DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 32 <-- 32 --> PDF |
sekundarni njegov karakter ne treba ga potcijeniti ni u šumarstvu, osobito kada se radi o već oslabljenoj crniki. U pogledu njegove povezanosti s prstenarom zanimljivo je povući paralelu između ove i slične pojave u Egiptu, gdje prema A n d r e s -u (lit. 1) krasnik Chrvsobothris affinis Fab. (koji također dolazi na crniki) napada ukrasnu biljku Poinciana regia Bojer. Uslijed toga ili inače nepovoljnih okolnosti biljku zatim napada Sinoxylon ceratoniae L, koji tako oslabi jelu biljku potpuno uništi. U oba slučaja radi se dakle o sličnom djelovanju jednog krasnika i jednog kukuljičara sa sličnim posljedicama. Suzbijanje ovog štetnika treba provesti na isti način kao i suzbijanje prstenara t. j . otsijecati i spaljivati zaražene grane. pri tome treba voditi računa o tome, da se kukuljičar može u svim stadijima razvijati i u suhim granama na drvetu i na zemlji, pa je potrebno i takav materijal sakupiti i uništiti. Xylon:tes praeustus Germ. Kornjaš je crn, sjajan, 6—8 mm dugačak. Pokrilje je orvenosrneđe s tamnlijim vrhovima, straga sa svake strane nalazi se po jedan roščić. Obronak pobrilja je kod mužjaka koso splošten s oštrim postranim bridom, a kod ženke na donjem kraju izvučen u lap. Vratni štit je sprijeda kvrgast, a straga gotovo potpuno gladak. Ovo je također tipična mediteranska vrsta. Nova k (lit. 8) navodi za nju slijedeće lokalitete: Cres, Unije, Lošinj, Iž, Split, Bunje, Vrbanj, Komiža, Mljet i Dubrovnik. Kornjaši su nađeni u panju loze i na crniki. Vlastiti primjerci potiču s Raba (5. VI. 1952.) i Cresa (25. VI. 1952.). Nađeni su uvijek u granama, koje je napao prstenar ili u suhim granama, tako da ga možemo smatrati isključivo sekundarnim štetnikom. Slika oštećenja i biologija slična je kao i kod kukuljičara šestozubog. Scorbicia pustulata F. slična je prethodnoj vrsti, samo je od nje manja (3—4 mm). Osim toga sekundarni spolni dimorfizam nije toliko izražen. Ovo je također mediteranska vrsta, ali dolazi i u Kranjskoj i u Tirolu (Reit ter, lit, 10. Nova k lit. 8) ju je našao na ovim mjestima: Unije, Zadar, Rava, Sućurac, Split, Šolta, Supetar, Nerežišće (Kneza Ravan), Brusje, Vrbanj, Vis, Orebić, Lumbarda, Janjina, Mljet, Lopud i Lapad. Kao biljke hraniteljice navode se: Querous ilex, Pistacia lentiiscus i Ceratonia silicjua. Reitte r (lit. 10>) spominje još smokvu i dud. Lokaliteti vlastitih nalaza: Cres 25. VI. 1952. — Brioni 24. VI. 1954. i 13. VI. 1956. te Rabac 24. VI. 1956. Na Brionima je osim crnike bio napadnut i lovor. Slika oštećenja, biologija i značaj slični su kao kod obadvije prethodne vrste. Schistoceros bimaculatus Ol. jedini je pretstavnik svog roda. Dug 5—11 mm, smeđe ili crne boje. Vratni štit ima sa svake strane sivu mrlju na kojoj se nalaze dvije crne točke. Pokrilje je grubo zrnasto, a završava sa svake strane s po dva zupca, od kojih je donji mnogo jače izražen. Nova k (lit. 8) navodi slijedeća nalazišta: Božava, Kornat, Vrana, Kaštel Stari, Sućurac, Murvica (Brač), Hvar, Brusje, Vrbanj, Lumbarda i Mljet. Biljke hraniteljice: Vitis vinifera i Punica granatum. Prof. Kovačevi ć skupio je nekoliko primjeraka iz suhih grana crnike na Brionima u maju 1953. godine. Sa šumarskog gledišta ova je vrsta beznačajna. Familija Lvctidae — Bjelikari. Trogoxylon (Lvctus) impressum Com. Kornjaš je 3—4 mm dug, plosnata i izdužena oblika, rđastosmeđe boje. Vratni štit kvadratičan i obrubljen, a u sredini ima uzdužnu brazdu, koja se prema naprijed vilicasto razgranjuje u dva ogranka. Pokrilje je jedva primjetno točkasto i vrlo fino dlakavo. Ticala imaju 11 članaka, od kojih su zadnja dva odebljala. |