DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 65 <-- 65 --> PDF |
jeva manje količine tučenca, jer s obzirom na njegovu masivnost nije potrebno ispunjavanje unutarnjeg praznog prostora. Ovo je ispunjavanje teško i skupo a osim toga se tučenac brže drobi. Razumljivo, da s obzirom na donju plohu drveni prag manje propada u tlo nego željezni. Na koncu jednostavni profil drvenog praga omogućuje bržu i lakšu te jeftiniju izradbu. Pa i onda, kad su već pragovi položeni, kontrola je ležajeva mnogo lakša kod drvenog praga. Željezni je prag podložan r đ a n j u a naročito je neotporan protiv djelovanja raznih kiselina i soli. Stoga nije uporabiv za pruge u tunelima (djelovanje sumporaste kiseline) uz morsku obalu (djelovanje soli) i u blizini industrijskih centara (djelovanje pare i raznih plinova). Napokon se kod električnih željeznica mora posebno izolirati, a to iziskuje nove troškove. Uglavnom se može reći, da su željezni pragovi skuplji (vezani na naročitu stabilnu industriju), zahtijevaju bolje uzdržavanje gornjeg stroja pruge, povećavaju buku i vrlo osjetljivi na djelovanje vodene pare i drugih kemijskih spojeva. Danas imaju u glavnom historijsku važnost. Donekle se ekonomično mogu upotrebiti kod velikih željezničkih čvorišta i na prugama velikih nadmorskih visina, gdje je doprema drvenih pragova oteščana ili vezana na osobito velike troškove. Za prilike u našoj zemlji gotovo ni ne dolazi u obzir. b) Beton Betonski se prag pojavljuje oko 1900. godine, pa je potom mlađi od željeznog. Prvi se pragovi grade iz armiranog betona u razninm oblicima i raznim napravama za vezivanje s tračnicama. U početku se uglavnom stabiliziraju dva osnovna oblika: transverzalni (poprečni) i longitudinalni (uzdužni). Ali i jedni i drugi napušteni su već u samom početku te zamijenjeni s drvenim pragovima. Do veće primjene dolazi mnogo kasnije t. j . 1942. godine, kad se u ovoj grani pojavljuje t. zv. prenapregnuti beto n (vorgespannte Armierung, beton pre contraint). Već se 1943. godine osnivaju u Francuskoj i Njemačkoj razna udruženja za istraživanje i primjenu betonskih pragova. Ona izdaju važne studije o dinamičkim naprezanjima kod betonskih pragova kao i o mjerama njihovog poboljšavanja. Ova su udruženja uz suradnju industrije betona i prof. Meie r a izradila oko 30 vrsta ovih pragova. Ipak i sama činjenica, da je izrađeno toliko tipova, kazuje, kako ni betonski prag nije izašao iz okvira eksperimentiranja. A to je i razumljivo, jer je s obzirom na računski teško obuhvative dinamičke relacije vrlo riskantno donositi definitivan sud o upotrebivosti bez dugogodišnjeg iskustva na otvorenoj pruzi. U Njemačko j je 1949. god. ispitano nekoliko tipova. Najviše se upotrebljava tip B-53, koji je težak 230 kg. Dugačak je 2.30 m i sadrži dvije spone s naponom od 25 t te druge željezne elemente. Ako uvažimo, da se težina bukovog praga kreće u granicama 80—90 kg, onda izlazi, da je najpovoljniji betonski prag gotovo 3-puta teži od drvenog. Unatoč toga proizvodnja se razvija, pa je 1955. god. od ukupno proizvedenih 3,4 mil. pragova otpalo gotovo polovina na betonske. Danas Njemačka ima oko 79.000 km pruga, koje leže na oko 150,000.000 pragova s vrijednošću od 1 milijarde DM. Preko polovine otpada na drvene a samo oko 4°/° na betonske pragove. Ipak treba naglasiti, da u ovoj zemlji od 1950. godine na ovamo produkcija betonskih pragova stalno raste. Dapače je uprava nje |