DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 75 <-- 75 --> PDF |
Pozitivna je strana švedskog šumarstva veliko i neiscrpljivo iskorišćavaraje šuma. Uslijed primjene kompleksa gospodarskih mjera pri sječama, ne dolazi do izmjene četinara lišćarima. Na posječenim površinama šuma se blagovremeno obnavlja na relativno malim nepošumljenim površina DRUŠTVENE VIJESTI ZAKLJUČCI donijeti na I. Saveznom Savjetovanju za Zaštitu šuma, održanom 24.—26. III. 1959. u Zagrebu* *Ovi zaključci nisu još definitivno redigirani, no radi aktuelnosti donosimo ih u ovom obliku. Osnovni problem šumske privrede danas predstavlja disproporcija između proizvodnje drvne mase i potrošnje drveta. Uz današnju produktivnu sposobnost naših šuma i prirast, sve smo manje u mogućnosti da podmirujemo potrebe na drvetu, koje su u stalnom porastu. Problemi koji postoje u šumskoj privredi izviru iz lošeg stanja šumskog fonda, nepovoljne strukture i niskog prirasta naših šuma. Činjenica, da nam je šumski fond pao na gotovo 50°/o, a prirast iznaša tek jednu trećinu veličine koju je uz optimalne ekološke prilike moguće postići, upućuju nas na poduzimanje radikalnih mjera za pobolj´šanje stanja naših šuma, povećanja njihove vrijednosti i prirasta. Tehničke, ekonomske i organizacione mjere, koje se za postizanje toga cilja moraju primijeniti, uključuju primjenu savremenih metoda i sredstava, koje će značiti preorijentaciju dosadanjeg gospodarenja šumama. Bez tih mjera bio bi ozbiljno ugrožen razvoj naše drvne industrije i građevinarstva, potrošnja drva sve više ograničena i izvoz smanjen. Pored toga velike površine degradiranih šuma i ogoljelog šumskog zemljišta otvorile su put stvaranju erozije, koja je postala jedan od najtežh privrednih problema naše zemlje. O zaštitnoj funkciji šuma, o njenoj ulozi u klimatologiji, hidrologiji zemlje, ulozi koja je od neocjenjive važnosti za zdravlje ljudi, njihov privredni progres može se govoriti samo onda ako šumski fond ima određenu veličinu. Stoga je čuvanje dosadanjeg šumskog fonda, povećanje vrijednosti naših šuma i prirasta mjenianjem dosad nepovoljne strukture i osvajanjem novih površina, te podizanjem šuma brzorastućih vrsta, u in- ma. Poklanja se pažnja i trajnosti drva koje se rabi u gospodarstvu (antiseptiranje, bojadisanje). Šumarska se nauka uvelike propagira u školama i u narodu, a dobro je organizirano obrazovanje nižih i srednjih šumarskih kadrova. D. K. teresu naše industrije, poljoprivrede i privrede naše zemlje u cjelini. No kao što je lošem stanju naših šuma pridonijelo nekontrolirano djelovanje biotskih i abiotskih faktora u prošlosti, tako danas a i u budućnosti nećemo moći ostvariti ciljeve naše privredne politike na području šumarstva ukoliko ne budemo spremni da štetno djelovanje prije navedenih faktora ne ograničimo odnosno ne svedemo na podnošljivu mjeru. Prema aproksimativnim podacima godišnji gubici uslijed šteta svih vrsta u našim šumama predstavljaju sumu koja je jednaka cijeni godišnje brutto posječene drvne mase na panju. Ta suma u 1957. godini iznosila je oko 13 milijardi dinara. Da su štete zauzele ovako velike razmjere i da šumska privreda Jugoslavije trpi iz godine u godinu ovako velike materijalne i financijske gubitke uzrok je i nepostojanje organizirane službe zaštite šuma u sklopu šumarske službe. Obzirom na relativno dugi biološko-proizvodni proces u šumarstvu poslovi osiguranja nesmetanog procesa proizvodnje, t. j . zaštita šuma su veoma važna komponenta i garancija povećanja produktivnosti šuma, očuvanje šumskog fonda, njegove trajnosti i osiguranja zaštitne funkcije šuma. Služba zaštite šuma u na j tješnjoj je vezi sa ostalim djelatnostima šum. proizvodnje sa uzgojem, uređivanjem i iskorištavanjem, pa se ta služba ne može tretirati zasebno, već mora biti i u sklopu ostalih djelatnosti u šumarstvu. Za pravilno i efikasno funkcioniranje službe za zaštitu šuma u kojoj bi se jasno znala zaduženja, nadležnost odgovornost i obzirom na sadašnje naše stanje i mogućnosti, predlaže se slijedeća organiza cija zaštite šuma: 1. u organima vlasti, 2. u proizvodnji — šumskom gazdinstvu, 3. u naučno-istraživačkoj i dijagnostičkoj službi. 1. U organima vlasti predlaže se: a) u saveznim i republičkim organima posebna referada sa po jednim stručnjakom 241 |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 76 <-- 76 --> PDF |
specijalistom za zaštitu šuma, kojima dati status inspekcije; b) u NO kotara, odnosno sreza, a tamo gdje kotara nema, za jednu ili više općina, zadatke iz zaštite šuma treba obavezno da vrši šumarski inspektor, koga kroz posebne kurseve osposobiti i za ovaj rad. 2. U proizvodnji predlaže se: a) Težište službe za zaštitu šuma u proizvodnji treba da bude postavljeno u osnovneoj šumsko-privrednoj organizaciji t. j . u šumskom gazdinstvu, koje treba da ima posebnu referadu za zaštitu šuma, potpuno ravnopravnu sa ostalim referadama — granama djelatnosti, sa odgovornim šumarskim stručnjakom — specijalistom za zaštitu šuma. — Ako šumsko gazdinstvo po svojoj organizacionoj formi ima više područnih sekcija (šumarija, potrebno je da u svakoj sekciji bude po jedan stručnjak (inženjer, tehničar), koji će se isključivo baviti poslovima zaštite šuma. — Krajnji organ službe za zaštitu šuma je lugar, koga osposobiti za vršenje obavještajne službe. b) U republičkim i saveznim operativnim organima — (komore i stručna udruženja) — potrebno je imati sekciju ili odjeljenje za zaštitu šuma, a u istima po jednog stručnjaka za probleme zaštite šuma. 3. Naučno istraživačka i dijagnostička služba. — Naučno istraživačka služba u zaštiti šuma, vezana za stalnu opažačku, preventivnu i dijagnostičku djelatnost je neophodno potrebna. Isto tako, ovakvi centri su bezuvjetno potrebni u svim republikama. — Ovu službu osnovati u obliku zasebnog odjeljenja (dva, tri stručnjaka) pri postojećim republičkim institutima za naučna istraživanja u šumarstvu. Zadatak ove službe bio bi, pored navedenog i održavanje tijesne suradnje sa institutima i zavodima za zaštitu šuma na fakultetima u pravcu koordinacije rada, pri stručno-naučnom rješavanju problema prakse. Istovremeno potrebno je na ove centre prenijeti sve nadležnosti iz oblasti zaštite šuma, koje je do sada imala u svojoj kompetenciji Savezna uprava za zaštitu bilja. — U koliko se ne bi išlo na formiranje posebnog dijagnostičkog centra na saveznom nivou, onda je potrebno da se poveća broj stručnjaka specijalista pri SIV od jedan na dva-tri. Ovaj centar ili odjeljenja za zaštitu šuma u Sekretarijatu SIV-a vršilo bi koordinaciju naučno-istraživačke i preventivne dijagnostičke službe između svih republika, kao i održavalo tijesan kontakt i koordinaciju sa Saveznom upravom za zaštitu bilja, koja bi po mišljenju ovog savjetovanja trebala da se orijentira na zaštitu u poljoprivredi. — Karantinsku službu kako vanjsku, tako i unutrašnju potrebno je da obavljaju specijalizirani šumarski stručnjaci za zaštitu i da se u tom pravcu prema svojim radnim mjestima i specijalizaciji u te svrhe ovlaste. —i U okviru naučno-istraživačke i prognozno- dijagnostičke službe preporučuje se za važnija šumsko-privredna područja osnivanje stanica za zaštitu šuma, sa jednim do dva specijalista za zaštitu (entomolog, fitopatolog). Kadrovi . Konstatira se da nemamo ni izdaleka dovoljan broj stručnjaka, koji su specijalizirali zaštitu šuma, usprkos potreba koja se u šumarskoj službi pokazuje za to osoblje. Osnovno poznavanje zaštite šuma potrebno je svim stručnjacima, koji rade u šumskoj proizvodnji. Međutim, važnost zaštite šuma nije dovoljno shvaćena najprije na fakultetima, dok je u operativni skoro potpuno zapostavljena. S obzirom na planirano povećanje šumskog fonda u narednom periodu i potrebu zaštite kako sadašnjeg, tako i planiranog fonda potrebno je već na fakultetima predmetima zaštite šuma posvetiti više pažnje. Nastava u oblasti zaštite šuma organizirana je heterogeno na našim fakultetima, pa se preporučuje da se nastava zaštite šuma, šumarske entomologije i šumske fitopatologije organizira u jednom zavodu (katedri) radi boljeg usklađivanja nastave i naučno istraživačkog rada. U proizvodnji postoji stručni kadar, koji bi mogao da se bavi zaštitom šuma, a koji na ovim poslovima nije angažiran. Potrebno je samo da se taj kadar usavrši putem seminara i kurseva za aktuelna pitanja i probleme zaštite šuma. Za usavršavanje kadra uopće treba sastaviti dugoročni plan. Posebno je potrebna specijalizacija stručnjaka putem postdiplomskih studija za zaštitu šuma. Takvi stručnjaci postavljali bi se u gazdinstvima, društvenim organizacijama i organima državne uprave. Za dijagnostičke centre, naučne ustanove i karantinsku službu potrebnan je uža specijalnost šumarskog stručnjaka iz šumske fitopatologije i šumarske entomologije. — Ovom prilikom se ističe da su karantinsku službu u šumarstvu do sada vršili poljoprivredni stručnjaci koji nisu bili specijalizirani za šumarske probleme. Posebne kraće seminare treba organizirati za osoblje koje vrši poslove šumske inspekcije, kojima je za uspješno obavlja |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 77 <-- 77 --> PDF |
nje inspekcijske službe potrebno veće poznavanje materije zaštite šuma. Osposobljavanje nižeg šumarskog osoblja treba vršiti u gazdinstvima prema problematici vezanoj za odgovarajuće područje. Postojeći kadar, koji je već prešao bilo koju od navedenih formi usavršavanja i. specijalizacije, a sada radi na drugim po-´ slovima, treba ponovo uposliti na rješavanju problematike zaštite šuma, za koju su stekli potrebnu spremu. Specijaliste iz zaštite šuma treba kao i za ostale djelatnosti u šumarstvu stimulirati slično praksi koja se sprovodi u drugim strukama. Sa osposobljavanjem stručnjaka treba početi odmah uključujući za prvi momenat najugroženija gazdinstva. Specijalizaciju i studijska putovanja u inozemstvo treba obavljati na osnovu pravilnog odabiranja stručnjaka i tematike, na čemu treba da surađuju stručnjaci koji se aktivno bave zaštitom šuma. U općem planu specijalizacije i studijskih putovanja u oblasti šumarstva treba dati vidno mjesto zaštiti šuma. Zakonodavstvo. Sađanji Osnovni zakon o zaštiti bilja od bolesti i štetočina ne tretira u dovoljnoj mjeri kako materiju zaštite šumskog drveća i bilja, tako ni mjere i organizaciju službe u oblasti šumarstva. Radi toga potrebno je da se izvrši dopuna i izmjena ovog Zakona. Predlažu se slijedeće izmjene i dopune: 1. Da se zaštita šuma od bolesti i štetočina propiše kao obaveza šumsko-privredmih organizacija (šumska gazdinstva, poslovni savezi đr.) kao i privatnih vlasnika šuma i šumskog zemljišta. 2. Šurnsko-privređne organizacije i privatne vlasnike šuma i šumskog zemljišta treba obavezati da organiziraju službu opažanja, obavještavanja i suzbijanja biljnih bolesti i štetočina na svom području. 3. U kotarima odnosno općinama gdje ne postoje šumski poslovni savezi, općinski narodni odbor dužan je da organizira suzbijanje bolesti i štetočina u privatnim šumama ukoliko je vlasnik poduzeo sve mjere, a nije bio u stanju da izvrši suzbijanje bolesti ili štetočina. 4. U slučajevima pojave kalamiteta od bolesti i štetočina na većem dijelu teritorija narodne republike, organ republike nadležan za šumarstvo dužan je da organizira i rukovodi koordiniranim akcijama za njihovo suzbijanje. Posebna financijska sredstva za suzbijanje kalamitetnih pojava bolesti i štetočina dužna su da osiguraju narodne republike odnosno federacija. 5. Narodni odbori kotara odnosno općina treba da snose rashode redovne zaštite šuma od bolesti i štetočina i dužni su da za tu svrhu osiguraju dovoljno sredstava u troškovima redovnog održavanja šuma šumskom gazdinstvu, šumskom poslovnom savezu odnosno onoj organizaciji ili ustanovi, koja gazduje šumama. 6. Poslovi inspekcije zaštite šuma od bolesti i štetočina spadaju u nadležnost šumarske inspekcije, odnosno organa državne uprave nadležnog za poslove šumarstva. 7. U smislu prednjih odredaba, a naročito u cilju provođenja preventivnih mjera zaštite šuma potrebno je uspostaviti posebnu izvještajnu službu o zdravstvenom stanju šuma, odvojeno od postojeće izvještajne službe zavoda za statistiku. 8. Kod sastavljanja uredajnih elaborata potrebno je da aktivno sudjeluje ili dade i svoje mišljenje stručnjak za zaštitu šuma, da bi se već u gosp. planu izbjeglo sve što bi štetno djelovalo na buduće sastojine. II. U nacrtu novog zakona o šumama, koji obuhvaća i materiju zaštite šuma, PQtrebno je: 1. Predvidjeti efikasnije mjere o zaštiti šuma, a naročito u pogledu šteta od čovjeka (paša, steljarenje, bespravne sječe). 2. Kod određivanja šuma, u kojima se izuzetno dozvoljava paša, steljarenje, kresanje i žirenje, imaju se uzeti u obzir momenti o zaštiti šuma. 3. Pooštriti politiku kažnjavanja o tom smislu, što će se jedan dio sadašnjih prekršaja prekvalificirati u krivična djeln. Predvidjeti zapljenu bespravno posječenog materijala i nostupak sa istim. 4. U cilju zaštite šuma od štetnog djelovanja tvorničkih plinova i dima donijeti odgovarajuće propise. III. Potrebno je što prije donijeti dopunske propise za sprovođenje Osnovnog zakona o požarima, koji se odnose na šume. IV. U vezi sa Zakonom o prometu sjemenske robe potrebno je donijeti propise o upotrebi šumskog sjetvenog i sadnog materijala (o zabrani upotrebe bez prethodnog utvrđivanja, da taj materijal nije zaražen ođ bolesti i insekata). V. Što prije donijeti propise o zaštiti tla od erozije. VI. Zakonskim propisima zaštiti korisne ptice i mrave. Zabraniti izvoz korisnih ptica i jaja korisnih mravi. Pristupiti kolonizaciji šumskih mrava. VII. Uvesti individualnu odgovornost za nesprovođenje mjera uvođenja i izvršavanja šumskog reda. |