DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 61 <-- 61 --> PDF |
pa se kod ove razgradnje oslobađa solna kiselina. Ona s jedne strane sama napada drvo a s druge strane nagriza gvozdene dijelove (tirfone, izolatore, podložne pločice). Objavljena su istraživanja željezničke uprave u Braunschweigu pokazala, da su se pragovi, koji su 1851. god. nakon impregnacije cinkloridom bili ugrađeni, već nakon 4,5 godina morali izvaditi zbog nastale truleži (Ispor. Schmidt: Die Trankung der holzernen Eisenbahnschwellen mit Chlorzink und mit karbonsaurehaltigen Teerol, — Organ fiir Fortschritte des Eisenbahnwesens, 1897). U Pruskoj se u namjeri paraliziranja nepovoljnih svojstava cinklorida neko vrijeme pokušavalo miješati einklor´dovu lužinu s katranskim uljem. Ali tu su nastale poteškoće kod pripreme mješavine, pa je i ova metoda konačno napuštena. Nepovoljna su svojstva cinklorida uzrokom, da se već u drugoj polovini XIX. stoljeća njemački stručnjaci bave mišlju, da se impregnacija i upotreba drvenih pragova uopće napusti te da se pragovi izrađuju iz drugih materijala. 2) Ni pronalazak živinog klorida odnosno sublimata nema velike važnosti za impregnaciju pragova. Ovaj je antiseptik predložio H o m b e r g još 1705. godine, ali ga u tehniku konzerviranja uvodi Kya n tek 1840. god. Prednost mu je pred cinkloridom u tome, što je više fungicidan i sto se čvrsto vezuje na drvna vlakna i potom teško izlužuje. Međutim se prema Sandermannovi m istraživanjima sublimat može otopiti pomoću izvjesnih kiselina u tlu, pa kijanizirani komadi vrlo brzo trule u gornjem zračnom horizontu. Osim toga se kod natapanja drveta s općenito uvedenom 0,66n/o sublimatnom otopinom postizava razmjerno neznatno dubinsko djelovanje. Ova se činjenica ima djelomično pripisati tome, da se (HgCl)2 kod kontakta s drvetom reducira na kalomel (Hg2Ch). Nadalje i sublimat žestoko napada željezo i drugfe metale. Napokon se impregniranje sublimatom mora vršiti kod potamnjelog svijetla, jer danje svijetlo djeluje na sublimat reduktivno. 3) Za željezničke se pragove pokazala beskorisnom i primjena modre galice odnosno vitrijola po poznatoj Boucherie-ovoj metodi. Boucheri e je svoju metodu hidrostatskog pritiska dzgradio 1838. godine. Glavni razlog neupotrebivogti leži u tome što u pojedinim tlima — naročito u zemljištima koja sadržavaju vapna i dušika — bakarni sulfat vrlo lako podbaci. Osim toga nekoje gljive kao na pr. Polypoms vaporarius kao vrlo rezistentne nesmetano razaraju impregnirano drvo. Posebno je nepovoljno svojstvo bakarnog sulfata u tome, što se njegovi rastvori ne mogu upotrebiti kod metode pritiska u cilindru, jer jako napadaju stijene cilindra. U nekim okolnostima nastaje ovdje u drvu putem hidrolize oslobođena sumporna kiselina a ta razorno djeluje na strukturu drveta. 4) Jedino se katransko ulje pokazalo kao prikladno za konzerviranje pragova. U tehniku ga impregnacije uvodi Bethel l 1835. godine. Kod svoje se je metode Bethell oslonio na postupak s cinkloridom t. j . na uti skivanje katranskog ulja u drvo i to u punoj količini (Volltrankverfahren). Metoda je 1849. god. uvedena u Njemačkoj. Međutim zbog velikog po troška katranskog ulja (za 1 m3 borovog drveta 200—250 kg) i naglog di zanja cijene metoda je brzo postala vrlo skupa, te ni ona nije imala izgleda da će se održati. God. 1902. pronalazi Wasserman n novu štednu metodu, koju 1905. god. praktički primjenjuje Riiping. Dok se kod metode punog pu njenja ispunjavaju katranskim uljem svi stanični prostori i stjenke u drvu, dotle se kod postupka po Riipingu ispunjuju konzervansom samo stanične stjenke. Radi toga se kod štedne metode potrošak antiseptika neuporedivo manji te iznosi po m3: bukovine 145—150 kg borovine 63— 90 „ hrastovine 45 „ Na ovaj je način uspio Riiping potisnuti kod konzerviranja pragova gova sve druge antiseptike i postupke do te mjere, da u posljednjih 5 decenija ostaje bez konkurencije. Za tu metodu E. Morat h iznosi za prosječno trajanje impregniranih- pragova slijedeće podatke: 315 |