DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 68     <-- 68 -->        PDF

Tropske šume igraju sve veću ulogu.
Nekad se iskorišćavalo tek 1—3°/o drvne
mase, jer se je rentiralo izvoziti samo prvorazredna
stabla vrijednih vrsta drva i najvećih
promjera. Danas međutim, brza izgradnja
cesta najmodernijim postupkom,
stalan porast i upotrebe tropskih vrsta drveća
i tovarnog prostora trgovačke mornarice,
a s tim u vezi pojeftinjenje prevoznih
troškova, omogućili su u nekim šumama i
10—20 puta veće iskorišćavanje tehničkog
drva.


Uslijed tako velikog povišenja proizvodnosti
šuma na područjima, koja su važna
za šumarstvo Centralne Evrope i uslijed
dugog vremena proizvodnje, mnogi šumari
danas postavljaju pitanje hiperpro dukcije
drva. Može li to uopće doći u
pitanje ? Kako se to odnosi prema tezi o
»golemom vakuumu u 2.000-toj godini« koji
prijeti šumoprivredi? Treba li neobrađivana
i degradirana poljoprivredna zemljišta
bezuslovno pošumljavati? Ima li drugih
načina osim pošumljivanja, da se te površine
»stave u rezervu«? Moramo li i dalje
forsirati vanšumska pošumljavanja? Da li
je svrha uzgajanja postizavanje najveće
drvne mase ili šuma treba da služi u prvom
redu javnom dobru? Takva nam se pitanja
postavljaju sa svih strana. Ne iznose ih
samo agrarni stručnjaci, drvari, narodni
zastupnici itd., nego i seljaci kad se nađu
pred pitanjem, da li će oskudan pašnjak
pošumiti ili meliorirati. Ta su pitanja glavna
tema šumarskih skupština, a bave se
njima i čuvari šuma.


Danas, međutim, možemo sigurno ustvrditi,
da proizvodnja drva raste. A raste li
istim tempom i potrošnja? Postoji li opasnost
hiperprodukcije? Te probleme valja
temeljitije ispitati, a mi ćemo njihovom
rješenju posvetiti nekoliko redaka.


Neke hiperprodukcije ne treba se
bojati , jer se čovječanstvo tako naglo
množi, da čak i pri smanjivanju potrošnje
drva po glavi, potreba će mu toliko rasti,
da će se višak proizvodnje ne samo s lakoćom
"utrošiti, nego ne će izmoći ni da pokrije
potrebe. Kolijevka današnjeg snažnog
množenja pučanstva daleko je 15.000 km od
nas, tako da se ne rentira ni trasport polufabrikata
kao celuloza, papir, pokućstvo.
Mislimo da je pravilno da najprije
analiziramo ona područja koja mogu utjecati
na šumoprivredu i drvarsku industriju
Srednje Evrope. A u tom se području
stanovništvo slabo množi.


S druge strane znamo da će nakon 30—
40 godina, kad današnja akcija pošumljavanja
dade prvo industrijsko drvo, proda
će mu biti olakšana. Razvitak transporta
riješit će i one probleme, koji su danas u


pitanju. S obzirom na takav razvitak u budućnosti,
nemamo razloga da naše napore
pošumljavanja pustoši i degradiranih tala
smanjimo, pa makar i radi same indirektne
koristi koje šuma daje ljudima.


II. Drvarska privreda
Taj se problem ne može rješavati, a da
se ne zagleda na buduće potrebe u drvu.
A o tom je teže suditi nego o hiperprodukciji.
Jedno je sigurno: potreba u drvu
srednjeevropskih zemalja po glavi stanovništva
smanjila se za 15—25´°/o, a padat
će i dalje. Čelik, laki metali, plastične mase,
betonske konstrukcije, istisnule se »prirodno
drvo« u nevjerovatno kratkom roku
i u zapanjujućem opsegu. Već se i neboderi
grade bez klipice drva. Brdske željezničke
pruge čuva doduše besplatno dobra
šuma od odronjavanja terena, ali su zato
šliperi iz čeličnog betona zamijenili drvene.
A što ćemo tek reći kad vidimo da jedno
savezno udruženje drvarske industrije
ima u svojim društvenim prostorijama čelično
pokućstvo. Osobito se mučno doima
šumarstva stanje kod ugljenokopa, gdje se
ruđničko_ drvo zamjenjuje čeličnim potpornjima.
(Čelična je industrija jedna od najvećih
potrošača ugljena, pa nije čudo da
prave uzajamne poslove i da rudnici napuštaju
drvo). A ima li smisla jadikovati?
Nije li bolje da objektivno promotrimo razvitak
drvarskog tržišta i da ocijenimo njegov
dalji tok, a onda izvedemo zaključak


o njegovu utjecaju na razvitak šumarstva.
Razne šumarske ustanove, instituti i savjeti
bave se temeljitim istraživanjem drvarskog
tržišta. Iz toga nesumnjivo slijedi,
da drvo velikih dimenzija ne će u budućnosti
trebati; zamjenjivat će se šperovanim
drvom, lijepljenim pločama, a konačno
i čelikom, betonom, lakim metalima
i sintetičnim masama. Ipak to ne znači da
se ne će dovoziti na tržište i deblje sortimente
,ali ih se ne će plaćati mnogo skuplje
od tanjih klasa kao danas.


Obično se misli, da ukoliko prirodno drvo
kao materijal ili ogrev gubi područja
upotrebe, da u istoj mjeri nalazi primjenu
kao sirovina u prerađivačkoj industriji. Ali
nažalost to se ne izjednačuje. Čak i da se
potrošnja papira utrostruči (dakle izjednači
s američkom), ni onda se ne bi uspostavila
ravnoteža. U Njemačkoj je smanjenje
potrošnje drva išlo na račun uvoza.


Iz toga slijedi, da se politika drvarskog
tržišta ne smije posmatrati sa nacionalnog
gledišta, nego sa stanovišta čitavog područja
u koje su politički integrirane određene
zemlje. Tako je na pr. politika drvarskog
tržišta u okviru Evropske privredne zajednice
drukčija nego u Zoni slobodne trgo