DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 74 <-- 74 --> PDF |
seta 200 kub. m i mineralnih đubriva 300 kg po ha. Isti zadatak ima j sijanje lupine, koju zaoravaju prije cvatnje. Sjetva se obavlja sijačicom sa 4—5 redova u razmaku od 25 cm i to u pomno obrađeno tlo, a pojedine pruge redova udaljene su međusobno 60 cm i položene strogo u pravcu. Specijalni kultivatori služe za uklanjanje korova i rahljenje tla. Svi su radovi mehanizirani, osim »školovanja« biljčica. To se vrši jeseni druge godine, jer u proljeće manjka radna snaga. Prije iskapanja prskaju se DDT-jem, da ne bi oboljele, ali se prethodno pređe »čistačem « (traktornim pogonom) preko biljčica, koji ih četkama očisti od prašine. Sa 2 kg DDT razređenog u vodi oprska se 15 tisuća sadnica. Ponekad se i zalijeva. Do rasadnika je i ledenica za pohranu i alat. Zaštitom šuma (i drugih objekata) od požara bavi se Centralna inspekcija pri Departmanu unutrašnjih poslova i to na državni račun. U svakoj leni (okružju) postoji protivpožarna inspekcija, koja primjenjuje sve protupožarne mjere na svom teritoriju. Borbu s požarima vode požarne komande, koje su u svakoj općini i snose odgovornost za sve požare, pa i za šumske. Gašenje je požara znatno mehanizirano. U svakoj su općini specijalni automobili sa šmrkovima akeionog radiusa od 500 m. Kako u švedskim šumama ima dosta vode i dovoljno rijeka, to se šumski požari lako gase. U šumama je i 300 osmatračnica sa priborom za ustanovljivanje lokacije požara i s telefonskom vezom. Osim toga uvedeno je i avionsko patruliranje. Primarni štetnic i ne igraju veliku ulogu; kornjaši su opasni samo kao raznosači bakterijskih oboljenja. U borbi s njima prskaju se otrovi kao suspenzije i emulzije u ulju, koje stvara tanku kožicu. Otrov drži 2 godine, a da se ne ispere. U vezi s tim Institut za naučna istraživanja u šumarstvu, preporuča mjesto okoravanja prskanje kemijskim sredstvima na stovarištu. Izgradnji šumskih putova pridaje se veliko značenje. Za transport drva ne grade se privremeni putovi, nego stalni za trajnu upotrebu, jer je podloga iz kamena. Postupak je ovakav: najprije se planira, onda presijeca trasa, minira, izbacuje i usitnjuje kamen, poravna buldožerima i nabija teškim valjcima. Putovi su obično 3,5 m široki sa pokrovom od 10—15 cm. Istovremeno se načine i stovarišta za drvo i raskrsnice za kamione. Tri su tipa šumskih putova u Švedskoj: l.-razredni s debelim pokrovom frekventirani tokom čitave godine, 2.-razredni kojima se vrši trans port zimi i ljeti, a nisu rabljeni u doba proljetne i jesenje bljuzgavice, i konačno 3.-razredni, koji su u upotrebi samo zimi. Plan o izgradnji putova u državnim šumama postavlja Generalna direkcija, koja daje svake godine sredstva u tu svrhu u visini do 15—17´°/o svih izdataka u reviru, a tako i za održavanje i popravak postojećih putova. Pitanju radničkih kadrova i specijalista poklanja se velika pažnja. Obrazovanje radnika uglavnom vrši Uprava privatnih šuma, koja obučava vlasnike šuma (seljake) koji žele da steknu osnovno znanje o gospodarenju sa šumama. U zemlji ima 30 škola za obrazovanje šumskih radnika sa 30—40 učenika u svakoj. Učenici se primaju iz apsolvenata sedmoljetke, a obuka traje 3—4 mjeseca. Kroz to vrijeme učenici moraju svladati sve načine pripremanja alata za sječu i uzgoj (oštrenje i razvođenje pila, popravljanje držalica, spremanje alata za rad u kulturama), a tako i potpuno vladanje radom motornih pila. Polovina se vremena utroši na teoriju. Posljednje godine u sedmoljetkama, naročita na sjeveru, predaje se i opće upoznavanje sa šumarstvom. Specijalisti sa srednjom kvalifikacijom obrazuju se u šumarskim školama sa 1,5 godišnjim studijem, ali moraju prije toga završiti staž od najmanje 1,5—2 godine rada u šumi. Stalni se revirski radnici dijele u 3 kategorije: izvlakači koji imaju vlastitog konja, stan i od države do 5 ha zemlje. Ta je kategorija dužna da odradi 100 dana godišnje, a ostalo vrijeme iskorišćavaju u poljoprivrednom radu. Druga kategorija ima isto tako svog konja, a livadu i stan dobije od države. Dužni su da odrade 150 dana u godini. Prva i druga kategorija radnika naziva se »torparima«. Treća kategorija — to su drvosječe bez konja, a žive u državnim* zgradama i moraju raditi u šumi tokom čitave godine. Kadrovi s visokom kvalifikacijo m obrazuju se u Visokoj šumarskoj školi u Stokholmu (studij traje 4 godine). Studenti se primaju nakon završene srednje škole i jednogodišnje prakse u šumi. Apsolventi V. š. šk. prvih su godina »asistenti «. Godišnje se upisuje 30—40 studenata. Uporedo sa obrazovanjem kadrova, V. š´. šk. ima zadatak .da pomaže razvitak šumarske nauke (uglavnom teorijskih problema). Međutim Šumarski naučno-istraživačkf institut rješava konkretne zadatke u proizvodnji. V |