DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 66 <-- 66 --> PDF |
OSOBNE VIJESTI WEILER ing. ADOLF — SAMOSTALNA IZLOŽBA SLIKA. Dana 30. V. 1959. otvorena je u prostorijama Gradskog muzeja u Samoboru značajna i vrlo uspjela samostalna izložba slikarskih radova druga Weiler ing. Adolfa, člana Šumarskog društva Hrvatske i Šumarskog kluba, Zagreb. Izložba je sadržavala 37 eksponata u ulju, kredi i akvarelu s tušem. Vremenski i po tematici bila je podijeljena u 3 dijela i to: raniji radovi, ciklus »Stradanja«, rađen od 1942. do 1949. godine, i »Samoborski ciklus« (1950.—1959.). Osim toga obuhvatila je izložba i 13 slika revih ilustracija u akvarelu s tušem za slikovnicu sa stihovima »Svečanost u ražinom grmu«, rad književnice Eve Tićak-Vajler, drugarice slikara. Od navedenih radova duboko se doimlju oni iz ciklusa »Stradanja«, koji prikazuju masovne progone i mučenja našeg naroda u njegovoj borbi za čovječnost i slobodu. Majstorska ruka slikara vanredno je uvjerljivo, snažno i ganutljivo naslikala pojedine prizore nedužnih ljudi i djece, koji su odvođeni u logore, zatvore, na gubilišta, zatim ranjenike, tifusare, povlačenja u šumu i drugo. Svi ovi radovi puni su izražaja unutarnjeg patničkog i bolnog stanja stradalnika, ali i njihove revolucionarne svijesti, hrabrosti i prezira. Taj istinski prikaz dao je slikar pošto je i sam bio kao obavještajac za NOB prokazan, zatvoren i osuđen na smrt strijeljanjem. Pred zoru dana izvršenja osude, uspjelo mu je dovitljivošću i smjelim pothvatom prijeći u šumu partizanima, gdje je učestvovao sve do oslobođenja. Vrijedni su raniji radovi slikara iz 1923. godine, kada je kao već diplomirani šumarski inženjer studirao slikarstvo u Beču, a zatim u Miinchenu. Među ovima ističe se »Autoportret«, a kasnije portret »Moja majka«, izrađen s mnogo sinovlje pažnje i ljubavi. Po kompoziciji i boji vedri radovi Samoborskog ciklusa prikazuju rad i proizvodnju našeg seljaka na njivi i u vinogradu, kao i prizore iz njegovog odmora i razonode. Ova su platna stvarana prema utiscima koje je umjetnik crpio iz uske i plodne saradnje s narodom. Osim toga ističu se u ovom ciklusu pojedini stari objekti i krajolici Samobora, inače izrazitog i čuvenog izletišta. Među njima je i park unaokolo muzeja, nazvan s pravom Weilerov park. Taj park, zatim ostale nasade kao i park-šumu Samobora, podigao je, odnosno popunio i uredio, umjetnik slikar i šumarski stručnjak, s mnogo volje, truda i samoodricanja, a uz puno razumijevanje i potporu predstavnika narodne vlasti. Ovi su objekti dragocjen ukras Samobora, kao i trajan rijetki prirodni i naslikani spomenik njihovom upornom osnivaču, uzgojitelju, zaštitniku i slikaru. Ugodno se doimlju izložene bujne i odlične ilustracije vesele poeme za djecu »Svečanost u ražinom grmu«, u kojoj su usklađeni slikarski i književno pedagoški motivi. Djelo je vrlo vrijedno i poučno za naše pionire i omladinu. Izložbu je s velikom pažnjom razgledao vrlo velik broj posjetilaca (preko 5000) sviju zanimanja, a među njima savezni i republički politički radnici, što više i članovi delegacija U. A. R. i Cevlona, koje su tada boravile u Jugoslaviji. O izložbi izišao je u više navrata u »Samoborskim novinama« i u zagrebačkoj štampi pohvalan i topao prikaz. Kritičar: i umjetnici dali su o radovima zavidnu ocjenu. Među njima i naš istaknuti kajkavski pjesnik Mirko Radušić u članku »Poezija u slikama« (Samoborske novine od 1. VII. 1959.). |