DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 22     <-- 22 -->        PDF

dom gustih grupa lošeg predrasta, koji bi neproređen postao štetan po jako
zasjenjeni, naročito rijetki pomladak. Takvim radom, koji se prema potrebi
opetuje, mladik vrsta sjene će biti raznoliko i nejednolično zasjenjen
do konačnog izvršenja čišćenja. Nakon uglavnom obavljenog čišćenja bit
će u takovoj sastojini raznoliko stanje mladika po visini, a i po debljini.
Na taj način može se korisno podržavati dio predrasta i preko 30 godina
starosti ne samo u mekim, već i u tvrdim listačama svjetla, pa čak i predrast
vrsta sjene umjerenije krošnje, a pogotovo onaj predrast pod 1—3,
koji se stvara uglavnom za vrijeme oplodne sječe. Ovaj predrast će naročito
dobro doći ne samo davanjem jakih i vrijednih prorednih prihoda, pa
čak i glavnog prihoda, već će svojom prisutnošću olakšati i uspješniji, elastičniji
rad u proredama.


Prema izloženom, naročito povodom ranijih iskustava, možemo zaključiti,
da ne postoji opća pogibelj od predrasta, već, naprotiv, znatan dio
njegov može biti raznoliko vrijeme razvoja sastojine vrlo koristan za njen
povoljan razvoj, pogotovo za razvoj pregustog mladika.


Razmatrat ćemo razvoj pregustog, jednoličnog mladika, tek osnovanog
bez utjecaja čovjeka na taj razvoj, sve do njegove zrelosti za sječu.
U takovoj bi se sastojini stalno provodio prirodni proces potiskivanja i
nestajanja dijela stabala. Na taj način od gusto zasijane sastojine, čiji početni
broj biljaka može biti ogroman — na stotine tisuća i više po hektaru


— konačno do dobe zrelosti za sječu spadne na cea 1000 stabala, računajući
ovamo ne samo dominantna, već i stiješnjena, a i podstojna stabla. Vidimo
da bi se broj stabala prirodno smanjio za stotine tisuća i da bi do zrelosti
sastojine ostao razmjerno vrlo malen broj. Ugibanje biljaka je najveće do
30 godina starosti. Prirast do toga doba je međutim neznatan uslijed malih
dimenzija stabala, koja se, zbog stalne stiješnjenosti, ne mogu jače razvijati.
Taj prirast je tim slabiji, čim je mladik jednoličniji i gušći. Velik dio
biljaka, koji propadne do 30 godina starosti, zapravo je izgubljen. Do uginuća
taj je dio negativno djelovao u sastojini i smetao preostalim biljkama
u njihovom razvoju, prema tome je bio štetan. Uz takovo stanje nema dugo
vremena ni mogućnosti da se, bez predrasta, bolje iskoristi sunčano svijetlo
i tlo. Ali prirodni razvoj takove sastojine, prepuštene samoj sebi, bez njege,
bio bi ne samo spor i težak, već bi ona i kvalitetno bila slabija, sa sortimentima
manje debljine. Slijedi da se velik dio pomenutog suviška biljaka
može što uništiti, što usporiti u razvoju pomoću predrasta, dakle besplatno,
a u korist daljnjeg povoljnijeg razvoja sastojine, naravski, to u vezi sa postepenim
uklanjanjem onog predrasta koji postaje štetan.
Sa uzgojnog gledišta ne može se gust i jednoličan pomladak bez dosta
predrasta nikako smatrati povoljnim, to i po Schadelinu. Zbog toga možemo
našu ulogu oko ranog proređivanja gustih mladika u znatnoj mjeri
prepustiti predrastu, kojeg se u takovoj ulozi ne može često prilično dugo
smatrati štetnim. U slučaju naših mladika ovo pitanje je to važnije, što se
obično radi o velikim površinama. Na takovima bi bio povoljan razvoj
jednoličnih mladika samo uz dugotrajnu njegu, dok bi proredni prihodi
kasno slijedili.


Kada treba čišćenje od predrasta vršiti, mogu se dati samo opće smjernice.
Jedan dio jakog predrasta proredit će se već u dovršenoj sječi stare
sastojine, pa i ranije, naročito ako je u gustim grupama. Gdje je valjan
pomladak rijedak i zasjenjen predrastom treba ga čim prije osloboditi i


276