DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 60 <-- 60 --> PDF |
Izvedba se tračnica iz lijevanog željeza napušta vrlo rano. Već 1831. godine počima u Engleskoj proizvodnja tračnica iz valjanog željeza profila »T« a naredne godine Engleska izvozi ove tračnice i u druge zemlje. Tračnice su u početku bile dugačke ´5,5 m, ali se ka&niie pro´zvode duži komadi. Tako u Americi (USA) dosiže njihova dužina 18,3 m, a u Njemačkoj i 30 m pa ostaje kao standardna dimenzija sve do pred nekih desetak godina. U najnovije vrijeme sve više dolaze u primjenu dugačke svarene tračnice. Uporedo s primjenom tračnica iz valjanog željeza dolazi u upotrebu i drven i prag . Pruga je Dresden — Leipzig građena 1837—1839. god. isključivo na ovim pragovima. Udaljenost je između pojedinih ugrađenih podvlaka u početku vrlo velika (1,5 m) ali se kasnije sukcesivno smanjuje i to najprije na 1,13 m zatim na 0,76 m a u Americi (USA) čak na 0,53 m. Iza 1845. godine gornji je stroj željezničke pruge, već potpuno po dešen za drvene pragove. Tračnice se pričvršćuju naročitim čavlima a kasnije vijcima (tirfonima) s posebnom podložnom pločicom. Pragovi se postavljaju najprije na šljunčani nasip a kasnije na nasip tučenca s boč nom odvodnjom. Ovaj je način izvedbe gornjeg stroja prihvatio čitav civilizovani svijet pa se održao sve do danas. Već sama činjenica, da se ovaj sistem izvedbe zadržao preko stotinu godina, jasan je dokaz, da teh nika u međuvremenu nije uspjela pronaći boljih rješenja, koja bi omogu ćavala jednostavniju montažu, jeftiniju nabavu i manje troškove uzdrža vanja. Jednako tako ovdje imamo dokaz i za to, da drveni prag od prvih dana željezničkog saobraćaja nema ravnog takmaca. Razvoj konzerviranja Začetak prvih željeznica današnjeg tipa pada približno u isto vrijeme, „kad ,i industrijska impregnacija drveta. Nekoji autori označuju ovaj do gađaj sretnom okolnošću (E. Morath), ma da tehnika impregnacije još dugo vremena nema velikog značenja za produženje trajnosti pragova. U početku se rabe pragovi isključivo iz prirodnog t. j . nekonzerviranog drva. U Njemačkoj se većina pragova izrađuje iz hrastovine (trajnost 15—18 godina). Kasnije se upotrebljava i borovina (trajnost 6—8 godina), a u Australiji čak i ariševina (trajnost 10—12 godina). U nekojim su se ze mljama izrađivali i kestenovi pragovi a u Argentini čak iz kebračovine. Bukovina se rijetko upotrebljavala za ovu svrhu zbog brzog truljenja (trajnost 2—4 godine), Nezavisno se od toga već u prvoj trećini XIX. stoljeća pojavljuju prve metode za konzerviranje drva, a te uz male modifikacije za nekoje sortimente važe i danas. Razvile su se u glavnom dvije vrste antiseptika: katransko ulje (kreozot) i topive soli teških metala. Od ovih su najviše rašireni cinklorid (ZnCl-2), modra galica (CuSO 1) Godine 1831. izrađuje Brean d postupak, pomoću kojeg se drvo u cilindru pod pritiskom napaja cinkloriđom. Metodu je 1838. godo. usavršio Burnett , ali se unatoč toga nije mogla održati kod konzerviranja pragova. Cinklorid ima doduše izvjfesna fungicidna svojstva ali i tolike nedostatke, da je nakon dugih neuspjelih pokusa morao biti napušten.; Loše mu je svojstvo u tome, što se da lako isprati i potom naglo gubi svoje toksičko djelovanje. Osim toga se on kod pristupa vode u drvo razbija u spojleve. ZnClis + 2HOH "* > Zn(OH)2 + 2HC1 314 |