kao i pitanja planiranja,
organizacije i evidencije uzgojnih radova.


Poglavlje o osnivanju šumskih sastojina
(84 str.) napisali su ing. E. Cervenka i
dr. M. Z v o 1 a n k o v a Obradili su pitanja
osnivanja šumskih sastojina sjetvom i
sadnjom. Razrađen je materijal, koji se odnosi
na opće uslove podizanja sastojina
sjetvom, na pripremu tla, način, vrijeme i
dubinu sjetve, pokrivanje sjemena, njegu
kultura uzgojenih iz sjemena i dr. Kod
obrade pitanja podizanja šumskih sastojina
sadnjom biljaka razrađeni su u prvom
redu uslovi, produkcija sadnica, priprema
tla, način i doba sadnje, primjena mehanizacije,
njega kultura i đr.


Poglavlje o njezi šumskih sastojina (180
str.) napisali su ing. Š. Korpel i dr. M.
Vyskot . Razrađena je materija o njezi
kultura, pomlatka i mladika, kao i o njezi
sastojina u stadiju koljika, letvika i dalje
sve do zrelosti. Poklonjena je pažnja problemu
čišćenja, prevršivanja, potkresivanja
i prvih prorjeda. Detaljno su razrađena pitanja
prorjeđivanja. Donesen3 su tumačenja
o važnosti prorjeda, razvrstavanju stabala,
intenzitetu i raznim načinima prorjeda
i t. d.


Poglavlja o obnovi šuma (137 str.) napisali
su dr. B. P o 1 a n s k y i dr. J. Jurca.
Tu se raspravlja najprije o prirodnoj, a zatim
o umjetnoj obnovi. Opisana je prirodna
obnova sjemenom i vegetativno. Razrađena
su pitanja uslova prirodne obnove, pripreme
sastojine i tla, kao i metode prirodne
obnove, tehnika provedbe i dr. Kod umjetne
obnove detaljno je prikazana tehnika,
koja se odnosi na pripremne radove i provedbu.


Poglavlje o planiranju, organizaciji i evidenciji
uzgojnih radova (7 str.) napisao je
dr. M. Vyskot.


U trećoj1 knjizi obrađena su u
prvom dijelu pitanja iz oblasti specijalnog
uzgajanja šuma (314 str.), a u drugom dijelu
tipološki osnovi uzgajanja šuma, kao
i tehnika uzgajanja pojedinih vrsta drveća
(260 str.).


Materiju iz oblasti tehnike uzgoja regularnih
visokih sastojina obradio je dr. J.


Jurca . U prvom redu obratio je pažnju
pitanju golih sječa u sjemenjačama i panj
ačama, a zatim pitanju prirodne obnove
sjemenjača i panjača oplodnom sječom.


Materiju o tehnici uzgoja prebornih
šuma napisao je dr. B. Pol an sky. Prikazao
je razne načine gospodarenja u prebornom
obliku. Razjašnjene su razne mogućnost;
primjene prebornog gospodarenja.
Opisan; su posebni oblici takvog gospodarenja,
a napose trajna šuma.


Materiju o šumama osobitog značenja
prikazao je ing. D. Z a c h a r. Opisao je
razne oblike šuma koje imadu specijalnu
namjenu. Tu su obuhvaćene meliorativne
šume, šume za rekreativne svrhe, vjetrobrani
i poljozaštitni pojasevi, rezervati, nacionalni
parkovi, razne zaštitne šume, kao
i šume koje služe za školske svrhe i specijalna
proučavanja.


Materiju iz oblasti konverzije vrsta drveća,
sastojinskih, uzgojnih i dr. oblika obradio
je ing. H. Bezacinsky.


Pitanja iz oblasti estetike šuma razradio
je ing. E. Korpel. Tu se raspravlja o
estetici soliternog drveća i drveća u sastojinama,
o estetici prirodne, kao i gospodarske
šume. Prikazano je i estetsko značenje
umjetno podignutih šumskih kultura pojedinog
drveća i dr.


Materiju o tipološkim osnovim3 uzgajanja
šuma (84 str.) napisao je dr. A. Z 1 a t-
n i k. Prikazao je šumarsku tipologiju na
biogeocenotskim principima, kao i razdiobu
čehoslovačkih šuma na skupine tipova .
šuma. Prikazana je metodika i gospodarsko
značenje tipologije šuma. Opisan je način
izlučivanja, te indikatorska i praktična
važnost skupina tipova u uzgajanju i uređivanju
šuma. Istaknuto je značenje diferencijalnih
vrsta i skupova kod izlučivanja
skupina tipova i tipova šuma.


Materiju o stručnom opisu staništa (15
str.) napisao je dr. J. P e 1 i š e k. Rad se
odnosi na opis stanišnih tipova u oblasti
n´zinskih, brežuljkastih, brdskih, te nižih i
viših gorskih šuma.


Od posebnog je interesa materija koja se
odnosi na tehniku uzgajanja pojedinih
vrsta drveća (180 str.). Tehniku uzgoja,
smrčevih jelovih i ariševih sastojina opisao
je ing. A. Sokol, borovih sastojina
ing. J. Č i ž e k i ing. A. Sokol, a lisnatih
sastojina u oblasti bukve i hrastova ing.


A. Bezacinsky. Tehniku uzgoja johovih,
topolovih, vrbovih i dr. lisnatih sastojina,
te tehniku uzgoja egzotičnog i industrijskog
drveća, kao i raznog grmlja opisao
je ing. A. Sokol.
Iza svakog poglavlja ili dijela donesen je
popis važnije literature, a na kraju svake
knj;ge nalazi se opsežno stvarno kazalo