DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 70 <-- 70 --> PDF |
veoma malo. I sada nam se to gorko osvećuje! Ail još nije kasno, ma da je već 5 minuta prije 12. Drvarski institut košta nekoliko puta više od na pr. instituta za uređivanje šuma, pa ga je radi toga teško osnovati. Međutim, valja misliti i na to, da šumarstvo i drvarska industrija sjede u istom čamcu. Kavženje škodi zajedničkim interesima, a račun plaća sirovina o koju se vodi bitka, a to je drvo. Naravno da među tim takmičarima na tržištu postoje suprotni interesi. To leži u naravi stvari i mora da" bude tako, ali to ne smije ići tako daleko da škodi općim interesima. Došlo je vrijeme kad pitanje prestiža, bacanja klipova pod noge, ali i kratkovidne sebične politike pred interesom općenitosti i obostrane koristi. Šumari i drvari treba da sjednu za isti stol. To ne vrijedi samo za jednu zemlju, nego za sve srednjoevropske zemlje. III. Troškovi proizvodnje U Njemačkoj se u posljednje vrijeme pojavljuju napisi, koji upozoravaju na opasnost koja ugrožava šumoprivredu neprekidnim rastenjem troškova proizvodnje s jedne i snižavanjem cijene drvu s druge stvirane. Tvrdi se, da će uslijed tih dviju tendencija uskoro doći ne samo do privredne nulte točke, nego da je ona ponegdje već i prekoračena. Pogibelj od minus-bilance mnogo je ozbiljnija nego što se misli. Nulta je točka već često premašena. Uzmimo na pr. bukovinu; njezina je prodajna cijena (čak i kad se zanemare kamate) nesumnjivo ispod proizvodnih troškova. Iza bukve odmah slijedi hrast i bor. Relativno dobro stoje zasada omorika i jela. Nama, međutim, drvari predbacuju, da manipuliramo sa sječinama tako, da siječemo uvijek samo toliko, koliko možemo skupo prodati. Ali to besmisleno pređbacivanje već je toliko puta opovrgnuto. U državnoj se šumi svake godine siječe propisani etat bez obzira da li su cijene drvu visoke ili niske. U općinskim je šumama situacija ista, jer im je financijsko stanje nezavidno. Razumljivo je da to nije pravilno s ekonomskog gledišta, jer razuman trgovac prodaje više od svojih zaliha kad su cijene visoke, a manje kad su niske, da bi izravnao bilancu za slabih godina sabranim rezervnim fondom iz doba konjunkture. Što nam onda preostaje? Na cijene drvu možemo utjeucati samo ako uspijemo sniziti troškove proizvodnje. Ali tu su se ispriječile velike zapreke i teškoće. Na uprav ni m troškovima jedva da se može išta uštedjeti, a na materijal nim izdacima isto tako. Znatno je poskupila izradba drva u šumi, zatim gradnja i održavanje putova , a visoki su i troškovi k u lt ura. Potrebno je racionaliziranje svih tih radova. Ipak, uza svu štednju na svim linijama, ne ćemo nažalost moć: spriječiti negativnu bilancu, bude li i dalje znatno padala cijena drvu, a to se može sigurno očekivati radi istiskivanja drva sa sektora upotrebe kao prirodnog drva na sektor industrijske sirovine. Naš uspjeh ili propadanje ovisi o tom, da li će nam uspjeti da drvo i dalje ostane u upotrebi tesara, stolara, u umjetnom obrtu, da se pronađu nova područja njegove upotrebe i da se snize troškovi polufabrikata i finalnih proizvoda, jer je to jedini način da se drvu osigura proda. Uzmimo samo jedan primjer za ilustraciju ovog posljednjeg. Hrastova oblovina za parkete je preniska, a cijena gotovih parketa tolika je, da koči njihovu širu upotrebu. Dakle, troškovi izradbe povisuju cijenu, a ne samo drvo. Svaka mjera racionaliziranja u interesu je i proizvođača sirovine. S obzirom na put kojim kreće šumoprivreda, moramo ponovo naglasiti nasušnu potrebu naučnog istraživanja i s tim u vezi zahtjev, da i šumoprivreda i drvarska privreda u tu svrhu pruže višestruko veću novčanu pomoć od one koju su dosad davale. Osim toga, privredni račun traži da se ubuduće pokloni veća pažnja ekonomičnosti planova, koje valja sastavljati u smislu pravih gospodarskih osnova. Ne smijemo više misliti parcijalno, samo na pojedinačna područja (plan kultura, izgradnje putova, njege sastojina i t. d.) nego valja postaviti plan sviju troškova i čitavog gospodarenja. IV. Količina rađa i kraj Utrošak radne snage u šumoprivredi spomenut ćemo što je moguće sažeti je. Predavač govori na pr. za Baden-Wurttemberg gdje se nije mogao ponegdje izraditi ni etat radi pomanjkanja radne snage (a ne novčanih sredstava). Iz istih se razloga moralo prijeći na primitivno gospodarenje kod njege sastojina i radova u kulturama. Pođemo li dalje u našem rasuđivanju, zapitat ćemo se: šta će se dogoditi s onom državnom šumskom upravom čiji čisti prihod padne na nulu ili čak ispod nje? Privatnik može utjecati na upravne troškove; država ne može ili može neznatno, a i to bi se odrazilo tek nakon niza godina, jer su državni namještenici osigurani s pravom na službu i otkazati im nije lako. U vezi s tim problemom sjeća se autor svog profesora D i e t r i c h a, koji je u 236 |