DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Nova k (lit. 8) je uzgojio kornjaše u drvu Pistacia lentiscus i Ceratonia
siliqua, a našao ih je na slijedećim lokalitetima: Zadar, Iž, Trilj,
Split, Šolta (Rogač), Hvar, Vrbanj, Korčula, Mljet (Govedari) i Budva.


Primjerci koje sam dobio iz crnike potječu od zaraženih, djelomično
potpuno suhih grana poslanih od šumarije Supetar na Braču u junu 1955.
godine. Ova vrsta, kao i većina iz ove familije, živi pod korom ili u drvu
i napada samo suhi materijal.


Familija Cerambvcidae — Strizibube.


Phymatodes liviđus Rossi. Kornjaš je 7—11 mm dug^ smeđecrne boje, pokriven
sivim dlakama. Vratni štit ružičastožut sa dvije tamnije mrlje. Pokrilje smeđe s ljubičastim
ili plavim preljevom.


Ličinke ove strizibube razvijaju se u polusuhom i suhom drvetu hrasta i kestena,
a imago se može naći na vrbi i kalini (Planet , lit. 9). Generacija traje 2—3
godine (D e 11 a B e f a, lit. 3).


Nalazišta prema Novak u (lit. 8): Unije, Zadar, Rava, Žman, Povije i Janjina.
Veliki dio ovih kornjaša uzgojen je u drvu crnike.


Vlastiti materijal uzgojen je u granama crnike poslanim iz šumarije Zadar
1956. godine. Kornjaši su se pojavljivali u velikom broju u prvoj polovici maja.
Izlazni otvor kod ove, kaoi kod većine ostalih strizibuba, je eliptičan {si. 2 b).


Neoclvtus acuminatus F. (Plagitmesus ervthrocephalus Fbr.). Kornjaš je 8—15 mrn
dug, uzak, rđastocrvene boje. Vratni štit je vrlo velik, s 1—3 uzdužna reda poprečnih
nabora. Pokrilje je crno, na bazi i vrhu rđastocrveno. 4 poprečne pruge na pokrilju
kao i rubovi torakalnih i abdominalnih segmenata gusto su obrasli žutim dlakama.
Prednji i stražnji rub vratnog štita te sredina ticala su tamni. Goljenice su vrlo dugačke,
prema kraju nešto proširene i spljoštene.


Prema Reitter-u (lit. 10) ova vrsta dolazi u Kranjskoj i Istri, a importirana
je iz Sjeverne Amerike. U katalogu kornjaša od Winkler-a (lit. 11) navodi
se kao područje rasprostranjenja »Istra, Hrvatska i Dalmacija«. Nova k (lit. 8)
kao mjesto nalazišta spominje Zadar ne navodeći biljku na kojoj je insekt nađen.
Vlastiti materijal potječe s područja šumarije Brač. Napadnute su bile suhe grane
crnike debljine 3—4 cm. Kornjaši su se pojavljivali od 21. aprila do 1. maja 1955. g.


Leptiđea brevipennis Muls. jedina je vrsta roda Leptiđea, a rasprostranjena je
samo u Južnoj Evropi. To je vrlo mala strizibuba, duga svega 3—6 mm, sa skraćenim
pokriljem ispod koga strši drugi par krila. Boje je crnosmeđe, a noge i ticala su
svjetlije smeđi.


Ova se vrsta razvija isključivo u suhom drvetu, najviše u tankim granama,
tako da nema praktičnog značaja za zaštitu šuma. Nova k (lit. 8) ju je uzgojio u
ovim biljkama: Quercus llex, Laurus nobilis, Amvgđalus communis, Prunus domestica,
Pirus malus, Morus nigra, Pistacia lentiscus i Ceratonia siliqua. Kao nalazišta
spominju se: Sućurac, Split, Šolta, Hvar, Brusje, Metković (Desne), Korčula, Janjina,
Ston Veli i Mljet (Govedari).


U velikom broju izlazili su kornjaši iz zaraženih grana poslanih sa Briona u
junu i julu 1954. godine, zatim s područja šumarije Zadar i Brač u isto vrijeme
1956. godine.


Hesperophanes sericeus Fabr. Kornjaš je dug 20—28 mm, svjetlosmeđe boje,
pokriven gustim sivkastim dlačicama. Ticala su kod mužjaka duga kao tijelo,
kod ženike kraće. Vratni štit je velik i kuglast, a površina mu je zrnata. Na prvoj
trećini pokrilja su guste kvržice, koje prema krajevima postaju rijetke, glatke i
sjajne. Bedra su vretenasta i tanka, osobito kod ženke.


Ovo je također tipična mediteranska vrsta. Obično napada smokvu i tršlju
(Pistacia lentiscus L.). Crnika se u meni dostupnoj literaturi ne spominje kao biljka
hraniteljica. Nova k (lit. 8) je ovu vrstu našao na slijedećim lokalitetima: Zadar,
Murter, Mosor, Sućurac, Split, Milna, Hvar, Makarska, Korčula, Mljet i Ercegnovi.
Kao biljku hraniteljicu navodi Nova k samo smokvu. Kornjaši koje sam uzgojio
ha crniki u laboratoriju potječu s područja šumarije Zadar, a izašli su iz drveta u


200