DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 38     <-- 38 -->        PDF

POTRAJNOST SMOLARENJA U DALMACIJI


(Uređenje borovih šuma)


Ing. Bićanić Branko, Hvar


Sa smolarenjem borovih stabala u Dalmaciji počelo se 1947. godine u malom
opsegu, a otada se je ono stalno proširivalo na nova područja. Dosada je maksimum
postignut u 1956. godini, kada je smolareno oko 155 hiljada stabala, od čega 72 hiljade
državnog, a 83 hiljade privatnog vlasništva. Smolari se uglavnom alepski bor (P. halepensis
Mili.), a manjini dijelom dalmatinski crni bor (P. nigra var. dalmatica).


Prema podacima inventarizacije šuma iz 1956. godine, na području Dalmacije
ima oko 36.900 ha borovih sastojina sa cea 1,393.000 m3 drvne mase, od čega je oko
60% sastojina mlađih od 40 godina, a oko 40% starijih, i to uglavnom od 41—80 godina.


Cijeni se, da bi se broj smolarenih stabala mogao povećati najmanje za 100%.


Sadašnje srnolarenje u Dalmaciji vrši se bez ikakvog plana, pa je neophodno
potrebno izraditi uređajm elaborat (dugoročni plan smolarenja) za sve borove šume,
koje se mogu i trebaju smolariti.


U posljednje vrijeme niske cijene uvezenih produkata smole {kolofonija i terpenetina)
temeljito su uzdrmale naše srnolarenje. Stoga treba odmah poduzimati mjere,
koje će naše srnolarenje učiniti ekonomičnijim i rentabilnijim. Među takove mjere
nesumnjivo spada i izrada dugoročnih planova smolarenja, u kojima treba da budu
propisane mjere za uvođenje planskog i racionalnog smolarenja, a naročito za osiguranje
potrajnosti i povećanja prinosne sposobnosti sirovinske baze.


Dugoročnim planom smolarenja treba da budu riješeni mnogi problemi, koji su
veoma zamršeni, naročito u prebornim šumama, na čijem rješavanju kod nas dosada
nitko nije radio, te u tome nitko nema iskustva. — Ovo je pokušaj, da se istaknu
neki od glavnih problema i da se iznese jedan od načina njihovog rješavanja, koji
vjerojatno nije najbolji.


Na ostvarenje potrajnosti smolarenja, izjednačenosti godišnjih prinosa
smole i maksimalne proizvodnje, kao i rentabilnosti smolarenja, utječu slijedeći
faktori:


1) posjedovni odnosi; 2) cilj gospodarenja sa pojedinom gospodarskom
jedinicom; 3) gospodarski oblik borovih sastojina (način gospodarenja);
4) ophodnja, odnosno zrelost stabala za srnolarenje (sječu); 5) taksaciona
granica; 6) sastojinski odnosi, odnosno strukturni odnosi unutar postojećeg
drvnog fonda u usporedbi sa potrebnom normalnom (uravnoteženom) drvnom
zalihom; 7) godišnji odnosno periodični sječivi etat (glavni prihodi i
međuprihodi) za vrijeme prvog smolarskog razdoblja, te njegov svakogodišnji
površinski raspored ili sastav prema broju i sadašnjim debljinama
stabala, — a naročito, usklađivanje smolarenja stabala sa njihovom sječom;
8) bonitet stojbine; 9) obnova sastojine (uraštanje stabala), — i 10) način
smolarenja.


Neki od ovih faktora već su unaprijed djelomično ili u cijelosti određeni,
a neke je potrebno prethodno ili prilikom sastava uređajnog elaborata
po mogućnosti sa što većem točnošću ustanoviti, jer uglavnom od
te točnosti ovisi ostvarenje potrajnosti, maksimalne proizvodnje i godišnje
izjednačensti prinosa smole.


1. Posjedovni odnosi kakovi su sada, velika su smetnja ostvarenju potrajnosti,
maksimalne proizvodnje smole i rentabilnosti smolarenja u Dal#




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 39     <-- 39 -->        PDF

maciji. Broj uzurpacija je velik, često se čak ne znaju ni granice između pojedinih
posjednika, a smolarenje privatnih šuma ne može se vršiti bez pristanka
posjednika, iako oni vrše sječu tih šuma za svoje redovne potrebe.
Na sređivanju posjedovnih odnosa sada se radi, ali bi komisije za likvidaciju
uzurpacija trebale raditi efikasnije.


Prema približnim podacima, od ukupne površine borovih šuma u Dalmaciji
47% su državnog, a 53% privatnog vlasništva.


Smolarenje državnih i privatnih šuma vrše šumarije u vlastitoj režiji.
Smolarenje privatnih šuma vrši se uz prethodno sklapanje zakupnih ugovora,
a šumarije za smolarena stabla plaćaju vlasniku šume zakupninu
(šumsku taksu).


Iako prema čl. 26. Zakona o šumama sječu borovih šuma u pravilu treba vršiti
poslije smolarenja, toga se propisa privatnici ne drže, niti ih je na to moguće prisiliti
sve dok ne budu izrađeni uređajni elaborati sve za sve borove šume,- koje se imaju
smolariti. — Naime, sve borove šume u cijelosti u nikojem slučaju i ne mogu biti
obuhvaćene smolarenjem, ako se ne želi dovesti u pitanje ne samo potrajnost smolarenja,
nego često i opstanak samih tih šuma. Koje se, pak, šume u koje vrijeme i u
kojem opsegu imaju planski smolariti, može biti određeno samo uređajnim elaboratom.
Svakako, da će i nakon sastava uređajnog elaborata biti i takvih stabala, koja
će se smjeti, pa i morati sjeći, a da ne budu prethodno ismolarena. Sječa ovakvih
stabala ne će i ne može biti kažnjiva. Do sastava uređajnog elaborata ne može se znati,
koja su to stabla, a nakon sastava uređajnog elaborata i nakon uvođenja u smolarenje
svih predviđenih površina, nijedno stablo ne može biti potpuno ismolareno
prije najmanje četiri godine. Za to vrijeme, uz strogu primjenu 61. 26. Zakona o šumama,
nijedno borovo stablo ne bi smjelo biti posječeno, što je nesumnjivo neprovedivo,
jer se vlasnici privatnih šuma moraju snabdijevah sa drvetom. I nadležne
vlasti su dale mjerodavno tumačenje, da se propis člana 26. Zakona o šumama ima
primjenjivati samo »kod sječe borovih šuma«, a ne »kod sječe borovih stabala«. Ovo
su razlozi, da se vlasnike privatnih borovih šuma ne može goniti zbog nepridržavanja
propisa čl. 26. Zak. o šumama kod sječe borovih stabala za vlastite potrebe, iako se
te sječe redovno vrše. Međutim, ovakovo gonjenje ne može se vršiti i radi toga, jer
za nepridrzavanje čl. 26. nisu predviđene nikakve zakonske sankcije, dočim su s druge
strane za nepridrzavanje šumsko-uređajnog elaborata propisane stroge kazne. — Zato
´je potrebno što prije pristupiti izradi uređajnog elaborata za sve borove šume, koje se
mogu smolariti, bez obzira na vlasništvo, a koja će sa smolarenjem biti obuhvaćene
unutar uređajnog razdoblja.


Troškove izrade ovih elaborata za privatne šume snosi država (17).
Pošto će izrada dugoročnih planova smolarenja za sve šumarije Dalmacije
trajati dosta dugo, naročito ako se odmah intenzivno ne pristupi tome
radu, trebalo bi, da novi zakon o šumama regulira ovo pitanje. U tu svrhu
bi bilo potrebno novim zakonom o šumama ovlastiti nadležne NO-e, da
mogu privremeno do izrade i odobrenja dugoročne osnove smolarenja područnih
borovih šuma vršiti djelomičnu ili potpunu zabranu sječe borovih
stabala sposobnih za smolarenje, i po potrebi odrediti obavezno njihovo
smolarenje prema privremenom planu smolarenja.


2. Cilj gospodarenja borovim šumama može se formulirati općom formulom:
ostvariti proizvodnju što veće vrijednosti uz optimalno iskorištavanje
danih proizvodnih snaga tako, da prvenstveno budu što bolje podmirene
društvene potrebe (2).
Sa ovog aspekta sve borove šume možemo razvrstati na dvije grupe:
na borove šume: a) koje treba da služe, — i b) koje ne treba da služe
uglavnom za redovno podmirivanje tih potreba.
Na otoku Hvaru na pr. državne borove šume uglavnom ne služe, a od
privatnih borovih šuma samo jedan dio služi za redovno podmirivanje




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 40     <-- 40 -->        PDF

društva sa drvetom, iako najveći broj domaćinstava posjeduje veću ili manju
površinu borovih šuma (od nekoliko ari do cea 20 ha).


Kod borovih šuma, koje treba uglavnom da služe za redovno podmirivanje
društva na drvetu, treba postaviti za cilj potrajnu proizvodnju određenih
drvnih sortimenata u potrebnim količinama i najpovoljnijem omjeru,
a istom u drugom redu moguću potrajnu proizvodnju ostalih što vrednijih
šumskih proizvoda (smole).


Kod borovih sastojina, koje ne treba da služe uglavnom za redovno
podmirivanje društva sa drvetom, treba forsirati što veću trajnu proizvodnju
smole, koja u ovom slučaju, s obzirom na svoju važnost i vrijednost za
društvo, predstavlja glavni, a ne sporedni šumski proizvod.


Prilikom izrade uređajnih elaborata, mora se osim toga voditi računa


o propisivanju posebnih mjera u svrhu podizanja estetske vrijednosti onih
kompleksa, koji po svome položaju i reljefu trebaju da služe za izletišta
turista ili kao park-šume (6).
Važno je na terenu razgraničiti sve ove šume jedne od drugih.
Ostvarivanje navedenog cilja gospodarenja sa ovim šumama, uzgajivačima
i eksploatatorima borovih šuma, te nadležnim državnim i društvenim
organima i organizacijama, stavlja se u zadatak: stručno osposobljavanje
kadrova potrebnih u uzgoju i eksploataciji ovih šuma, pravilno reguliranje
njihovih radnih odnosa (stalnost radnika), poduzimanje mjera za racionalizaciju
metoda i sredstava rada, poboljšavanie organizacije operativnih
jedinica, osnivanje i organiziranje sjemenskih baza na suvremenoj
osnovi itd.


3. Gospodarski oblik borovih sastojina (način gospodarenja) uređaj nim
elaboratom mora biti ispravno određen, uzimajući u obzir cilj gospodarenja
i sadašnje stvarno stanje šuma.
Prema podacima inventarizacije, sve borove šume u Dalmaciji svrstane
su u visoke jednodobne sastojine. Međutim, velikim dijelom privatnih borovih
šuma, a i jednim dijelom državnih šuma gospodari se na preborni
način, i sve te šume moraju ostati preborne.


Mileti ć navodi podatke, da se na sjeveru Rusije, te u Donjoj Lužici
i sa borovim šumama gospodari na preboran način. Prema tome, gospodarenje
sa borovim šumama u Dalmaciji na preboran način, ne pretstavlja
takav jedini slučaj.


Potreba na svjetlosti kod pojedine vrste drveća ovisna je o prilikama stojbine.
Na boljim tlima, a naročito na nižim položajima zahtjevi na svjetlosti su manji.
Obratno, na slabijim tlima, koja se nalaze na višim položajima, iste vrste slabije podnose
zasjenu, te se tako na tim položajima smanjuje njihova sposobnost za preborno
gospodarenje.


Općenito se može uzeti, da se sa svima borovim šumama, koje služe uglavnom
za redovno podmirivanje njihovih vlasnika odnosno okolnih žitelja sa drvetom, treba
u pravilu gospodariti na preborni način. I u ostalim slučajevima, gdjegod je to moguće
i gospodarski opravdano, treba težiti stvaranju prebornih borovih šuma. Na dobrim,
slabo nagnutim terenima, koji nisu jako kameniti, te, u slučaju povremenog
ogoljavanja, nisu izvrgnuti opasnosti erozije, može se zadržati eventualno već postojeći
oblik jednodobnih borovih sastojina uz provođenje oplodnih sječa, jer je ovakav gospodarski
oblik ekonomski povoljniji za vršenje smolarenja. Ovo se slaže sa zaključkom
Komisije za smolarenje pri Stručnom udruženju šumsko-privrednih organizacija
Hrvatske od 10. IX. 1956. godine, koji glasi: »Težiti stvaranju prebornih borovih
šuma«.




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Kod jednodobnih borovih sastojina mora se provoditi oplodna sječa, a dobni
razredi treba da budu usklađeni sa turnusom smolarenja.


Nakon uvođenja smolarenja u Dalmaciji, turnus smolarenja bio je predviđen
sa 5 godina (kao u Francuskoj), od čega 4 godine otpada na zarezivanje,
a 1 godina na odmaranje stabala, ali je kasnije produljivan na 6 i 7
godina, a konačno treba da se ustali na 8 godina, radi smanjivanja godišnje
visine bjeljenice. Od ovih 8 godina 6—7 godina otpada na zarezivanje stabala,
a 1—2 godine na odmaranje stabala. Sva stabla ne mogu biti zarezivana
neprekidno jednaki broj godina, jer im visina debla, koje je sposobno
za zarezivanje, nije jednaka.


Kod prebornih šuma, ophodnjica mora biti usklađena sa smolarenjem.
Kod privatnih borovih prebornih šuma, koje služe za redovno podmirivanje
njihovih vlasnika sa drvetom, ophodnjica treba da bude 1 godinu,
ako se prebiranje vrši svake godine po cijeloj površini, što je vrlo čest
slučaj. U tom, pak, slučaju, svake godine treba uvoditi u smolarenje stabla,
koja treba da dođu na red za sječu unutar razdoblja smolarenja, a koja,
nakon što budu ismolarena, po svom sastavu i količini, približno predstavljaju
(1 + *A + V14) ~~ 1.2 jednogodišnjeg sječivog etata, ali se mora držati
na umu, da sva stabla ne će doći na red za sječu iste godine.
Kod svih ostalih prebornih šuma ophodnjica mora biti prilagođena
turnusu smolarenja. Ako je ophodnjica jednaka turnusu smolarenja (8 godina),
tada svaku gospodarsku jedinicu treba prostorno razdijeliti na onoliko
približno jednakih dijelova (odjela), koliko godina traje turnus smolarenja,
vodeći računa, da prinosna sposobnost na smoli tih dijelova gospodarske
jedinice bude približno podjednaka. U svakoj gospodarskoj jedinici,
tokom svake ophodnjice treba da se uvodi u smolarenje približno onoliki
broj stabala, koliko je stabala u protekloj ophodnjici u toj gospodarskoj
jedinici ismolareno, s tim, da se uvođenje stabala u smolarenje u
toku jedne ophodnjice svake godine vrši u drugom odjelu, a u narednoj
ophodnjici se taj redoslijed obnavlja. Ako ophonjica traje 8 godina, tada
se u toku jedne ophodnjice ima uvoditi u smolarenje približno onoliki broj
stabala, koliko ih sačinjava 8-godišnji etat (glavni prihod i međuprihode),
odbivši od toga onoliki broj stabala, koliko ih se prosječno radi posebnih
razloga ne smije smolariti.


Prorede, treba vršiti tako, da se što bolje može ostvariti postavljeni cilj1 gospodarenja.
Stoga je potrebno, naročito u onim sastojinama koje ne služe uglavnom za
podmirenje potreba društva na drvetu, da ona stabla, koja manje daju smole, prije
dođu na red za sječu. Obratno pak, ona stabla koja daju mnogo smole treba što kasnije
sjeći. Provodeći: ovaj princip, dogodit će se, da će stabla potpuno neizgledna i
nesposobna za proizvodnju vrijednih drvnih sortimenata (jako krošnjata, kriva i dosta
kratka stabla) trebati ostavljati, a vaditi lijepa i za tehničke sortimente sposobna
stabla, ali većinom male krošnje, čiji je prinos smole često vrlo malen. Pravilnim
provođenjem proreda može se vršiti postepena selekcija stabala većeg prinosa smole,
i na taj način stvoriti sirovinsku bazu za proizvodnju smole velike proizvodnosti.


4) Ophodnja i zrelost stabala za smolarenje ovisni su od cilja gospodarenja,
stojbinskih prilika odnosno prirasta stabala i vrste bora.


Kod borovih sastojina, koje služe za podmirivanje potreba društva na
drvetu, ophodnja (sječna zrelost) mora biti na prelazu između ophodnje
najvrednije drvne mase (tehničke zrelosti) i ophodnje najveće proizvodnje


207




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 42     <-- 42 -->        PDF

smole fsječne zrelosti smolarenja). — To je ustvari ophodnja najveće vrijednosti.


Kod svih ostalih borovih sastojina glavni cilj jest proizvodnja smole,
jer smola, za naše potrebe, pretstavlja najvredniji proizvod ovih šuma (1).
Radi toga, ophodnja (sječna zrelost) ovih šuma mora biti usklađena sa završetkom
»smolarskog razdoblja najveće proizvodnje smole« (sječna zrelost
smolarenja). Zasada se smatra, da na srednjim stojbinskim bonitetima ophodnja
za alepski bor treba da bude 70—80 godina, a za dalmatinski crni
bor trebala bi da bude dulja. Na boljim bonitetima ophodnja mora biti
kraća nego na slabijim bonitetima. Najpovoljnija ophodnja za ove šume još
nije ustanovljena, a da bi se ustanovila, potreban je dulji period ispitivanja.


Ophodnja (sječna zrelost smolarenja) za svaku vrstu bora ovisna je od
stojbinskog boniteta, načina smolarenja i duljine smolarskog razdoblja.
Pošto način smolarenja i duljina smolarskog razdoblja kod nas još nisu
ustaljeni, te u tome postoji mogućnost izmjena, uređajnim elaboratom u
tom pogledu trebalo bi dati slobodne ruke, s tim, da bi se ophodnja smjela
samo produljivati, a ne skraćivati. Ako bi uređajnim elaboratom bila kruto
određena duljina ophodnje, ne bi se mogle uvoditi u praksu nove metode
smolarenja, čije bi smolarsko razdoblje bilo eventualno dulje od sadašnjeg,
ili, ako bi se te nove metode uvodile, tada bi se stabla morala sjeći prije
nego što budu ismolarena.


Smatramo, da je neki određeni broj stabala na izvjesnoj površini uz
određene stojbinske prilike zrio za smolarenje, kada ta stabla postignu neku
određenu starost odnosno debljinu, te ih je, prema njihovim godišnjim prinosima
smole, u usporedbi sa troškovima smolarenja, rentabilno smolariti.


Rentabilnost smolarenja može se povećati uvođenjem novih ekonomičnijih
metoda smolarenja (stimulirano smolarenje). U tom slučaju, dijelom
se smanjuje debljina (starost) stabala koja postaju zrela za smolarenje,
a dijelom se produljuje ophodnja (sječna zrelost smolarenja). Ovo
dolazi do izražaja samo onda, ako je moguće produljiti razdoblje smolarenja.


Stabla, koja se smolari »na mrtvo«, postaju zrela za smolarenje ranije,
nego stabla koja se smolare »na živo«, ako su ostali uvjeti približno isti (broj
stabala ipo 1 ha, starost, vrst borova, bonitet, podstojni dio sastojine itd.).


U pogledu rentabilnosti smolarenja, odnosno u pogledu godišnjeg prinosa smole
tankih borovih stabala (13—22 cm prsnog promjera) nemamo nikakvih podataka, te
bi ovo trebalo istom ispitati, uzevši u obzir razne uslove, koji utječu na visinu prinosa
smole. Svakako je vrijedno spomenuti, da se u Poljskoj smolare stabla već od
16 cm prsnog promjera (13), — a njihova vegetacijska perioda je kraća nego kod nas.
Iz toga bi se moglo zaključiti, da bi se kod nas mogla smolariti i tanj-a stabla od 16 cm,
tim više, jer je prinosna sposobnost alepskog bora veća od bjelog bora, koji se uglavnom
smolari u Poljskoj:


Prema sadašnjoj praksi i prema zaključcima Komisije za smolarenje
od 10. IX. 1956. godine, stabla alepskog bora, koja čine glavni prihod, postaju
zrela za smolarenje kada postignu prsni promjer od 25 cm, a stabla
iz prorede (međuprihod), kada postignu prsni promjer od 15 cm. Ove dimenzije
stabala određene su proizvoljno, prema približnim ocjenama zrelosti
stabala za smolarenje za sve stojbinske bonitete bez razlike, što je svakako
pogrešno.


Zrelost stabala za smolarenje treba da bude utvrđena uređajnim elaboratom.
Pri tome, u skladu sa napred navedenim, treba uzeti u obzir, da prema Ugreno




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 43     <-- 43 -->        PDF

vic u (16), najveći prinos smole primorskog bora u Francuskoj pada u starosti od 60
godina, odnosno, da premlada (ispod 30 godina) i prestara stabla daju malo smole {14).
Malo je vjerojatno, da bi ovaj podatak mogao vrijediti i za ostale vrste borova i za
sve stojbine. Međutim, vjerojatno je, a se krivulja tečajnog godišnjeg prinosa smole
po svome obliku poklapa sa krivuljom tečajnog gromadnog prirasta, i da ta dva tečajna
prirasta zajedno kulminiraju, ili eventualno, da kulminacija tečajnog prinosa
smole nešto zaostaje za kulminacijom tečajnog gromadnog prirasta iste vrste bora na
istom bonitetu. — Sve ovo trebalo bi istom ispitati. Osnovno je, da se smolarenjem
obuhvati onaj period starosti stabala, kada će se ostvariti proizvodnja najveće vrijednosti,
t. j . da se period stvarnog smolarenja svake pojedine sastojine poklapa sa periodom
najvećeg prinosa smole, kojega se može postići uz ostvarenje općeg cilja gospodarenja.


Na temelju podataka o tečajnom godišnjem prinosu smole pojedine
vrste bora, za srednje stablo svakog dobnog razreda, na svakom pojedinom
stojbinskom bonitetu i pripadajućeg normalnog broja borovih stabala po
1 ha, treba tačno ustanoviti najpovoljniju ophodnju, kod koje će trajno godišnje
po 1 ha cijele gospodarske jedinice biti proizvedena najveća količina
smole.


Radi primjera, navest ćemo takav jedan obračun, koji se ne temelji na ustanovljenim
(zbiljnim), nego na proizvoljnim podacima, ali su ti podaci u skladu sa opće
poznatim činjenicama, i to:


a) da do neke izvjesne starosti stabala, godišnji prinos smole po stablu raste, a
potom pada;


b) da je broj stabala po 1 ha kod nižih dobnih razreda veći, i da se od početka
do kraja smolarenja glavne sastojine (VI. dobni razred i viši) broj stabala smanjuje
samo radi mortaliteta {sa bespravnom sječom stabala), a u ovom primjeru je uzeto,
da to smanjenje iznosi oko 1% godišnje; — i


c) da turnus smolarenja sada traje 8 godina, a dugoročno razdoblje smolarenja
32 godine, od čega na samo zarezivanje otpada 28 godina.
Proizvcljn; podaci, {koje za konkretne gospodarske jedinice odnosno bonitete treba
ustanoviti), jesu:


Broj stabala,


Normalan broj Godišnji prinos


Dobni koji se ne Broj stabala,


stabala zrelih smole po


razred smije smola-koji se smolari


za smolarenje 1 stablu kg


riti (oko 20%)


31—40 400 80 320 0,80
41—50 360 70 290 2,10
51—60 325 65 260 3,20
61—70 290 60 230 2,80
71—80 260 55 205 2,30
81—90 230 50 180 1,70


Iz ovih se podataka vidi, da na početku smolarenja broj stabala, koje se može
smolariti, postepeno opada, a godišnji prinos smole po 1 stablu se povećava, ali je povećavanje
godišnjeg prinosa smole po 1 stablu srazmjerno veće od smanjivanja broja
stabala, koja se smolare. — Na kraju, pak, razdoblja smolarenja smanjuje se i broj
smolarenih stabala i godišnji prinos smole po 1 stablu.


Ako se u ovakvoj gospodarskoj jedinici sa normalnim rasporedom dobnih stepena
sa smolarenjem počne u 41-oj godini, a završi u 72-oj godini, t. j . ako razdoblje smolarenja
traje 28 + 4 = 32 godine, tada bi prosječni trajni godišnji prinos smole po 1 ha
cijele gospodarske jedinice iznosio:
[(290 X 2,1 X 9) + {260 X 3,2 X 9) + (230 X 2,8 X 9) + (215 X 2,5 X 1)]


: = 19303 : 72 = 268 kg smole.




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 44     <-- 44 -->        PDF

Tekući godišnji prinos smole po 1 ha najstarijeg dobnog stepena, koji se smolari
(71 god.) iznosi 538 kg, a najmlađeg dobnog stepena 420 kg smole, te su ovi prinosi dosta
veći od prosječnog godišnjeg prinosa po 1 ha cijele gospodarske jedinice, te bi, prema
tome, u ovom slučaju, ako to omogućavaju metode smolarenja, sa smolarenjem trebalo
početi prije 41-e godine, a produžiti ga iza 72-e godine.


Ako se u toj istoj gospodarskoj jedinici sa smolarenjem počne u 46-oj godini, a
završi u 77-oj godini, t. j . ako se sa smolarenjem počne 5 godina kasnije, tada prosječni
trajni godišnji prinos smole po 1 ha iznosi:


[(283 X 2,42 X 5) + (260 X 3,2 X 9) + (230 X 2,8 X 8) + (210 X 2,4 X 6)]:
: 77 = 248 kg smole.


Prema tome, izabrana ophodnja od 77 godina u ovom slučaju nije povoljna za smolarenje,
odnosno povoljnija je´ ophodnja od 72 godine.


Ako, pak, u istoj gospodarskoj jedinici sa smolarenjem počnemo u 36-oj godini,
a završimo ga u 67-oj godini, tada prosječni godišnji prinos smole po 1 ha cijele gospodarske
jedinice iznosi:


[(312 X 1,1 X 5) + (290 X 2,1 X 9) + (260 X 3,2 X 8) + (235 X 2,9 X 9)] ;


: 67 = 267,6 kg srnole.


U ovom slučaju prosječni godišnji prinos smole po 1 ha cijele gospodarske jedinice
nešto je manji nego u prvom slučaju.


Uz navedene uvjete, kako se vidi, najpovoljnije razdoblje smolarenja bilo bi od
41—72-e godine starosti sastojine. — Ophodnja najvećeg prinosa smole (najveće vrijednosti)
bila bi 72 godine


Bez podataka o tečajnom godišnjem prinosu smole pojedinih vrsta bora
za srednje stablo svakog pojedinog dobnog razreda na odgovarajućem bonitetu
i normalnog broja stabala, koji se u svakom dobnom razredu može
smolariti, ne može se ustanoviti, koja je najpovoljnija ophodnja za smolarenje.


Na sličan način se ima ustanoviti sječna zrelost borovih stabala uprebornim
šumama, s tim, da je za preborne šume potrebno ustanoviti tečajni
prinos smole po srednjem stablu za svaki debljinski stepen (razred) i svaki
stojbinski bonitet, te uravnoteženi broj stabala po 1 ha, odnosno normalan
broj stabala, koji se po 1 ha može smolariti uz određeni intenzitet smolarenja
(»na mrtvo« — »na živo«).


Godišnji prinos smole uz određeni način smolarenja, odnosno rentabilnost
smolarenja, a isto tako i zrelost stabala za smolarenje ovisni su ne
samo od njihove debljine (starosti), stojbinskog boniteta i vrste bora, nego
i od gustoće sklopa glavne i sporedne sastojine. Guste borove sastojine ili
sastojine sa gustom podstojnom makijom imaju nesrazmjerno manji godišnji
prinos smole. U gustim sastojinama na hladnim stranama (sjeverne
i istočne) i uvalama stabla dozrijevaju za smolarenje kasnije nego u rijetkim
sastojinama na toplijim, suncu okrenutim stranama.


5) Taksaciona granica ovisna je od zrelosti stabala za smolarenje (sječu)
i duljine uređajnog razdoblja.


Uređajnim razdobljem mora se obuhvatiti vrijeme od najmanje jednog
turnusa smolarenja (8 godina), a s obzirom na postojeće uvjete povoljnije
je, ako se obuhvati dva turnusa smolarenja (16 godina).


Taksaciona granica treba da je niža od promjera, kod kojega stabla uz
konkretne uvjete postaju zrela za smolarenje »na mrtvo«, i to najmanje za
iznos, koji odgovara periodičnom debljinskom prirastu odgovarajućeg deb-
Ijinskog stepena kroz uređaj no razdoblje.




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 45     <-- 45 -->        PDF

Ako su na pr stabla alepskog bora na srednjem stojbinskom bonitetu zrela za smolarenje
»na mrtvo« sa 15 cm prsnog promjera (35 godina starosti), a jedan turnus smolarenja
traje (7 + 1) godina, i ako uređajno razdoblje iznosi 16 godina, tada je periodični
debljinski prirast navedenog debljinskog stepena kroz proteklih 16 godina približno
iznosio (15 : 35 X 16) t j . oko 7 cm ili vjerojatno nešto više, a taksaciona granica
bi bila oko 7—8 cm. — Ustvari, taksaciona granica´ mora biti utvrđena ispitivanjem
tečajnog debljinskog prirasta polazeći od prečn´ka sječne zrelosti, odnosno prečnika
zrelosti smolarenja.


Na ovaj način bi sa uređajnim elaboratom bila obuhvaćena sva ona
stabla, koja za vrijeme uređajnog razdoblja treba da dođu na red za smolarenje
ili kao proredni materijal »na mrtvo« ili kao materijal glavnog prihoda
»na živo«, odnosno »na živo-na mrtvo«, kao i sva ona stabla, koja
odmah treba obuhvatiti sa smolarenjem, jer su dozrela za smolarenje, a
dolaze na red za sječu unutar smolarskog razdoblja.


Na slabijim stojbinskim bonitetima taksaciona granica bit će niža nego
na boljim bonitetima, kod iste vrste borova. Na izvjesnim slabim bonitetima,
gdje su osim toga borova stabla zrela za smolarenje dosta razbacana,
moglo bi se dogoditi, da se radi slabe rentabilnosti smolarenja »na živo«, u
ovom slučaju može vršiti samo smolarenje »na mrtvo«, uz provođenje
oplodne sječe. U takvim slučajevima, taksaciona granica pomakla bi se
znatno na više. Ovo bi se naročito moglo dogoditi kod dalmatinskog crnog
bora, čiji je prinos smole po jednom stablu srazmjerno malen, a stabla se
nalaze na najvišim vrhovima i udaljena su od naselja.


U novije vrijeme se i kod nas ističe, da niži debljinski razredi Kao i
stabla ispod taksacione granice pretstavljaju možda biološki najvažniji dio
sastojine {šume), bez kojega se potrajnost odnosno preborni karakter šuma
ne bi mogao održati (Safar). — Stoga, i za stabla ispod taksacione granice
treba po mogućnosti ustanoviti što više potrebnih podataka, uz primjenu
jednostavnijih metoda.


6) Sastojinski odnosi kod jednodobnih borovih sastojina, odnosno strukturni
odnosi unutar postojećeg drvnog fonda kod borovih šuma prebornog
tipa u usporedbi sa potrebnom normalnom (uravnoteženom) drvnom zalihom
imaju veliki utjecaj na ostvarenje trajno izjednačenih godišnjih prinosa
smole.


Kod jednodobnih borovih sastojina važno je ustanoviti slijedeće sastoji
nske odnose za svaku pojedinu sastojinu:


— izvršiti raspored sviju sastojina po dobnim razredima, s tim, da raspon
dobnih razreda bude usklađen sa turnusom smolarenja; ustanoviti broj
borovih stabala u onim dobnim razredima, koji dolaze u obzir za smolarenje
unutar uređajnog razdoblja (iznad taksacione granice); ustanoviti prosječnu
visinu svih tih sastojina; njihovu drvnu masu i stanje podstojnog dijela
tih sastojina (makije).
Za jednodobne borove sastojine ispod taksacione granice treba ustanoviti
njihovu površinu, srednju starost, drvnu masu (po tablicama) i
obrast.


U prebornim borovim sastojinama, treba ustanoviti slijedeće elemente
njihove strukture:


— broj borovih stabala i njihov raspored po debljinoskim razredima;
prosječnu visinu svakog debljinskog razreda; drvnu masu svakog debljinskog
razreda; stanje podstojnog dijela svake sastojine (makije); mortalitet
211




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 46     <-- 46 -->        PDF

borovih stabala, u kojemu treba uzeti u obzir i opseg bespravnih sječa; za
stabla ispod taksacione granice treba ustanoviti odnos njihovog stvarnog
stanja prema predvidivom normalnom stanju, te u vezi s time istaknuti
očekivano uraštanje stabala u sastojinu unutar prvog uređajnog razdoblja
(pojedine ophodnjice).


Izjednačenost godišnjih prinosa smole po mogućnosti trebalo bi da se
ostvari na području eijele Dalmacije, tako, da to područje u pogledu smolarenja
bude jedna cjelina. Prema inventurnim podacima izgleda, da na
cijelom području Dalmacije, ukupno gledavši, ne postoji velika razlika između
stvarnog i normalnog stanja. Drvne zalike su općenito nešto niže
nego bi morale biti, a tanji debljinski razredi su nešto više zastupljeni nego
deblji. Ostvarenje normalnog stanja za područje cijele Dalmacije ukupno,
moglo bi se vjerojatno ostvariti u dosta kratkom razdoblju, i po svoj prilici
ne bi trebalo da traje dulje od uređajnog razdoblja (16 godina). Ostvarivanje
pak normalnog stanja za svaku pojedinu šumariju posebno, sigurno
bi većinom trajalo dulje.


Dosada nije ustanovljeno, koja bi normalna (uravnotežena) drvna za


liha u pojedinim stojbinskim bonitetima za alepski i dalm. crni bor trebala


da bude kod jednodobnih sastojina, niti kod šuma prebornog tipa. U tom


pogledu nisu vršena nikakva ispitivanja.


Prema premjer bi nekoliko privatnih sastojina alepskog bora prebornog
tipa na području otoka Hvara, smatram, da bi uravnotežena drvna zaliha
na 1 ha srednjeg boniteta i malog mortaliteta, odnosno uravnoteženi broj
stabala po debljinskim razredima trebao približno da bude:


Debljinski razred
Stanje nakon 10—15 16—20 21—25 26—30 31—35 36—40 Svega
izvršene sječe centimetara


broj stabala 165 70 37 23 15 10 320
m3 6,5 7,1 7,8 8,6 9,5 10,5 50


Ubrzano povećanje broja stabala u tanjim debljinskim razredima, kao
karakteristično obilježje prebornih šuma, u skladu je sa Liocourto v
i m zakonom.


Drvna masa je malena, jer su stabla srazmjerno jako niska. Međutim,
to je osobina alepskog bora. Ispod borova nalazi se zakržljala makija, koja
zajedno sa borom tlo ne samo da štiti od erozije, nego ga i meliorira. Drvna
masa ove makije je dosta malena i kreće se obično oko 5—10 m3 po 1 ha.


Potrebno je za svaki stojbinski bonitet, za sve borove sastojine, koje
imaju isti cilj gospodarenja i približno isti postotak mortaliteta posebno
ustanoviti uravnoteženu drvnu zalihu i uravnoteženi broj stabala. Treba
istražiti najpovoljniju strukturu šume u svrhu ostvarenja gospodarskog
cilja. Pritom treba držati na umu, da je broj stabala najvariabilniji elemenat
strukture, i da broj stabala uvijek treba posmatrati sa ostalim činiocima
strukture (10), a da se sa uređenjem ovih šuma broj stabala treba
što više da ustali. Osim toga treba uzeti u obzir, da se bor, kao svjetlozahtjevajuća
vrsta, ne može sam prirodno pomlađivati, ako nema dovoljno
svjetla. To je jedan od glavnih razloga, da na 1 ha ne može biti veća bo




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 47     <-- 47 -->        PDF

rova drvna masa i veći broj borovih stabala kod prebornog načina gospodarenja.


U stvarnim prebornim šumama broj stabala od debljih prema tanjim
debljinskim razredima redovno ne će rasti pravilno i dovoljno ubrzano,
nego će se u pojedinim debljinskim razredima pojavljivati visci ili manjci.


Za sastav dugoročne osnove smolarenja jedan od najvažnijih podataka
jest broj i dimenzije (starost) borovih stabala, a ne njihova ukupna drvna
masa, jer za ocjenu mogućeg prinosa smole prvenstveno služi broj stabala
i njihove dimenzije (starost)


U svrhu uspostavljanja godišnje potrajnosti i postignuća maksimalne
proizvodnje smole u jednodobnim i prebornim borovim šumama, potrebno
je učiniti slijedeće:


— odmah, uz potrebna ograničenja, uvesti u smolarenje sva stabla,
koja su za smolarenje već dozrela, a koja unutar prvog razdoblja smolarenja
dolaze na red za sječu;


— iza toga., svakogodišnje ili u turnusima, uz potrebna ograničenja
uvoditi u smolarenje ona stabla, koja naknadno dozriju za smolarenje, a
koja će u nastupajućem razdoblju smolarenja doći na red za sječu.
Uvođenje stabala u smolarenje ovisno je o načinu gospodarenja.
U svrhu što lakšeg i sigurnijeg utvrđivanja stabala, koja u određeno
vrijeme u prebornim šumama dolaze na red za smolarenje, najpovoljnije
je, da je širina debljinskih razreda takova, da za trajanja jedne ophodnjice
(8 godina) sva stabla svakog debljinskog razreda pređu u slijeeći viši. —
M i 1 e t i ć ovaj način rasporeda debljinskih razreda naziva »Feketeovi
debljinski razredi jednakog vremena prelaza« (10). Ispravnije bi bilo, da
ih se označi »debljinski razredi jednakog vremena zadržavanja« (11), jer
je vrijeme prelaza kraće od vremena zadržavanja svakog pojedinog razreda,
koje u ovom slučaju dolazi u obzir. Širina ovakvih debljinskih razreda
nije jednaka u jednoj istoj sastojini, niti je jednaka na različitim stojbinskim
bonitetima. U jednoj te istoj sastojini širina ovih debljinskih razreda
smanjuje se od debljih stabala (sa maksimalnim prirastom u debljinu)
prema tanjima. Na boljim bonitetima njihova širina je veća, nego na slabijim.
O načinu ustanovljivanja širine debljinskih razreda govorit će se
u slijedećem poglavlju.


Ako su na pr. uređajnim elaboratom obuhvaćena sva stabla, koja za vrijeme od
2 turnusa smolarenja (2 ophodnjice) treba da dođu na red za smolarenje, tada bi u
jednoj približno normalnoj prebornoj sastojini, uz primjenu ovakvog rasporeda debljinskih
razreda, trebalo da bude najmanje sedam debljinskih razreda. Prva dva
isteka jedne odnosno dvije ophodnjice. Treći debljinski razred obuhvaćat će stabla,
koja su dozrela za smolarenje »na mrtvo«, ali će se stvarno odmah smolariti »pa
mrtvo« samo proredni materijal, koji se ima posjeći nakon isteka jedne ophodnjice.
Četvrti debljinski razred obuhvaćat će stabla, koja su sada dozrela za smolarenje »na
živo«. Međutim, jedan dio stabala ovog debljinskog razreda bit će posječen nakon
isteka jedne ophodnjice (8 godina), drugi dio stabala bit će posječen nakon isteka dvije
ophodnjice, treći nakon isteka tri ophodnjice, a samo mali broj stabala doći će u sedmi
debljinski razred, t. j . samo će se ta stabla stvarno moći smolariti »na živo« kroz puna
četiri turnusa smolarenja. Sva ostala stabla ovog debljinskog razreda smolarit će se
sa raznim intenzitetima, u prelazima od smolarenja »na živo« do smolarenja »na
mrtvo«. Peti debljinski razred obuhvatiti će stabla, koja će se dijelom moći smolariti
jednu ophodnjicu, a dijelom dvije odnosno tri ophodnjice. Prema tome sva ova stabla
smolarit će se samo na prelazima od smolarenja »na živo« do smolarenja »na mrtvo«.




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 48     <-- 48 -->        PDF




Šesti debljinski razred obuhvaćat će stabla, koja će se dijelom moći smolariti samo
jednu ophodnjicu, a dijelom dvije ophodnjice. a sedmi d°b1i aski razred 3-bchvać"* će
stabla, koja će se u cijelosti smolariti samo jednu ophodnjicu, nakon čega bi se trebala
posjeći. Prema tome stabla sedmog debljinskog razreda trebaju se smolariti samo
»na mrtvo«. Stabla drugog odnosno prvog debljinskog razreda nakon dozrijevanja za
smolarenje, t. j . nakon njihova prelaza u treći debljinski razred smolarit će se u principu
na isti način, kao stabla, koja se sada nalaze u trećem debljinskom razredu, a
nakon njihova prelaza u četvrti debljinski razred smolarit će se isto kao stabla sadašnjeg
četvrtog razreda.


U prebornim šumama, u kojima se sječa vrši svake godine (ophodnjica = 1 godina),
teško bi se mogla provesti veća diferencijacija u intenzitetu smolarenja (»na
mrtvo — na živo«) za stabla, koja su već dozrela za smolarenje, iako bi to trebalo
učiniti obzirom na pridolaženje stabala za sječu, ali će se svakako u tim šumama morati
svake godine uvoditi u smolarenje nova stabla, koja istom dozrijevaju za smolarenje.


Bilo bi preporučljivo, premda se za to još nema iskustva, da se stabla iz najjačeg
debljinskog razreda, ako su velike životne snage i velike smolovitosti, iako su
dozrela za sječu i smolarena možda već puna četiri turnusa (ili manje), ostave na
panju d dalje se smolare, a namjesto njih da se posijeku druga tanja, ali slabo smolovita
stabla. Ovo bi se trebalo primijenit´ i na sva ostala smolcvi.ta stabla iz tanjih
debljinskih razreda, koja bi po planu trebalo posjeći prije, nego dođu u najjači debljinski
razred. Na taj način, postepeno bi se vršda selekcija smolovltih stabala.


Kod jednodcbnih borovih sastojina temelj za uvođenje dozrelih stabala u smolarenje
jest površina, starost i vrijeme sječe bilo međuprihoda ili glavnog sječivog prihoda.
Ako je izvršeno usklađivanje dobnih razreda sa ophodnjlcom, i ako je raspon
dobnih razreda 8 godina, a ophodnja je 72 godine, tada bi trebalo da ukupno bude 9
dobnih razreda. Za šest posljednjih dobnih razreda (225—72 god.) mora biti utvrđeni
sječni red usklađen sa planom smolarenja. koje se mora provoditi prema napređ
navedenim načelima. Smolarenje prorednog materijala »na mrtvo« počelo bi se nakon
što stabla uz konkretne uvjete postanu zrela za smolarenje »na mrtvo«, a to bi bilo
po svoj prilici u 25-oj (četvrti dobni razred) ili u 33-oj godini sa smolarenjem glavne sastojine počelo bi se u 40-oj godini (šesti dobni razred). Šesti,
sedmi, osmi i deveti dobni razredi obuhvaćali bi stabla, koja su dozrela za smolarenje
»na živo«. Stabla VI. dobnog razreda dolazila bi na red za sječu za 32 god´ne,
te bi se prema tome mogla smolariti puna četiri turnusa (»na živo«); — stabla VII.
dobnog razreda mogla bi se smolariti 3 turnusa; — stabla VIII. dobnog razreda smolarila
bi se 2 turnusa, a postojeća stabla IX. dobnog razreda samo jedan turnus (»na
mrtvo«). Sva sada već dozrela stabla za smolarenje trebalo bi odmah, uz potrebna
ograničenja, uvesti u smolarenje, i smolariti ih sa odgovarajućim intenzitetom tako,
da do njihove sječe budu potpuno ismolarena. Sa smolarenjem stabala iz najnižih
dobnih razreda trebalo bi početi nakon njihova prelaza u onaj dobni razred, čija su
stabla uz konkretne uvjete zrela za smolarenje »na mrtvo« i(proredni materijal), odnosno
»na živo« (glavni prihod). Poznat je način uređenja jednodobnih borov´h sastojina
u Francuskoj, te ga je moguće primijeniti i kod nas uz izvjesno pr.lagođenje na
naše specifične prilike. Uređenje ovih šuma ustvari je dosta jednostavno spram uređenja
prebornih šuma. »


Kod jednodobnih sastojina na dobrim stojbinskim bonitetima oko 15—20*Vo stabala
iz glavne sastojine, t. j . oko 40—50 stabala po 1 ha moralo bi ostati neismolareno
sve do naplodnog sijeka, a tada bi se kroz 8 godina ;pomladno razdoblje) ismolarilo
ta stabla »na živo — na mrtvo«. Iskustvo pokazuje, da je ovoliki broj stabala alepskog
bora po 1 ha dovoljan, da naplodi površinu. Međutim, ako kroz pomladno razdoblje
naplođivanje ove površine ne bi uspjelo, tada se sječa ovih sjemenjaka ne bi smjela
izvršiti sve do konačnog i potpunog naplođenja cijele površine.


Uz primjenu ovakvog rasporeda debljinskih (dobnih) razreda, uvođenje dozrelih
stabala u smolarenje postaje srazmjerno dosta jednostavno.


Ako se zbiljni raspored debljinskih (dobnih) razreda jako razlikuje od
uravnoteženog ((normalnog) stanja, tada bi trebalo širinu debljinskih razreda
(sječni red) tako podesiti, da se nakon isteka nekog određenog vremena,
na pr. nakon isteka prvog smolarskog razdoblja po mogućnosti,
što više ostvari uravnoteženi raspored debljinskih dobnih) razreda.




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 49     <-- 49 -->        PDF

Za svaki debljinski razred u svakoj prebcrnoj borovoj sastojini odnosno
u svakoj jednodobnoj sastojini, treba ustanoviti srednju visinu borova
(visinsku krivulju), s tim, da je u prebornim šumama visina funkcija
debljine, a u jednodobnim sastojinama funkcija starosti, na odgovarajućem
stojbinskom bonitetu.


Podstojni dio sastojine (makija) znatno smanjuje prinos smole po 1
stablu odnosno po 1 ha, ali vrši zaštitu tla od erozije. Osim toga, podstojna
makija, naročito ako je gusta, znatno otežava, a često upravo i onemogućava
prirodno pomlađivanje bora.


Mortalitet stabala u prebornim šumama dosta je ovisan od stojbinskih
uslova, a utječe na broj stabala uravnoteženog stanja šume. Kod ustanovljivanja
mortaliteta stabala, treba uzeti u obzir i bespravnu sječu (krađu
i sječu bez odobrenja nadležnih vlasti). Ako je mortalitet dosta velik, broj
stabala nedozrelih debljinskih razreda mora biti povećan proporcionalno
postotku mortaliteta. Mortalitet stabala trebalo bi ustanovljavati u postotku,
i to za jednu ophodnjicu (p. 1).


Za izlučivanje sastojina, te za ustanovljivanje sastojinskih odnosno
strukturnih odnosa, znatno se mogu koristiti aerofotosnimci.


7. Ustanovljenje godišnjeg odnosno periodičnog etata (glavnog prihoda)
za vrijeme prvog smolarskog razdoblja, te njegov svakogodišnji
površinski raspored ili sastav prema broju i sadašnjoj debljini stabala, a
s tim u vezi usklađivanje smolarenja stabala sa njihovom sječom ima veliko
značenje za ostvarenje potraj nosti smolarenja i izjednačenosti godišnjih
prinosa smole.
Glavni zadatak uređenja borovih šuma jest, da se uspostavi ravnoteža
u proizvodnji i iskorišćavanju t. j. , da se uskladi etat sa prirastom i sa
potrebom za uspostavljanjem uravnoteženog (normalnog) stanja šume unutar
jednog određenog područja, u nekom predviđenom vremenskom razdoblju,
kao i da se uskladi smolarenje stabala sa njihovom sječom.


Prirast se ima ustanoviti bušenjem potrebnog broja stabala odgovarajućih
dimenzija Presslerovim svrdlom (5). U skladu sa rasporedom dobnih
(debljinskih) razreda, najpovoljnije će, možda, biti, da se na izvrcima
mjeri duljina posljednjih 8 godova. Na taj način se najlakše može ustanoviti
tečajni periodični prirast, a kod prebornih šuma i širina debljinskih
razreda po Feketeu.


Na sistem bušenja kod prebornih šuma utječu slijedeće okolnosti:


a) da prirast prsnog promjera, a prema tome i širina debljinskih razreda
po Feketeu postepeno raste od tanjih prema jačim dimenzijama, sve
dok tečajni prirast prsnog promjera ne postigne svoj maksimum, a potom
pada;


b) da je širina svakog pojedinog debljinskog razreda ovisna o tečajnom
prirastu prsnog promjera pripadajućih im stabala kroz jednu ophodnjicu;


c) da kod primjene debljinskih razreda po Feketeu, širina debljinskih
razreda treba da bude takova, da za vrijeme od 1 turnusa smolarenja
(ophodnjice od 8 godina), stabla sa donje granice svakog debljinskog razreda
ojačaju i dođu do gornje granice debljinskog razreda.


S obzirom na prednje, a uz pretpostavku, da stabla uz određene uvjete postanu
zrela za smolarenje »na mrtvo« sa prisnim promjerom P.i (sa korom), a širina debljin


215




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 50     <-- 50 -->        PDF

skih razreda po Feketeu da iznosi a i, as, as, a4 . . . . i a7 cm, pri čemu je ai < as
< as . . . . ae > a7, tada I. debljinskom razredu pripadaju stabla prsnog promjera
od [Ps — (ai + aa)] cm do (P3 — aa) cm, — II-om debljinskom razredu pripadaju stabla
prsnog promjera (Ps — aa) cm do Ps cm, III- debljinskom razredu pripadaju stabla
promjera Ps do (Ps +.as) cm, IV-om debljinskom razredu stabla promjera (Ps + a.J
djo [Ps + (a3 + a4)] cm, itd.


Radi ustanovljenja širine debljinskih razreda, kao i radi ustanovljenja prirasta,
trebalo bi u ovom slučaju bušenje stabala vršiti po slijedećem sistemu:


— za ustanovljenje graničnih prsnih promjera i prirasta I. debljinskog razreda
ai aa
treba bušiti stabla prsnog promjera od [Ps — (— + aa)] do (Ps ) cm, ili drugim
2 2
riječima, treba bušiti stabla, čiji je prsni promjer sa korom tanji od Ps za 4—12 godišnji
periodični prirast;



za ustanovljenje donjeg graničnog prsnog promjera i prirasta II. debljinskog
aa as
razreda treba bušiti stabla prsnog promjera Ps ) do 2 2
bušiti stabla, čiji je prsni promjer tanji od Ps najviše za 4-godišnji periodični prirast
ili je pak deblji od Ps najviše za 4-godišnji periodični prirast;


— za ustanovljenje gornjeg graničnog prsnog promjera i prirasta III. debljinskog
as 34
razreda treba bušiti stabla prsnog promjera (Ps + —) cm do (Ps 4- as + —) cm, t. j .


2 2
treba bušiti stabla, čiji je prsni promjer sa korom deblji od Ps za 4—12 godišnji
periodični prirast;


— radi ustanovljenja graničnih prsnih promjera i periodičnog prirasta IV. de34


bljinskog razreda treba bušiti stabla prsnog promjera Ps + as + —) do (Ps + as + a4 +
2


a.i
+ —) cm, itd.
2
Ovaj sistem bušenja stabala u prebornim šumama dolazi u obzir kod borovih
sastojina, koje ne služe uglavnom za redovno podmirivanje potreba društva na drvetu.
Ako se raspored debljinskih razreda po Feketeu vrši prema zrelosti stabala za
sječu (sječnoj zrelosti), i ako prsni promjer stabala koja su upravo postigla sječnu
zrelost, iznosi Ps, tada uz već navedenu širinu debljinskih razreda, VH-om debljinskom
razredu pripadaju stabla prsnog promjera od (Ps — a7) do Ps cm; Vl-om debljinskom
razredu pripadaju stabla promjera [Ps — (ae + a7)] do (Ps — a7) cm; V-om
debljinskom razredu stabla promjera [Ps — (as + aa + a7)] do [Ps — (ae + a7)] cm; itd.


Bušenje stabala Presslercvim svrdlom u ovom slučaju trebalo bi vršiti ovako:


— za ustanovljenje donjeg graničnog prsnog promjera i prirasta VH-og debljina7
a7 a7
skog razreda treba bušiti stabla prsnog promjera (Ps ) do (Ps + — X —) cm, t. j .
2 2 ae
treba bušiti stabla, Čajii je prsni promjer tanji od Ps najviše za 4-godišnji periodični
prirast ili deblji najviše za 4-godšnj prirast;


— za ustanovljenje graničnih prsnih promjera i prirasta Vl-og debljinskog razae
a7
reda treba bušiti stabla prsnog promjera [Ps — (a7 + —)] do (Ps ) cm, t, j . treba
2 2
bušiti stabla, čiji je prsni promjer tanji od Ps za 4—12 godišnji periodični prirast;



radi ustanovljenja graničnih prsnih promjera i prirasta V-og debljinskog
a» a«
razreda
treba bušiti stabla prsnog promjera [Ps — (a7 + ae f —)] do [Ps — (a7 -I- —)]
2 2


216




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 51     <-- 51 -->        PDF

cm, t. j . treba bušiti stabla, čiji je prsni promjer tanji od P« za 12—20 godišnji periodični
prirast;


— radi ustanovljenja graničnih promjena i prirasta IV-og debljinskog razreda
ai as
treba bušiti stabla prsnog promjera [Ps—{& + a» + as + —)] do [Ps — (a? + ae + —)]
2 2
cm, — itd.


Ovaj sistem bušenja stabala Presslerovim svrdlom u prebornim šumama trebalo
bi primijenjivati kod sastojina, koje služe uglavnom za pokriće potreba društva
sa drvnim sortimentima.


Bilo bi dobro, ako bi se moglo ustanoviti i uzeti u obzir eventualno
smanjenje prirasta drvne mase, koje nastaje radi smolarenja stabala. Prema
istraživanjima O u d i n-a, smanjenje prirasta kod smolarenja stabala sa
1—2 bjeljenice iznosi 10—15%. Međutim, neki autori tvrde, da smolarenje
ne samo da ne slabi prirast smolarenih stabala, nego čak i povećava,
jer da traumatsko povređivanje kambija povećava životnu energiju stabala
(16). Međutim, ako uslijed smolarenja stabala dolazi do smanjenja
prirasta drvne mase, to nema naročito značenje za potrajnost smolarenja,
jer osnovica potrajnosti smolarenja jest broj stabala po 1 ha, koja su
dozrela i onih, koja će svake ophodnjice dozreti za smolarenje, a ne njihova
drvna masa prilikom sječe.


Većina postojećih borovih šuma u Dalmaciji nalazi se u neuravnoteženom
stanju, bilo po drvnoj zalihi ili po rasporedu debljinskih (dobnih)
razreda. Vrijeme potrebno za postignuće uravnoteženog (normalnog) stanja
dosta ovisi o cilju gospodarenja. N


Kod borovih sastojina (jednodobnih i prebornih), koje ne služe uglavnom
za redovno podmirivanje potreba društva na drvetu, a postojeća
drvna zaliha svake pojedine sastojine je manja od normalne zalihe, (što
je dosta čest slučaj), vrijeme potrebno za ostvarenje normaliteta treba da
bude po mogućnosti što kraće. U tom slučaju, žrtve, koje se čine radi
vršenja štednje u svrhu povećanja postojećih drvnih zaliha, nadoknađuju
se sa povećanim prinosima smole. Prosječno se može uzeti, da po svakom
kubiku drvne mase od stabala većeg promjera od 30 cm, koja se radi
gornjih razloga na vrijeme ne posijeku, svake godine se povećava prinos
smole za cea 3 kg, a po svakom kubiku drvne mase od stabala tanjih od
30 cm, za cea 1,8 kg smole.


Kod borovih sastojina (jednodobnih i prebornih), koje ne služe uglavnom
za podmirenje potreba društva sa drvetom, a postojeća drvna zaliha
svake pojedine sastojine je veća od normalne (uravnotežene) zalihe, potrebno
je po mogućnosti što prije ostvariti normalitet, jer povećana drvna
zaliha, ili bolje rečeno povećani broj stabala po 1 ha, smanjuje prinos
smole po jedinici površine, a osim toga onemogućuje prirodno pomlađivanje
bora.


Kod borovih sastojina, koje služe uglavnom za podmirivanje potreba
društva sa drvetom, ostvarenje normaliteta za svaku pojedinu sastojinu
morat će se izvršiti u nekom srazmjerno duljem razdoblju, da bi na taj
način vršenje štednje, odnosno povećano trošenje postojećih zaliha bilo
raspoređeno na veći broj godina.


Prema inventurnim podacima, na području cijele Dalmacije nešto
pretežu mlađe sastojine bora nad starijim. Ovi podaci, doduše, nisu po




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 52     <-- 52 -->        PDF

uzdani, jer su i preborne šume uvrštene u jednodobne sastojine, ali su
dosta vjerojatni. U tom slučaju, da bi se postigao normalitet, trebalo bi
vršiti sječe i nedozrelih borovih sastojina, što međutim, pretstavlja dvostruki
gubitak za narodnu privredu, i to: na prirastu drvne mase i na prinosu
smole. Pošto je, prema podacima, površinska razlika između mlađih
(do 36 godina) i starijih sastojina (preko 36 godina) dosta malena, sječu
nedozrelih jednodobnih borovih sastojina trebalo bi vršiti samo u slučaju,
ako je njihovo opće stanje slabo (sastojine slabog obrasta, zaražene od
nametnika itd.). Tačan poredak dobnih (debljinskih) razreda na području
cijele Dalmacije, za privatne i državne šume, treba istom ustanoviti, a
šume prebornog tipa pritom se mora izdvojiti.


Ustanovljenje etata (glavnog sječivog prihoda) za jednodobne sastojine
za svaku pojedinu godinu (period) srazmjerno je dosta jednostavno, a
njegovo obilježavanje na terenu lagano i točno, jer je površina glavni
regulator etata. Glavni sječivi prihodi svake pojedine godine prostorno su
razgraničeni i međusobno razdijeljeni. Kod izbora stabala za sječu prilikom
proreda ili oplodnih sječa treba voditi računa o smolovitosti stabala
(sjemenjaka), t. j . potrebno je držati se principa, koji je već napred izložen,
u svrhu što boljeg ostvarenja postavljenog cilja gospodarenja sa borovim
sastojinama.


Kod prebornih šuma iskorišćavanje se ne vrši u prostornom redu, kao
kod jednodobnih sastojina. Na istoj površini uporedo rastu stabla, koja
sačinjavaju etate iz više vremenskih perioda, i veoma ih je teško međusobno
razlučiti i posebno obilježiti. Međutim, razlučivanje stabala prema
pripadnosti po etatima potrebno je izvršiti radi uvođenja planskog smolarenja,
a naročito radi primjene odgovarajućeg intenziteta smolarenja. To
je jedan od najvažnijih i najtežih zadataka.


Utvrđivanje pripadnosti stabala u prebornim šumama po etatima
ovisno je o tome, da li se šuma nalazi u približno uravnoteženom stanju
ili ne, o mogućnosti iskorišćenja drvne mase, te o duljini razdoblja u kome
se želi ostvariti uravnoteženo stanje.


Za svaki stojbinski bonitet približno sličnog mortaliteta stabala, a
razlučeno prema cilju gospodarenja, mora se ustanoviti uravnoteženo stanje
(broj stabala po debljinskim razredima), te se za svaku zbiljnu sastojinu
prema njenom sadašnjem stanju mora utvrditi, u kojem se vremenskom
razdoblju ima ostvariti uravnoteženost, ako ona ne postoji.


Ako stvarni broj stabala u nekoj prebornoj šum1! u III. do VII. đebljinskog
razreda iznosi S. III. do S. VIS., te se jako ne razlikuje od normalnog broja stabala
u istim debljinskim razredima (N. III do N. VII), odnosno ako je N. VII < S. VI,


N. VI. < S. V, JNT. V < S. IV i N. IV < S. III, tada se uspostavljanje uravnoteženog
stanja većinom može ostvariti nakon jedne ophođnjice. Ako to nije slučaj, tada će
uspostavljanje uravnoteženog stanja trajati dulje, i to srazmjerno diferenciji gornjih
veličina.
U prvom slučaju, t. j . ako se u nekoj zsbiljnoj šumi broj stabala u svakom pojedinom
debljinskom razredu, koji su raspoređeni po Feketeu (debljinski razredi jednakog
vremena zadržavanja), jako ne razlikuju od normalnog stanja, a uspostavljanje
uravnoteženost; se ima izvršiti u roku od jedne ophođnjice, te ako mortalitet stabala
u toku jedne ophođnjice iznosi pC*/o, tada etat prve ophođnjice sačinjava slijedeći broj
stabala iz svakog pojedenog đebljinskog razreda, čija su stabla dozrela za smolarenje:




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 53     <-- 53 -->        PDF

iz VII. deblj. razreda S. VII


iz VI. « « S. VI —N. VII X 1. opi


iz V. « « S. V — >(N. VI — N. VII) X 1. opi — N. VII X 1. op2


iz IV. « « S. IV —(N. V —N. VI) X l.opi — (N. VI — N. VII) X


X l.op2 — N. VII X l.ops


iz III. « « S. III — (N. IV — N. V) X 1. opi — (N. V — N. VI) X


X 1. opi — (N. VI — N. VII X 1. ops — N. VII X 1. op4


Stabla III. debljinskog razreda jesu proredni materijal, i imaju se smolariti »na
mrtvo«. Međutim, isto tako imaju se smolariti »na mrtvo« i sva gornja stabla iz
IV—´VII. debljinskog razreda, jer nakon isteka prve ophođnjice dolaze na red za sječu.


Pošto je nakon isteka prve ophođnjice uspostavljeno normalno stanje, etat druge
ophođnjice sačinjavaju slijedeća stabla iz dozrel h debljinskih razreda za smolarenje
»na živo«:


— iz VII. deblj. razreda:
— iz VI. « « : N. VII X 1. opi
— iz V. « « : (N. VI —N. VII) X 1. opi
— iz IV. « « : (N.V — N. VI) X l.opi
Stabla, koja sačinjavaju etat druge ophođnjice, smolarit će se samo dvije ophođnjice
(turnusa), t. j . »na mrtvo — na živo«.


Etat treće ophođnjice sač;njavaju slijedeća stabla, dozrela za smolarenje »na živo«:


— iz VII. deblj. razreda:
— iz VI. « «
— iz V. « « N. VII X 1. op2
— iz IV. « « (N. VI — N. VII) X 1. op2
Ova stabla smolarit će se tri ophođnjice (turnusa), t. j . »na živo — na mrtvo«.


Etat četvrte ophođnjice iz debljinskih razreda dozrelih za smolarenje »na živo«,
sada sačinjavaju slijedeća stabla:


— iz VII. deblj. razreda:
— iz VI. « «
— iz V. ´« «
— iz IV. « « : N. VII X 1. oipa
Ova stabla smolarit će se pune četiri ophođnjice, t. j . »na živo«.


Postotak pi predstavlja postotak mortaliteta stabala u toku jedne ophođnjice,
pz u toku dvije ophođnjice #» = 2. pi), p.i u toku tri ophođnjice (ps = 3. pi), a P4 u
toku četiri ophođnjice (fN = 4. pi).


Radi boljeg razjašnjenja donosi se jedan primjer sa proizvoljnim podac´ma:


Broj stabala na 1 ha


N. III ´ N. IV N. V N. VI N. VII Svega
U normalnoj šumi 30 21 15 11 8 85
S. III S. IV S. V S. VI S. VII Svega
U zbiljnoj šumi 25 17 13 9 4 68


Postotak mortaliteta u toku jedne godine iznosi na pr. 0,5Vo, t. j . u toku jedne
ophođnjice 4,0/» (pi).


U ovom slučaju etat prve ophođnjice sačinjava slijedeći broj stabala iz III—VII.
debljinskog razreda po ha:




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 54     <-- 54 -->        PDF

iz VII. deblj. razreda: 4 stabla


— iz VI.
9 —8 X 1,04 = 0,68 stabala
— iz V.
13 —(11—8) X 1,04 —8 X 1,08 = 1,22 stabla

iz IV. 17 —(15—11) X 1,04—01—8) X 1,08 — 8 X 1,12 =
= 0,64 stabla

iz III. : 25 —(25—15) X 1,04 — (15—11) X 1,08 —(11—8) X
X 1,12 — 8 X 1,16 = 1,8 stabala
Ukupno, dakle, etat prve ophodnjice sačinjava u ovom slučaju 8,34 stabala po
1 ha ili oko 12°/o od svih postojećih stabala u III—VII. debljinskom razredu.


Etat druge ophodnjice sačinjava slijedeći broj stabala iz IV—VII. debljinskog
razreda po 1 ha:


—. iz VII. deblj. razreda


— iz VI. « «
8 X 1,04 = 8,32 stabla
— iz V. « «
(11—8) X 1,04 = 3,12 stabala
— iz IV. « «
(15—11) X 1,04 = 4,16 stabala,
j . svega 15,60 stabala ili oko 36°/o od svih stabala u IV—VII. debljinskom razredu.
Etat treće ophodnjice:


— iz VII. deblj. razreda
— iz VI. « «
— iz V. « «
8 X 1,08 = 8,64 stabla
— iz IV. « «
(11—8) X 1,08 = 3,24 stabla,
t. j . svega 11,88 stabala ili oko 28°/o od. svih stabala u IV—VII. debljinskom razredu.
Etat četvrte ophodnjice po 1 ha:


— iz VII. deblj. razreda:
— iz VI. « «
— iz V. « -«
— iz IV. « « : 8 X 1,12 = 8,96 stabala,
t. j . svega 21°/o od svih stabala u IV—VII. debljinskom razredu.
U ovom bi slučaju od sadašnjeg zbiljnog broja stabala u III. debljinskom razredu
na proredni materijal otpalo 1,8 stabala ili oko T°/o svih stabala.


Od zbiljnog broja stabala IV. debljinskog razreda etat I. ophodnjice sačinjava
oko 4"/o stabala, etat II. ophodnjice oko 24´°/o stabala, etat III. ophodnjice oko 19°/o,
a etat IV. ophodnjice oko SS^/o svih stabala iz IV. debljinskog razreda.


Na isti način treba iskazati učešće stabala iz V. i VI. debljinskog razreda u pojedinim
etatima, dočim stabla VII. debljinskog razreda 100°/o pripadaju etatu I. ophodnjice,
ukoliko se iz posebnih razloga ne će ostaviti i dalje neposječena.


Prema ovim podacima trebalo bi u dotičnoj zbiljnoj sastojini vršiti obilježavanje
stabala za smolarenje i obilježavanje njihove pripadnosti pojednom etatu, a prema
tome i njihovog intenziteta smolarenja. Pri tom će trebati uzeti u obzir i eventualno
smanjenje gornjih podataka na lošijim stojbinskim bonitetma, o čemu će bti govora
u narednom poglavlju.


Kako se vidi, stabla VII. debljinskog razreda sastavni su dio samo prvog periodičnog
etata, stabla VI. deblj. razreda pripadaju prvom i drugom periodičnom etatu,
stabla V. deblj. razreda pripadaju etatu prve, druge i treće periode, a stabla IV. deblj.
razreda sastavni su dio od sva četiri periodična etata.


Kod izbora stabala u III.—VI. debljinskom razredu, koja treba da pripadnu drugom,
odnosno trećem ili četvrtom periodičnom etatu, treba voditi računa o prinosnoj
sposobnosti stabala na smoli, u svrhu što boljeg postizavanja općeg cilja gospodarenja,
kako je to izneseno u poglavlju o »načinu gospodarenja«,.


Stabla iz prva četiri deblj inska razreda označavamo kao glavni prihod, a stabla
iz ostalih tanjih razreda kao međuprihod (proredni materijal). Ovakvo razvrstavanje




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 55     <-- 55 -->        PDF

činimo najviše radi toga, jer se prva četiri najdeblja razreda skoro u cijelosti smolare,
te daju glavni prihod u smolarenju, kao i u drvetu.


Ako je S.VIuravnoteženog stanja mora trajati 2, 3 ili više ophodnjica, što ovisi ne samo
od razlike ovih veličina, nego i od cilja gospodarenja sa šumom.


Kod uspostavljanja uravnoteženog stanja u roku od dvije ophodnjice, račun broja
stabala, koja iz VII—IV. defolj. razreda pripadaju etatima (glavnom prihodu) od prve
četiri ophodnjice, a iz III. deblj. razreda međuprihodu, vrši se na drugi način. U tom
slučaju etat prve ophodnjice sačinjavat će slijedeći broj stabala iz svakog pojedinog
debljinskog razreda, čija su stabla dozrela za smolarenje bilo »na živo« ili »na mrtvo«
(VIII—III. debljinskog razreda):


— iz VII. deblj. razreda : S. VII
N. VI — S. VI
— iz VI. « « : N . VI —N. VII X l.opi
— iz V. « «
N. V — (N. VI — N. VII) X 1. opi — N. VII X 1. op2
N. V—S. V
— iz IV. « « : N. IV — (N. V — N. VI) X 1. opi — (N. VI — N. VII) X
X 1. op. - N. VII X 1. op. - N.IV-&IV
2



iz III. « « : N. in — (N. IV — N. V) X 1. opi — (N. V — N. VI) X
X 1. op2 — (N. VI — N. VII) X 1, ops — N. Vn X 1. op4
N.IH —S. III
Etat druge ophodnjice u tom slučaju će sačinjavati slijedeći broj stabala iz svakog
pojedinog deblj. razreda, čija su stabla dozrela za smolarenje »na živo«:


— iz VII. deblj. razreda:
N.VI —S. VI
— iz VI. « « : N. VII X 1. opi
2
— iz V. « « : (N. VI — N. VII) X 1. opi
N. V — S. V
2
N. IV — S. IV
— iz IV. « « : (N.V —N.VI) X 1. opi


Etat treće i četvrte ophodnjice prema sudjelovanju broja stabala iz V. i IV. debljinskog
razreda isti je kao i u slučaju uspostavljanja uravnoteženosti u roku od jedne
ophodnjice.


Kod uspostavljanja uravnoteženog stanja u roku od tri ophodnjice, račun broja
stabala, koja iz pojedinih debljinskih razreda pripadaju odgovarajućim etatima, isti
je kao kod uspostavljanja uravnoteženosti u roku od dvije ophodnjice, samo se u svakom
debljinskom razredu namjesto polovice, odbija trećina razlike između normalnog
i stvarnog broja stabala.


U zbilji će biti čest slučaj, da je naročito u višim debljinskim razredima stvarni
broj stabala dosta niži od normalnog broja, što će vjerojatno prouzročiti, da se uravnoteženost
ne će moći postići u roku od jedne ophodnjice.


Ustanovljenje pripadnosti borovih stabala pojedinom periodičnom etatu veoma
je važno za uspostavljanje i održavanje uravnoteženog stanja u prebornim šumama,
ali je još važnije za usklađivanje smolarenja stabala sa njihovom sječom, a time u vezi
i za osiguranje potrajnosti šume, odnosno potrajnosti smolarenja. U tu svrhu potrebno
je za svaki debljinski razred u svakoj sastojini ustanoviti, koji broj (postotak) stabala
pripada pojedinom periodičnom etatu, da bi se na temelju toga broja (postotka) mogla


>




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 56     <-- 56 -->        PDF

na terenu razlučiti i obilježiti prema njihovoj pripadnosti etatu, odnosno prema intenzitetu
smolarenja. U III deblj. razredu potrebno je samo ustanoviti broj (postotak)
stabala, koja se kao proredni materijal treba smolariti »na mrivo«.


Uređajnim elaboratom potrebno je također predvidjeti mjere, koje
treba poduzeti u slučaju, ako se stabla, nakon što budu potpuno ismolarena,
ne isplati sjeći. To se lako može dogoditi na udaljenim i nepristupačnim
predjelima. Ostavljanje ovakvih stabala u sastojini, ako je drvni fond u
približno normalnom stanju, smetao bi daljnjoj obnovi sastojine, te bi to
dovodilo u pitanje potrajnost smolarenja. Već se sada nazrijeva, da bi ovo
u pojedinim slučajevima moglo pretstavljati ozbiljan problem. Može se
preporučiti, da se u ovakvim slučajevima, naročito gdje je borova drvna
masa malo vrijedna (uglavnom ogrev), a iznošenje i izvoz su vrlo skupi,
vrši na pr. suha destilacija drveta u pokretnim pećima, kojom će se prilikom
dobivati lako i teško katransko ulje, katran i retortni ugljen, ili moguće
kakva druga podesna i rentabilna eksploatacija. Ako, međutim, nije
moguće vršiti nikakvu eksploataciju, tada bi ovakva stabla trebalo okljaštriti,
da ne smetaju obnovi i razvoju ostalih stabala.


8. Bonitet stojbine
Pod bonitetom stojbine smatram zajedničko djelovanje klime, zemljišta,
položaja i biocenoze, uz neki određeni način gospodarenja.
Glavni indikator boniteta stojbine kod jednodobnih sastojina jest srednja
sastojinska visina izražena kao funkcija starosti sastojine, a kod prebornih
šuma srednja visina stabala nekoliko najjačih debljinskih razreda
kao funkcija njihovog prečnika.
Sve borove sastojine u Dalmaciji, koje se mogu smolariti, trebalo bi
razvrstati na 3—5 bonitetnih razreda. U tu svrhu bilo bi potrebno, u smislu
predloga Kosonogov a (7), za cijelu Dalmaciju, za sve vrste borova,
izraditi jedinstvene bonitetno-visinske krivulje.
Kod prebornih šuma kao pokazivač boniteta može da posluži i vrijeme
prelaza (10), odnosno širina najjačih debljinskih razreda jednakog vremena
zadržavanja.
Ako bi kao jedini indikator boniteta bila širina najjačih debljinskih
razreda jednakog vremena zadržavanja, tada bi za cijelu Dalmaciju treblo
ustanoviti granične širine najjačih debljinskih razreda jednakog vremena
zadržavanja za pojedine stajbinske bonitete. Smatram, da se pri tom,
ustanovljenje tih graničnih širina najjačih debljinskih razreda ne bi smjelo
vršiti na principu jednakih apsolutnih razlika u rasponima graničnih širina
svakog pojedinog debljinskog razreda, nego na principu jednakih procentualnih
razlika. Na pr., ako bi ši-rina VII. debljinskog razreda (po Feketeu)
na najboljim stojbinama iznosila 7 cm, a na najslabijim stojbinama 3,6 cm,
tada uz primjenu 5 bonitetnih razreda ovu razliku u rasponima (7 — 3,5 cm)
ne bi se smjelo razdijeliti na pet jednakih dijelova (0,7 cm), nego bi povećanje
širina debljinskih razreda trebalo biti proporcionalno od najnižeg
prema najvišem za cea 15%, t. j . petom stojbinskom razredu pripale bi
širine debljinskih razreda od 3,6 — 4,0 cm, četvrtom bonitetu širine debljinskih
razreda od 4,1 — 4,6 cm, trećem od 4,7 — 5,3 cm, drugom od 5,4 —
6,1 cm, a prvom stojbinskom bonitetu bi pripale širine debljinskih razreda
od 6,2 — 7,0 cm. Dakle, povećavanje širina debljinskih razreda od petog
boniteta do prvog boniteta ne bi bilo stalno za 0,7 cm, nego bi raspon V.
deblj. razreda iznosio 0,5 cm, a I. deblj. razreda 0,9 cm.




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 57     <-- 57 -->        PDF

Za svaki stojbinski bonitet treba ustanoviti uravnoteženu (normalnu)
drvnu zalihu i uravnoteženi broj stabala, te visinu ophodnje (sječnu zrelost)
i taksacionu granicu.


Sastojine na vrlo lošem stojbinskom bonitetu ne bi se smjelo smolariti.
Ovdje, uglavnom, dolaze u obzir sastojine na strmim južnim stranama,
gdje, je tlo kamenito i plitko (nepovoljno ušlojeno). U sastojinama na
ovakvim tlima i položajima, mortalitet stabala je dosta velik, naročito u
godinama, kada iza toplog ranog proljeća jako zahladi (kasni mrazevi), što
je dosta čest slučaj. Takvo srazmjerno dosta veliko sušenje stabala bilo
je u 1956. godini, kojemu je vjerojatno dosta pomogla i velika suša u 1955.
godini. Na navedenim položajima i tlima, naročito se je mnogo posušio
stabala mlađih od 10 godina. Smatram, da se na ovakvim stojbinama, radi
potrebnog opreza, ne bi smjelo smolariti, a eventualno bi se mogao smolariti
»na mrtvo« samo izvjestan postotak stabala prije njihove sječe, ako
je podmladak dobar i ima ga dovoljno.


Trebalo bi ustanoviti, koji najvažniji faktori znatno utječu na mortalitet
stabala, i u kakvom odnosu prema njemu stoji smolarenje na raznim
stojbinama i u raznim uvjetima. Bez podataka-tvrditi, da je smolarenje
jedan od načina uništavanja borovih šuma na kršu, nije razumno, ali isto
tako nije razumno, da se smolarenje na kršu ne vrši sa potrebnim oprezom.
Nesumnjivo je, da sve borove šume, koje se iz gospodarskih razloga
sijeku, treba prije sječe smolariti. To smolarenje, međutim, svakako treba
uskladiti sa svima zahtjevima potrajnosti šume i potrajnosti smolarenja.
Na proučavanju tih zahtjeva i na njihovom osiguranju kod nas do sada
nije ništa učinjeno.


U sastojinama na slabijim bonitetima (3—5) ne bi se smjelo smolariti
sva stabla, koja su zrela za smolarenje. Neki izvjesni postotak stabala trebalo
bi izostaviti od smolarenja. Smatram, da se u prebornim šumama na
slabijim stojbinama ne bi smjelo smolariti oko 10—15% stabala zrelih za
smolarenje. U jednodobnim sastojinama na slabijim bonitetima, do naplodnog
sjeka ne bi se smjelo smolariti oko 25% stabala (najmanje 60 stabala
VI. dobnog razreda), koja bi se samo dijelom mogla smolariti iza naplodnog
sijeka ne bi se smjelo smolariti oko 25% stabala (najnmanje 60 stai
podmlatku. Ovo bi svakako morala biti sigurnosna zaštita sastojina na
lošim bonitetima, gdje je njihovo pomlađivanje dosta slabo i nesigurno.


Već je istaknuto, da je na slabijim tlima, koja se nalaze na višim položajima
,smanjena mogućnost za normalno preborno gospodarenje.


Radi povećanih zahtjeva stabala na svjetlosti na slabijim tlima, koja
se nalaze na višim položajima, tanja odnosno niža stabla (tanji debljinski
razredi) srazmjerno su slabo zastupana. Ovo se očituje u strukturi ovih
prebornih šuma. Na ovakvim tlima i položajima ne može se ostvariti idealna
vertikalna izgradnja preborne šume. Održavanju prebornog oblika
ovih šuma treba posvetiti veliku pažnju. Osnovni je zadatak da se prilikom
sječe stabala stvaraju što povoljniji uvjeti za pomlađivanje ovih šuma, te
za održavanje i razvoj mladika. Za vrste drveća sa velikim zahtjevima na
svjetlosti, kao što je bor, u ovim slučajevima treba primjenjivati sječe na
okruge (9). Veličina pojedinih okruga mora biti ovisna o visini borovih
stabala. Najpovoljnije je, ako bi promjer okruga bio oko 2—3 visine najviših
susjednih borovih stabala. Ako bi okruži bili veći, tada bi u njihovoj




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 58     <-- 58 -->        PDF

sredini trebalo ostavljati po 1—2 borova stabla-sjemenjaka. Ukupna površina
svih okruga zajedno, u toku jedne ophodnjice (8 godina), trebala bi
za alepski bor iznositi oko 10% cijele površine. Na taj način bit će stvarane
grupe stabala približno jednake starosti. Sistematsko provođenje sječa na
okruge predstavljalo bi neki prelaz od prebornih k oplodnim sječama, ali
bi mladik na ovim okruzima, radi njihove srazmjerno malene površine bio
manje izvrgnut štetnim utjecajima vjetrova, sunca itd., odnosno njihova
zaštita bila bi bolja, nego kod oplodnih sječa, koje bolje odgovaraju vrstama
drveća sa velikim zahtjevima na svjetlu.


Smolarenje borovih šuma na slabijim bonitetima (slabijim tlima na
višim položajima) trebat će prilagoditi sa ovim načinom sječe na okruge.
Stabla na izvjesnom broju okruga pripadati će etatu određene ophodnjice.
Na taj način raspodjela stabala po etatima postala bi nešto lakša, jer bi
postala vezana za površinu, odnosno za veliki broj malih površina, koje
su međusobno ispremješane. Možda bi se mogao primjeniti neki sistem
raspodjele ovih površina, u približnom obliku šahovske ploče, uz određenu
veličinu i broj ovih površinica. Veličina ovih površinica bila bi ovisna o
visini stabala, a njihov broj o površini sastojine, i o prosječnoj starosti najjačeg
debljinskog razreda.


9. Obnova sastojina (uraštanje stabala.u sastojiu) jest jedan od najvažnijih
činilaca za osiguranje potrajnosti borovih sastojina i njihovog
smolarenja.
Obnova jednodobnih borovih sastojina vrši se putem oplodne sječe.
Međutim, poseban je problem obnova borovih sastojina, u kojima se kao
prizemni dio nalazi gusta (većinom zakržljala) makija, što je kod alepskog
bora dosta čest slučaj. Sječa makije prilikom oplodne sječe bora nije
dovoljna mjera, kojom bi bili stvoreni povoljni uvjeti za pomlađivanje
bora, jer makija ima veliku izbojnu snagu iz panja, te borov podmladak
većinom bude odmah ugušen.


Na području šumarije Hvar vrše se pokusi obnove ovakvih borovih
sastojina krčenjem makije i obradom tla na okruge veličine od 1 — 50 m2.
Povoljne rezultate su dali okruži veličine 6—15 m2, čija udaljenost od susjednih
borovih stabala iznosi do cea 2,5 visine tih stabala, i to kako u
pogledu prirodnog naplođivanja borova, tako i u financijskom pogledu.
Veličina ovih okruga ovisna je o visini makije, te o uvjetima krčenja i
obrade tla, uz nastojanje, da utrošak radne snage bude što manji. Da se
osigura potpuna obnova ovakvih borovih sastojina, potrebno je dijelom
iskrčiti i obraditi oko 15% cjelokupne površine, t. j . na 1 ha treba da bude
oko 150 ovakovih okruga prosječne veličine 10 m2. Krčenje i obradu tla
treba vršiti prilikom vršenja naplodnog sijeka, a na rubovima makija (gariga)
uz granicu borovih sastojina, po mogućnosti što prije, a nakon što
rubna stabla počnu rađati sjemenom.


Kod prebornih šuma glavni nosilac potrajnosti jest obnova i uraštanje
stabala u sastojinu. Prema tome, održavanje potrajnosti prebornih šuma
i potrajnosti njihovog smolarenja zahtijeva, da se siječe najviše onoliko stabala,
koliko ih je uraslo u glavnu sastojinu, ako zbiljno stanje šume približno
odgovara njenom uravnoteženom stanju, a u smolarenje da se
redovno uvodi najviše onoliko stabala, koliko ih je preraslo iz II. u III.
debljinski razred, nakon što su uvedena u smolarenje već dozrela stabla,




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 59     <-- 59 -->        PDF

s tim, da se intenzitet smolarenja mora uskladiti sa vremenom sječe svakog
pojedinog stabla, ili grupe stabala (okruži).


Ovo bi bilo u skladu i sa tvrdnjom K1 e p c a (3), da se »kao regulator
izračunatog intenziteta preborne sječe može upotrebiti i priliv (uraštanje)
stabala u sastojinu, jer je u uravnoteženoj prebornoj sastojini priliv
stabala jednak broju stabala, koja se u sastojini sijeku«.


Prema tome, prilikom uređivanja ovih šuma treba posvetiti odgovarajuću
pažnju stablima ispod taksacione granice: njihovom stanju, uzgoju
i razvitku.


I u prebornim šumama alepskog bora često se događa, da prizemna
zakržljala makija ometa pomlađivanje bora. U tom slučaju mora se krčenjem
i obradom tla na okruge, kako je to već navedeno, pomagati prirodno
pomlađivanje bora. Iza svake sječe (početkom ophodnjice) potrebno
je iskrčiti i obraditi oko 200 do 250 m2 zemljišta po 1 ha, odnosno oko
2 — 2,5% od cijele površine, ako je ophodnjica 8 godina. Kod dulje ophodnjice
ovaj postotak mora biti srazmjerno veći. Kod sječe na okruge ovo
krčenje i obrada tla vezano je uz mjesto sječe. U tom slučaju iskrčena i
obrađena površina mora iznositi oko 15—20% od površine okruga sječe.


Osiguranje ovih mjera zahtijeva odgovarajuća financijska sredstva,
koja moraju biti osigurana iz smolarenja, kao glavnog i redovnog njihovog
prihoda.


U prebornim šumama, sa prosječnom sadašnjom zbiljnom drvnom zalihom, približno
se može smolariti oko 50 stabala po 1 ha, čiji prosječni godišnji prinos smole
iznosi oko 125 kg. Prinos smole u toku jedne ophodnjice (turnusa) iznosi oko 900 kg
po 1 ha. Svake ophodnjice, pak, mora se iskrčiti i obraditi oko 225 m2 zemljišta po
1 ha, čiji troškovi obrade iznose oko 4500 dinara (bez društvenih obaveza). Da bi se
osigurala ova svota (zajedno sa sadašnjim društvenim obavezama), potrebno je da se
po svakom kilogramu proizvedene smole u državnim šumama ulaže oko 8 dinara (odnosno
40% od troškova za krčenje i obradu 1 m2 zemljišta bez društvenih obaveza),
a u privatnim šumama 3 dinara, u poseban fond, koji bi služio isključivo u ovu svrhu.
Iz ovog fonda vršila bi se obnova svih borovih šuma, koje se smolari, bez obzira na
vlasništvo, ali bi se privatnim vlasnicima plaćalo samo dio uobičajene zarade (na pr.
oko 60"Vo), tako da preostali dio ovih troškova snose samo vlasnici, a ni društvene obaveze
na te radove ne bi se trebalo plaćati, jer ih izvode sami vlasnici šuma u svoju
korist, a samo pod kontrolom državnih organa.


Na taj način bila bi osigurana financijska sredstva za obnovu smolarenih borovovih
šuma.
Sa uređajnim elaboratom trebalo bi propisati sve mjere, koje bi se
morale provoditi u svrhu osiguranja obnove smolarenih borovih sastojina.
Osim navedenih mjera, trebalo bi propisati i zabranu paše kroz određeno
vrijeme. Uprebornim šumama na slabim stojbinskim bonitetima zabrana
paše morala bi biti permanentna. Na boljim bonitetima, moglo bi si eventualno
jedan izvjestan broj godina u toku svake ophodnjice dozvoliti paša
stoke, što bi trebalo da ovisi o stanju mladika.


10. Način smolarenja.
Sada je u Dalmaciji uobičajena modificirana francuska metoda smolarenja.
Zarezivanje se vrši samo francuskim nožem apšo-om, dok se nož
rasclet ne upotrebljava. Ovo je uglavnom radi toga, jer je alepski bor većinom
nizak i granat, te visina debla sposobnog za smolarenje obično iznosi
2—2,5 metra. Zarezivanje se obično vrši svakog trećeg dana, a zarezivanjem
se obnavlja stara rana u gornjem dijelu bjeljenice, a osim toga
se bjeljenica povisi za cea 3—5 mm. Debljina odrezanog ivera treba da
iznosi svega 1—2 mm, tako, da se na istom mjestu vrši obnavljanje rane




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 60     <-- 60 -->        PDF

5—8 puta, sve dok dubina bjeljenice ne bude oko 10—12 mm. Godišnja
visina bjeljenice prosječno iznosi 35 cm. Kroz 7 godina bjeljenica se treba
da digne za cea 220—240 cm, dočim se originalna francuska bjeljenica za
4 godine digne za 3 metra. I sama tehnika zarezivanja u Dalmaciji je drugačija
nego kod originalne francuske metode.


Kod smolarenja »na živo«, na svakom stablu se postavi obično 1—2
bjeljenice, koje obuhvaćaju najviše 15% opsega debla, tako, da se smolarenje
može vršiti 4 uzastopna turnusa. Na pr., ako je prsni promjer stabla
25 cm, tada 15% njegovog opsega iznosi 11 cm, t. j . na to se stablo može
postaviti samo jedna bjeljenica, čija je širina 8—9 cm, — a ako je prsni
promjer 45 cm, tada 15% njegova opsega iznosi 21 cm, te se na to stablo
mogu postaviti dvije bjeljenice iste širine. Kod stabala, čije deblo ima
dovoljnu visinu, smolarenje ukupno traje (7 x 4) + 3 = 31 godinu, a ako
stablo nema dovoljne visine, tada obično smolarenje traje (6 x 4) + 3 =
27 godina.


Kod smolarenja »na mrtvo«, na svakom se stablu postavi onoliko bjeljenica,
koliko ih može stati (do 65% opsega debla), tako, da između bjeljenica
ostane oko 6—L cm kore. Nakon 6—7 godina stablo je ismolareno.


Kod smolarenja »na živo — na mrtvo« odnosno »na mrtvo — na živo«
ukupna širina svih bjeljenica zajedno varira od 15—30% opsega debla.
Kod stabala, koja će se smolariti 2 turnusa, ukupna širina svih bjeljenica
zajedno treba da iznosi oko 30% opsega debla. Tako na pr., na stabla promjera
25 cm treba postaviti 2 bjeljenice, na stabla promjera preko 30 cm
treba postaviti 3 bjeljenice, a od 45 cm promjera 4 bjeljenice. Kod stabala,
koja treba smolariti tri turnusa, ukupna širina svih bjeljenica treba da
iznosi do 20% opsega debla. Na pr., kod stabla preko 30 cm treba postaviti
2 bjeljenice, a kod stabala preko 45 cm treba postaviti 3 bjeljenice.


Na području šumarije Hvar i Makarska vrše se pokusi stimuliranog
smolarenja na francuskim bjeljenicama i američkim polubjeljenicama (8)
sa 40—50% sumpornom kiselinom. U mnogim naprednim zemljama (SAD,
Francuskoj i dr.) već odavna je uvedeno ovakovo stimulirano smolarenje.
Kod nas se u industrijskom smolarenju već uvodi u Srbiji i u Dalmaciji,
a pokusi se vrše i u Bosni, te u Makedoniji (12). Uz primjenu ovog načina
smolarenja, jedan radnik može smolariti veći broj stabala, nego kod obične
francuske metode bez stimulacije, jer se zarezivanje obično vrši svakih
7—15 dana, uslijed čega proizvodnja smole postaje jeftinija. Kod američke
polubjeljenice zarezuje se samo kora.


Iz dosadašnjih još nepotpunih rezultata i iskustava iz pokusa stimuliranog
smolarenja sa sumpornom kiselinom može se zaključiti slijedeće:


a) da jedan radnik u toku jedne sezone uz upotrebu stimulatora može
proizvesti više smole, nego kod modificirane francuske metode bez stimulatora,
jer može raditi na više stabala;


b) da je prinos smole veći, ako je zarezivanje češće, te je potrebno, da
se zarezivanje i prskanje vrši svakih 6—7 dana, da bi prinos smole po
bjeljenici bio približno isti, kao kod modificirane francuske metode bez
stimulacije;


c) da je rad sa francuskim nožem (apšo-om) brži i lakši od rada američkim
nožem, a nema naročite razlike u prinosima smole, ako se u oba
slučaja upotrebljava sumporna kiselina kao stimulator;




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 61     <-- 61 -->        PDF

d) da sumporna kiselina prejake koncentracije (50%) za vrijeme ljeta
štetno djeluje na ranu i rub rane, te je potrebno, da se za vrijeme vrućih
dana upotrebljava sumporna kiselina slabije koncentracije (30—40%),
naročito kod dugoročnog smolarenja;


e) da ukupna godišnja visina bjeljenice kod stimuliranog smolarenja
treba da iznosi oko 30 cm, t. j . treba da bude približno jednaka kao i kod
nestimuliranog smolarenja modificiranom francuskom metodom, a ne manja,
jer se u protivnom prinos smole smanjuje;


f) da uz primjenu ovakve godišnje visine bjeljenice turnus smolarenja
odnosno ophodnjica iznosi 8 godina, t. j . isto kao i kod nestimuliranog smolarenja
uz primjenu sadašnje modificirane francuske metode, i


g) da je za dobivanje potpunih i za praksu uporabivih rezultata potrebno
i dalje vršiti opite, što treba da je zadatak šumarskog instituta.
Do sličnih podataka u pogledu stimuliranog smolarenja sa sumpornom
kiselinom došao je i P e j o s k i, osim podataka pod toč. c) i f) (12).


Općenito vrijedi pravilo, da je bolja ona metoda smolarenja, koja ne
ugrožava opstanak smolarenih stabala, a po 1 ha uz iste troškove može
trajno davati više smole, odnosno uz smanjene troškove može davati istu
količinu smole.


Ako pokusi i daljnja praksa definitivno pokažu, da je korisno uvesti
u industrijsko smolarenje novu metodu stimuliranog smolarenja sa sumpornom
kiselinom, tada će dugoročna osnova smolarenja, izrađena na prednjim
principima, potpuno odgovarati svojoj namjeni.


Prosječni godišnji prinos smole po stablu, i broj godina koliko se svako
pojedino stablo može smolariti, ovise ne samo o vrsti bora, o individualnim
osobinama svakog pojedinog stabla i drugim već navedenim uvjetima, nego
također ovise:


— o duljini godišnje sezone smolarenja, t. j . o početku i završetku
zarezivanja, uz napomenu, da smanjivanje prinosa smole ne ide proporcionalno
sa skraćivanjem sezone smolarenja, nego dosta naglije;


* — o broju i redovitosti zarezivanja, s tim, da treba vršiti zarezivanje
svaki treći dan, a može se vršiti i svaki drugi dan (što jedan mali broj radnika
često i čini), a osim toga je potrebno, da se zarezivanje za vrijeme
ljeta vrši predvečer, a skupljanje smole što češće i to ujutro ; — za vrijeme
hladnijih dana zarezivanje treba vršiti rano ujutro, a skupljanje
smole navečer;


— o ispravnosti zarezivanja, odnosno o ispravnoj širini bjeljenice i
debljini odrezaneog ivera, (jer je s tim u vezi broj zareza, koji se može
na istom mjestu bjeljenice obnoviti), te o pravilnom vođenju bjeljenice
uzduž osovine debla;


— o glatkoći reza, koja najviše ovisi o oštrini noža i vještini radnika;
— o pravilnom postavljanju pomoćnih slivnika (ivera), koji sprečavaju,
da smola na nagnutim stablima ne curi mimo lončića; te
— o ambalaži, rukovanju i uskladištenju smole, odnosno o hlapljenju
i drugim gubicima, koji nastaju.


Dobri smolarski radnici, uz primjenu iste metode rada, postižu prosječno
50% veći prinos smole po 1 stablu, od slabih i neurednih radnika,
a osim toga manje oštećuju stabla, uslijed čega se ta stabla može smolariti
veći hroj godina. Stoga, jedan od glavnih zadataka mora biti da se radnike
na smolarenju ustali, i da ih se za taj rad izuči. Jedan od prvih uslova za


227




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 62     <-- 62 -->        PDF

to jest izrada dugoročnih planova smolarenja, i uvođenje planskog smo


larenja, koje će biti obavezno za sve vlasnike šuma.


Nesumnjivo je, da se sa sadašnjim neplanskim i neracionalnim smo


larenjem u Dalmaciji mora prestati, jer ono prouzrokuje velike gubitke


odnosno štete za narodnu privredu, a svakako će te štete biti još i veće,


ako se nastavi sa smolarenjem na dosadašnji način.


Jedna od najvažnijih mjera za unapređenje smolarenja kod nas je
ta, da se za sve borove šume u Dalmaciji, koje se može i treba smolariti,
što prije izradi uređajne elaborate, i da se daljnje smolarenje vrši po planu.
Samo na taj način može biti osigurana potrajnost smolarenja, i samo tako
mogu biti postavljeni temelji za jedno ekonomično i rentabilno smolarenje,
te za maksimalnu proizvodnju smole.


Ovdje su razrađene smjernice za izradu dugoročne osnove smolarenja,
a pritom se je najviše pažnje obratilo uređenju prebornih šuma uz primjenu
smolarenja »na živo«, jer to pretstavlja jedan zaista složen i težak
problem. Možda će se radi prevelike složenosti izrade ovakvog plana i
njegove provedbe, u prebornim šumama morati uvesti samo smolarenje
»na mrtvo«, ili moguće jedan prelaz od smolarenja »na živo« na smolarenje
»na mrtvo«, kod kojega bi smolarsko razdoblje maksimalno trajalo
možda najviše 2 turnusa, odnosno 16 godina. U tom slučaju bi svakako
raspored dozrelih stabala za smolarenje na periodične etate, te usklađivanje
njihovog smolarenja sa sječom bilo daleko jednos tavnije i lakše.
Međutim, u tom bi slučaju broj stabala koji se smolari po 1 ha spao za
cea 50%, uslijed čega bi se rentabilnost smolarenja dosta smanjila. O
ovoj će činjenici svakako trebati voditi računa, tim više, jer su naši troškovi
smolarenja ionako dosta visoki u srazmjeru sa troškovima u drugim
zemljama.


Ovom mom malom doprinosu u rješavanju ovih problema veliki je
udio dao ing. Fabijan Jurković svojim stručnim savjetima, kojemu se ovim
putem zahvaljujem.


LITERATURA


1. Bićanić , B.: Korisnost smolarenja u Dalmaciji, Š. L. br. 5—6/55.
2. Bićanić , B.: Proizvodne snage j realizacija cilja šum. gospodarstva, Š. L. br.
3—4/55
4. K l ep a c, D.: Nekoliko formula za intenzitet sječe, Š. L. br. 9—10/53.
4. K l ep a c, D.: Tablice postotka prirasta, 8. L. br. 9—10/54.
5. Klepac , D.: Utvrđivanje prirasta po metodi izvrtaka, S. L. br. 11—12/55.
6. Kolarović , S.: Uređenje šuma i turizam, Šum. br. 1—2/58.
7.
Kosonogov , P.: Jedinstveni visinski snop kao osnova za bonitiranje sastojina
i izradu tarifa u uređajnim radovima, Šum. br. 7—8/57.
8. Meštrović, R.: Smolarenje na ´kršu, Š. L. br. 2/54.
9. Milas , B.: Dinamika gospodarenja prebornim šumama, Š. L. br. 4/54.
10. Miletić , 2.: Osnovi uređenja prebirne šume, Beograd 1955.
11. Miletić , Ž.: Vreme prelaza i vreme zadržavanja, Šum. br. 9—10/57.
12.
P e joski , B.: Komparativni smolarski ogledi na crniot i beliot bor vo Mariovski
šumi <1953. i 1954. god.), Skopje 1957., izdanje God. zbornik na Zemjdel. šum.
fakult., Univerziteta Skopje.
13. P e joski , B.: Terpentinska industrija Poljske, Šum. br. 1—2/58.
14. Sarnavka , R.: Iskorišćavanje šuma. Sporedni proizvodi — smola, Šum. priručnik
II.
15. Šaf ar, J.: Problem njege mladog naraštaja u preb. šumama, Š. L. br. 11—12.
16. Ug r en o v i ć, A.: Upotreba drveta i sporednih produkata šume, Zagreb 1948.
17. Opća uputstva za uređenje šuma, Zbirka propisa za potrebe šumarstva — I. dio,
str. 29.