DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 66     <-- 66 -->        PDF

OSOBNE VIJESTI


WEILER ing. ADOLF — SAMOSTALNA
IZLOŽBA SLIKA.


Dana 30. V. 1959. otvorena je u prostorijama
Gradskog muzeja u Samoboru značajna
i vrlo uspjela samostalna izložba slikarskih
radova druga Weiler ing. Adolfa,
člana Šumarskog društva Hrvatske i Šumarskog
kluba, Zagreb. Izložba je sadržavala
37 eksponata u ulju, kredi i akvarelu
s tušem. Vremenski i po tematici bila je
podijeljena u 3 dijela i to: raniji radovi,
ciklus »Stradanja«, rađen od 1942. do 1949.
godine, i »Samoborski ciklus« (1950.—1959.).
Osim toga obuhvatila je izložba i 13 slika


revih ilustracija u akvarelu s tušem za slikovnicu
sa stihovima »Svečanost u ražinom
grmu«, rad književnice Eve Tićak-Vajler,
drugarice slikara.


Od navedenih radova duboko se doimlju
oni iz ciklusa »Stradanja«, koji prikazuju
masovne progone i mučenja našeg naroda
u njegovoj borbi za čovječnost i slobodu.
Majstorska ruka slikara vanredno je uvjerljivo,
snažno i ganutljivo naslikala pojedine


prizore nedužnih ljudi i djece, koji su odvođeni
u logore, zatvore, na gubilišta, zatim
ranjenike, tifusare, povlačenja u šumu
i drugo. Svi ovi radovi puni su izražaja
unutarnjeg patničkog i bolnog stanja stradalnika,
ali i njihove revolucionarne svijesti,
hrabrosti i prezira. Taj istinski prikaz
dao je slikar pošto je i sam bio kao obavještajac
za NOB prokazan, zatvoren i osuđen
na smrt strijeljanjem. Pred zoru dana
izvršenja osude, uspjelo mu je dovitljivošću
i smjelim pothvatom prijeći u šumu partizanima,
gdje je učestvovao sve do oslobođenja.


Vrijedni su raniji radovi slikara iz 1923.
godine, kada je kao već diplomirani šumarski
inženjer studirao slikarstvo u Beču, a
zatim u Miinchenu. Među ovima ističe se
»Autoportret«, a kasnije portret »Moja
majka«, izrađen s mnogo sinovlje pažnje i
ljubavi.


Po kompoziciji i boji vedri radovi Samoborskog
ciklusa prikazuju rad i proizvodnju
našeg seljaka na njivi i u vinogradu,
kao i prizore iz njegovog odmora i razonode.
Ova su platna stvarana prema utiscima
koje je umjetnik crpio iz uske i plodne
saradnje s narodom. Osim toga ističu
se u ovom ciklusu pojedini stari objekti i
krajolici Samobora, inače izrazitog i čuvenog
izletišta. Među njima je i park unaokolo
muzeja, nazvan s pravom Weilerov
park. Taj park, zatim ostale nasade kao i
park-šumu Samobora, podigao je, odnosno
popunio i uredio, umjetnik slikar i šumarski
stručnjak, s mnogo volje, truda i samoodricanja,
a uz puno razumijevanje i potporu
predstavnika narodne vlasti. Ovi su
objekti dragocjen ukras Samobora, kao i
trajan rijetki prirodni i naslikani spomenik
njihovom upornom osnivaču, uzgojitelju,
zaštitniku i slikaru.


Ugodno se doimlju izložene bujne i odlične
ilustracije vesele poeme za djecu »Svečanost
u ražinom grmu«, u kojoj su usklađeni
slikarski i književno pedagoški motivi.
Djelo je vrlo vrijedno i poučno za naše
pionire i omladinu.


Izložbu je s velikom pažnjom razgledao
vrlo velik broj posjetilaca (preko 5000) sviju
zanimanja, a među njima savezni i republički
politički radnici, što više i članovi
delegacija U. A. R. i Cevlona, koje su tada
boravile u Jugoslaviji.


O izložbi izišao je u više navrata u »Samoborskim
novinama« i u zagrebačkoj
štampi pohvalan i topao prikaz. Kritičar:
i umjetnici dali su o radovima zavidnu
ocjenu. Među njima i naš istaknuti kajkavski
pjesnik Mirko Radušić u članku »Poezija
u slikama« (Samoborske novine od


1. VII. 1959.).