DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 88 <-- 88 --> PDF |
FEY ing. JOSIP — PRIGODOM GODIŠNJICE SMRTI Šumarsko društvo Hrvatske s poštom se sjeća svojih umrlih dugogodišnjih članova i želi da im i ovim putem oda orižnanje za njihovo revnosno članstvo i rad u društvu. Dana 19. VI. 1S58. izgubilo je društvo svog vrijednog člana Fey ing. Josipa, šumarskog višeg savjetnika u mirovini. Umirovljen na vlastitu molbu živio je smireno u Sotinu kraj Vukovara u poznatoj obitelji Galović. Ovdje je u 74 godini umro i pokopan uz brojno učešće i saučešće sviju, koji su ing. Fey-a poznavali kao odličnog druga, šumarskog i lovnog stručnjaka. Drug Fey bio je poznat sa svojih vrlo istančanih osjećaja i ljubavi spram prirode uopće, s kojom se kroz decenije saživio. Stoga je i u mirovini radoznalo pratio svaki važniji i napredniji dogođaj u vezi razvoja šumarstva i lovstva i volio je o njemu razglabati. Čeznutljivo je osluškivao treperenje lišća sa krošanja nedalekih topolika i vrbaka, uzraslih na obalama i adama Dunava, kao i zov divljači, napose riku jelena, a pritom se uvijek prenio u razdoblje svog službovanja. To razdoblje ispunjeno je plodnim i svestranim radom iz oblasti šumarstva i lovstva. Nakon diplomiranja šumarskih nauka u Zagrebu 1907. god., već je te godine započeo kao vrlo poletan i vedar društveni radnik šumarskom praksom kod tadanjeg veleposjeda u Miholjcu. Poslije položenog državnog ispita za samostalno vođenje šumskog gospodarstva, nisu mu kao domaćem stručnjaku pruženi uvjeti da i dalje ostane kod navedenog veleposjeda. Radi toga je podnio otkaz, i 1910. godine prešao u službu kod veleposjeda u Valpovu, kao upravitelj šumarije u Poganovcima. Ovdje je ostao do jeseni 1913. god., kada je, na poziv Šumarskog otsjeka tadanje banske uprave Savske banovine, preuzeo dužnost kotarskog šumarskog referenta u Virovitici, gdje je radio sve do 1932. godine. Kroz gotovo 2 decenija vrlo inicijativnog i ekonomičnog rada kod navedenog kotara drug Fey mnogo je unapredio šumarsku i lovnu privredu na tom području. Godine 1932. premješten je bivšem Ministarstvu šuma i rudnika u Beogradu, gdje je u otsjeku za eksploataciju šuma bio vrlo aktivan, naročito kod sastava uredaba za reguliranje odnosa lova. Na tome radnom mjestu uporno se zalagao za razvoj i podizanje lovstva i lovne privrede. Prigodom internacionalnog kongresa silvikulture u Budimpešti 1936. godine napisao je prikaz i obrazloženje Zakona o lovu stare Jugoslavije. Od 1937. god. do umirovljenja u 1945. god. službovao je kod Otsjeka za šumarstvo bivše banske uprave savske banovine u Zagrebu. I tu se, premda u zadnjem razdoblju svoje aktivne službe, mladenačkim poletom zalagao za što naprednije i uspješno vođenje šumskog i lovnog gospodarenja, kao i za što intenzivniji nadzor nad istim, a u čemu je i uspio. Neka je slava i drugarska hvala dobrom i uvaženom drugu ing. Fey-u, koji će nam ostati uvijek u svježoj i dragoj uspomeni. |