DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 69     <-- 69 -->        PDF

vine (gdje je i Austrija kao izričito izvozna
zemlja naročito interesirana).


Put ka evropskoj integraciji išao je preko
OEEC (Org. za evrop. ekonomsku saradnju),
Evropsku platnu uniju, GATT
(General Agreement of Tarifs and Trade)
i Mcntanu uniju pa do Evropske privredne
zajednice (EPŽ) koja obuhvaća Beneluksdržave.
Francusku, Italiju i Njemačku.
Druge OEEC-zemlje (pa i Austrija) treba
da stvore sa Evropskom privrednom zajednicom
Zonu slobodne trgovine. U EPZ postepeno
bi bile dokinute carine i ograničavanja
uvoznih i izvoznih kontingenata, ali
bi bila utvrđena zajednička carinska tarifa
prema ostalim zemljama. Među EPZ i ostalim
zemljama u Zoni slobodne trgovine
ipak treba da postoji carinska sloboda, pa
ove zadnje mogu zadržati svoje nacionalne
carinske sisteme. EPZ teži da uskladi privrednu,
stambenu i socijalnu politiku i da
stvori jednake uvjete takmičenja prilagođene
troškovima izradbe i porezima.


Već smo o tom govorili, da je sadašnja
potrošnja drva uslijed veće potrebe i povoljne
konjunkture veoma živa, ali ipak
pokazuje tendenciju padanja. A kako će
biti tek kad konjunktura splasne i građevna
djelatnost pane na normalu? Ma da je
to mučno pitanje, ono se mora postaviti želimo
li stvoriti sliku o razvitku šumarstva
i poduzeti potrebne mjere na dugi rok. Ne
smijemo zanemariti dvije suprotne razvojne
tendencije koje zaoštruju situaciju, ma
da su suprotnog smjera: s jedne strane neviđeno
naprezanje da se digne proizvodnja
drva u svim šumskim područjima koja
utječu na srednjeevropsko drvarsko tržište,
a na drugoj nesumnjivo padajuća tendencija
utroška prirodnog drva i ogrevnog, i
nesigurnost da će upotreba drva kao industrijske
sirovine moći začepiti tu rupu. Nije
li to razvitak koji nas obavezuje na pažljivo
ispitivanje uslova i opravdava stvaranje
odgovarajućeg odbora eksperata.


Sada se postavlja pitanje, šta da u toj situaciji
radi šumarstvo? U agrarnoj se politici
u tom slučaju djeluje u dva pravca:
smanjivanjem proizvodnje s jedne i nastojanjem
da se raznim sredstvima povisi
potrošnja s druge strane. U šumarskoj politici
mogu se doduše utvrditi neke paralele,
ali tu u suštini vrijede druga pravila
igre.


Da li mi možemo ograničiti produkciju?
Tekuću proizvodnju svakako ne možemo.
Isto tako ni budući višak proizvodnje uslijed
sadašnjeg vala pošumljavanja ne ćemo
moći spriječiti bar budućih decenija. Kasnije
će se ionako morati pronaći nova područja
upotrebe, ukoliko se ne pobrine za
ujednačenje sam porast stanovništva.
Izraz »tržno usklađena šumoprivreda«
lijepo zvuči. Ali nažalost mi ne znamo da
li će to gospodarenje koje je orijentirano
na današnje stanje tržišta biti »tržno usklađeno
« u doba zrelosti sadašnjih mladih sastojina,
dakle nakon 60—100 godina. Te
su prognoze nesigurne, da bi se iz njih
mogli izvesti pouzdani zaključci. Da li da
sada sve picetiramo ili duglasiramo, jer
bukva momentano nema prođe? Ne bi li
se moglo dogoditi da nakon 50 godina ne
bude važan volumen drva, nego njegova
specifična težina i da bukvi opet poraste
vrijednost? Tako rezonira i dr. Kostle r
u svojoj knjizi o uzgajanju šuma. Tu on
navodi primjere, kako se 1800. g. nije mogla
predvidjeti potreba rudničkog drva i
željezničkih podvlaka, da se 1850. g. nije
ni sanjalo o tolikom porastu drvarske industrije
i da se još 1900. g. nije mogla
predvidjeti potreba drva za industrijsku
preradu.


Prirodnom drvetu treba spasti područja
upotrebe gdje nisu beznadno izgubljena


t. j . gdje ih nije još istisnuo čelik, laki metali,
beton i staklo. Ali nije probitačno
uočavati samo prednosti, nego i mane drveta.
Kad postoje bolji materijali od drveta,
ono ne će moći izdržati konkurenciju.
Materijali koji izađu iz upotrebe moraju
tražiti nova tržišta i nova poručja primjene.
Ne smijemo zaboraviti i na napredovanje
nerazvijenih zemalja u kojima je sadašnja
potreba u drvu minimalna. Kad
Crnci počnu tražiti više papir, mnogo će se
toga izmijeniti.
Međutim, ima čitavih oblasti iz kojih je


uklonjeno prirodno drvo, a da to nije ko


risno potrošačima. Nama se čini da je te


žište problema u istraživačkom ra


du i to s obzirom na upotrebu drva i kao


prirodnog drveta i kao industrijske sirovi


ne. Mi trebamo bolje i jeftinije drvene


konstrukcije za gradnje, usavršavanje dr


venih podova najrazličitijih vrsta, ploča


iverica, vlaknatica i šperovanog drva, iz


radbe pokućstva i t. d. Treba nam uspje


šnija zaštita od raznih opasnosti koje ugro


žavaju prirodno drvo i si.


Veoma je opsežan istraživački program


o upotrebi drva kao sirovine u drvarskoj
prerađivačkoj industriji. Tu se ne radi samo
o tom da «se tradicionalne upotrebne
mogućnosti održe i da se postupak modernizira,
nego i da se pronađu nova područja
primjene. To i jest životno pitanje šumarstva
u budućnosti.
Istraživačka djelatnost u šumarstvu
i drvarskoj industriji ne da se vi- še
odlagati. U šumarska istraživanja koja
su u vezi sa provobitnom proizvodnjom drveta
investirano je mnogo, a u istraživanje
proizvoda, drveta, tu je naprotiv uloženo


235


i