DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 68 <-- 68 --> PDF |
Tropske šume igraju sve veću ulogu. Nekad se iskorišćavalo tek 1—3°/o drvne mase, jer se je rentiralo izvoziti samo prvorazredna stabla vrijednih vrsta drva i najvećih promjera. Danas međutim, brza izgradnja cesta najmodernijim postupkom, stalan porast i upotrebe tropskih vrsta drveća i tovarnog prostora trgovačke mornarice, a s tim u vezi pojeftinjenje prevoznih troškova, omogućili su u nekim šumama i 10—20 puta veće iskorišćavanje tehničkog drva. Uslijed tako velikog povišenja proizvodnosti šuma na područjima, koja su važna za šumarstvo Centralne Evrope i uslijed dugog vremena proizvodnje, mnogi šumari danas postavljaju pitanje hiperpro dukcije drva. Može li to uopće doći u pitanje ? Kako se to odnosi prema tezi o »golemom vakuumu u 2.000-toj godini« koji prijeti šumoprivredi? Treba li neobrađivana i degradirana poljoprivredna zemljišta bezuslovno pošumljavati? Ima li drugih načina osim pošumljivanja, da se te površine »stave u rezervu«? Moramo li i dalje forsirati vanšumska pošumljavanja? Da li je svrha uzgajanja postizavanje najveće drvne mase ili šuma treba da služi u prvom redu javnom dobru? Takva nam se pitanja postavljaju sa svih strana. Ne iznose ih samo agrarni stručnjaci, drvari, narodni zastupnici itd., nego i seljaci kad se nađu pred pitanjem, da li će oskudan pašnjak pošumiti ili meliorirati. Ta su pitanja glavna tema šumarskih skupština, a bave se njima i čuvari šuma. Danas, međutim, možemo sigurno ustvrditi, da proizvodnja drva raste. A raste li istim tempom i potrošnja? Postoji li opasnost hiperprodukcije? Te probleme valja temeljitije ispitati, a mi ćemo njihovom rješenju posvetiti nekoliko redaka. Neke hiperprodukcije ne treba se bojati , jer se čovječanstvo tako naglo množi, da čak i pri smanjivanju potrošnje drva po glavi, potreba će mu toliko rasti, da će se višak proizvodnje ne samo s lakoćom "utrošiti, nego ne će izmoći ni da pokrije potrebe. Kolijevka današnjeg snažnog množenja pučanstva daleko je 15.000 km od nas, tako da se ne rentira ni trasport polufabrikata kao celuloza, papir, pokućstvo. Mislimo da je pravilno da najprije analiziramo ona područja koja mogu utjecati na šumoprivredu i drvarsku industriju Srednje Evrope. A u tom se području stanovništvo slabo množi. S druge strane znamo da će nakon 30— 40 godina, kad današnja akcija pošumljavanja dade prvo industrijsko drvo, proda će mu biti olakšana. Razvitak transporta riješit će i one probleme, koji su danas u pitanju. S obzirom na takav razvitak u budućnosti, nemamo razloga da naše napore pošumljavanja pustoši i degradiranih tala smanjimo, pa makar i radi same indirektne koristi koje šuma daje ljudima. II. Drvarska privreda Taj se problem ne može rješavati, a da se ne zagleda na buduće potrebe u drvu. A o tom je teže suditi nego o hiperprodukciji. Jedno je sigurno: potreba u drvu srednjeevropskih zemalja po glavi stanovništva smanjila se za 15—25´°/o, a padat će i dalje. Čelik, laki metali, plastične mase, betonske konstrukcije, istisnule se »prirodno drvo« u nevjerovatno kratkom roku i u zapanjujućem opsegu. Već se i neboderi grade bez klipice drva. Brdske željezničke pruge čuva doduše besplatno dobra šuma od odronjavanja terena, ali su zato šliperi iz čeličnog betona zamijenili drvene. A što ćemo tek reći kad vidimo da jedno savezno udruženje drvarske industrije ima u svojim društvenim prostorijama čelično pokućstvo. Osobito se mučno doima šumarstva stanje kod ugljenokopa, gdje se ruđničko_ drvo zamjenjuje čeličnim potpornjima. (Čelična je industrija jedna od najvećih potrošača ugljena, pa nije čudo da prave uzajamne poslove i da rudnici napuštaju drvo). A ima li smisla jadikovati? Nije li bolje da objektivno promotrimo razvitak drvarskog tržišta i da ocijenimo njegov dalji tok, a onda izvedemo zaključak o njegovu utjecaju na razvitak šumarstva. Razne šumarske ustanove, instituti i savjeti bave se temeljitim istraživanjem drvarskog tržišta. Iz toga nesumnjivo slijedi, da drvo velikih dimenzija ne će u budućnosti trebati; zamjenjivat će se šperovanim drvom, lijepljenim pločama, a konačno i čelikom, betonom, lakim metalima i sintetičnim masama. Ipak to ne znači da se ne će dovoziti na tržište i deblje sortimente ,ali ih se ne će plaćati mnogo skuplje od tanjih klasa kao danas. Obično se misli, da ukoliko prirodno drvo kao materijal ili ogrev gubi područja upotrebe, da u istoj mjeri nalazi primjenu kao sirovina u prerađivačkoj industriji. Ali nažalost to se ne izjednačuje. Čak i da se potrošnja papira utrostruči (dakle izjednači s američkom), ni onda se ne bi uspostavila ravnoteža. U Njemačkoj je smanjenje potrošnje drva išlo na račun uvoza. Iz toga slijedi, da se politika drvarskog tržišta ne smije posmatrati sa nacionalnog gledišta, nego sa stanovišta čitavog područja u koje su politički integrirane određene zemlje. Tako je na pr. politika drvarskog tržišta u okviru Evropske privredne zajednice drukčija nego u Zoni slobodne trgo |