DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 71 <-- 71 --> PDF |
predavanjima znao spomenuti, da bi šuma bila neophodna čak i onda, kad bi čelik, cement, plastične materije dovele dotle, da ne bi više trebalo drva. A tako bi zaista i bilo! Važan je utjecaj šume na režim voda u zemlji, na filtraciju atmosfere od štetnih primjesa, na sprečavanje poplava, erozije tla, lavina, oluja, osiguranja saobraćajnih putova, stvaranje klimatskih uslova koji najbolje odgovaraju i nama i poljoprivredi i sprečavanje stvaranja pustoši. To su sve funkcije šume bez kojih je nemoguća narodna privreda. Točna je francuska uzrečica: »Umre li šuma, umrijet će i narod! « Ne treba sumnjati u to, da će šumoprivreda uvijek postojati. Današnje su naše brige samo ekonomski računi. Mi smo se s njima toliko srasli, da se iz te mreže ne znamo iskobeljati. Ali mi imamo pravo da apeliramo na državu i narod. Stoljećima je šuma blagotvorno utjecala na narodno gospodarstvo i njegovo blagostanje. Uza sve to, nikad nije šumski posjed ni dinara dobio ni tražio. A sada, kad je opstanak šume ugrožen, treba da se i mi odučimo slijepog »gledanja kroz dinar«, a upravljači države, javne korporacije i privatnici valja da pokažu razumijevanje i zahvalnost spram šume, koja je svijetu kroz vjekove služila. Rezimirajmo: Šumarstvo je bez sumnje krenulo na trnovit put. Nažalost, nije to prvi puta. Autor ne misli da će doći do hiperprodukcije drva, ali se valja prilično uznojiti, da bi se dosadašnja područja upotrebe održala i proširila, a nova otkrila. Pored toga neophodan je naučni rad. I ma da se na potrošnju drva može gledati prije optimistički nego crno, ipak se to ne može reći o ekonomskoj strani šumoprivrede. Tu smo nemilosrdno konfrontirani sa cijenom koštanja finalnih proizvoda. Težište je u tome, da svaka kubik koji šuma daje, industrija preradi tek polovicu. Iz toga nužno slijedi: proizvoditi više i jeftinije! A što ako to »više« postane manje? Vjerujemo, da će našim zajedničkim naporima i naučnim istraživačkim radom naše drvo naći prođu i odgovarajuću cijenu, jer će ljudski zdrav razum riješiti i te probleme kao što je i teže riješio. Đuro Knežević PO ŠVEDSKIM ŠUMAMA Jeseni 1958. posjetila je delegacija sovjetskih šumara Švedsku, gdje se upoznala s njihovim šumarstvom. Zadržala se u području sjeverne i centralne Švedske i to u revirima (šum. gospodarstvima): Hallen u rajonu Ostersund, Solleftea, Huddiksvall i Skinskatteberg (vidi kartu!). Posjetili su i školu za obrazovanje radničkih kadrova; u rajonu Malmo — bukove i hrastove šume i rasadnik, u štokholmskom, šumarsku školu za radnike, a u Ostermalmu školu za jegere. (Njihova su zapažanja iznesena u Lesnom hozjajstvu 2.-1959. kako slijedi). Više od polovine površine čitave Švedske zauzimaju šume. Uporedo sa željeznom rudom šume su glavno prirodno bogatstvo zemlje. Po vrstama drveća prilično su jednoličnog sastava; prevladava omorika (42*>/o) i bor (40,5´°/o). Breze je 13,5»/i>, a ostalih lišćara (johe, jasike, hrasta i bukve) tek 4,(,/o. Bukve ima samo na jugu, hrasta na jugu i u centralnom području, a ostali lišćari rastepeni su po čitavoj zemlji, ali spram sjevera sve su rjeđi. Tek 1/5 svih šuma su državne, a više od polovine je u rukama privatnika i dioničarskih društava. Danas vode švedsko šumarstvo dvije uprave, koje su u sastavu Ministarstva poljoprivrede i to: Uprava državnih šuma pod imenom Generalne direkcije drž. šuma, na čelu s gener. direktorom — i Centralna uprava privatnih šuma. Državne su šume razdijeljene na 10 okružja. U svakom je 8—14 revira (šum. gospodarstava). Ukupno ih je 106. Površine revira variraju od 7 do 10 tisuća ha na jugu, pa do 70 do 100 tisuća na sjeveru. Revirima upravljaju jegmester i (stručnjaci sa višim šum. |