DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE GODIŠTE 83 JUNI—JULI GODINA 1959 VELIKI POKRETI ZEMLJANIH MASA KOD ZALESINE NA ŽELJEZNIČKOJ PRUZI ZAGREB—RIJEKA Ing. Haliđ Sarajlić, Zagreb UVOD Zalesina je postala danas pojam velikog klizanja terena, koje je poznato ne samo unutar granica naše zemlje, nego i izvan nje. Odmah iza željezničke stanice Zalesina prema Delnicama, pokrenuo se prije kojih sedam godina ogroman dio brijega, površine oko 10 hektara i volumena oko 10 miliona m3 i ugrozio saobraćaj na jednoj od naših najvažnijih prometnih linija. Ovaj pokret dogodio se između željezničke pruge i autoputa Zagreb—Rijeka, tako da je ugrozio prugu od klizajućih masa, a autoput od ispražnjavanja oslonca njegova trupa. 0 Zalesini se i pisalo i govorilo dosad mnogo. I dok je zadnjih godina izgledalo da se čitav slučaj umirio, prošle godine su novi znakovi pokreta počeli ponovno uznemirivati. Kako tehničko objašnjenje ove pojave, a i poduzete mjere saniranja nisu pokazali zadovoljavajuće rezultate, pojavila se potreba, da se ovaj problem ponovno stavi na diskusiju i to onim strukama, koje mogu njegovom rješenju dati koristan doprinos. Smatramo, a to je praksa zadnjih godina i pokazala, da je šumarska struka vrlo dobar saradnik pri rješavanju ovakovih problema, pa je tome cilju i ovaj članak posvećen. Historijat pokreta masa Ako pokret zemljanih masa kod Zalesine promatramo izolovano, onda je on nova pojava, a ako ga promatramo kompleksno, onda je on star koliko i cijela željeznička pruga Karlovac—Rijeka, koja je izgrađena još 1873. godine. Ova pruga, koja je inače na vrlo čvrstoj kraškoj podlozi, predstavlja od željezničke stanice Brod Moravice do tunela Zalesina jedan vrlo nesiguran most, koji od početka svog građenja zadaje mnogo brige službama njenog održavanja. 1 ako trasa ovog dijela pruge prolazi jednim od najljepših predjela Gorskog Kotara, ipak je njen tehnički izbor bio podređen drugim momentima. Nije poznato, da li je ovaj izbor nastao kao rezultat brzine kojom se Mađarska u svom rivalstvu sa Austrijom žurila na more ili radi ekonomskih ili političkih prilika. Topografija ovog kraja otkriva, da je željeznička pruga položena jednim slivnim područjem Kupe, sa vrlo mnogo površinskih voda i bogatom šumskom vegetacijom. Osim ove karakteristike, ovaj teren na svim bešumnim partijama, bile one livadne ili krševite pokazuje vrlo karakteristične znakove pokreta zemljanih masa. |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Ovo je značajno radi toga što pokrete ovih masa imamo kod Zalesine danas, a prije 45 godina ovakve pokrete, samo nešto manjih razmjera imali smo kod željezničke stanice Skrad i stajališta Žrnovec. Spomenuta situacija opominje, da u ovom terenu slične pokrete možemo očekivati i u budućnosti. legenda i potok SI. 1 frm&bta skica klizi/to kod faSn//n U prilog ovome navest ćemo osnovnu misao jedne mađarske geološke komisije, koja je još 1914. godine radila na elaboratu o potencijalnim opasnostima od pokreta \na ovom terenu. Ocjena situacije ove komisije polazi od nesigurne ravnoteže zemljanih masa koja se još više oslabljuje neprekidnom erozijom jako strmih jaruga ovog slivnog područja. Komisija zaključuje, da uslijed očekivanih novih pokreta nisu sigurni ni oni tereni na kojima su vršeni opsežni i skupi sanacioni radovi. Radi ovoga predlaže se prelaganje pruge dolinom Dobre prema Ravnoj Gori, s tim da se ova trasa ponovno veže na sadašnju prugu iza stanice Zalesina. Smatramo da ova misao, koja nije uzeta pri rješavanju klizišta u Zalesini predstavlja dobar prilog problemu pokreta terena u ovom kraju. , I fc 10 I | II inr ´ijeme 1951 1952 795.5 1954 SI.2 /nlc-ziM pokreta Pokret masa na samom klizištu Zalesina osjetio se prvi put 1949. godine. Do svog najvećeg intenziteta ovaj pokret se razvio u 1951. i 1952. godini, da se u 1955. u glavnom smiri. Maksimalna vrijednost koju je ovaj pokret postigao u danima svoje kulminacije iznosio je oko 20 mm dnevno ili oko 10 m sumarno do danas. |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Hidrogeološke prilike Geomorfološka situacija bazena Brod Moravice—Zalesina—Kupa predstavlja tektonski vrlo aktivan kraj, koji se opaža po raznim znakovima naboranosti, terasiranja, nesigurne ravnoteže pojedinih dijelova terena, izmješanosti đolomitnih, vapnenih i škriljavih stijena i slično. Ovaj poremećaj još je izraziti j i u samom klizištu Zalesine, koji je ustanovljen istražnim potkopima i sondiranjem. Geološki profil ovog klizišta je toliko komplikovan i heterogen, da komisija, koja je vršila ova ispitivanja nije ni pristupila njegovoj izradi. Razni petrografski materijali kao šupljikavi dolomiti, vapnenci, glineni škriljci i lapori ne samo da su ispremiješani, nego je i njihova konzistencija u svim stepenima zastupljena. Tako imamo dolomite od čvrstih stijena i izlomljenog kršja do sipkih sivih pijesaka, a škriljevce od čvrstog i plastičnog do potpuno raskvašenog stanja. Kroz sve ovo komunicira podzemna voda, koja je na ovom mjestu vrlo obilna. SI. i Oaolofki prof/l km tfiii&e Petrografsko geološka situacija ovog bazena sastavljena je od permokarbonskih, gornjetrijaskih (karinski i norički) i lijasnih slojeva. Permokarbonski slojevi pretežno su zastupljeni sa kvarcnim i liskunskim pješčarima, sa proslojcima tamnih bituminoznih škriljevaca; trijaski su zastupljeni pretežno dolomitima i škriljevcima, a liaski slojevima sivih krečnjaka. Na samom klzištu Zalesina najbrojniji i najraznolikiji su rabeljski slojevi karinskoga stepena, koje sastavljaju crveni, liskunasti i pjeskoviti škriljevci, zatim žućkasti kvarcni pješćari i zuckastosivi dolomiti. Dolomit rabeljskih slojeva bogat je glinenom komponentom tako, da prelazi u laporaste dolomite i dolomite laporce. St S forx, troiijt v koritu SUSlCE Kako ovi pokreti nisu nastali u očekivanim tipičnim flisnim serijama, nego u starijim formacijama, mnogi znakovi upućuju na to da su oni i danas prije tektonskog nego kliznog karaktera. Za ovu situaciju je naro |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 6 <-- 6 --> PDF |
čito važan geološki podatak, da se rabeljski škriljevci ovog klizišta nalaze na crnim permokarbonskim skriljevcima, koji sjeverno od pruge izlaze na površinu. Hidrološka situacija u ovom klizištu sastoji se od nekoliko manjih površinskih izvora, potoka Sušice koji prolazi podnožjem klizišta i vrlo intenzivnih podzemnih voda. Kako se naše klizište nalazi u podnožju brijega nazvanog Veliki Vodenjak, čija unutarnja struktura obiluje krševitim i pjeskovitim prošloj cima, pretpostavljamo da kroz ovo klizište teku velike količine voda prema dolini Kupe. Uz ovu pretpostavku i činjenicu, da su u mlađem paleozoiku bili veliki tektonski pokreti, koji su na ovom terenu ostavili izrazite grebene i rasjede, mehanički rad podzemnih voda ima vrlo značajnu ulogu. Ovo tim više što su ovi pokreti uslovili veliku unutrašnju polomljenost i izazvali cštre relativne visinske razlike u ovom slivu. Uloga voda pored površinske očituje se i u dubinskoj eroziji tj. ispiranju i odnašanju već spomenutih rastrošenih i raskvašenih pjeskovitih i glinenih frakcija, uslijed čega s vremenom mogu na pogodnim mjestima nastati upražnjenja, pa i pokreti. I na samoj kliznoj površini moglo se je zadnjih godina primijetiti utonjavanje manjih dijelova tla, što upućuje da je ovaj teren sklon upražnjavanju i dubinskim pokretima. U prilog ovom tumačenju idu i geoelektrična mjerenja, koja su sa dubinom pokazivala umanjenje električnog otpora, što znači, da su materijali u dubini mehanički slabiji i vodom zasićeniji. SI * Pumi profil grebena Vodenjak Pored fizičkog djelovanja vode značajna je u ovom slučaju i njena kemijska komponenta. Smatra se normalnom pojavom da škriljevci starih formacija sadrže pored ostalih minerala još i pirit i druge sulfide. Oksidacijom ovih sulfida nastaju sumporne kiseline koje pomažu razaranju stijena, što u toku dugih vremenskih perioda može da utiče na strukturu i mehaniku nekog terena. I prisustvo ćelijastih dolomita upućuje na kemijski intenzitet razaranja stijena u ovom klizištu. Na osnovu prednjeg izlaganja smatramo mogućim, da pokreti zemljanih masa u Zalesini nisu određeni plitkom cilindričnom kliznom plohom, nego da su tektonskog karaktera. Ovo tim više što smo već imali na terenu manjih slučajeva zemljanih pokreta kojima je dokazan karakter urušavanja. Klimatske i vegetacijske prilike Na cijelom ovom kritičnom terenu ne primjećuju se znakovi pokreta na onim mjestima koja su pokrivena šumom. Ovo može biti jednim dijcolom i radi šumskog humusa kojim je prekriveno tlo, a s druge strane ima mnogo znakova da su tereni pod šumskom vegetacijom sigurniji i kod |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 7 <-- 7 --> PDF |
dubokih pokreta zemljanih masa. U prilog ovome napomenut ćemo da se u naša spomenuta tri slučaja pokreta masa kod Zrnovca, Skrada i sada Žale- sine , nijedan nije dogodio na šumovitom tlu. Pored toga na suprotnoj strani grebena klizišta, koji je pod šumskom vegetacijom, nema nikakovih tragova klizanja i ako su uslovi na obadvije strane jednaki. Voda kao klimatski faktor u ovom slučaju ne igra samo ulogu po količini (2800 mm srednjih godišnjih taloga), nego i po tome što kod proljetnog otapanja snijega može biti jedan od primarnih doprinosa pokreta zemljanih masa. U nekim godinama ovo otapanje može biti takovo, da se tereni koji su inače nesigurne ravnoteže napiju i otežaju do te mjere, da dovedu do impulsa pokreta. Prema prednjem izlaganju dolazimo do zaključka, da su tereni pod šumskom vegetacijom sigurniji od pokreta iz slijedećih razloga: a)transpiraciona sposobnost šume u najosjetljivije godišnje doba je takova, da nesumnjivo najbolje drenira teren; b) korjenov sistem jedne normalno sklopljene šume veže teren u jednu cjelinu, tako da će se vrlo malo odvajati ako i postoj unutarnja upražnjenja; c) otapanje snijega na terenima pokrivenim šumom je umjereno u svim prilikama, radi čega neće dolaziti do naglog zasićavanja i impulsa pokreta zemljanih masa. Radi ovoga bilo bi uputno ovu površinu pošumiti, čime bi se eliminirala njena ponovna aktivizacija, koja bi inače mogla nastupiti za nekoliko idućih decenija. Mjere uređenja Na ovom klizištu provedeni su opsežni istražni i studijski radovi. Mjere za saniranje predviđene su na pretpostavci da pokrenuta masa kreće prema koritu potoka Sušice iznad željezničke pruge i da samo periferno zahvaća ovu prugu. Pretpostavljena je da ovo kretanje mora biti po cilindričnoj kliznoj plohi na dubini od 45—50 metara. Istražni radovi su pokazali, da na ovoj dubini ne samo da nema klizne plohe, nego da i kut trenja materijala u ovoj zoni ne odgovara suglasnosti o mogućoj kliznoj plohi. Da bi se ipak sačuvala ideja o kliznoj plohi na spomenutoj dubini, uzeta je u pomoć komponenta o strujnom tlaku vode, koji bi trebao da potiskuje klizne mase u smjeru svog istjecanja. Za uspostavu ravnoteže masa u klizištu i smanjenja strujnog tlaka vode, projektovani su slijedeći radovi: a) Sa gornjeg dijela brijega trebalo je skinuti oko 300.000 m3 materijala i njime opteretiti nožicu klizišta, b) Izraditi sistem drenažnih potkopa ispod pretpostavljene klizne ravni, radi sniženja vodostaja podzemnih voda. c) Umjesto pošumljavanja trebalo je izvršiti zatravljivanje pokrenute površine. Predračun za ove radove iznosio je u ono doba oko 800 milijuna dinara. Ovi radovi se izvode i danas samo u reduciranom obimu, jer je klizište zadnjih godina uglavnom bilo smireno. Međutim su se prošle godine pojavili novi znakovi pokreta, radi čega se ovaj slučaj danas ponovno stavlja na diskusiju. Pažljivije proučavanje istražnih i studijskih radova ovog klizišta upućuje na to, da je u ovom slučaju potrebno izvršiti temeljitu korekciju i diagnoze i sanacionih mjera, radi čega je upravo i poželjno sudjelovanje više struka. Prema ovom proučavanju dolazimo do zaključka, da klizna ploha nije na dubini od 45—50 metara, nego mnogo dublje i da osnovni « |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 8 <-- 8 --> PDF |
pravac kretanja ´masa nije prema koritu Sušice iznad pruge, nego ispod pruge. Prema ovome pruga je direktno zahvaćena pokretom masa, a ne periferno. Za dokaz ovome navodimo slijedeće: a) padina klizišta od kote 830 do korita Sušice iznad pruge stoji u odnosu 1 : 3. Ovome treba dodati, da je materijal zone u kojoj je predviđena klizna ploha škriljevac tj. stijena, čiji kut trenja upravo ne dozvoljava poremećaj ravnoteže; b) strujni tlak podzemne vode, koji bi trebao da potiskuje klizne mase u pravcu svog istjecanja je vrlo neodređena veličina, i to zato, jer u grebenu gdje se je dogodilo klizanje podzemna voda teče u svim pravcima; c) pad uzdužnog profila potoka Sušice, jako se strmo ruši. Već smo spomenuli, da se rabeljski škriljevci ovog klizišta nalaze na permokarbonskim škriljevcima, koji sjeverno od pruge, a to znači ispod pruge izlaze na površinu. Poznato je, da u škriljevcima i pješčenjacima permokarbonskih formacija dolazi često uslijed nagnutih slojeva do poremećaja ravnoteže. Ovo zato, jer su materijali starih formacija postojaniji i kao takvi nepropusni, dok njihova glinena komponenta stvara povoljne uvjete za klizanja. Ako uzmemo, da su rabeljski škriljevci u svojoj gustoj mreži pukotina raskvašeni i da se obiljem podzemnih voda ispiru, onda možemo na izlasku permokarbonskih škriljevaca govoriti o eroziji i podzemnog i površinskog tipa. Ova erozija dovodi u pitanje ravnotežu zemljanih masa na kliznoj podlozi. Ovo je karakteristično ne samo za slučaj Zalesine, nego i za cijeli teren do Brod Moravica. Prema ovom tumačenju pretpostavljamo, da je klizanje zemljanih masa u Zalesini upućeno svojim glavnim pravcem prema koritu Sušice ispod pruge i da radovi, koji se vrše u koritu iznad pruge nemaju opravdanja; d) na temelju naučnih ispitivanja i rezultata B u r g e r a, Batesa i Henrva, da šumsko tlo daleko brže i više upija vodu, nego livadno, odlučilo se na zatravljivanje klizne površine. Kako u našem slučaju oborinska voda klizne površine jako malo utiče na tok i visinu vodostaja podzemnih voda, smatramo da transpiraciono dreniranje šumum i njen korjenov sistem mnogo povoljnije utiču na stabilizaciju kliznih masa. I ako otapanje snijega na šumskim terenima izgleda bezazlen prilog stabilizaciji masa, on se u literaturi i praksi o klizištima uzima kao jedan od vrlo važnih faktora. Prema prednjem obrazloženju, smatramo da su pokreti zemljanih masa na Zalesini nastali kao posljedica površinskih i podzemnih erozija u jarugi potoka Sušice ispod pruge, radi čega predlažemo slijedeće mjere: a) da se završe započeti radovi na nasipu i usjeku željezničke pruge; b) da se klizna ploha pošumi mješovitom sastojinom bukve i jele u omjeru 1:1; c) da se izvrše istražni radovi u jarugi potoka Sušice ispod pruge i da se na mjestima intenzivne erozije i labilne ravnoteže podignu pregrade i pragovi. Ovo ispitivanje jaruga sa eventualnim podizanjem protuerozionih pregrada bi trebalo provesti i na ostalim mjestima nesigurnih ravnoteža masa sve do stanice Brod Moravice. Zaključak Pokret terena u Zalesini je u svoje najkritičnije vrijeme bio toliko aktuelan, da se o njemu pisalo i u inostranoj stručnoj štampi. Osim toga za njegovo rješenje je dasod utrošeno mnogo godina rada i mnogo stotina |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 9 <-- 9 --> PDF |
milijuna dinara, a da pitanje ispravnosti ovih utrošaka stoji još uvijek otvoreno. Ovo pogotovo kad novi znakovi pokreta traže primjenu daljnjih mjera. Osnovno u ovoj problematici je pravilno tumačenje kliznih pojava, za koje je neobično važno angažiranje odgovarajućih struka. U najnovije vrijeme za ova tumačenja, pored geologa pojavili su se i geomehaničari, koji u slučaju Zalesine i pored uloženog truda i dobre volje nisu dali pravilno objašnjenje. Smatramo, a to je u glavnom i osnovni cilj ovog članka, da pored spomenutih struka istaknemo i ulogu šumara bujičara, koji ovoj problematici mogu dati vrlo koristan prilog. Osjećamo, da je ova tematikavrlo važna i za trasere i projektante puteva i željeznica, radi čega joj je potrebno posvetiti više pažnje, nego dosada. Osim toga avi graditelji, bilo kojih saobraćajnica znaju iz iskustva, da potkopavanjem kosina i padina dovode u pitanje njihovu ravnotežu, pa je´radi toga ovu analogiju korisno primijeniti i na eroziju. Kako je erozija osnovna misao ovog članka, smatramo, da je njena operativna struka isključivo šumarstvo i da sve druge struke, koje se njom bave usputno, neće dati zadovoljavajuće rezultate, kao što nisu dali ni u slučaju Zalesine. LITERATURA N o n v ei 11 e r, Klizište Zalesina, Građevinar, 1/1955., Zagreb. Nonveiller , Stanje klizišta Zalesina, Građevinar, 2/1956., Zagreb. Rakočević , Geološki sastav kod stabilnosti zemljanog trupa, Ceste i mostovi, 4/1957., Zagreb. S a r a j 1 i ć, Sanacija usjeka Lokvice kod željezničke stanice Brod Moravice, Željez nice, 4/1958., Beograd. Vlaisavljević , Klizište kod Zalesine, Željeznice, 12/1955., Beograd. THE SLIP OF LARGE EARTH-MASSES AT ZALESINA ON THE ZAGREB— RIJEKA RAILWAY DIVISION CONOLUSION The movement of the terrain at Zalesina in its most critical period was so topi cal that articles were written about it also in foreign technical publications. Besides, for its solution were spent thus far many years of work and many hunđred million dinars, but the question of justification of these expenditures is still at issue. Ali the more since signs of new displacements call for the application of further measures. The essential point in these problems is an exact interpretation of the sliding phenomena, for which it is exceptionally important to engage adequate specialists. In the last time for these interpretations — besides geologists — there appeared also geomechanicians who, in spite of the efforts expended and their goodwill did not succeed to offer a right explanation. We consider — and that is the main objective of this article — that besides the mentioned experts it is necessary to emphasize also the role of foresters specialists in the torrent training who could make very useful contributions to the subject in question. We feel that the complex of problems to be solved is very important for engineer-specialists concerned with the planning, layout on the ground and construction af highways and railways, and that therefore greater attention should be paid to this question than has been so far. Besides that ali builders of traffic routes of any kind know from experience that the undermining of embankments and slopes brings about the problem of their equilibrium, and therefore it is useful to apply this analogy also to the erosion phe nomena. As erosion constitutes the basic idea of this article, we consider that as an ope rational problem it belongs exclusively to the domain of forestry and that ali other professions concerned wit it temporarily will not yield satisfactory results, as they did not in the case od Zalesina either. |