DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 79 <-- 79 --> PDF |
DOMAĆA STRUČNA LITERATURA Alfier ing. D. i Kevo ing. R.: MLJET. Studija o izradi generalne uređajne osnove za zatićeno područje mljetskih jezera, Zagreb 1958. Rukopis, 159 str., sa 20 povećanih fotografija i nekoliko nacrta zapadnog dijela Mljeta. Studija je izrađena povodom akcije Konzervatorskog zavoda NR Hrvatske, Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Ekonomskog instituta Hrvatske, te turističkih i drugih ustanova oko proglašenja zapadnog dijela Mljeta nacionalnim parkom. Neposredni povod za studiju bilo je savjetovanje o zaštiti i privrednom unapređenju spomenutog dijela Mljeta, koje je održano 7. IV. 1958. g. u Dubrovniku. Svrha je studije da posluži kao obrazloženje prijedloga Zakona o proglašenju zapadnog dijela Mljeta nacionalnim parkom, a ujedno i kao osnova za izradu plana privrednog unapređenja Mljeta. U studiji su razmotrena razna pitanja i doneseni prijedlozi, kako da se uklone teškoće i sporovi između načela zaštite i privrednog iskorišćivanja mljetskih jezera i njihova okoliša. U prvom dijelu studije obrađene su regionalne i lokalne karakteristike područja. Tu se raspravlja o geografskom položaju, reljefu i geološkoj građi zapadnog Mljeta. Iznesene su klimatske osobine, kao i oceanografske prilike mljetskih jezera. Raspravlja se o oblicima vegetacije i florističkom sastavu šuma zapadnog dijela Mljeta. Izneseni su i važniji momenti iz historije razvoj3 i sadanjeg stanja mljetskih naselja. Prikazana je opća ekonomska razvijenost, uz poseban osvrt na poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo i turizam. U drugom dijelu studije prikazano je stanje i niz problema iz oblasti zaštite užeg i šireg područja. Iznesene su prirodne osobine mljetskih jezera i istaknuta skladna kombinacija tamošnjih raznolikih prirod nih fenomena. Opisani su jedinstveni kompleksi mediteranskih šuma i njihov značaj za nauku. Prikazani su dotadašnji pokušaji zaštite i aktuelna potreba stavljanja mljetskih jezera i njihova okoliša pod višu formu zaštite. Raspravlja se o poteškoćama koje stoje između zaštite i privrednog iskorišćivanja zapadnog dijela Mljeta. Govori se o tipu budućeg nacionalnog parka, kakav bi najbolje odgovarao za mljetska jezera i njihov okoliš. U trećem dijelu stud.ije opisani su glavni elementi i direktive za izradu generalnog uređajnog plana budućeg nacionalnog parka. Raspravlja se o kriterijima za utvrđivanje granica užeg zaštitnog područja. Govori se o utvrđivanju namjene pojedinih predjela unutar užeg i šireg zaštitnog područja. Raspravlja se i o programu stvaranja osnovnih preduvjeta za zaštitu i privredno iskorišćivanje pojedinih područja. Interesantna su razmatranja i prijedlozi o mreži puteva i staza, o vodoopskrbnom sistemu, kao i o pitanju elektrifikacije. Studiju su autori zajedno s većim brojem suradnika izradili vrlo solidno, te može služiti uzorom za elaborate slične vrste. Nadamo se da će razlozi izneseni u studiji naići na razumijevanje, te da će zapadni dio Mljeta doći konačno pod zaštitu u obliku nacionalnog park3, što on po svojim ljepotama, jedinstvenim na svijetu, u punoj mjeri zaslužuje. Nas zanima pitanje Mljeta i sa gledišta mogućnosti proučavanja naše južnomediteranske šumske vegetacije, kao i sukcesijskih odnosa u razvoju te vegetacije. To je bio jedan od razloga, zbog čega se Šumarski odjel Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu interesirao za problem mljetskih šuma i njihovu budućnost. Naš Fakultet i dalje s velikim interesom prati razvoj mljetskih šuma i živo pomaže nastojanje oko njihove zaštite. Dr. M. Anić STRANA STRUČNA LITERATURA Ing. C. Susaeta i Ing. B. Onensanz: TEHNIKA POSUML JAVAN JA MEDITERANSKOG PODRUČJA I NJEN RAZVOJ. Referat se odnosi na prilike i iskustva uŠpaniji, pa se već na početku naglašava da je zapravo tek od 1939. kada je stvoren Državni fond za šumarstvo u sastavu državne administracije, počeo rad širih razmjera. Rad te službe je detaljnije reguliran zako nom i uredbama od 1941. g. pa su ranije postojeće slične ustanove time likvidirane. Radovi širega opsega na terenu počinju zapravo 1942. g. i to na desetke hiljada hektara svake godine. Međutim od 1955. g. opseg ovih radova prelazi godišnji prosjek od 100.000 ha. Zahvaljujući autonomnom karakteru Državnog fonda za šumarstvo, omogućeno mu |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 80 <-- 80 --> PDF |
je da radi elastično i da stalno povećava pošumljene terene putem raznih konzorcija, ugovora, kupovanja terena itd. Opseg i uspjeh ove akcije ilustrira činjenica da je Fond pošumio 900.000 ha do kraja 1957. g. ukupno pošumljenih 1,074.000 ha. Pri tom je trebalo svladati mnoge poteškoće, od kojih su najizrazitije ove: uvođenje nove organizacije na terenu, osposobljavanje kadra za rad i čuvanje, sakupljanje sjemena, formiranje rasadnika (stalnih i letećih), nabavka materijala za rad. Mehanizacija se nije mogla lako nabaviti zbog uvoznih poteškoća, kao ni sjeme potrebnih, a korisnih egzota. U prvim godinama rada je bilo čak potrebno organizovati i nabavku i dostavu hrane radnicima na terenu, kao i njihov smještaj. Oskudica transportnih sredstava i udaljenost terena od postojećih komunikacija, najnetala je potrebu izgradnje mnogih hiljada kilometara staza i putova, a donekle i cesta za vozila. Tome treba dodati i smetnje uobičajenoga prava pašarenja, poteškoća oko zabrana, otkupa, naknada, stimulacija itd. Sezonski karakter rada na pošumljavanju prisiljava organizatore da djeluju vrlo brzo i efikasno, kako u pribiranju radne snage i stručnoga kadra, tako i sadnoga materijala. Klasične metode. U početku je fond primjenjivao kod pošumljavanja klasične metode, kako je, propisivala Uprava za šumarstvo. To znači kod sađnje su kopane rupe 35 do 40 cm. promjera i dubine, ili se je teren obrađivao ručno na pruge i jarke, što je ovisilo o terenu. Regresivno stanje tla i njegovo siromaštvo, kao i nepovoljna klima uz to, ograničile su izbor vrsta samo na one najotpornije. Pri tom se gledalo da budu i najekonomičnije, a to su bili uglavnom domaći i udomaćeni četinjari i poneka egzota, ali već poznata i ispitana. Te su vrste: Pinus halepensis, pine a, pinaster, laricio, silvestris uncinata, canariensis. Na manjim površinama Abies pecfinata i A. pinsape. Od proširenih i poznatih egzota Pinus nigr.a i P. radi a t a, a nešto malo i Pice a excels a, a od čempresa Cupressus sempervirens, C. macrocarpa i C. ariz o n i c a. Na pokusnim površinama manjega prostora Cedrus atlantica i C. deodara, L a r i x leptolepis, Chamaecyparis Lawsoniana i Sequoia gigante a. Od domaćih listača su vršena pošumljavanja i manjih površina sa: C a s t a n ea vulgaris, Fagus silvatica, Quercus ilex, Q. suber, Betula verucosa i razne topole, kao Populus alba, P. nigra, P. tremula i P. pyramidalis. Od egzota listača su naročito unošeni eukalipti kao: Eucalyptus globulus, rostrata, viminalis i Brontry o i d e s. Po važnosti su eukalipti ravni topolama, a naročito proširenom tipu Populus deltoides. Stvorene su još mnoge vrste ukrštanjem, zaslugom Instituta za šumarska istraživanja u Madridu. Do izvjesne mjere je uvođen i sibirski brijest (Ulmus pumila) i japanski kesten (Castanea crenata), zatim američki hrast (Quercus borealis i bagrem (Robinia pseudoacacia) kao i pajasen (Ailantus glandulosa). Tehnika pošumljavanja četinjara se je vršila ovisno o tlu i klimi, kao i o samoj vrsti. Uglavnom se je pošumljavalo jedno i dvogodišnjim sadnicama, direktno vađenim ili pikiranim, golih žila ili u tuljku, sjetvom omaške, sjetvom u jarke i sjetvom po oranom zemljištu. Ovisilo je o vrsti i terenu da li se je stavljalo zajedno po jedna, dvije ili tri biljke i da li se je teren terasirao više ili manje. Pošumljavanje listača, koje idu reznicama, kao što su topole, radilo se tako da su stavljane u dubinu po 60 do 80 cm, sa po dva do tri pupa iznad zemlje. Eukaliptus se je nekada sijao direktno po dobro obrađenom zemljištu, a nekada u rupice. Ponajviše se je pošumilo biljkama u tuljcima, preko 35.000 ha. Cesto su njime pošumljavane posve male površine, zatim rubovi putova i cesta, vjetrobrani pojasi i slično. U pogledu vrijednosti rada klasičnim metodama, autori ističu da će za neke terene ostati i daje jedina mogućnost klasičnog ručnoga rada, jer nije moguće svugdje primijeniti mehanizaciju. To su uglavnom visoki i vrlo kameniti strmi tereni, sa skoro kompaktnom stjenovitom podlogom. Na terenima lako talasastim i ravnim, pokrivenim jakim travnim pokrovom, pristupilo se je izoravanju zapregama dubokih brazda i formiranju rupa ograđenih iskopanom zemljom, dubokih oko 40 cm. Rupe su trouglog izgleda i pokazale su odlične rezultate. Za ovakve terene bi bila najbolja primjena traktora. Moderne metode. Najprije dolazi priprema tla. Slijedeći krivine nivoa, po izohipsama, jakim traktorima i plugovima formiraju se jarci i terase. Na taj Sv; način stvori podloga podesna za pošumljivački rad, dobije se ravno tlo, nepodesno za eroziju, jer je u stanju da zadrži i konzervira i najveću količinu padavina. Nadalje se ovim omogućava daljnji mehanizirani rad na unošenju pošumljavanih vrsta kao i za |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 81 <-- 81 --> PDF |
štitnih kultura, a ujedno se stvaraju pogodnosti za buduće melioracije i iskorišćavanja. Fond nije u potpunosti primijenio ovu mehanizaciju, premda bi to bilo i potrebno i moguće u najvećoj mjeri. Mehanizacija, koja je osnovana prije 12 godina, morala bi biti modernizovana, sa radionicama za popravak, raspoređenima po rejonima. To bi omogućilo i stvaranje kadrova za rukovanje njom. Osim toga to bi doprinijelo i podizanju nadnica šumskim radnicima. U sušnim regijama Mediterana su primjenjivane i ekstenzivne i intenzivne metode rada, ali je ipak iskustvo nedvojbeno pokazalo od kolikoga je interesa i vrijednosti totalna obrada tla. To nas je naučilo da se onda uvijek dobiju sigurni i odlični rezultati. Važno je da se tlo obradi duboko, da se počupa materijal koji tu više ne spada i, što je vrlo važno, da se skine travni pokrov, glavni uzrok ugibanja mladih biljaka. Trave spriječavaju pošumljenim biljkama korišćenje oskudne i povremene vlage, pa su one prepuštene suši koja nekada traje i preko sto dana. Totalna obrada tla ima izvjesnu analogiju sa poljoprivrednim načinom obrade. Nažalost mehanizaciju ne možemo proširiti na sve površine, a pogotovo ne na one nepr´stupačne. Gnojenje je isto tako važno. Radilo se je kao u poljoprivredi, u rupe se uz sadnice stavi malo gnojiva. To može biti pepeo od travnoga pokrova sa tog istog terena, kao i otpali i sasušeni komadi tih stih vrsta ranije pošumljenih. Važnost upotrebe gnojiva kod pošumljavanja ima svoje opravdanje, jer troškovi ne mogu biti veći od 10%, a postepeno i padaju, osobito kada se uzme u obzir smanjenje broja uginulih biljaka i jačanje njihove otpornosti. Za budućnost se mora predviđati pomanjkanje radne snage i potreba stvaranja kadra stalnih šumskih radnika, organizovanih po brigadama. Takav je slučaj već ostvaren u nekim provincijama. Radniku se omogućava familijaran život i normalna egzistencija uključujući socijalno osiguranje. Treba istaknuti također važnost unošenja biljaka u tuljcima, jer se to vrlo povoljno odražava na brzinu rađa i uspjeh. Osim toga time se postizava i neovisnost o vremenskim prilikama i o preciznosti rada ljudskih ruku, koje bi morale tako pažljivo da tretiraju biljke gologa korijena. Od tuljaka se traži da ispune mnoge uslove, često kontradiktorne: jeftino, lako sačuvano korijenje, otpornost na rukovanje i prenos. Moramo da zamijenimo dosadašnje teške, skupe i lomljive glinene lonce. U Španiji se dosada nisu upotrebljavali polietilenski tuljci i pored najboljih obavijesti o njima. Čekalo se je da se izabere i izrade najpovoljnji tipovi za široku upotrebu. Sjetva može da se vrši i direktno u glinene lonce, a najbolji su oni sa promjerom otvora od 10 do 12 cm. Osobito su pcdesni za sjetvu borova: P. halepensis, P. pinaster, P. pinea i P. laricio. Premda sjetv3 izgleda jeftinija, nije uvijek tako. Teren nekada iziskuje pedantniju pripremu od sadnje, velike količine sjemena, a osim toga dešava se da se već pripremljen teren ne zasije zbog pomanjkanja sjemena. Teško je sabrati sjeme za tako ogromne površine određene za pošumljavanje sjetvom. Sjetva se vrši i uz prethodno sijanje u cijevi, koje se onda kada biljka nikne, prenose u obrađenu, donekle rahlu zemlju malo vlažnu. Stavljanje cijevi u suhu zemlju, ne vodi uspjehu. Pored velikih površina pošumljenih domaćim i ođomaćenim četinjarima i listačama, dobre rezultate su dale i egzote koje je odredio Institut za šumarska istraživanja, vodeći računa o raznoličnosti ekoloških uslova. Osobitu važnost za buduća pošumljavanja ima nastojanje Instituta da stvaranjem i odabiranjem ekotipova osigura i sjeme takvih ekotipova, proučavajući kako domaća iskustv3, tako i strani materijal. Nadamo se da će se relativno u kratkom vremenu moći početi praktički računati sa odabranim ekotipovima i da će se formirati solidna sjemenska baza koja će omogućiti siguran i jednostavan rad budućem pošum- Ijavanju. Autori navode vrste četinjara egzota koje su se u datim klimatskim prilikama pokazale dobro, ne tvrdeći da bi to bio konačan i proučen sud, kompetentan za definitivno usvajanje. Od listača egzota se navodi čitav niz eukaliptusa koj5 na svoj način uspješno savlađuju: hladnoću, sušu, slanost tla, močvarnost itd. Među njima su po svojim često oprečnim osobinama najistaknutiji: Eucalyptus gummi, niphofila, parvifoles, estelulat3 efloctonia, oleosa, salmonfolia, salubria, torquata, eccentalis, astringens, gomphocefala itd. Osobito se ističe trud i napredak Instituta za šumarska istraživanja na hibridizaciji topola, a osobito hibrida »blankito« i »riegrito« nastalih iz Populus nigra i P. euroamericana. Mehanizacija kod pošumljav a n j a. Pored čisto praktičnih prednosti mehaniziranoga rada prema ručnome i sporijem |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 82 <-- 82 --> PDF |
radu ističe se važnost mehanizacije i radi toga što se predviđa sve veća oskudica u manuelnoj radnoj snazi koja zbog općeg siromaštva zemlje i tla, nastoji da se što više uposli u industriji.. Uslijed dosta intenzivne obrade tla, tereni za šume i pošumljavanja su odavno svedeni na najlošije kategorije tla, kako po konfiguraciji, tako i po kvalitetu. Radi toga goli tereni ostaju ne samo neobrasli u vegetacijskom smislu i neproduktivni u ekonomskom, nego pretstavljaju stalnu opasnost od erozija, bujica i zasipavanja komunikacija i plodnoga tla. Radi toga je pošumljavanje u Španiji pretežno hidrološko-šumarskoga karaktera. Radi toga je izobrazba kadra orijentirana na ovaj značaj zadatka. Prvi temelj mehanizaciji je dalo nabavljanje vojnih vozila JEEP koji su služili u prošlom ratu. Pored sve dotadašnje upotrebe oni su se pokazali vrlo dobro. Kasnije su nabavljeni razni drugi automobili poput džipova raznih maraka i stanja, tako da ih danas ima oko 90 prema prvoj grupi od 43 komada. Zatim se nabrajaju razne vrsti traktora, njihove marke i terenske osobine, a koji sačinjavaju današnji park mehanizacije. Nadalje autori navode probleme koje treba tek riješiti u vezi sa mehanizacijom, kao što su: raspodjela sredstava po rejonima, unifikacija tipova mašina, obuka kadra, utvrđivanje norma rada, nabavka osobnih vozila, određivanje amortizacije materijala itd. U Zaključku, autori navode nesumnjive prednosti i postignute rezultate koji se moraju pripisati primjeni mehanizacije koja je omogućila i pravilno ocjenjivanje primjene pojedinih šumskih vrsta, jer je dobrom obradom došla do izražaja i mogućnost rasta i napretka pošumljenih biljaka. Autori ne donose konačne zaključke da li ovakav način obrade terena stvara ujedno uslove i za klimaks onih vrsta koje ponajviše odgovaraju datom ambijentu, ali smatraju da je doprinos nesumnjiv, jer je ustanovljena i izvjesna razlika u samom pedološkom sastavu tla, što se odrazilo na razlici koju pokazuje ph toga tla. Naročito se opaža poboljšanje uslova za klijanje sjemena koje dolazi sa svojih stabala. Broj biljaka, te njihov napredak, jačanje i održavanje, pokazuju velike prednosti totalne obrade tla. Osobito se ukazuje na slučajeve sa crnim borom (Pinus laricio austriaca). Slična poboljšanja su zapažena i kod alepskoga bora na mnogim terenima. Autori ističu da je preobražaj šumskoga vegetacijskoga pokrova, kako po kvalitetu, tako i po kvantitetu posljedica primjene mehanizacije. Preveo i izvod sastavio: Ing. Rudi Meštrović PESTENY LESU, udžbenik i priručnik iz uzgajanja šuma, I—III, Praha 1955— 1956., I. knjiga sa 372, II. sa 428 i III. knjiga sa 596 strana. Napisao kolektiv nastavnika šumarskih fakulteta u Pragu, Brnu i Zvolenu pod vodstvom prof. dr. B. P o1 a nskog. Nedavno je stigao do nas ovaj opsežan udžbenik i priručnik,, koji je namijenjen čehoslovačkim studentima šumarstva, kao i šumarskim stručnjacima u operativi i u naučnim ustanovama. Djelo je i za nas od velike vrijednosti. Poslije Konšelov a udžbenika »Strucny nastin tvorbi a pesteny lesu« objavljenog 1931. g. i poslije Po lanskijev a udžbenika »Pfiručka pesteny lesu« iz 1947. g., koji su bili rasprodani, osjećala se potreba da se objavi djelo iz oblasti uzgajanja šuma za prilike ČSR. Nastavnici šumarskih fakulteta izvršili su taj veliki posao. Djelo je vrlo dobro došlo baš u času, kad se u ČSR poklanja uzgajanju šuma osobita pažnja. Velike površine degrađiranih monokultura smrče i običnoga bora, kao i veliki kalamiteti nastali utjecajem insekata, bolesti, suše, snijega, jakih vjetrova i dr. prisilili su čehoslovačko šumarstvo da posveti posebnu brigu uzgajanju svojih šuma. U djelu se tretira materija iz uže oblasti uzgajanja šuma, t. j . bez ekologije. U prvoj knjizi obrađena je materija iz oplemenjivanja šuma, sjemenarstva i rasađničarstva. U uvodnom dijelu (15 str.), koji je napisao dr. J. Kantor , razjašnjeni su osnovni pojmovi o šumi i njenom značenju prije i danas, a opisan je i razvoj nauke o uzgajanju´šuma. Poglavlje o oplemenjivanju šuma (102 str.) napisali su đr. J. Ka n t o r i ing. L. Lehotsky . Autori se oslanjaju na nova dostignuća domaćih i stranih, napose sovjetskih stručnjaka. Koriste mnoge primjere iz oplemenjivanja voćnog i šumskog drveća u SSSR. Prikazan je historijat i metode oplemenjivanja, pojmovi iz oblasti nasljeđivanja, razmnažanja, rastenja i dr. Poglavlje o šumskom sjemenarstvu (166 str.) napisali su ing. M. Chroust i ing. J. Po spiš i 1. Tu je prikazana važnost provenijencije sjemena i sjemenskih sastojina. Razrađen je postupak kod sakupljanja, čišćenja i spremanja sjemenja. Opisano je ispitivanje valjanosti sjemenja, kao i manipulacija u vezi sa distribucijom. Od interesa je opis najvažnijih vrsta drveća i grmlja s obzirom na dob cvatnje, donošenje i sakupljanje ploda, kao i podatke o sjemenju. Poglavlje o rasadničarstvu (100 str.) na^ pisali su ing. R. Čvančar a i dr. J. Kantor . Tu je obrađeno pitanje osniva |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 83 <-- 83 --> PDF |
nja rasadnika, priprema tla, sjetva, presadnja, tehnika vlaženja i zasjenjivanja, kao i tehnika daljnjeg uzgoja biljaka. Obrađeno je pitanje vegetativnog razmnažanja, kao i uzgoj3 sadnog materijala za specijalne svrhe. Zaslužuje pažnju opis uzgoja biljaka najvažnijih vrsta drveća, kao i kolekcija klijanaca i kotiledona na kraju poglavlja. U drugoj knjizi obrađena je opća materija iz oblasti uzgajanja šuma. Razrađena su pitanja o osnivanju, njezi i obnovi šumskih sastojina, kao i pitanja planiranja, organizacije i evidencije uzgojnih radova. Poglavlje o osnivanju šumskih sastojina (84 str.) napisali su ing. E. Cervenka i dr. M. Z v o 1 a n k o v a Obradili su pitanja osnivanja šumskih sastojina sjetvom i sadnjom. Razrađen je materijal, koji se odnosi na opće uslove podizanja sastojina sjetvom, na pripremu tla, način, vrijeme i dubinu sjetve, pokrivanje sjemena, njegu kultura uzgojenih iz sjemena i dr. Kod obrade pitanja podizanja šumskih sastojina sadnjom biljaka razrađeni su u prvom redu uslovi, produkcija sadnica, priprema tla, način i doba sadnje, primjena mehanizacije, njega kultura i đr. Poglavlje o njezi šumskih sastojina (180 str.) napisali su ing. Š. Korpel i dr. M. Vyskot . Razrađena je materija o njezi kultura, pomlatka i mladika, kao i o njezi sastojina u stadiju koljika, letvika i dalje sve do zrelosti. Poklonjena je pažnja problemu čišćenja, prevršivanja, potkresivanja i prvih prorjeda. Detaljno su razrađena pitanja prorjeđivanja. Donesen3 su tumačenja o važnosti prorjeda, razvrstavanju stabala, intenzitetu i raznim načinima prorjeda i t. d. Poglavlja o obnovi šuma (137 str.) napisali su dr. B. P o 1 a n s k y i dr. J. Jurca. Tu se raspravlja najprije o prirodnoj, a zatim o umjetnoj obnovi. Opisana je prirodna obnova sjemenom i vegetativno. Razrađena su pitanja uslova prirodne obnove, pripreme sastojine i tla, kao i metode prirodne obnove, tehnika provedbe i dr. Kod umjetne obnove detaljno je prikazana tehnika, koja se odnosi na pripremne radove i provedbu. Poglavlje o planiranju, organizaciji i evidenciji uzgojnih radova (7 str.) napisao je dr. M. Vyskot. U trećoj1 knjizi obrađena su u prvom dijelu pitanja iz oblasti specijalnog uzgajanja šuma (314 str.), a u drugom dijelu tipološki osnovi uzgajanja šuma, kao i tehnika uzgajanja pojedinih vrsta drveća (260 str.). Materiju iz oblasti tehnike uzgoja regularnih visokih sastojina obradio je dr. J. Jurca . U prvom redu obratio je pažnju pitanju golih sječa u sjemenjačama i panj ačama, a zatim pitanju prirodne obnove sjemenjača i panjača oplodnom sječom. Materiju o tehnici uzgoja prebornih šuma napisao je dr. B. Pol an sky. Prikazao je razne načine gospodarenja u prebornom obliku. Razjašnjene su razne mogućnost; primjene prebornog gospodarenja. Opisan; su posebni oblici takvog gospodarenja, a napose trajna šuma. Materiju o šumama osobitog značenja prikazao je ing. D. Z a c h a r. Opisao je razne oblike šuma koje imadu specijalnu namjenu. Tu su obuhvaćene meliorativne šume, šume za rekreativne svrhe, vjetrobrani i poljozaštitni pojasevi, rezervati, nacionalni parkovi, razne zaštitne šume, kao i šume koje služe za školske svrhe i specijalna proučavanja. Materiju iz oblasti konverzije vrsta drveća, sastojinskih, uzgojnih i dr. oblika obradio je ing. H. Bezacinsky. Pitanja iz oblasti estetike šuma razradio je ing. E. Korpel. Tu se raspravlja o estetici soliternog drveća i drveća u sastojinama, o estetici prirodne, kao i gospodarske šume. Prikazano je i estetsko značenje umjetno podignutih šumskih kultura pojedinog drveća i dr. Materiju o tipološkim osnovim3 uzgajanja šuma (84 str.) napisao je dr. A. Z 1 a t- n i k. Prikazao je šumarsku tipologiju na biogeocenotskim principima, kao i razdiobu čehoslovačkih šuma na skupine tipova . šuma. Prikazana je metodika i gospodarsko značenje tipologije šuma. Opisan je način izlučivanja, te indikatorska i praktična važnost skupina tipova u uzgajanju i uređivanju šuma. Istaknuto je značenje diferencijalnih vrsta i skupova kod izlučivanja skupina tipova i tipova šuma. Materiju o stručnom opisu staništa (15 str.) napisao je dr. J. P e 1 i š e k. Rad se odnosi na opis stanišnih tipova u oblasti n´zinskih, brežuljkastih, brdskih, te nižih i viših gorskih šuma. Od posebnog je interesa materija koja se odnosi na tehniku uzgajanja pojedinih vrsta drveća (180 str.). Tehniku uzgoja, smrčevih jelovih i ariševih sastojina opisao je ing. A. Sokol, borovih sastojina ing. J. Č i ž e k i ing. A. Sokol, a lisnatih sastojina u oblasti bukve i hrastova ing. A. Bezacinsky. Tehniku uzgoja johovih, topolovih, vrbovih i dr. lisnatih sastojina, te tehniku uzgoja egzotičnog i industrijskog drveća, kao i raznog grmlja opisao je ing. A. Sokol. Iza svakog poglavlja ili dijela donesen je popis važnije literature, a na kraju svake knj;ge nalazi se opsežno stvarno kazalo |