DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 38 <-- 38 --> PDF |
POTRAJNOST SMOLARENJA U DALMACIJI (Uređenje borovih šuma) Ing. Bićanić Branko, Hvar Sa smolarenjem borovih stabala u Dalmaciji počelo se 1947. godine u malom opsegu, a otada se je ono stalno proširivalo na nova područja. Dosada je maksimum postignut u 1956. godini, kada je smolareno oko 155 hiljada stabala, od čega 72 hiljade državnog, a 83 hiljade privatnog vlasništva. Smolari se uglavnom alepski bor (P. halepensis Mili.), a manjini dijelom dalmatinski crni bor (P. nigra var. dalmatica). Prema podacima inventarizacije šuma iz 1956. godine, na području Dalmacije ima oko 36.900 ha borovih sastojina sa cea 1,393.000 m3 drvne mase, od čega je oko 60% sastojina mlađih od 40 godina, a oko 40% starijih, i to uglavnom od 41—80 godina. Cijeni se, da bi se broj smolarenih stabala mogao povećati najmanje za 100%. Sadašnje srnolarenje u Dalmaciji vrši se bez ikakvog plana, pa je neophodno potrebno izraditi uređajm elaborat (dugoročni plan smolarenja) za sve borove šume, koje se mogu i trebaju smolariti. U posljednje vrijeme niske cijene uvezenih produkata smole {kolofonija i terpenetina) temeljito su uzdrmale naše srnolarenje. Stoga treba odmah poduzimati mjere, koje će naše srnolarenje učiniti ekonomičnijim i rentabilnijim. Među takove mjere nesumnjivo spada i izrada dugoročnih planova smolarenja, u kojima treba da budu propisane mjere za uvođenje planskog i racionalnog smolarenja, a naročito za osiguranje potrajnosti i povećanja prinosne sposobnosti sirovinske baze. Dugoročnim planom smolarenja treba da budu riješeni mnogi problemi, koji su veoma zamršeni, naročito u prebornim šumama, na čijem rješavanju kod nas dosada nitko nije radio, te u tome nitko nema iskustva. — Ovo je pokušaj, da se istaknu neki od glavnih problema i da se iznese jedan od načina njihovog rješavanja, koji vjerojatno nije najbolji. Na ostvarenje potrajnosti smolarenja, izjednačenosti godišnjih prinosa smole i maksimalne proizvodnje, kao i rentabilnosti smolarenja, utječu slijedeći faktori: 1) posjedovni odnosi; 2) cilj gospodarenja sa pojedinom gospodarskom jedinicom; 3) gospodarski oblik borovih sastojina (način gospodarenja); 4) ophodnja, odnosno zrelost stabala za srnolarenje (sječu); 5) taksaciona granica; 6) sastojinski odnosi, odnosno strukturni odnosi unutar postojećeg drvnog fonda u usporedbi sa potrebnom normalnom (uravnoteženom) drvnom zalihom; 7) godišnji odnosno periodični sječivi etat (glavni prihodi i međuprihodi) za vrijeme prvog smolarskog razdoblja, te njegov svakogodišnji površinski raspored ili sastav prema broju i sadašnjim debljinama stabala, — a naročito, usklađivanje smolarenja stabala sa njihovom sječom; 8) bonitet stojbine; 9) obnova sastojine (uraštanje stabala), — i 10) način smolarenja. Neki od ovih faktora već su unaprijed djelomično ili u cijelosti određeni, a neke je potrebno prethodno ili prilikom sastava uređajnog elaborata po mogućnosti sa što većem točnošću ustanoviti, jer uglavnom od te točnosti ovisi ostvarenje potrajnosti, maksimalne proizvodnje i godišnje izjednačensti prinosa smole. 1. Posjedovni odnosi kakovi su sada, velika su smetnja ostvarenju potrajnosti, maksimalne proizvodnje smole i rentabilnosti smolarenja u Dal# |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 39 <-- 39 --> PDF |
maciji. Broj uzurpacija je velik, često se čak ne znaju ni granice između pojedinih posjednika, a smolarenje privatnih šuma ne može se vršiti bez pristanka posjednika, iako oni vrše sječu tih šuma za svoje redovne potrebe. Na sređivanju posjedovnih odnosa sada se radi, ali bi komisije za likvidaciju uzurpacija trebale raditi efikasnije. Prema približnim podacima, od ukupne površine borovih šuma u Dalmaciji 47% su državnog, a 53% privatnog vlasništva. Smolarenje državnih i privatnih šuma vrše šumarije u vlastitoj režiji. Smolarenje privatnih šuma vrši se uz prethodno sklapanje zakupnih ugovora, a šumarije za smolarena stabla plaćaju vlasniku šume zakupninu (šumsku taksu). Iako prema čl. 26. Zakona o šumama sječu borovih šuma u pravilu treba vršiti poslije smolarenja, toga se propisa privatnici ne drže, niti ih je na to moguće prisiliti sve dok ne budu izrađeni uređajni elaborati sve za sve borove šume,- koje se imaju smolariti. — Naime, sve borove šume u cijelosti u nikojem slučaju i ne mogu biti obuhvaćene smolarenjem, ako se ne želi dovesti u pitanje ne samo potrajnost smolarenja, nego često i opstanak samih tih šuma. Koje se, pak, šume u koje vrijeme i u kojem opsegu imaju planski smolariti, može biti određeno samo uređajnim elaboratom. Svakako, da će i nakon sastava uređajnog elaborata biti i takvih stabala, koja će se smjeti, pa i morati sjeći, a da ne budu prethodno ismolarena. Sječa ovakvih stabala ne će i ne može biti kažnjiva. Do sastava uređajnog elaborata ne može se znati, koja su to stabla, a nakon sastava uređajnog elaborata i nakon uvođenja u smolarenje svih predviđenih površina, nijedno stablo ne može biti potpuno ismolareno prije najmanje četiri godine. Za to vrijeme, uz strogu primjenu 61. 26. Zakona o šumama, nijedno borovo stablo ne bi smjelo biti posječeno, što je nesumnjivo neprovedivo, jer se vlasnici privatnih šuma moraju snabdijevah sa drvetom. I nadležne vlasti su dale mjerodavno tumačenje, da se propis člana 26. Zakona o šumama ima primjenjivati samo »kod sječe borovih šuma«, a ne »kod sječe borovih stabala«. Ovo su razlozi, da se vlasnike privatnih borovih šuma ne može goniti zbog nepridržavanja propisa čl. 26. Zak. o šumama kod sječe borovih stabala za vlastite potrebe, iako se te sječe redovno vrše. Međutim, ovakovo gonjenje ne može se vršiti i radi toga, jer za nepridrzavanje čl. 26. nisu predviđene nikakve zakonske sankcije, dočim su s druge strane za nepridrzavanje šumsko-uređajnog elaborata propisane stroge kazne. — Zato ´je potrebno što prije pristupiti izradi uređajnog elaborata za sve borove šume, koje se mogu smolariti, bez obzira na vlasništvo, a koja će sa smolarenjem biti obuhvaćene unutar uređajnog razdoblja. Troškove izrade ovih elaborata za privatne šume snosi država (17). Pošto će izrada dugoročnih planova smolarenja za sve šumarije Dalmacije trajati dosta dugo, naročito ako se odmah intenzivno ne pristupi tome radu, trebalo bi, da novi zakon o šumama regulira ovo pitanje. U tu svrhu bi bilo potrebno novim zakonom o šumama ovlastiti nadležne NO-e, da mogu privremeno do izrade i odobrenja dugoročne osnove smolarenja područnih borovih šuma vršiti djelomičnu ili potpunu zabranu sječe borovih stabala sposobnih za smolarenje, i po potrebi odrediti obavezno njihovo smolarenje prema privremenom planu smolarenja. 2. Cilj gospodarenja borovim šumama može se formulirati općom formulom: ostvariti proizvodnju što veće vrijednosti uz optimalno iskorištavanje danih proizvodnih snaga tako, da prvenstveno budu što bolje podmirene društvene potrebe (2). Sa ovog aspekta sve borove šume možemo razvrstati na dvije grupe: na borove šume: a) koje treba da služe, — i b) koje ne treba da služe uglavnom za redovno podmirivanje tih potreba. Na otoku Hvaru na pr. državne borove šume uglavnom ne služe, a od privatnih borovih šuma samo jedan dio služi za redovno podmirivanje |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 40 <-- 40 --> PDF |
društva sa drvetom, iako najveći broj domaćinstava posjeduje veću ili manju površinu borovih šuma (od nekoliko ari do cea 20 ha). Kod borovih šuma, koje treba uglavnom da služe za redovno podmirivanje društva na drvetu, treba postaviti za cilj potrajnu proizvodnju određenih drvnih sortimenata u potrebnim količinama i najpovoljnijem omjeru, a istom u drugom redu moguću potrajnu proizvodnju ostalih što vrednijih šumskih proizvoda (smole). Kod borovih sastojina, koje ne treba da služe uglavnom za redovno podmirivanje društva sa drvetom, treba forsirati što veću trajnu proizvodnju smole, koja u ovom slučaju, s obzirom na svoju važnost i vrijednost za društvo, predstavlja glavni, a ne sporedni šumski proizvod. Prilikom izrade uređajnih elaborata, mora se osim toga voditi računa o propisivanju posebnih mjera u svrhu podizanja estetske vrijednosti onih kompleksa, koji po svome položaju i reljefu trebaju da služe za izletišta turista ili kao park-šume (6). Važno je na terenu razgraničiti sve ove šume jedne od drugih. Ostvarivanje navedenog cilja gospodarenja sa ovim šumama, uzgajivačima i eksploatatorima borovih šuma, te nadležnim državnim i društvenim organima i organizacijama, stavlja se u zadatak: stručno osposobljavanje kadrova potrebnih u uzgoju i eksploataciji ovih šuma, pravilno reguliranje njihovih radnih odnosa (stalnost radnika), poduzimanje mjera za racionalizaciju metoda i sredstava rada, poboljšavanie organizacije operativnih jedinica, osnivanje i organiziranje sjemenskih baza na suvremenoj osnovi itd. 3. Gospodarski oblik borovih sastojina (način gospodarenja) uređaj nim elaboratom mora biti ispravno određen, uzimajući u obzir cilj gospodarenja i sadašnje stvarno stanje šuma. Prema podacima inventarizacije, sve borove šume u Dalmaciji svrstane su u visoke jednodobne sastojine. Međutim, velikim dijelom privatnih borovih šuma, a i jednim dijelom državnih šuma gospodari se na preborni način, i sve te šume moraju ostati preborne. Mileti ć navodi podatke, da se na sjeveru Rusije, te u Donjoj Lužici i sa borovim šumama gospodari na preboran način. Prema tome, gospodarenje sa borovim šumama u Dalmaciji na preboran način, ne pretstavlja takav jedini slučaj. Potreba na svjetlosti kod pojedine vrste drveća ovisna je o prilikama stojbine. Na boljim tlima, a naročito na nižim položajima zahtjevi na svjetlosti su manji. Obratno, na slabijim tlima, koja se nalaze na višim položajima, iste vrste slabije podnose zasjenu, te se tako na tim položajima smanjuje njihova sposobnost za preborno gospodarenje. Općenito se može uzeti, da se sa svima borovim šumama, koje služe uglavnom za redovno podmirivanje njihovih vlasnika odnosno okolnih žitelja sa drvetom, treba u pravilu gospodariti na preborni način. I u ostalim slučajevima, gdjegod je to moguće i gospodarski opravdano, treba težiti stvaranju prebornih borovih šuma. Na dobrim, slabo nagnutim terenima, koji nisu jako kameniti, te, u slučaju povremenog ogoljavanja, nisu izvrgnuti opasnosti erozije, može se zadržati eventualno već postojeći oblik jednodobnih borovih sastojina uz provođenje oplodnih sječa, jer je ovakav gospodarski oblik ekonomski povoljniji za vršenje smolarenja. Ovo se slaže sa zaključkom Komisije za smolarenje pri Stručnom udruženju šumsko-privrednih organizacija Hrvatske od 10. IX. 1956. godine, koji glasi: »Težiti stvaranju prebornih borovih šuma«. |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Kod jednodobnih borovih sastojina mora se provoditi oplodna sječa, a dobni razredi treba da budu usklađeni sa turnusom smolarenja. Nakon uvođenja smolarenja u Dalmaciji, turnus smolarenja bio je predviđen sa 5 godina (kao u Francuskoj), od čega 4 godine otpada na zarezivanje, a 1 godina na odmaranje stabala, ali je kasnije produljivan na 6 i 7 godina, a konačno treba da se ustali na 8 godina, radi smanjivanja godišnje visine bjeljenice. Od ovih 8 godina 6—7 godina otpada na zarezivanje stabala, a 1—2 godine na odmaranje stabala. Sva stabla ne mogu biti zarezivana neprekidno jednaki broj godina, jer im visina debla, koje je sposobno za zarezivanje, nije jednaka. Kod prebornih šuma, ophodnjica mora biti usklađena sa smolarenjem. Kod privatnih borovih prebornih šuma, koje služe za redovno podmirivanje njihovih vlasnika sa drvetom, ophodnjica treba da bude 1 godinu, ako se prebiranje vrši svake godine po cijeloj površini, što je vrlo čest slučaj. U tom, pak, slučaju, svake godine treba uvoditi u smolarenje stabla, koja treba da dođu na red za sječu unutar razdoblja smolarenja, a koja, nakon što budu ismolarena, po svom sastavu i količini, približno predstavljaju (1 + *A + V14) ~~ 1.2 jednogodišnjeg sječivog etata, ali se mora držati na umu, da sva stabla ne će doći na red za sječu iste godine. Kod svih ostalih prebornih šuma ophodnjica mora biti prilagođena turnusu smolarenja. Ako je ophodnjica jednaka turnusu smolarenja (8 godina), tada svaku gospodarsku jedinicu treba prostorno razdijeliti na onoliko približno jednakih dijelova (odjela), koliko godina traje turnus smolarenja, vodeći računa, da prinosna sposobnost na smoli tih dijelova gospodarske jedinice bude približno podjednaka. U svakoj gospodarskoj jedinici, tokom svake ophodnjice treba da se uvodi u smolarenje približno onoliki broj stabala, koliko je stabala u protekloj ophodnjici u toj gospodarskoj jedinici ismolareno, s tim, da se uvođenje stabala u smolarenje u toku jedne ophodnjice svake godine vrši u drugom odjelu, a u narednoj ophodnjici se taj redoslijed obnavlja. Ako ophonjica traje 8 godina, tada se u toku jedne ophodnjice ima uvoditi u smolarenje približno onoliki broj stabala, koliko ih sačinjava 8-godišnji etat (glavni prihod i međuprihode), odbivši od toga onoliki broj stabala, koliko ih se prosječno radi posebnih razloga ne smije smolariti. Prorede, treba vršiti tako, da se što bolje može ostvariti postavljeni cilj1 gospodarenja. Stoga je potrebno, naročito u onim sastojinama koje ne služe uglavnom za podmirenje potreba društva na drvetu, da ona stabla, koja manje daju smole, prije dođu na red za sječu. Obratno pak, ona stabla koja daju mnogo smole treba što kasnije sjeći. Provodeći: ovaj princip, dogodit će se, da će stabla potpuno neizgledna i nesposobna za proizvodnju vrijednih drvnih sortimenata (jako krošnjata, kriva i dosta kratka stabla) trebati ostavljati, a vaditi lijepa i za tehničke sortimente sposobna stabla, ali većinom male krošnje, čiji je prinos smole često vrlo malen. Pravilnim provođenjem proreda može se vršiti postepena selekcija stabala većeg prinosa smole, i na taj način stvoriti sirovinsku bazu za proizvodnju smole velike proizvodnosti. 4) Ophodnja i zrelost stabala za smolarenje ovisni su od cilja gospodarenja, stojbinskih prilika odnosno prirasta stabala i vrste bora. Kod borovih sastojina, koje služe za podmirivanje potreba društva na drvetu, ophodnja (sječna zrelost) mora biti na prelazu između ophodnje najvrednije drvne mase (tehničke zrelosti) i ophodnje najveće proizvodnje 207 |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 42 <-- 42 --> PDF |
smole fsječne zrelosti smolarenja). — To je ustvari ophodnja najveće vrijednosti. Kod svih ostalih borovih sastojina glavni cilj jest proizvodnja smole, jer smola, za naše potrebe, pretstavlja najvredniji proizvod ovih šuma (1). Radi toga, ophodnja (sječna zrelost) ovih šuma mora biti usklađena sa završetkom »smolarskog razdoblja najveće proizvodnje smole« (sječna zrelost smolarenja). Zasada se smatra, da na srednjim stojbinskim bonitetima ophodnja za alepski bor treba da bude 70—80 godina, a za dalmatinski crni bor trebala bi da bude dulja. Na boljim bonitetima ophodnja mora biti kraća nego na slabijim bonitetima. Najpovoljnija ophodnja za ove šume još nije ustanovljena, a da bi se ustanovila, potreban je dulji period ispitivanja. Ophodnja (sječna zrelost smolarenja) za svaku vrstu bora ovisna je od stojbinskog boniteta, načina smolarenja i duljine smolarskog razdoblja. Pošto način smolarenja i duljina smolarskog razdoblja kod nas još nisu ustaljeni, te u tome postoji mogućnost izmjena, uređajnim elaboratom u tom pogledu trebalo bi dati slobodne ruke, s tim, da bi se ophodnja smjela samo produljivati, a ne skraćivati. Ako bi uređajnim elaboratom bila kruto određena duljina ophodnje, ne bi se mogle uvoditi u praksu nove metode smolarenja, čije bi smolarsko razdoblje bilo eventualno dulje od sadašnjeg, ili, ako bi se te nove metode uvodile, tada bi se stabla morala sjeći prije nego što budu ismolarena. Smatramo, da je neki određeni broj stabala na izvjesnoj površini uz određene stojbinske prilike zrio za smolarenje, kada ta stabla postignu neku određenu starost odnosno debljinu, te ih je, prema njihovim godišnjim prinosima smole, u usporedbi sa troškovima smolarenja, rentabilno smolariti. Rentabilnost smolarenja može se povećati uvođenjem novih ekonomičnijih metoda smolarenja (stimulirano smolarenje). U tom slučaju, dijelom se smanjuje debljina (starost) stabala koja postaju zrela za smolarenje, a dijelom se produljuje ophodnja (sječna zrelost smolarenja). Ovo dolazi do izražaja samo onda, ako je moguće produljiti razdoblje smolarenja. Stabla, koja se smolari »na mrtvo«, postaju zrela za smolarenje ranije, nego stabla koja se smolare »na živo«, ako su ostali uvjeti približno isti (broj stabala ipo 1 ha, starost, vrst borova, bonitet, podstojni dio sastojine itd.). U pogledu rentabilnosti smolarenja, odnosno u pogledu godišnjeg prinosa smole tankih borovih stabala (13—22 cm prsnog promjera) nemamo nikakvih podataka, te bi ovo trebalo istom ispitati, uzevši u obzir razne uslove, koji utječu na visinu prinosa smole. Svakako je vrijedno spomenuti, da se u Poljskoj smolare stabla već od 16 cm prsnog promjera (13), — a njihova vegetacijska perioda je kraća nego kod nas. Iz toga bi se moglo zaključiti, da bi se kod nas mogla smolariti i tanj-a stabla od 16 cm, tim više, jer je prinosna sposobnost alepskog bora veća od bjelog bora, koji se uglavnom smolari u Poljskoj: Prema sadašnjoj praksi i prema zaključcima Komisije za smolarenje od 10. IX. 1956. godine, stabla alepskog bora, koja čine glavni prihod, postaju zrela za smolarenje kada postignu prsni promjer od 25 cm, a stabla iz prorede (međuprihod), kada postignu prsni promjer od 15 cm. Ove dimenzije stabala određene su proizvoljno, prema približnim ocjenama zrelosti stabala za smolarenje za sve stojbinske bonitete bez razlike, što je svakako pogrešno. Zrelost stabala za smolarenje treba da bude utvrđena uređajnim elaboratom. Pri tome, u skladu sa napred navedenim, treba uzeti u obzir, da prema Ugreno |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 43 <-- 43 --> PDF |
vic u (16), najveći prinos smole primorskog bora u Francuskoj pada u starosti od 60 godina, odnosno, da premlada (ispod 30 godina) i prestara stabla daju malo smole {14). Malo je vjerojatno, da bi ovaj podatak mogao vrijediti i za ostale vrste borova i za sve stojbine. Međutim, vjerojatno je, a se krivulja tečajnog godišnjeg prinosa smole po svome obliku poklapa sa krivuljom tečajnog gromadnog prirasta, i da ta dva tečajna prirasta zajedno kulminiraju, ili eventualno, da kulminacija tečajnog prinosa smole nešto zaostaje za kulminacijom tečajnog gromadnog prirasta iste vrste bora na istom bonitetu. — Sve ovo trebalo bi istom ispitati. Osnovno je, da se smolarenjem obuhvati onaj period starosti stabala, kada će se ostvariti proizvodnja najveće vrijednosti, t. j . da se period stvarnog smolarenja svake pojedine sastojine poklapa sa periodom najvećeg prinosa smole, kojega se može postići uz ostvarenje općeg cilja gospodarenja. Na temelju podataka o tečajnom godišnjem prinosu smole pojedine vrste bora, za srednje stablo svakog dobnog razreda, na svakom pojedinom stojbinskom bonitetu i pripadajućeg normalnog broja borovih stabala po 1 ha, treba tačno ustanoviti najpovoljniju ophodnju, kod koje će trajno godišnje po 1 ha cijele gospodarske jedinice biti proizvedena najveća količina smole. Radi primjera, navest ćemo takav jedan obračun, koji se ne temelji na ustanovljenim (zbiljnim), nego na proizvoljnim podacima, ali su ti podaci u skladu sa opće poznatim činjenicama, i to: a) da do neke izvjesne starosti stabala, godišnji prinos smole po stablu raste, a potom pada; b) da je broj stabala po 1 ha kod nižih dobnih razreda veći, i da se od početka do kraja smolarenja glavne sastojine (VI. dobni razred i viši) broj stabala smanjuje samo radi mortaliteta {sa bespravnom sječom stabala), a u ovom primjeru je uzeto, da to smanjenje iznosi oko 1% godišnje; — i c) da turnus smolarenja sada traje 8 godina, a dugoročno razdoblje smolarenja 32 godine, od čega na samo zarezivanje otpada 28 godina. Proizvcljn; podaci, {koje za konkretne gospodarske jedinice odnosno bonitete treba ustanoviti), jesu: Broj stabala, Normalan broj Godišnji prinos Dobni koji se ne Broj stabala, stabala zrelih smole po razred smije smola-koji se smolari za smolarenje 1 stablu kg riti (oko 20%) 31—40 400 80 320 0,80 41—50 360 70 290 2,10 51—60 325 65 260 3,20 61—70 290 60 230 2,80 71—80 260 55 205 2,30 81—90 230 50 180 1,70 Iz ovih se podataka vidi, da na početku smolarenja broj stabala, koje se može smolariti, postepeno opada, a godišnji prinos smole po 1 stablu se povećava, ali je povećavanje godišnjeg prinosa smole po 1 stablu srazmjerno veće od smanjivanja broja stabala, koja se smolare. — Na kraju, pak, razdoblja smolarenja smanjuje se i broj smolarenih stabala i godišnji prinos smole po 1 stablu. Ako se u ovakvoj gospodarskoj jedinici sa normalnim rasporedom dobnih stepena sa smolarenjem počne u 41-oj godini, a završi u 72-oj godini, t. j . ako razdoblje smolarenja traje 28 + 4 = 32 godine, tada bi prosječni trajni godišnji prinos smole po 1 ha cijele gospodarske jedinice iznosio: [(290 X 2,1 X 9) + {260 X 3,2 X 9) + (230 X 2,8 X 9) + (215 X 2,5 X 1)] : = 19303 : 72 = 268 kg smole. |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Tekući godišnji prinos smole po 1 ha najstarijeg dobnog stepena, koji se smolari (71 god.) iznosi 538 kg, a najmlađeg dobnog stepena 420 kg smole, te su ovi prinosi dosta veći od prosječnog godišnjeg prinosa po 1 ha cijele gospodarske jedinice, te bi, prema tome, u ovom slučaju, ako to omogućavaju metode smolarenja, sa smolarenjem trebalo početi prije 41-e godine, a produžiti ga iza 72-e godine. Ako se u toj istoj gospodarskoj jedinici sa smolarenjem počne u 46-oj godini, a završi u 77-oj godini, t. j . ako se sa smolarenjem počne 5 godina kasnije, tada prosječni trajni godišnji prinos smole po 1 ha iznosi: [(283 X 2,42 X 5) + (260 X 3,2 X 9) + (230 X 2,8 X 8) + (210 X 2,4 X 6)]: : 77 = 248 kg smole. Prema tome, izabrana ophodnja od 77 godina u ovom slučaju nije povoljna za smolarenje, odnosno povoljnija je´ ophodnja od 72 godine. Ako, pak, u istoj gospodarskoj jedinici sa smolarenjem počnemo u 36-oj godini, a završimo ga u 67-oj godini, tada prosječni godišnji prinos smole po 1 ha cijele gospodarske jedinice iznosi: [(312 X 1,1 X 5) + (290 X 2,1 X 9) + (260 X 3,2 X 8) + (235 X 2,9 X 9)] ; : 67 = 267,6 kg srnole. U ovom slučaju prosječni godišnji prinos smole po 1 ha cijele gospodarske jedinice nešto je manji nego u prvom slučaju. Uz navedene uvjete, kako se vidi, najpovoljnije razdoblje smolarenja bilo bi od 41—72-e godine starosti sastojine. — Ophodnja najvećeg prinosa smole (najveće vrijednosti) bila bi 72 godine Bez podataka o tečajnom godišnjem prinosu smole pojedinih vrsta bora za srednje stablo svakog pojedinog dobnog razreda na odgovarajućem bonitetu i normalnog broja stabala, koji se u svakom dobnom razredu može smolariti, ne može se ustanoviti, koja je najpovoljnija ophodnja za smolarenje. Na sličan način se ima ustanoviti sječna zrelost borovih stabala uprebornim šumama, s tim, da je za preborne šume potrebno ustanoviti tečajni prinos smole po srednjem stablu za svaki debljinski stepen (razred) i svaki stojbinski bonitet, te uravnoteženi broj stabala po 1 ha, odnosno normalan broj stabala, koji se po 1 ha može smolariti uz određeni intenzitet smolarenja (»na mrtvo« — »na živo«). Godišnji prinos smole uz određeni način smolarenja, odnosno rentabilnost smolarenja, a isto tako i zrelost stabala za smolarenje ovisni su ne samo od njihove debljine (starosti), stojbinskog boniteta i vrste bora, nego i od gustoće sklopa glavne i sporedne sastojine. Guste borove sastojine ili sastojine sa gustom podstojnom makijom imaju nesrazmjerno manji godišnji prinos smole. U gustim sastojinama na hladnim stranama (sjeverne i istočne) i uvalama stabla dozrijevaju za smolarenje kasnije nego u rijetkim sastojinama na toplijim, suncu okrenutim stranama. 5) Taksaciona granica ovisna je od zrelosti stabala za smolarenje (sječu) i duljine uređajnog razdoblja. Uređajnim razdobljem mora se obuhvatiti vrijeme od najmanje jednog turnusa smolarenja (8 godina), a s obzirom na postojeće uvjete povoljnije je, ako se obuhvati dva turnusa smolarenja (16 godina). Taksaciona granica treba da je niža od promjera, kod kojega stabla uz konkretne uvjete postaju zrela za smolarenje »na mrtvo«, i to najmanje za iznos, koji odgovara periodičnom debljinskom prirastu odgovarajućeg deb- Ijinskog stepena kroz uređaj no razdoblje. |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Ako su na pr stabla alepskog bora na srednjem stojbinskom bonitetu zrela za smolarenje »na mrtvo« sa 15 cm prsnog promjera (35 godina starosti), a jedan turnus smolarenja traje (7 + 1) godina, i ako uređajno razdoblje iznosi 16 godina, tada je periodični debljinski prirast navedenog debljinskog stepena kroz proteklih 16 godina približno iznosio (15 : 35 X 16) t j . oko 7 cm ili vjerojatno nešto više, a taksaciona granica bi bila oko 7—8 cm. — Ustvari, taksaciona granica´ mora biti utvrđena ispitivanjem tečajnog debljinskog prirasta polazeći od prečn´ka sječne zrelosti, odnosno prečnika zrelosti smolarenja. Na ovaj način bi sa uređajnim elaboratom bila obuhvaćena sva ona stabla, koja za vrijeme uređajnog razdoblja treba da dođu na red za smolarenje ili kao proredni materijal »na mrtvo« ili kao materijal glavnog prihoda »na živo«, odnosno »na živo-na mrtvo«, kao i sva ona stabla, koja odmah treba obuhvatiti sa smolarenjem, jer su dozrela za smolarenje, a dolaze na red za sječu unutar smolarskog razdoblja. Na slabijim stojbinskim bonitetima taksaciona granica bit će niža nego na boljim bonitetima, kod iste vrste borova. Na izvjesnim slabim bonitetima, gdje su osim toga borova stabla zrela za smolarenje dosta razbacana, moglo bi se dogoditi, da se radi slabe rentabilnosti smolarenja »na živo«, u ovom slučaju može vršiti samo smolarenje »na mrtvo«, uz provođenje oplodne sječe. U takvim slučajevima, taksaciona granica pomakla bi se znatno na više. Ovo bi se naročito moglo dogoditi kod dalmatinskog crnog bora, čiji je prinos smole po jednom stablu srazmjerno malen, a stabla se nalaze na najvišim vrhovima i udaljena su od naselja. U novije vrijeme se i kod nas ističe, da niži debljinski razredi Kao i stabla ispod taksacione granice pretstavljaju možda biološki najvažniji dio sastojine {šume), bez kojega se potrajnost odnosno preborni karakter šuma ne bi mogao održati (Safar). — Stoga, i za stabla ispod taksacione granice treba po mogućnosti ustanoviti što više potrebnih podataka, uz primjenu jednostavnijih metoda. 6) Sastojinski odnosi kod jednodobnih borovih sastojina, odnosno strukturni odnosi unutar postojećeg drvnog fonda kod borovih šuma prebornog tipa u usporedbi sa potrebnom normalnom (uravnoteženom) drvnom zalihom imaju veliki utjecaj na ostvarenje trajno izjednačenih godišnjih prinosa smole. Kod jednodobnih borovih sastojina važno je ustanoviti slijedeće sastoji nske odnose za svaku pojedinu sastojinu: — izvršiti raspored sviju sastojina po dobnim razredima, s tim, da raspon dobnih razreda bude usklađen sa turnusom smolarenja; ustanoviti broj borovih stabala u onim dobnim razredima, koji dolaze u obzir za smolarenje unutar uređajnog razdoblja (iznad taksacione granice); ustanoviti prosječnu visinu svih tih sastojina; njihovu drvnu masu i stanje podstojnog dijela tih sastojina (makije). Za jednodobne borove sastojine ispod taksacione granice treba ustanoviti njihovu površinu, srednju starost, drvnu masu (po tablicama) i obrast. U prebornim borovim sastojinama, treba ustanoviti slijedeće elemente njihove strukture: — broj borovih stabala i njihov raspored po debljinoskim razredima; prosječnu visinu svakog debljinskog razreda; drvnu masu svakog debljinskog razreda; stanje podstojnog dijela svake sastojine (makije); mortalitet 211 |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 46 <-- 46 --> PDF |
borovih stabala, u kojemu treba uzeti u obzir i opseg bespravnih sječa; za stabla ispod taksacione granice treba ustanoviti odnos njihovog stvarnog stanja prema predvidivom normalnom stanju, te u vezi s time istaknuti očekivano uraštanje stabala u sastojinu unutar prvog uređajnog razdoblja (pojedine ophodnjice). Izjednačenost godišnjih prinosa smole po mogućnosti trebalo bi da se ostvari na području eijele Dalmacije, tako, da to područje u pogledu smolarenja bude jedna cjelina. Prema inventurnim podacima izgleda, da na cijelom području Dalmacije, ukupno gledavši, ne postoji velika razlika između stvarnog i normalnog stanja. Drvne zalike su općenito nešto niže nego bi morale biti, a tanji debljinski razredi su nešto više zastupljeni nego deblji. Ostvarenje normalnog stanja za područje cijele Dalmacije ukupno, moglo bi se vjerojatno ostvariti u dosta kratkom razdoblju, i po svoj prilici ne bi trebalo da traje dulje od uređajnog razdoblja (16 godina). Ostvarivanje pak normalnog stanja za svaku pojedinu šumariju posebno, sigurno bi većinom trajalo dulje. Dosada nije ustanovljeno, koja bi normalna (uravnotežena) drvna za liha u pojedinim stojbinskim bonitetima za alepski i dalm. crni bor trebala da bude kod jednodobnih sastojina, niti kod šuma prebornog tipa. U tom pogledu nisu vršena nikakva ispitivanja. Prema premjer bi nekoliko privatnih sastojina alepskog bora prebornog tipa na području otoka Hvara, smatram, da bi uravnotežena drvna zaliha na 1 ha srednjeg boniteta i malog mortaliteta, odnosno uravnoteženi broj stabala po debljinskim razredima trebao približno da bude: Debljinski razred Stanje nakon 10—15 16—20 21—25 26—30 31—35 36—40 Svega izvršene sječe centimetara broj stabala 165 70 37 23 15 10 320 m3 6,5 7,1 7,8 8,6 9,5 10,5 50 Ubrzano povećanje broja stabala u tanjim debljinskim razredima, kao karakteristično obilježje prebornih šuma, u skladu je sa Liocourto v i m zakonom. Drvna masa je malena, jer su stabla srazmjerno jako niska. Međutim, to je osobina alepskog bora. Ispod borova nalazi se zakržljala makija, koja zajedno sa borom tlo ne samo da štiti od erozije, nego ga i meliorira. Drvna masa ove makije je dosta malena i kreće se obično oko 5—10 m3 po 1 ha. Potrebno je za svaki stojbinski bonitet, za sve borove sastojine, koje imaju isti cilj gospodarenja i približno isti postotak mortaliteta posebno ustanoviti uravnoteženu drvnu zalihu i uravnoteženi broj stabala. Treba istražiti najpovoljniju strukturu šume u svrhu ostvarenja gospodarskog cilja. Pritom treba držati na umu, da je broj stabala najvariabilniji elemenat strukture, i da broj stabala uvijek treba posmatrati sa ostalim činiocima strukture (10), a da se sa uređenjem ovih šuma broj stabala treba što više da ustali. Osim toga treba uzeti u obzir, da se bor, kao svjetlozahtjevajuća vrsta, ne može sam prirodno pomlađivati, ako nema dovoljno svjetla. To je jedan od glavnih razloga, da na 1 ha ne može biti veća bo |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 47 <-- 47 --> PDF |
rova drvna masa i veći broj borovih stabala kod prebornog načina gospodarenja. U stvarnim prebornim šumama broj stabala od debljih prema tanjim debljinskim razredima redovno ne će rasti pravilno i dovoljno ubrzano, nego će se u pojedinim debljinskim razredima pojavljivati visci ili manjci. Za sastav dugoročne osnove smolarenja jedan od najvažnijih podataka jest broj i dimenzije (starost) borovih stabala, a ne njihova ukupna drvna masa, jer za ocjenu mogućeg prinosa smole prvenstveno služi broj stabala i njihove dimenzije (starost) U svrhu uspostavljanja godišnje potrajnosti i postignuća maksimalne proizvodnje smole u jednodobnim i prebornim borovim šumama, potrebno je učiniti slijedeće: — odmah, uz potrebna ograničenja, uvesti u smolarenje sva stabla, koja su za smolarenje već dozrela, a koja unutar prvog razdoblja smolarenja dolaze na red za sječu; — iza toga., svakogodišnje ili u turnusima, uz potrebna ograničenja uvoditi u smolarenje ona stabla, koja naknadno dozriju za smolarenje, a koja će u nastupajućem razdoblju smolarenja doći na red za sječu. Uvođenje stabala u smolarenje ovisno je o načinu gospodarenja. U svrhu što lakšeg i sigurnijeg utvrđivanja stabala, koja u određeno vrijeme u prebornim šumama dolaze na red za smolarenje, najpovoljnije je, da je širina debljinskih razreda takova, da za trajanja jedne ophodnjice (8 godina) sva stabla svakog debljinskog razreda pređu u slijeeći viši. — M i 1 e t i ć ovaj način rasporeda debljinskih razreda naziva »Feketeovi debljinski razredi jednakog vremena prelaza« (10). Ispravnije bi bilo, da ih se označi »debljinski razredi jednakog vremena zadržavanja« (11), jer je vrijeme prelaza kraće od vremena zadržavanja svakog pojedinog razreda, koje u ovom slučaju dolazi u obzir. Širina ovakvih debljinskih razreda nije jednaka u jednoj istoj sastojini, niti je jednaka na različitim stojbinskim bonitetima. U jednoj te istoj sastojini širina ovih debljinskih razreda smanjuje se od debljih stabala (sa maksimalnim prirastom u debljinu) prema tanjima. Na boljim bonitetima njihova širina je veća, nego na slabijim. O načinu ustanovljivanja širine debljinskih razreda govorit će se u slijedećem poglavlju. Ako su na pr. uređajnim elaboratom obuhvaćena sva stabla, koja za vrijeme od 2 turnusa smolarenja (2 ophodnjice) treba da dođu na red za smolarenje, tada bi u jednoj približno normalnoj prebornoj sastojini, uz primjenu ovakvog rasporeda debljinskih razreda, trebalo da bude najmanje sedam debljinskih razreda. Prva dva koja su dozrela za smolarenje »na mrtvo«, ali će se stvarno odmah smolariti »pa mrtvo« samo proredni materijal, koji se ima posjeći nakon isteka jedne ophodnjice. Četvrti debljinski razred obuhvaćat će stabla, koja su sada dozrela za smolarenje »na živo«. Međutim, jedan dio stabala ovog debljinskog razreda bit će posječen nakon isteka jedne ophodnjice (8 godina), drugi dio stabala bit će posječen nakon isteka dvije ophodnjice, treći nakon isteka tri ophodnjice, a samo mali broj stabala doći će u sedmi debljinski razred, t. j . samo će se ta stabla stvarno moći smolariti »na živo« kroz puna četiri turnusa smolarenja. Sva ostala stabla ovog debljinskog razreda smolarit će se sa raznim intenzitetima, u prelazima od smolarenja »na živo« do smolarenja »na mrtvo«. Peti debljinski razred obuhvatiti će stabla, koja će se dijelom moći smolariti jednu ophodnjicu, a dijelom dvije odnosno tri ophodnjice. Prema tome sva ova stabla smolarit će se samo na prelazima od smolarenja »na živo« do smolarenja »na mrtvo«. |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Šesti debljinski razred obuhvaćat će stabla, koja će se dijelom moći smolariti samo jednu ophodnjicu, a dijelom dvije ophodnjice. a sedmi d°b1i aski razred 3-bchvać"* će stabla, koja će se u cijelosti smolariti samo jednu ophodnjicu, nakon čega bi se trebala posjeći. Prema tome stabla sedmog debljinskog razreda trebaju se smolariti samo »na mrtvo«. Stabla drugog odnosno prvog debljinskog razreda nakon dozrijevanja za smolarenje, t. j . nakon njihova prelaza u treći debljinski razred smolarit će se u principu na isti način, kao stabla, koja se sada nalaze u trećem debljinskom razredu, a nakon njihova prelaza u četvrti debljinski razred smolarit će se isto kao stabla sadašnjeg četvrtog razreda. U prebornim šumama, u kojima se sječa vrši svake godine (ophodnjica = 1 godina), teško bi se mogla provesti veća diferencijacija u intenzitetu smolarenja (»na mrtvo — na živo«) za stabla, koja su već dozrela za smolarenje, iako bi to trebalo učiniti obzirom na pridolaženje stabala za sječu, ali će se svakako u tim šumama morati svake godine uvoditi u smolarenje nova stabla, koja istom dozrijevaju za smolarenje. Bilo bi preporučljivo, premda se za to još nema iskustva, da se stabla iz najjačeg debljinskog razreda, ako su velike životne snage i velike smolovitosti, iako su dozrela za sječu i smolarena možda već puna četiri turnusa (ili manje), ostave na panju d dalje se smolare, a namjesto njih da se posijeku druga tanja, ali slabo smolovita stabla. Ovo bi se trebalo primijenit´ i na sva ostala smolcvi.ta stabla iz tanjih debljinskih razreda, koja bi po planu trebalo posjeći prije, nego dođu u najjači debljinski razred. Na taj način, postepeno bi se vršda selekcija smolovltih stabala. Kod jednodcbnih borovih sastojina temelj za uvođenje dozrelih stabala u smolarenje jest površina, starost i vrijeme sječe bilo međuprihoda ili glavnog sječivog prihoda. Ako je izvršeno usklađivanje dobnih razreda sa ophodnjlcom, i ako je raspon dobnih razreda 8 godina, a ophodnja je 72 godine, tada bi trebalo da ukupno bude 9 dobnih razreda. Za šest posljednjih dobnih razreda (225—72 god.) mora biti utvrđeni sječni red usklađen sa planom smolarenja. koje se mora provoditi prema napređ navedenim načelima. Smolarenje prorednog materijala »na mrtvo« počelo bi se nakon što stabla uz konkretne uvjete postanu zrela za smolarenje »na mrtvo«, a to bi bilo po svoj prilici u 25-oj (četvrti dobni razred) ili u 33-oj godini sedmi, osmi i deveti dobni razredi obuhvaćali bi stabla, koja su dozrela za smolarenje »na živo«. Stabla VI. dobnog razreda dolazila bi na red za sječu za 32 god´ne, te bi se prema tome mogla smolariti puna četiri turnusa (»na živo«); — stabla VII. dobnog razreda mogla bi se smolariti 3 turnusa; — stabla VIII. dobnog razreda smolarila bi se 2 turnusa, a postojeća stabla IX. dobnog razreda samo jedan turnus (»na mrtvo«). Sva sada već dozrela stabla za smolarenje trebalo bi odmah, uz potrebna ograničenja, uvesti u smolarenje, i smolariti ih sa odgovarajućim intenzitetom tako, da do njihove sječe budu potpuno ismolarena. Sa smolarenjem stabala iz najnižih dobnih razreda trebalo bi početi nakon njihova prelaza u onaj dobni razred, čija su stabla uz konkretne uvjete zrela za smolarenje »na mrtvo« i(proredni materijal), odnosno »na živo« (glavni prihod). Poznat je način uređenja jednodobnih borov´h sastojina u Francuskoj, te ga je moguće primijeniti i kod nas uz izvjesno pr.lagođenje na naše specifične prilike. Uređenje ovih šuma ustvari je dosta jednostavno spram uređenja prebornih šuma. » Kod jednodobnih sastojina na dobrim stojbinskim bonitetima oko 15—20*Vo stabala iz glavne sastojine, t. j . oko 40—50 stabala po 1 ha moralo bi ostati neismolareno sve do naplodnog sijeka, a tada bi se kroz 8 godina ;pomladno razdoblje) ismolarilo ta stabla »na živo — na mrtvo«. Iskustvo pokazuje, da je ovoliki broj stabala alepskog bora po 1 ha dovoljan, da naplodi površinu. Međutim, ako kroz pomladno razdoblje naplođivanje ove površine ne bi uspjelo, tada se sječa ovih sjemenjaka ne bi smjela izvršiti sve do konačnog i potpunog naplođenja cijele površine. Uz primjenu ovakvog rasporeda debljinskih (dobnih) razreda, uvođenje dozrelih stabala u smolarenje postaje srazmjerno dosta jednostavno. Ako se zbiljni raspored debljinskih (dobnih) razreda jako razlikuje od uravnoteženog ((normalnog) stanja, tada bi trebalo širinu debljinskih razreda (sječni red) tako podesiti, da se nakon isteka nekog određenog vremena, na pr. nakon isteka prvog smolarskog razdoblja po mogućnosti, što više ostvari uravnoteženi raspored debljinskih dobnih) razreda. |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Za svaki debljinski razred u svakoj prebcrnoj borovoj sastojini odnosno u svakoj jednodobnoj sastojini, treba ustanoviti srednju visinu borova (visinsku krivulju), s tim, da je u prebornim šumama visina funkcija debljine, a u jednodobnim sastojinama funkcija starosti, na odgovarajućem stojbinskom bonitetu. Podstojni dio sastojine (makija) znatno smanjuje prinos smole po 1 stablu odnosno po 1 ha, ali vrši zaštitu tla od erozije. Osim toga, podstojna makija, naročito ako je gusta, znatno otežava, a često upravo i onemogućava prirodno pomlađivanje bora. Mortalitet stabala u prebornim šumama dosta je ovisan od stojbinskih uslova, a utječe na broj stabala uravnoteženog stanja šume. Kod ustanovljivanja mortaliteta stabala, treba uzeti u obzir i bespravnu sječu (krađu i sječu bez odobrenja nadležnih vlasti). Ako je mortalitet dosta velik, broj stabala nedozrelih debljinskih razreda mora biti povećan proporcionalno postotku mortaliteta. Mortalitet stabala trebalo bi ustanovljavati u postotku, i to za jednu ophodnjicu (p. 1). Za izlučivanje sastojina, te za ustanovljivanje sastojinskih odnosno strukturnih odnosa, znatno se mogu koristiti aerofotosnimci. 7. Ustanovljenje godišnjeg odnosno periodičnog etata (glavnog prihoda) za vrijeme prvog smolarskog razdoblja, te njegov svakogodišnji površinski raspored ili sastav prema broju i sadašnjoj debljini stabala, a s tim u vezi usklađivanje smolarenja stabala sa njihovom sječom ima veliko značenje za ostvarenje potraj nosti smolarenja i izjednačenosti godišnjih prinosa smole. Glavni zadatak uređenja borovih šuma jest, da se uspostavi ravnoteža u proizvodnji i iskorišćavanju t. j. , da se uskladi etat sa prirastom i sa potrebom za uspostavljanjem uravnoteženog (normalnog) stanja šume unutar jednog određenog područja, u nekom predviđenom vremenskom razdoblju, kao i da se uskladi smolarenje stabala sa njihovom sječom. Prirast se ima ustanoviti bušenjem potrebnog broja stabala odgovarajućih dimenzija Presslerovim svrdlom (5). U skladu sa rasporedom dobnih (debljinskih) razreda, najpovoljnije će, možda, biti, da se na izvrcima mjeri duljina posljednjih 8 godova. Na taj način se najlakše može ustanoviti tečajni periodični prirast, a kod prebornih šuma i širina debljinskih razreda po Feketeu. Na sistem bušenja kod prebornih šuma utječu slijedeće okolnosti: a) da prirast prsnog promjera, a prema tome i širina debljinskih razreda po Feketeu postepeno raste od tanjih prema jačim dimenzijama, sve dok tečajni prirast prsnog promjera ne postigne svoj maksimum, a potom pada; b) da je širina svakog pojedinog debljinskog razreda ovisna o tečajnom prirastu prsnog promjera pripadajućih im stabala kroz jednu ophodnjicu; c) da kod primjene debljinskih razreda po Feketeu, širina debljinskih razreda treba da bude takova, da za vrijeme od 1 turnusa smolarenja (ophodnjice od 8 godina), stabla sa donje granice svakog debljinskog razreda ojačaju i dođu do gornje granice debljinskog razreda. S obzirom na prednje, a uz pretpostavku, da stabla uz određene uvjete postanu zrela za smolarenje »na mrtvo« sa prisnim promjerom P.i (sa korom), a širina debljin 215 |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 50 <-- 50 --> PDF |
skih razreda po Feketeu da iznosi a i, as, as, a4 . . . . i a7 cm, pri čemu je ai < as < as . . . . ae > a7, tada I. debljinskom razredu pripadaju stabla prsnog promjera od [Ps — (ai + aa)] cm do (P3 — aa) cm, — II-om debljinskom razredu pripadaju stabla prsnog promjera (Ps — aa) cm do Ps cm, III- debljinskom razredu pripadaju stabla promjera Ps do (Ps +.as) cm, IV-om debljinskom razredu stabla promjera (Ps + a.J djo [Ps + (a3 + a4)] cm, itd. Radi ustanovljenja širine debljinskih razreda, kao i radi ustanovljenja prirasta, trebalo bi u ovom slučaju bušenje stabala vršiti po slijedećem sistemu: — za ustanovljenje graničnih prsnih promjera i prirasta I. debljinskog razreda ai aa treba bušiti stabla prsnog promjera od [Ps — (— + aa)] do (Ps ) cm, ili drugim 2 2 riječima, treba bušiti stabla, čiji je prsni promjer sa korom tanji od Ps za 4—12 godišnji periodični prirast; — za ustanovljenje donjeg graničnog prsnog promjera i prirasta II. debljinskog aa as razreda treba bušiti stabla prsnog promjera Ps ) do bušiti stabla, čiji je prsni promjer tanji od Ps najviše za 4-godišnji periodični prirast ili je pak deblji od Ps najviše za 4-godišnji periodični prirast; — za ustanovljenje gornjeg graničnog prsnog promjera i prirasta III. debljinskog as 34 razreda treba bušiti stabla prsnog promjera (Ps + —) cm do (Ps 4- as + —) cm, t. j . 2 2 treba bušiti stabla, čiji je prsni promjer sa korom deblji od Ps za 4—12 godišnji periodični prirast; — radi ustanovljenja graničnih prsnih promjera i periodičnog prirasta IV. de34 bljinskog razreda treba bušiti stabla prsnog promjera Ps + as + —) do (Ps + as + a4 + 2 a.i + —) cm, itd. 2 Ovaj sistem bušenja stabala u prebornim šumama dolazi u obzir kod borovih sastojina, koje ne služe uglavnom za redovno podmirivanje potreba društva na drvetu. Ako se raspored debljinskih razreda po Feketeu vrši prema zrelosti stabala za sječu (sječnoj zrelosti), i ako prsni promjer stabala koja su upravo postigla sječnu zrelost, iznosi Ps, tada uz već navedenu širinu debljinskih razreda, VH-om debljinskom razredu pripadaju stabla prsnog promjera od (Ps — a7) do Ps cm; Vl-om debljinskom razredu pripadaju stabla promjera [Ps — (ae + a7)] do (Ps — a7) cm; V-om debljinskom razredu stabla promjera [Ps — (as + aa + a7)] do [Ps — (ae + a7)] cm; itd. Bušenje stabala Presslercvim svrdlom u ovom slučaju trebalo bi vršiti ovako: — za ustanovljenje donjeg graničnog prsnog promjera i prirasta VH-og debljina7 a7 a7 skog razreda treba bušiti stabla prsnog promjera (Ps ) do (Ps + — X —) cm, t. j . 2 2 ae treba bušiti stabla, Čajii je prsni promjer tanji od Ps najviše za 4-godišnji periodični prirast ili deblji najviše za 4-godšnj prirast; — za ustanovljenje graničnih prsnih promjera i prirasta Vl-og debljinskog razae a7 reda treba bušiti stabla prsnog promjera [Ps — (a7 + —)] do (Ps ) cm, t, j . treba 2 2 bušiti stabla, čiji je prsni promjer tanji od Ps za 4—12 godišnji periodični prirast; — radi ustanovljenja graničnih prsnih promjera i prirasta V-og debljinskog a» a« razreda treba bušiti stabla prsnog promjera [Ps — (a7 + ae f —)] do [Ps — (a7 -I- —)] 2 2 216 |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 51 <-- 51 --> PDF |
cm, t. j . treba bušiti stabla, čiji je prsni promjer tanji od P« za 12—20 godišnji periodični prirast; — radi ustanovljenja graničnih promjena i prirasta IV-og debljinskog razreda ai as treba bušiti stabla prsnog promjera [Ps—{& + a» + as + —)] do [Ps — (a? + ae + —)] 2 2 cm, — itd. Ovaj sistem bušenja stabala Presslerovim svrdlom u prebornim šumama trebalo bi primijenjivati kod sastojina, koje služe uglavnom za pokriće potreba društva sa drvnim sortimentima. Bilo bi dobro, ako bi se moglo ustanoviti i uzeti u obzir eventualno smanjenje prirasta drvne mase, koje nastaje radi smolarenja stabala. Prema istraživanjima O u d i n-a, smanjenje prirasta kod smolarenja stabala sa 1—2 bjeljenice iznosi 10—15%. Međutim, neki autori tvrde, da smolarenje ne samo da ne slabi prirast smolarenih stabala, nego čak i povećava, jer da traumatsko povređivanje kambija povećava životnu energiju stabala (16). Međutim, ako uslijed smolarenja stabala dolazi do smanjenja prirasta drvne mase, to nema naročito značenje za potrajnost smolarenja, jer osnovica potrajnosti smolarenja jest broj stabala po 1 ha, koja su dozrela i onih, koja će svake ophodnjice dozreti za smolarenje, a ne njihova drvna masa prilikom sječe. Većina postojećih borovih šuma u Dalmaciji nalazi se u neuravnoteženom stanju, bilo po drvnoj zalihi ili po rasporedu debljinskih (dobnih) razreda. Vrijeme potrebno za postignuće uravnoteženog (normalnog) stanja dosta ovisi o cilju gospodarenja. N Kod borovih sastojina (jednodobnih i prebornih), koje ne služe uglavnom za redovno podmirivanje potreba društva na drvetu, a postojeća drvna zaliha svake pojedine sastojine je manja od normalne zalihe, (što je dosta čest slučaj), vrijeme potrebno za ostvarenje normaliteta treba da bude po mogućnosti što kraće. U tom slučaju, žrtve, koje se čine radi vršenja štednje u svrhu povećanja postojećih drvnih zaliha, nadoknađuju se sa povećanim prinosima smole. Prosječno se može uzeti, da po svakom kubiku drvne mase od stabala većeg promjera od 30 cm, koja se radi gornjih razloga na vrijeme ne posijeku, svake godine se povećava prinos smole za cea 3 kg, a po svakom kubiku drvne mase od stabala tanjih od 30 cm, za cea 1,8 kg smole. Kod borovih sastojina (jednodobnih i prebornih), koje ne služe uglavnom za podmirenje potreba društva sa drvetom, a postojeća drvna zaliha svake pojedine sastojine je veća od normalne (uravnotežene) zalihe, potrebno je po mogućnosti što prije ostvariti normalitet, jer povećana drvna zaliha, ili bolje rečeno povećani broj stabala po 1 ha, smanjuje prinos smole po jedinici površine, a osim toga onemogućuje prirodno pomlađivanje bora. Kod borovih sastojina, koje služe uglavnom za podmirivanje potreba društva sa drvetom, ostvarenje normaliteta za svaku pojedinu sastojinu morat će se izvršiti u nekom srazmjerno duljem razdoblju, da bi na taj način vršenje štednje, odnosno povećano trošenje postojećih zaliha bilo raspoređeno na veći broj godina. Prema inventurnim podacima, na području cijele Dalmacije nešto pretežu mlađe sastojine bora nad starijim. Ovi podaci, doduše, nisu po |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 52 <-- 52 --> PDF |
uzdani, jer su i preborne šume uvrštene u jednodobne sastojine, ali su dosta vjerojatni. U tom slučaju, da bi se postigao normalitet, trebalo bi vršiti sječe i nedozrelih borovih sastojina, što međutim, pretstavlja dvostruki gubitak za narodnu privredu, i to: na prirastu drvne mase i na prinosu smole. Pošto je, prema podacima, površinska razlika između mlađih (do 36 godina) i starijih sastojina (preko 36 godina) dosta malena, sječu nedozrelih jednodobnih borovih sastojina trebalo bi vršiti samo u slučaju, ako je njihovo opće stanje slabo (sastojine slabog obrasta, zaražene od nametnika itd.). Tačan poredak dobnih (debljinskih) razreda na području cijele Dalmacije, za privatne i državne šume, treba istom ustanoviti, a šume prebornog tipa pritom se mora izdvojiti. Ustanovljenje etata (glavnog sječivog prihoda) za jednodobne sastojine za svaku pojedinu godinu (period) srazmjerno je dosta jednostavno, a njegovo obilježavanje na terenu lagano i točno, jer je površina glavni regulator etata. Glavni sječivi prihodi svake pojedine godine prostorno su razgraničeni i međusobno razdijeljeni. Kod izbora stabala za sječu prilikom proreda ili oplodnih sječa treba voditi računa o smolovitosti stabala (sjemenjaka), t. j . potrebno je držati se principa, koji je već napred izložen, u svrhu što boljeg ostvarenja postavljenog cilja gospodarenja sa borovim sastojinama. Kod prebornih šuma iskorišćavanje se ne vrši u prostornom redu, kao kod jednodobnih sastojina. Na istoj površini uporedo rastu stabla, koja sačinjavaju etate iz više vremenskih perioda, i veoma ih je teško međusobno razlučiti i posebno obilježiti. Međutim, razlučivanje stabala prema pripadnosti po etatima potrebno je izvršiti radi uvođenja planskog smolarenja, a naročito radi primjene odgovarajućeg intenziteta smolarenja. To je jedan od najvažnijih i najtežih zadataka. Utvrđivanje pripadnosti stabala u prebornim šumama po etatima ovisno je o tome, da li se šuma nalazi u približno uravnoteženom stanju ili ne, o mogućnosti iskorišćenja drvne mase, te o duljini razdoblja u kome se želi ostvariti uravnoteženo stanje. Za svaki stojbinski bonitet približno sličnog mortaliteta stabala, a razlučeno prema cilju gospodarenja, mora se ustanoviti uravnoteženo stanje (broj stabala po debljinskim razredima), te se za svaku zbiljnu sastojinu prema njenom sadašnjem stanju mora utvrditi, u kojem se vremenskom razdoblju ima ostvariti uravnoteženost, ako ona ne postoji. Ako stvarni broj stabala u nekoj prebornoj šum1! u III. do VII. đebljinskog razreda iznosi S. III. do S. VIS., te se jako ne razlikuje od normalnog broja stabala u istim debljinskim razredima (N. III do N. VII), odnosno ako je N. VII < S. VI, N. VI. < S. V, JNT. V < S. IV i N. IV < S. III, tada se uspostavljanje uravnoteženog stanja većinom može ostvariti nakon jedne ophođnjice. Ako to nije slučaj, tada će uspostavljanje uravnoteženog stanja trajati dulje, i to srazmjerno diferenciji gornjih veličina. U prvom slučaju, t. j . ako se u nekoj zsbiljnoj šumi broj stabala u svakom pojedinom debljinskom razredu, koji su raspoređeni po Feketeu (debljinski razredi jednakog vremena zadržavanja), jako ne razlikuju od normalnog stanja, a uspostavljanje uravnoteženost; se ima izvršiti u roku od jedne ophođnjice, te ako mortalitet stabala u toku jedne ophođnjice iznosi pC*/o, tada etat prve ophođnjice sačinjava slijedeći broj stabala iz svakog pojedenog đebljinskog razreda, čija su stabla dozrela za smolarenje: |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 53 <-- 53 --> PDF |
iz VII. deblj. razreda S. VII iz VI. « « S. VI —N. VII X 1. opi iz V. « « S. V — >(N. VI — N. VII) X 1. opi — N. VII X 1. op2 iz IV. « « S. IV —(N. V —N. VI) X l.opi — (N. VI — N. VII) X X l.op2 — N. VII X l.ops iz III. « « S. III — (N. IV — N. V) X 1. opi — (N. V — N. VI) X X 1. opi — (N. VI — N. VII X 1. ops — N. VII X 1. op4 Stabla III. debljinskog razreda jesu proredni materijal, i imaju se smolariti »na mrtvo«. Međutim, isto tako imaju se smolariti »na mrtvo« i sva gornja stabla iz IV—´VII. debljinskog razreda, jer nakon isteka prve ophođnjice dolaze na red za sječu. Pošto je nakon isteka prve ophođnjice uspostavljeno normalno stanje, etat druge ophođnjice sačinjavaju slijedeća stabla iz dozrel h debljinskih razreda za smolarenje »na živo«: — iz VII. deblj. razreda: — iz VI. « « : N. VII X 1. opi — iz V. « « : (N. VI —N. VII) X 1. opi — iz IV. « « : (N.V — N. VI) X l.opi Stabla, koja sačinjavaju etat druge ophođnjice, smolarit će se samo dvije ophođnjice (turnusa), t. j . »na mrtvo — na živo«. Etat treće ophođnjice sač;njavaju slijedeća stabla, dozrela za smolarenje »na živo«: — iz VII. deblj. razreda: — iz VI. « « — iz V. « « N. VII X 1. op2 — iz IV. « « (N. VI — N. VII) X 1. op2 Ova stabla smolarit će se tri ophođnjice (turnusa), t. j . »na živo — na mrtvo«. Etat četvrte ophođnjice iz debljinskih razreda dozrelih za smolarenje »na živo«, sada sačinjavaju slijedeća stabla: — iz VII. deblj. razreda: — iz VI. « « — iz V. ´« « — iz IV. « « : N. VII X 1. oipa Ova stabla smolarit će se pune četiri ophođnjice, t. j . »na živo«. Postotak pi predstavlja postotak mortaliteta stabala u toku jedne ophođnjice, pz u toku dvije ophođnjice #» = 2. pi), p.i u toku tri ophođnjice (ps = 3. pi), a P4 u toku četiri ophođnjice (fN = 4. pi). Radi boljeg razjašnjenja donosi se jedan primjer sa proizvoljnim podac´ma: Broj stabala na 1 ha N. III ´ N. IV N. V N. VI N. VII Svega U normalnoj šumi 30 21 15 11 8 85 S. III S. IV S. V S. VI S. VII Svega U zbiljnoj šumi 25 17 13 9 4 68 Postotak mortaliteta u toku jedne godine iznosi na pr. 0,5Vo, t. j . u toku jedne ophođnjice 4,0/» (pi). U ovom slučaju etat prve ophođnjice sačinjava slijedeći broj stabala iz III—VII. debljinskog razreda po ha: |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 54 <-- 54 --> PDF |
iz VII. deblj. razreda: 4 stabla — iz VI. 9 —8 X 1,04 = 0,68 stabala — iz V. 13 —(11—8) X 1,04 —8 X 1,08 = 1,22 stabla — iz IV. 17 —(15—11) X 1,04—01—8) X 1,08 — 8 X 1,12 = = 0,64 stabla — iz III. : 25 —(25—15) X 1,04 — (15—11) X 1,08 —(11—8) X X 1,12 — 8 X 1,16 = 1,8 stabala Ukupno, dakle, etat prve ophodnjice sačinjava u ovom slučaju 8,34 stabala po 1 ha ili oko 12°/o od svih postojećih stabala u III—VII. debljinskom razredu. Etat druge ophodnjice sačinjava slijedeći broj stabala iz IV—VII. debljinskog razreda po 1 ha: —. iz VII. deblj. razreda — iz VI. « « 8 X 1,04 = 8,32 stabla — iz V. « « (11—8) X 1,04 = 3,12 stabala — iz IV. « « (15—11) X 1,04 = 4,16 stabala, j . svega 15,60 stabala ili oko 36°/o od svih stabala u IV—VII. debljinskom razredu. Etat treće ophodnjice: — iz VII. deblj. razreda — iz VI. « « — iz V. « « 8 X 1,08 = 8,64 stabla — iz IV. « « (11—8) X 1,08 = 3,24 stabla, t. j . svega 11,88 stabala ili oko 28°/o od. svih stabala u IV—VII. debljinskom razredu. Etat četvrte ophodnjice po 1 ha: — iz VII. deblj. razreda: — iz VI. « « — iz V. « -« — iz IV. « « : 8 X 1,12 = 8,96 stabala, t. j . svega 21°/o od svih stabala u IV—VII. debljinskom razredu. U ovom bi slučaju od sadašnjeg zbiljnog broja stabala u III. debljinskom razredu na proredni materijal otpalo 1,8 stabala ili oko T°/o svih stabala. Od zbiljnog broja stabala IV. debljinskog razreda etat I. ophodnjice sačinjava oko 4"/o stabala, etat II. ophodnjice oko 24´°/o stabala, etat III. ophodnjice oko 19°/o, a etat IV. ophodnjice oko SS^/o svih stabala iz IV. debljinskog razreda. Na isti način treba iskazati učešće stabala iz V. i VI. debljinskog razreda u pojedinim etatima, dočim stabla VII. debljinskog razreda 100°/o pripadaju etatu I. ophodnjice, ukoliko se iz posebnih razloga ne će ostaviti i dalje neposječena. Prema ovim podacima trebalo bi u dotičnoj zbiljnoj sastojini vršiti obilježavanje stabala za smolarenje i obilježavanje njihove pripadnosti pojednom etatu, a prema tome i njihovog intenziteta smolarenja. Pri tom će trebati uzeti u obzir i eventualno smanjenje gornjih podataka na lošijim stojbinskim bonitetma, o čemu će bti govora u narednom poglavlju. Kako se vidi, stabla VII. debljinskog razreda sastavni su dio samo prvog periodičnog etata, stabla VI. deblj. razreda pripadaju prvom i drugom periodičnom etatu, stabla V. deblj. razreda pripadaju etatu prve, druge i treće periode, a stabla IV. deblj. razreda sastavni su dio od sva četiri periodična etata. Kod izbora stabala u III.—VI. debljinskom razredu, koja treba da pripadnu drugom, odnosno trećem ili četvrtom periodičnom etatu, treba voditi računa o prinosnoj sposobnosti stabala na smoli, u svrhu što boljeg postizavanja općeg cilja gospodarenja, kako je to izneseno u poglavlju o »načinu gospodarenja«,. Stabla iz prva četiri deblj inska razreda označavamo kao glavni prihod, a stabla iz ostalih tanjih razreda kao međuprihod (proredni materijal). Ovakvo razvrstavanje |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 55 <-- 55 --> PDF |
činimo najviše radi toga, jer se prva četiri najdeblja razreda skoro u cijelosti smolare, te daju glavni prihod u smolarenju, kao i u drvetu. Ako je S.VI od razlike ovih veličina, nego i od cilja gospodarenja sa šumom. Kod uspostavljanja uravnoteženog stanja u roku od dvije ophodnjice, račun broja stabala, koja iz VII—IV. defolj. razreda pripadaju etatima (glavnom prihodu) od prve četiri ophodnjice, a iz III. deblj. razreda međuprihodu, vrši se na drugi način. U tom slučaju etat prve ophodnjice sačinjavat će slijedeći broj stabala iz svakog pojedinog debljinskog razreda, čija su stabla dozrela za smolarenje bilo »na živo« ili »na mrtvo« (VIII—III. debljinskog razreda): — iz VII. deblj. razreda : S. VII N. VI — S. VI — iz VI. « « : N . VI —N. VII X l.opi — iz V. « « N. V — (N. VI — N. VII) X 1. opi — N. VII X 1. op2 N. V—S. V — iz IV. « « : N. IV — (N. V — N. VI) X 1. opi — (N. VI — N. VII) X X 1. op. - N. VII X 1. op. - N.IV-&IV 2 — iz III. « « : N. in — (N. IV — N. V) X 1. opi — (N. V — N. VI) X X 1. op2 — (N. VI — N. VII) X 1, ops — N. Vn X 1. op4 N.IH —S. III Etat druge ophodnjice u tom slučaju će sačinjavati slijedeći broj stabala iz svakog pojedinog deblj. razreda, čija su stabla dozrela za smolarenje »na živo«: — iz VII. deblj. razreda: N.VI —S. VI — iz VI. « « : N. VII X 1. opi 2 — iz V. « « : (N. VI — N. VII) X 1. opi N. V — S. V 2 N. IV — S. IV — iz IV. « « : (N.V —N.VI) X 1. opi Etat treće i četvrte ophodnjice prema sudjelovanju broja stabala iz V. i IV. debljinskog razreda isti je kao i u slučaju uspostavljanja uravnoteženosti u roku od jedne ophodnjice. Kod uspostavljanja uravnoteženog stanja u roku od tri ophodnjice, račun broja stabala, koja iz pojedinih debljinskih razreda pripadaju odgovarajućim etatima, isti je kao kod uspostavljanja uravnoteženosti u roku od dvije ophodnjice, samo se u svakom debljinskom razredu namjesto polovice, odbija trećina razlike između normalnog i stvarnog broja stabala. U zbilji će biti čest slučaj, da je naročito u višim debljinskim razredima stvarni broj stabala dosta niži od normalnog broja, što će vjerojatno prouzročiti, da se uravnoteženost ne će moći postići u roku od jedne ophodnjice. Ustanovljenje pripadnosti borovih stabala pojedinom periodičnom etatu veoma je važno za uspostavljanje i održavanje uravnoteženog stanja u prebornim šumama, ali je još važnije za usklađivanje smolarenja stabala sa njihovom sječom, a time u vezi i za osiguranje potrajnosti šume, odnosno potrajnosti smolarenja. U tu svrhu potrebno je za svaki debljinski razred u svakoj sastojini ustanoviti, koji broj (postotak) stabala pripada pojedinom periodičnom etatu, da bi se na temelju toga broja (postotka) mogla > |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 56 <-- 56 --> PDF |
na terenu razlučiti i obilježiti prema njihovoj pripadnosti etatu, odnosno prema intenzitetu smolarenja. U III deblj. razredu potrebno je samo ustanoviti broj (postotak) stabala, koja se kao proredni materijal treba smolariti »na mrivo«. Uređajnim elaboratom potrebno je također predvidjeti mjere, koje treba poduzeti u slučaju, ako se stabla, nakon što budu potpuno ismolarena, ne isplati sjeći. To se lako može dogoditi na udaljenim i nepristupačnim predjelima. Ostavljanje ovakvih stabala u sastojini, ako je drvni fond u približno normalnom stanju, smetao bi daljnjoj obnovi sastojine, te bi to dovodilo u pitanje potrajnost smolarenja. Već se sada nazrijeva, da bi ovo u pojedinim slučajevima moglo pretstavljati ozbiljan problem. Može se preporučiti, da se u ovakvim slučajevima, naročito gdje je borova drvna masa malo vrijedna (uglavnom ogrev), a iznošenje i izvoz su vrlo skupi, vrši na pr. suha destilacija drveta u pokretnim pećima, kojom će se prilikom dobivati lako i teško katransko ulje, katran i retortni ugljen, ili moguće kakva druga podesna i rentabilna eksploatacija. Ako, međutim, nije moguće vršiti nikakvu eksploataciju, tada bi ovakva stabla trebalo okljaštriti, da ne smetaju obnovi i razvoju ostalih stabala. 8. Bonitet stojbine Pod bonitetom stojbine smatram zajedničko djelovanje klime, zemljišta, položaja i biocenoze, uz neki određeni način gospodarenja. Glavni indikator boniteta stojbine kod jednodobnih sastojina jest srednja sastojinska visina izražena kao funkcija starosti sastojine, a kod prebornih šuma srednja visina stabala nekoliko najjačih debljinskih razreda kao funkcija njihovog prečnika. Sve borove sastojine u Dalmaciji, koje se mogu smolariti, trebalo bi razvrstati na 3—5 bonitetnih razreda. U tu svrhu bilo bi potrebno, u smislu predloga Kosonogov a (7), za cijelu Dalmaciju, za sve vrste borova, izraditi jedinstvene bonitetno-visinske krivulje. Kod prebornih šuma kao pokazivač boniteta može da posluži i vrijeme prelaza (10), odnosno širina najjačih debljinskih razreda jednakog vremena zadržavanja. Ako bi kao jedini indikator boniteta bila širina najjačih debljinskih razreda jednakog vremena zadržavanja, tada bi za cijelu Dalmaciju treblo ustanoviti granične širine najjačih debljinskih razreda jednakog vremena zadržavanja za pojedine stajbinske bonitete. Smatram, da se pri tom, ustanovljenje tih graničnih širina najjačih debljinskih razreda ne bi smjelo vršiti na principu jednakih apsolutnih razlika u rasponima graničnih širina svakog pojedinog debljinskog razreda, nego na principu jednakih procentualnih razlika. Na pr., ako bi ši-rina VII. debljinskog razreda (po Feketeu) na najboljim stojbinama iznosila 7 cm, a na najslabijim stojbinama 3,6 cm, tada uz primjenu 5 bonitetnih razreda ovu razliku u rasponima (7 — 3,5 cm) ne bi se smjelo razdijeliti na pet jednakih dijelova (0,7 cm), nego bi povećanje širina debljinskih razreda trebalo biti proporcionalno od najnižeg prema najvišem za cea 15%, t. j . petom stojbinskom razredu pripale bi širine debljinskih razreda od 3,6 — 4,0 cm, četvrtom bonitetu širine debljinskih razreda od 4,1 — 4,6 cm, trećem od 4,7 — 5,3 cm, drugom od 5,4 — 6,1 cm, a prvom stojbinskom bonitetu bi pripale širine debljinskih razreda od 6,2 — 7,0 cm. Dakle, povećavanje širina debljinskih razreda od petog boniteta do prvog boniteta ne bi bilo stalno za 0,7 cm, nego bi raspon V. deblj. razreda iznosio 0,5 cm, a I. deblj. razreda 0,9 cm. |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Za svaki stojbinski bonitet treba ustanoviti uravnoteženu (normalnu) drvnu zalihu i uravnoteženi broj stabala, te visinu ophodnje (sječnu zrelost) i taksacionu granicu. Sastojine na vrlo lošem stojbinskom bonitetu ne bi se smjelo smolariti. Ovdje, uglavnom, dolaze u obzir sastojine na strmim južnim stranama, gdje, je tlo kamenito i plitko (nepovoljno ušlojeno). U sastojinama na ovakvim tlima i položajima, mortalitet stabala je dosta velik, naročito u godinama, kada iza toplog ranog proljeća jako zahladi (kasni mrazevi), što je dosta čest slučaj. Takvo srazmjerno dosta veliko sušenje stabala bilo je u 1956. godini, kojemu je vjerojatno dosta pomogla i velika suša u 1955. godini. Na navedenim položajima i tlima, naročito se je mnogo posušio stabala mlađih od 10 godina. Smatram, da se na ovakvim stojbinama, radi potrebnog opreza, ne bi smjelo smolariti, a eventualno bi se mogao smolariti »na mrtvo« samo izvjestan postotak stabala prije njihove sječe, ako je podmladak dobar i ima ga dovoljno. Trebalo bi ustanoviti, koji najvažniji faktori znatno utječu na mortalitet stabala, i u kakvom odnosu prema njemu stoji smolarenje na raznim stojbinama i u raznim uvjetima. Bez podataka-tvrditi, da je smolarenje jedan od načina uništavanja borovih šuma na kršu, nije razumno, ali isto tako nije razumno, da se smolarenje na kršu ne vrši sa potrebnim oprezom. Nesumnjivo je, da sve borove šume, koje se iz gospodarskih razloga sijeku, treba prije sječe smolariti. To smolarenje, međutim, svakako treba uskladiti sa svima zahtjevima potrajnosti šume i potrajnosti smolarenja. Na proučavanju tih zahtjeva i na njihovom osiguranju kod nas do sada nije ništa učinjeno. U sastojinama na slabijim bonitetima (3—5) ne bi se smjelo smolariti sva stabla, koja su zrela za smolarenje. Neki izvjesni postotak stabala trebalo bi izostaviti od smolarenja. Smatram, da se u prebornim šumama na slabijim stojbinama ne bi smjelo smolariti oko 10—15% stabala zrelih za smolarenje. U jednodobnim sastojinama na slabijim bonitetima, do naplodnog sjeka ne bi se smjelo smolariti oko 25% stabala (najmanje 60 stabala VI. dobnog razreda), koja bi se samo dijelom mogla smolariti iza naplodnog sijeka ne bi se smjelo smolariti oko 25% stabala (najnmanje 60 stai podmlatku. Ovo bi svakako morala biti sigurnosna zaštita sastojina na lošim bonitetima, gdje je njihovo pomlađivanje dosta slabo i nesigurno. Već je istaknuto, da je na slabijim tlima, koja se nalaze na višim položajima ,smanjena mogućnost za normalno preborno gospodarenje. Radi povećanih zahtjeva stabala na svjetlosti na slabijim tlima, koja se nalaze na višim položajima, tanja odnosno niža stabla (tanji debljinski razredi) srazmjerno su slabo zastupana. Ovo se očituje u strukturi ovih prebornih šuma. Na ovakvim tlima i položajima ne može se ostvariti idealna vertikalna izgradnja preborne šume. Održavanju prebornog oblika ovih šuma treba posvetiti veliku pažnju. Osnovni je zadatak da se prilikom sječe stabala stvaraju što povoljniji uvjeti za pomlađivanje ovih šuma, te za održavanje i razvoj mladika. Za vrste drveća sa velikim zahtjevima na svjetlosti, kao što je bor, u ovim slučajevima treba primjenjivati sječe na okruge (9). Veličina pojedinih okruga mora biti ovisna o visini borovih stabala. Najpovoljnije je, ako bi promjer okruga bio oko 2—3 visine najviših susjednih borovih stabala. Ako bi okruži bili veći, tada bi u njihovoj |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 58 <-- 58 --> PDF |
sredini trebalo ostavljati po 1—2 borova stabla-sjemenjaka. Ukupna površina svih okruga zajedno, u toku jedne ophodnjice (8 godina), trebala bi za alepski bor iznositi oko 10% cijele površine. Na taj način bit će stvarane grupe stabala približno jednake starosti. Sistematsko provođenje sječa na okruge predstavljalo bi neki prelaz od prebornih k oplodnim sječama, ali bi mladik na ovim okruzima, radi njihove srazmjerno malene površine bio manje izvrgnut štetnim utjecajima vjetrova, sunca itd., odnosno njihova zaštita bila bi bolja, nego kod oplodnih sječa, koje bolje odgovaraju vrstama drveća sa velikim zahtjevima na svjetlu. Smolarenje borovih šuma na slabijim bonitetima (slabijim tlima na višim položajima) trebat će prilagoditi sa ovim načinom sječe na okruge. Stabla na izvjesnom broju okruga pripadati će etatu određene ophodnjice. Na taj način raspodjela stabala po etatima postala bi nešto lakša, jer bi postala vezana za površinu, odnosno za veliki broj malih površina, koje su međusobno ispremješane. Možda bi se mogao primjeniti neki sistem raspodjele ovih površina, u približnom obliku šahovske ploče, uz određenu veličinu i broj ovih površinica. Veličina ovih površinica bila bi ovisna o visini stabala, a njihov broj o površini sastojine, i o prosječnoj starosti najjačeg debljinskog razreda. 9. Obnova sastojina (uraštanje stabala.u sastojiu) jest jedan od najvažnijih činilaca za osiguranje potrajnosti borovih sastojina i njihovog smolarenja. Obnova jednodobnih borovih sastojina vrši se putem oplodne sječe. Međutim, poseban je problem obnova borovih sastojina, u kojima se kao prizemni dio nalazi gusta (većinom zakržljala) makija, što je kod alepskog bora dosta čest slučaj. Sječa makije prilikom oplodne sječe bora nije dovoljna mjera, kojom bi bili stvoreni povoljni uvjeti za pomlađivanje bora, jer makija ima veliku izbojnu snagu iz panja, te borov podmladak većinom bude odmah ugušen. Na području šumarije Hvar vrše se pokusi obnove ovakvih borovih sastojina krčenjem makije i obradom tla na okruge veličine od 1 — 50 m2. Povoljne rezultate su dali okruži veličine 6—15 m2, čija udaljenost od susjednih borovih stabala iznosi do cea 2,5 visine tih stabala, i to kako u pogledu prirodnog naplođivanja borova, tako i u financijskom pogledu. Veličina ovih okruga ovisna je o visini makije, te o uvjetima krčenja i obrade tla, uz nastojanje, da utrošak radne snage bude što manji. Da se osigura potpuna obnova ovakvih borovih sastojina, potrebno je dijelom iskrčiti i obraditi oko 15% cjelokupne površine, t. j . na 1 ha treba da bude oko 150 ovakovih okruga prosječne veličine 10 m2. Krčenje i obradu tla treba vršiti prilikom vršenja naplodnog sijeka, a na rubovima makija (gariga) uz granicu borovih sastojina, po mogućnosti što prije, a nakon što rubna stabla počnu rađati sjemenom. Kod prebornih šuma glavni nosilac potrajnosti jest obnova i uraštanje stabala u sastojinu. Prema tome, održavanje potrajnosti prebornih šuma i potrajnosti njihovog smolarenja zahtijeva, da se siječe najviše onoliko stabala, koliko ih je uraslo u glavnu sastojinu, ako zbiljno stanje šume približno odgovara njenom uravnoteženom stanju, a u smolarenje da se redovno uvodi najviše onoliko stabala, koliko ih je preraslo iz II. u III. debljinski razred, nakon što su uvedena u smolarenje već dozrela stabla, |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 59 <-- 59 --> PDF |
s tim, da se intenzitet smolarenja mora uskladiti sa vremenom sječe svakog pojedinog stabla, ili grupe stabala (okruži). Ovo bi bilo u skladu i sa tvrdnjom K1 e p c a (3), da se »kao regulator izračunatog intenziteta preborne sječe može upotrebiti i priliv (uraštanje) stabala u sastojinu, jer je u uravnoteženoj prebornoj sastojini priliv stabala jednak broju stabala, koja se u sastojini sijeku«. Prema tome, prilikom uređivanja ovih šuma treba posvetiti odgovarajuću pažnju stablima ispod taksacione granice: njihovom stanju, uzgoju i razvitku. I u prebornim šumama alepskog bora često se događa, da prizemna zakržljala makija ometa pomlađivanje bora. U tom slučaju mora se krčenjem i obradom tla na okruge, kako je to već navedeno, pomagati prirodno pomlađivanje bora. Iza svake sječe (početkom ophodnjice) potrebno je iskrčiti i obraditi oko 200 do 250 m2 zemljišta po 1 ha, odnosno oko 2 — 2,5% od cijele površine, ako je ophodnjica 8 godina. Kod dulje ophodnjice ovaj postotak mora biti srazmjerno veći. Kod sječe na okruge ovo krčenje i obrada tla vezano je uz mjesto sječe. U tom slučaju iskrčena i obrađena površina mora iznositi oko 15—20% od površine okruga sječe. Osiguranje ovih mjera zahtijeva odgovarajuća financijska sredstva, koja moraju biti osigurana iz smolarenja, kao glavnog i redovnog njihovog prihoda. U prebornim šumama, sa prosječnom sadašnjom zbiljnom drvnom zalihom, približno se može smolariti oko 50 stabala po 1 ha, čiji prosječni godišnji prinos smole iznosi oko 125 kg. Prinos smole u toku jedne ophodnjice (turnusa) iznosi oko 900 kg po 1 ha. Svake ophodnjice, pak, mora se iskrčiti i obraditi oko 225 m2 zemljišta po 1 ha, čiji troškovi obrade iznose oko 4500 dinara (bez društvenih obaveza). Da bi se osigurala ova svota (zajedno sa sadašnjim društvenim obavezama), potrebno je da se po svakom kilogramu proizvedene smole u državnim šumama ulaže oko 8 dinara (odnosno 40% od troškova za krčenje i obradu 1 m2 zemljišta bez društvenih obaveza), a u privatnim šumama 3 dinara, u poseban fond, koji bi služio isključivo u ovu svrhu. Iz ovog fonda vršila bi se obnova svih borovih šuma, koje se smolari, bez obzira na vlasništvo, ali bi se privatnim vlasnicima plaćalo samo dio uobičajene zarade (na pr. oko 60"Vo), tako da preostali dio ovih troškova snose samo vlasnici, a ni društvene obaveze na te radove ne bi se trebalo plaćati, jer ih izvode sami vlasnici šuma u svoju korist, a samo pod kontrolom državnih organa. Na taj način bila bi osigurana financijska sredstva za obnovu smolarenih borovovih šuma. Sa uređajnim elaboratom trebalo bi propisati sve mjere, koje bi se morale provoditi u svrhu osiguranja obnove smolarenih borovih sastojina. Osim navedenih mjera, trebalo bi propisati i zabranu paše kroz određeno vrijeme. Uprebornim šumama na slabim stojbinskim bonitetima zabrana paše morala bi biti permanentna. Na boljim bonitetima, moglo bi si eventualno jedan izvjestan broj godina u toku svake ophodnjice dozvoliti paša stoke, što bi trebalo da ovisi o stanju mladika. 10. Način smolarenja. Sada je u Dalmaciji uobičajena modificirana francuska metoda smolarenja. Zarezivanje se vrši samo francuskim nožem apšo-om, dok se nož rasclet ne upotrebljava. Ovo je uglavnom radi toga, jer je alepski bor većinom nizak i granat, te visina debla sposobnog za smolarenje obično iznosi 2—2,5 metra. Zarezivanje se obično vrši svakog trećeg dana, a zarezivanjem se obnavlja stara rana u gornjem dijelu bjeljenice, a osim toga se bjeljenica povisi za cea 3—5 mm. Debljina odrezanog ivera treba da iznosi svega 1—2 mm, tako, da se na istom mjestu vrši obnavljanje rane |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 60 <-- 60 --> PDF |
5—8 puta, sve dok dubina bjeljenice ne bude oko 10—12 mm. Godišnja visina bjeljenice prosječno iznosi 35 cm. Kroz 7 godina bjeljenica se treba da digne za cea 220—240 cm, dočim se originalna francuska bjeljenica za 4 godine digne za 3 metra. I sama tehnika zarezivanja u Dalmaciji je drugačija nego kod originalne francuske metode. Kod smolarenja »na živo«, na svakom stablu se postavi obično 1—2 bjeljenice, koje obuhvaćaju najviše 15% opsega debla, tako, da se smolarenje može vršiti 4 uzastopna turnusa. Na pr., ako je prsni promjer stabla 25 cm, tada 15% njegovog opsega iznosi 11 cm, t. j . na to se stablo može postaviti samo jedna bjeljenica, čija je širina 8—9 cm, — a ako je prsni promjer 45 cm, tada 15% njegova opsega iznosi 21 cm, te se na to stablo mogu postaviti dvije bjeljenice iste širine. Kod stabala, čije deblo ima dovoljnu visinu, smolarenje ukupno traje (7 x 4) + 3 = 31 godinu, a ako stablo nema dovoljne visine, tada obično smolarenje traje (6 x 4) + 3 = 27 godina. Kod smolarenja »na mrtvo«, na svakom se stablu postavi onoliko bjeljenica, koliko ih može stati (do 65% opsega debla), tako, da između bjeljenica ostane oko 6—L cm kore. Nakon 6—7 godina stablo je ismolareno. Kod smolarenja »na živo — na mrtvo« odnosno »na mrtvo — na živo« ukupna širina svih bjeljenica zajedno varira od 15—30% opsega debla. Kod stabala, koja će se smolariti 2 turnusa, ukupna širina svih bjeljenica zajedno treba da iznosi oko 30% opsega debla. Tako na pr., na stabla promjera 25 cm treba postaviti 2 bjeljenice, na stabla promjera preko 30 cm treba postaviti 3 bjeljenice, a od 45 cm promjera 4 bjeljenice. Kod stabala, koja treba smolariti tri turnusa, ukupna širina svih bjeljenica treba da iznosi do 20% opsega debla. Na pr., kod stabla preko 30 cm treba postaviti 2 bjeljenice, a kod stabala preko 45 cm treba postaviti 3 bjeljenice. Na području šumarije Hvar i Makarska vrše se pokusi stimuliranog smolarenja na francuskim bjeljenicama i američkim polubjeljenicama (8) sa 40—50% sumpornom kiselinom. U mnogim naprednim zemljama (SAD, Francuskoj i dr.) već odavna je uvedeno ovakovo stimulirano smolarenje. Kod nas se u industrijskom smolarenju već uvodi u Srbiji i u Dalmaciji, a pokusi se vrše i u Bosni, te u Makedoniji (12). Uz primjenu ovog načina smolarenja, jedan radnik može smolariti veći broj stabala, nego kod obične francuske metode bez stimulacije, jer se zarezivanje obično vrši svakih 7—15 dana, uslijed čega proizvodnja smole postaje jeftinija. Kod američke polubjeljenice zarezuje se samo kora. Iz dosadašnjih još nepotpunih rezultata i iskustava iz pokusa stimuliranog smolarenja sa sumpornom kiselinom može se zaključiti slijedeće: a) da jedan radnik u toku jedne sezone uz upotrebu stimulatora može proizvesti više smole, nego kod modificirane francuske metode bez stimulatora, jer može raditi na više stabala; b) da je prinos smole veći, ako je zarezivanje češće, te je potrebno, da se zarezivanje i prskanje vrši svakih 6—7 dana, da bi prinos smole po bjeljenici bio približno isti, kao kod modificirane francuske metode bez stimulacije; c) da je rad sa francuskim nožem (apšo-om) brži i lakši od rada američkim nožem, a nema naročite razlike u prinosima smole, ako se u oba slučaja upotrebljava sumporna kiselina kao stimulator; |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 61 <-- 61 --> PDF |
d) da sumporna kiselina prejake koncentracije (50%) za vrijeme ljeta štetno djeluje na ranu i rub rane, te je potrebno, da se za vrijeme vrućih dana upotrebljava sumporna kiselina slabije koncentracije (30—40%), naročito kod dugoročnog smolarenja; e) da ukupna godišnja visina bjeljenice kod stimuliranog smolarenja treba da iznosi oko 30 cm, t. j . treba da bude približno jednaka kao i kod nestimuliranog smolarenja modificiranom francuskom metodom, a ne manja, jer se u protivnom prinos smole smanjuje; f) da uz primjenu ovakve godišnje visine bjeljenice turnus smolarenja odnosno ophodnjica iznosi 8 godina, t. j . isto kao i kod nestimuliranog smolarenja uz primjenu sadašnje modificirane francuske metode, i g) da je za dobivanje potpunih i za praksu uporabivih rezultata potrebno i dalje vršiti opite, što treba da je zadatak šumarskog instituta. Do sličnih podataka u pogledu stimuliranog smolarenja sa sumpornom kiselinom došao je i P e j o s k i, osim podataka pod toč. c) i f) (12). Općenito vrijedi pravilo, da je bolja ona metoda smolarenja, koja ne ugrožava opstanak smolarenih stabala, a po 1 ha uz iste troškove može trajno davati više smole, odnosno uz smanjene troškove može davati istu količinu smole. Ako pokusi i daljnja praksa definitivno pokažu, da je korisno uvesti u industrijsko smolarenje novu metodu stimuliranog smolarenja sa sumpornom kiselinom, tada će dugoročna osnova smolarenja, izrađena na prednjim principima, potpuno odgovarati svojoj namjeni. Prosječni godišnji prinos smole po stablu, i broj godina koliko se svako pojedino stablo može smolariti, ovise ne samo o vrsti bora, o individualnim osobinama svakog pojedinog stabla i drugim već navedenim uvjetima, nego također ovise: — o duljini godišnje sezone smolarenja, t. j . o početku i završetku zarezivanja, uz napomenu, da smanjivanje prinosa smole ne ide proporcionalno sa skraćivanjem sezone smolarenja, nego dosta naglije; * — o broju i redovitosti zarezivanja, s tim, da treba vršiti zarezivanje svaki treći dan, a može se vršiti i svaki drugi dan (što jedan mali broj radnika često i čini), a osim toga je potrebno, da se zarezivanje za vrijeme ljeta vrši predvečer, a skupljanje smole što češće i to ujutro ; — za vrijeme hladnijih dana zarezivanje treba vršiti rano ujutro, a skupljanje smole navečer; — o ispravnosti zarezivanja, odnosno o ispravnoj širini bjeljenice i debljini odrezaneog ivera, (jer je s tim u vezi broj zareza, koji se može na istom mjestu bjeljenice obnoviti), te o pravilnom vođenju bjeljenice uzduž osovine debla; — o glatkoći reza, koja najviše ovisi o oštrini noža i vještini radnika; — o pravilnom postavljanju pomoćnih slivnika (ivera), koji sprečavaju, da smola na nagnutim stablima ne curi mimo lončića; te — o ambalaži, rukovanju i uskladištenju smole, odnosno o hlapljenju i drugim gubicima, koji nastaju. Dobri smolarski radnici, uz primjenu iste metode rada, postižu prosječno 50% veći prinos smole po 1 stablu, od slabih i neurednih radnika, a osim toga manje oštećuju stabla, uslijed čega se ta stabla može smolariti veći hroj godina. Stoga, jedan od glavnih zadataka mora biti da se radnike na smolarenju ustali, i da ih se za taj rad izuči. Jedan od prvih uslova za 227 |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 62 <-- 62 --> PDF |
to jest izrada dugoročnih planova smolarenja, i uvođenje planskog smo larenja, koje će biti obavezno za sve vlasnike šuma. Nesumnjivo je, da se sa sadašnjim neplanskim i neracionalnim smo larenjem u Dalmaciji mora prestati, jer ono prouzrokuje velike gubitke odnosno štete za narodnu privredu, a svakako će te štete biti još i veće, ako se nastavi sa smolarenjem na dosadašnji način. Jedna od najvažnijih mjera za unapređenje smolarenja kod nas je ta, da se za sve borove šume u Dalmaciji, koje se može i treba smolariti, što prije izradi uređajne elaborate, i da se daljnje smolarenje vrši po planu. Samo na taj način može biti osigurana potrajnost smolarenja, i samo tako mogu biti postavljeni temelji za jedno ekonomično i rentabilno smolarenje, te za maksimalnu proizvodnju smole. Ovdje su razrađene smjernice za izradu dugoročne osnove smolarenja, a pritom se je najviše pažnje obratilo uređenju prebornih šuma uz primjenu smolarenja »na živo«, jer to pretstavlja jedan zaista složen i težak problem. Možda će se radi prevelike složenosti izrade ovakvog plana i njegove provedbe, u prebornim šumama morati uvesti samo smolarenje »na mrtvo«, ili moguće jedan prelaz od smolarenja »na živo« na smolarenje »na mrtvo«, kod kojega bi smolarsko razdoblje maksimalno trajalo možda najviše 2 turnusa, odnosno 16 godina. U tom slučaju bi svakako raspored dozrelih stabala za smolarenje na periodične etate, te usklađivanje njihovog smolarenja sa sječom bilo daleko jednos tavnije i lakše. Međutim, u tom bi slučaju broj stabala koji se smolari po 1 ha spao za cea 50%, uslijed čega bi se rentabilnost smolarenja dosta smanjila. O ovoj će činjenici svakako trebati voditi računa, tim više, jer su naši troškovi smolarenja ionako dosta visoki u srazmjeru sa troškovima u drugim zemljama. Ovom mom malom doprinosu u rješavanju ovih problema veliki je udio dao ing. Fabijan Jurković svojim stručnim savjetima, kojemu se ovim putem zahvaljujem. LITERATURA 1. Bićanić , B.: Korisnost smolarenja u Dalmaciji, Š. L. br. 5—6/55. 2. Bićanić , B.: Proizvodne snage j realizacija cilja šum. gospodarstva, Š. L. br. 3—4/55 4. K l ep a c, D.: Nekoliko formula za intenzitet sječe, Š. L. br. 9—10/53. 4. K l ep a c, D.: Tablice postotka prirasta, 8. L. br. 9—10/54. 5. Klepac , D.: Utvrđivanje prirasta po metodi izvrtaka, S. L. br. 11—12/55. 6. Kolarović , S.: Uređenje šuma i turizam, Šum. br. 1—2/58. 7. Kosonogov , P.: Jedinstveni visinski snop kao osnova za bonitiranje sastojina i izradu tarifa u uređajnim radovima, Šum. br. 7—8/57. 8. Meštrović, R.: Smolarenje na ´kršu, Š. L. br. 2/54. 9. Milas , B.: Dinamika gospodarenja prebornim šumama, Š. L. br. 4/54. 10. Miletić , 2.: Osnovi uređenja prebirne šume, Beograd 1955. 11. Miletić , Ž.: Vreme prelaza i vreme zadržavanja, Šum. br. 9—10/57. 12. P e joski , B.: Komparativni smolarski ogledi na crniot i beliot bor vo Mariovski šumi <1953. i 1954. god.), Skopje 1957., izdanje God. zbornik na Zemjdel. šum. fakult., Univerziteta Skopje. 13. P e joski , B.: Terpentinska industrija Poljske, Šum. br. 1—2/58. 14. Sarnavka , R.: Iskorišćavanje šuma. Sporedni proizvodi — smola, Šum. priručnik II. 15. Šaf ar, J.: Problem njege mladog naraštaja u preb. šumama, Š. L. br. 11—12. 16. Ug r en o v i ć, A.: Upotreba drveta i sporednih produkata šume, Zagreb 1948. 17. Opća uputstva za uređenje šuma, Zbirka propisa za potrebe šumarstva — I. dio, str. 29. |