DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 20 <-- 20 --> PDF |
dijem ograditi zaštitnom živicom (od tuje) sa sjeveroistočne, istočne i jugoistočne strane (22). Treba voditi računa o tome, da tlo na taksodij evim gredicama u rasadniku bude i preko zime dovoljno vlažno, a paziti treba na opasnost od sriježi, te u slučaju njene pojave mlade biljke natrag pritisnuti u tlo. Pikiranje se vrši u jesen. Sadnju biljaka na terenu bolje je, prema B a u b y-u (4) vršiti u proljeće, nego u jesen, jer bismo u jesen doveli biljke u opasnost, da budu odmah nakon sadnje poplavljene. Proljetna se sjetva može, naprotiv, vršiti i dosta kasno, pače i nakon početka vegetacije. Baub y navodi, da su na glibovitim terenima francuskog Juga s uspjehom sadili taksodij na posve jednostavan način: zašiljenim sadiljem načini se u mekom tlu rupa, u koju se smjesti korijen biljke. Zatim se rupa sadiljem dobro stisne ubodom sa strane i pritiskom zemlje prema biljci. Taksodije nema mnogo neprijatelja u biljnom i životinjskom svijetu. Od gljiva napada gaFomes geotropus, koja uzrokuje trulež srca, ali nije od većeg značenja po opsegu svoje zaraze. Sjeme taksodija zaštićeno je od ptica i vjeverica neugodnim mirisom, ali to ima i slabu stranu, da se ne širi daleko od stabla, jer ga ove životinje ne raznose; budući da ga ni vjetar ne nosi, to je proširenje taksodijeva sjemena ovisno jedino o poplavama. Drvo taksodija veoma je cijenjeno u Americi zbog svojih dobrih svojstava. Lagano je: specifična težina iznosi mu u zračno-suhom stanju 0,450, a inače se kreće od 0,340 do 0,600. Posve sirovo drvo teži 800— 1000 kg po 1 m3. Specifična težina »koljena« iznosi samo 0,190. Drvo je vrlo trajno na suhom i na vlazi. Čvrstoća mu nije naročito velika, a niti tvrdoća. Bogato je smolom; bijel mu je žućkaste boje, a srce prelazi u narančastu i u smeđu boju. U boji se razlikuje prema staništu, sa kojega drvo potječe. Drvo taksodija iz šuma oko Meksičkog zaljeva je tamnije, a iz područja oko Mississippi-a svijetlije (ružičasto). To je glasoviti lujzijanski »crveni taksodij« (Louisiana Red Cypress). Ono sa Floride je žutosmeđe ili narančasto-smeđe boje i prodaje se pod imenom »žuti čempres«. Drvo taksodija teško se suši, ali se ne baca i ne krivi. Homogene je građe i lako obradivo. Drvo prima boju i dade se lako polirati. Zbog svih ovih svojstava njegova je upotreba u Sjedinjenim Državama mnogostruka. Upotrebljava se kod gradnje dokova i mostova, za silose, cisterne i razne mlinske uređaje; za željezničke pragove, staklenike u vrtlarstvu, za drvene krovove, parkete, obloge zidova, u umjetnom stolarstvu, za stupove i kolje, za lijesove, podove i stepenice, vrata i prozore, te razne unutrašnje uređaje. Naročito je cijenjeno drvo taksodija u bačvarstvu, kao i za izradu drvenih posuda uopće, jer ne sadrži topivih supstanca, koje bi mogle pokvariti miris tekućine, koja se u posudu sprema. Smola iz njegovih češera dobro je sredstvo za liječenje ozlijeda kože. Od drveta »pneumatofora« izrađivali su Indijanci košnice za pčele, a danas se mnogo izrađuju razni ukrasni predmeti, koji se prodaju u turističkom prometu, a upotrebljava se i umjesto pluta za izradu plivača ribarskih mreža. Za drvo taksodija, uzgojenog u Evropi, vele, da je slabije kvalitete od američkoga (1). Baub y (4) navodi rezultate ispitivanja taksodijevog drveta iz 55-godišnje sastojine uzgojene u Francuskoj. Prema tim ispitivanjima drvo taksodija može se usporediti s drvetom naših do |