DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 59 <-- 59 --> PDF |
RAZVOJ I ULOGA ŽELJEZNIČKOG PRAGA Ing. Stjepan Frančišković — Ing. Matija Gjaić (Zagreb) Ovaj prikaz obuhvata sažetu sintezu najvažnijih radova, objavljenih kao studije o rješavanju problema željezničkog praga u novijoj njemačkoj, francuskoj i engleskoj literaturi. U vremenu, kad se u najvećem dijelu evropskih zemalja pitanje zamjene željezničkog drv/enog praga postavlja kao jedan od najvažnijih zadataka suvremenog saobraćaja, potrebno je donijeti informativni prikaz za našu stručnu javnost, koja često nije u mogućnosti, da prati inostrana dostignuća. Naše smo zaključke u ovom referatu naročito podvukli u uvjerenju, da će moći poslužiti kao orijentacija u daljnjoj proizvodnji ovog sortimenta. Danas, kad u prorrJet sve više ulaze automobili i avioni te kad se za saobraćajne svrhe počima koristiti i nuklearna energija, važnost željeznica kao da dobiva sporedno značenje. Ali to je samo prividno. Željeznica jest i ostaje najsigurniji i najekonomičniji način pr´evoza velikih tereta. Novi su uspjesi tehnike na »ovu vrstu prometa djelovali samo u toliko, što već i ovdje umjesto parnih i električnih lokomotiva dolazi do konstrukcije pokretača na nuklearnu energiju (USA, poduzeće »Baldwin Lima Hamilton Corp«). Prag čini jedan od najvažnijih elemenata u vrlo složenom lancu organizacije željezničkog saobraćaja. Današnja je svjetska željeznička mreža (oko 1,250.000 km) položena na okruglo 3 milijarde pragova. Od ovih otpada na pragove iz drva ništa manje nego blizu 95%. Godišnja potreba izmjene traži oko 150 milijuna komada, a to znači oko 5% cjelokupne ugrađene količine (ne računajući ovamo razne industrijske i uskotračne pruge). Naša država ima ugrađenih oko 21,5 milijuna pragova, kod čega godišnja potreba izmjene iznosi prosječno za razdoblje 1954—1964 god. oko 1,6 milijuna komad.a. Ovako ogromnu potrebu jedva mogu podmirivati naše šume, a za većinu je država evropskog Zapada već davno postao prag skupi importni artikal. Promotrimo u nekoliko pogleda historijski razvoj. Prve zametke današnjih željeznica čine koturač e u kamenolomima srednjeg vijeka a kasnije iza njih i kratke pruge u engleskim rudnicima (razdoblje XVI.— XIX. stoljeća). To su bile kratke saobraćajne linije na drvenim šiniama četverokutnog presjeka. Tračnice su bile položene na kamen tučenac ili pak pričvršćene na drvene pragove. Naravno, da su se takove sinje brzo trošile pa razmjerno vrlo rano dolazi do pričvršćivanja plosnatog željeza na njihovoj gornjoj plohi. Vagonete su po tračnicama vukli konji. Unatoč brojnih nedostataka za veći promet ipak i ove pruge ne ostaju ograničene na tadanje industrijske centre. Početkom XIX. stoljeća izgrađena je prva dulja pruga s konjskom zapregom i 1824. god. puštena u promet na relaciji Budjejovice (Čehoslovačka) — Linz (Austrija). To Je ujedno prva željeznička pruga na evropskom kontinentu. U ovo vrijeme pada i konstrukcija parne lokomotive, koju u Engleskoj izgrađuje Georg Stephenson . Taj pronalazak pospješuje razvoj željezničke tehnike najprije u Engleskoj, a zatim u drugim zemljama Zapadne Evrope. U vremenu je od 1818,— 1825. god. izgrađena najvažnija pruga u historiji tehnike na potezu Stockton — Darlington u Britaniji., Kod njje su primjenjene tračnice iz lijevanog željeza i s po tri nožice pričvršćene na podložne kamene blokove. Nešto se kasnije pojavljuju slične pruge u Francuskoj (Lyon — Saint Etienne, 1829. god.) i Njemačkoj (Nurnberg — Fiirth, 1835. god.). U naše krajeve prodire nova tehnika mnogo kasnije. Tek je 1849. god. izgrađena pruga Beč — Ljubljana i dalje u Trst 1857. godine. U Hrvatskoj je izgrađena prva pruga 1864. god. (Zidani Most — Sisak), u Bosni 1879. god. (Banja Luka — Dobrljin) a u Srbiji 1884. god. (Beograd — Niš). |