DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 72 <-- 72 --> PDF |
obrazovanjem). Reviri se dijele na šumarije, kojima upravljaju kronjegeri (šumari). Tih je šumarija 480. Lugara u Švedskoj n e m a. Centralnoj upravi na čelu je glavni direktor sa 5 članova. Uprava ima 4 odjela. Značajka je šumarstva u Švedskoj — nastojanje za ravnomjernim iskorišćavanjem drva i očuvanjem šumske površine. U državnim se šumama dosta strogo drže tih načela, a u privatnim ima i skretanja. Vođenje šumskog gospodarenja i u državnim i u privatnim šumama određeno je zakonom od 1903. sa izmjenama 1923. i 1948. g. Uređajne radove u državnim šumama vrše 2 ureda, koji spadaju pod Generalnu direkciju. Godišnje se uređuje 350 do 450 tisuća ha. Ti radovi idu ovim redom: godinu dana prije početka uređivanja vrši se aerofotosnimanje u mjerilu 1:25.000 ili 1:35.000, a obavljaju ga drž. aerofotoorganizacije. Te se snimke povećavaju u mjerilo 1:20.000. Na osnovici tih fotografija uređivači određuju granice revira iskorišćavajući postojeće kartografske materijale. Prije polaska u šumu obavi se na fotografijama podjela na šumarije i označe mjesta za primjerne plohe (oko 2.000 u svakom reviru). Te su plohe krugovi sa radiusom od 5 m. Na primjernim plohama određuje se kao osnovni elemenat tekući prirast sastojine pomoću svrdla. Sva izlučivanja sastojina vrši taksator, određuje im granice i sastavlja taksaoijski opis. U pravilu u svaku izlučenu sastojinu postavi se primjerna ploha. Po aerofotosnimoi i radovima obavljenim na terenu sastavljaju se taksacijski opisi i planovi pošumljavanja. Onda se to litografski umnoži. Svakoj izlučenoj sastojim upiše se na planu broj, bonitetni razred, smjesa, dobni razred, drvna zaliha po hektaru i sječna dob. Na osnovici tako dobivenih podataka sastavlja se kratak perspektivni plan onih mjera, koje će se poduzeti prvih 10 godina. Prilozi su: tablice dobnih razreda, podaci o drvnim masama po vrsti drveća, bonitetima, debljinskim razredima i razdioba površina po sječnim dobama. Osim toga sastavlja se tablica za određivanje tekućeg prirasta za svaki dobni razred. Svi se podaci sastavljaju po pojedinim kompleksima odijeljenim prirodnim granicama, a onda i za čitav revir. Kvartalne mreže nema u Sumama . U švedskim se šumama bonitiranje vrši doneke originalno. Kao i u sovjetskoj praksi, i oni razumijevaju pod bonitetom kvalitet uslova staništa. Taj kvalitet oni karakteriziraju srednjim prirastom u kub. m, polazeći iz ukupno proizvedene drvne mase stojine u dobi od 100 godina (po prijedlogu prof. Jonsona). Najslabiji bonitetni razred ima poprečni prirast u odosu na čitavu proizvedenu drvnu masu 1—1,5 kub. m, a najveći 10—12 kub. m. Tako na pr. ako u dobi od 100 god. u određenim uslovima staništa ukupna masa borove sastojine ima 500 kub. m, to se bonitet staništa karakterizira srednjim prirastom od 5 kub. m. Dobni razredi za sve četinare uzeti su sa 20 godina. U poredbi sa našom praksom, Šveđani su uveli novi pojam sječnih razreda kojim karakteriziraju svaki odsjek šumske površine. U svemu je uzeto pet razreda »sječa«. U I. se razred ubrajaju nepošumljene sječine, u II. — dovoljno izrasle kulture i prirodni pomladak, u III. — mladik i srednjedobne sastojine kojima su potrebne prorede i u kojima još nije završeno čišćenje od grana, a drvna se masa treba povećati; IV. razred su stare sastojine u kojima se već završilo normalno čišćenje od grana, ali se sastojine mogu proređivati, da bi dale zadovoljavajući prirast; V. klasa — to su sastojine koje ne daju dovoljan prirast i koje zato valja posjeći da bi se obnovile. Osim starih, amo se ubrajaju i mlade sastojine koje ne daju vrijednog prirasta, jer su ili suviše rijetke i zato čvorugave, granate, ili što nas ne zadovoljavaju vrste drveća. A kakvi su načini sječa? Glavne vršite drveća na koje se orijentira švedsko šumarstvo jesu bor i omorika. Značajno je nastojanje koje ide za tim da uzgoji jednodobne i čiste sastojine. To daje pečat svim zahvatima, koje vrše šumari: načinu eksploatacije, proređivanju, odnosu spram podrasta, sistemu kultura i t. d. Osim na skrajnjem sjeveru, prirodn a obnov a bora i omorike uglavnom je uspješna. Švedski šumari ne nastoje da uzgoje pod zastorom stare sastojine porast koji bi bio stariji od 10—15 g. i bio raznodoban. Oni smatraju najefikasnijim da podrast počinje nicati 4—5 g. prije konačne — čiste sječe. Takav se podrast bolje zaštićuje prilikom sječe i izvoza drva. Nema li tog podrasta ili ga je malo, ostavljaju se sjemenjaoi bora (do 70 po ha). Kad je potrebno, pomaže se prirodnoj obnovi: rahli se tlo i pale ostaci na sječini. U slučajevima kad prethodna i naknadna prirodna obnova ne uspije, pomaže se sadnjom. Šumari se rano počinju miješati u život šume. To se zbiva između 8. i 12. g. (što ovisi o bonitetu stojbine i stanju mlad´ika). Pri prvom čišćenju iz mlade se sastojine odstranjuje breza i jasika (sječa, paljenje |