DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 63 <-- 63 --> PDF |
uređene instalacije za konzerviranje. To međutim ne znači da su se u ovim instalacijama impregnirali svi pragovi određeni za ugradnju. U samoj Njemačkoj iznosi učešće impregniranih pragova 1880. god. tek 68,5% a 1913. god. 97,5%. U Americi (USA) prevladavaju neimpregnirani pragovi sve do 1900. godine i tek tada nastupa temeljita preorijentacija. Tako je na prugama prve klase u USA još 1936. godine ugrađeno 10,5 mjl. neimpregniranih a 36,8 mil. impregniranih komada (1945. god. ima na istim prugama još uvijek 2,6 mil. neimpregniranih, a 41.3 mil. impregniranih komada). Godine 1954. od svih ugrađenih pragova na prugama prve klase otpada u USA svega 12% na neimpregnirane a 88% na impregnirane komade. Glavni razlozi sporog napredovanja svakako leže u neuspjesima primjene solnih konzervansa i skupoći nabave katranskog ulja osobito prije Wassermannovog pronalaska. Ipak bitna smetnja leži u nepoznavanju uzročnika parazitarnih oboljenja i mjera za njihovo suzbijanje, uslijed čega sve mjere konzerviranja imaju značaj čiste empirije. U doba, kad se izgrađuju prve instalacije za impregniranje, i´...marska je nauka u povojima. Općenito se tada smatralo, da je truljenje drva prirodni simptom starenj a a to u daljnjoj konzekvenciji znači, da su gljivične infekcije posljedica a ne uzrok propadanja drvne supstancije. Cak je i poznati nestor šumarstva T. Harti g (1805—1880.) naučavao još 1833. godine, da se glavni uzrok gljivične, zaraze ima tražiti u nedostatku fiziološke aktivnosti. Ta je zabluda vladala u našoj struci sve do 1862. godine, kad ju je oborio slavni L. Pasteur . Nakon tog preokreta sin T. Hartiga poznati R. Harti g (1839—1901.) koristeći radove botaničara M. Willkomma a pogotovo radove osnivača savremene mikologije A d e Bary a (1831—1888) prvi naučava na šumarskim fakultetima u Eberswaldeu i Miinchenu (1878. god.), da bolesti drva uzrokuju mikroorganizmi vanjskog porijekla. Na temelju se rezultatia njegovih istraživanja Hartig danas smatra osnivačem šumarske patologije. On je uz ostalo uspio uz suradnju O. Brefeld a izraditi etiologiju glavnih vrsta razornih gljivica. Na munchenskom ga je univerzitetu naslijedio 1902. god. K. von Tub e uf, koji zajedno sa svojim đacima a na podlozi Brefeldovih nalaza uspijeva 1902—1903. godine dobiti čiste kulture kućne gljive (Merulius lacrimans) i zaraziti drvo sporama. I tako ova trojica učenjaka: R. Hartig, O. Brefeld i K. v. Tubeuf postaju ne samo osnivači znanstvene drvne patologije već i čitavoj Njemačkoj osiguravaju prvo mjesto u svijetu u studiji bolesti drvlja i primjeni preventivnih sredstava. Na osnovi pak eksperimenata R. F a 1 k s a izrađene su standardizirane metode istraživanja o efikasnosti pojedinih zaštitnih sredstava, pa je tek tada i industrijsko istraživanje donosilo evidentnih koristi. U tom je području naročito zaslužan rad spomenutog našeg zemljaka V. Malenković a (1872—1952.), koji 1901. godine čini revolucionarni preokret u kemijskoj zaštiti drveta objavom patenta o upotrebi kremene kiseline i fluorovih spojeva. Ovo nekoliko redaka letimičnog pregleda razvitka drvne patologije pruža dokaz, da su pronalasci antiseptika i metoda konzerviranja dobili svoju pravu vrijednost onda, kad se je razvila i nauka o drvnoj patologiji. Sve dotle, dok je ova nauka u svojim počecima, industrijska impregnacija nema potpunih uspjeha. Značajna je u tom pogledu 1902. godina, kada |