DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 20     <-- 20 -->        PDF

dijem ograditi zaštitnom živicom (od tuje) sa sjeveroistočne, istočne i jugoistočne
strane (22). Treba voditi računa o tome, da tlo na taksodij evim
gredicama u rasadniku bude i preko zime dovoljno vlažno, a paziti treba
na opasnost od sriježi, te u slučaju njene pojave mlade biljke natrag pritisnuti
u tlo. Pikiranje se vrši u jesen. Sadnju biljaka na terenu bolje je,
prema B a u b y-u (4) vršiti u proljeće, nego u jesen, jer bismo u jesen
doveli biljke u opasnost, da budu odmah nakon sadnje poplavljene. Proljetna
se sjetva može, naprotiv, vršiti i dosta kasno, pače i nakon početka
vegetacije. Baub y navodi, da su na glibovitim terenima francuskog
Juga s uspjehom sadili taksodij na posve jednostavan način: zašiljenim
sadiljem načini se u mekom tlu rupa, u koju se smjesti korijen biljke.
Zatim se rupa sadiljem dobro stisne ubodom sa strane i pritiskom zemlje
prema biljci.


Taksodije nema mnogo neprijatelja u biljnom i životinjskom svijetu.
Od gljiva napada gaFomes geotropus, koja uzrokuje trulež srca,
ali nije od većeg značenja po opsegu svoje zaraze. Sjeme taksodija zaštićeno
je od ptica i vjeverica neugodnim mirisom, ali to ima i slabu stranu,
da se ne širi daleko od stabla, jer ga ove životinje ne raznose; budući da
ga ni vjetar ne nosi, to je proširenje taksodijeva sjemena ovisno jedino o
poplavama.


Drvo taksodija veoma je cijenjeno u Americi zbog svojih dobrih
svojstava. Lagano je: specifična težina iznosi mu u zračno-suhom stanju
0,450, a inače se kreće od 0,340 do 0,600. Posve sirovo drvo teži 800—
1000 kg po 1 m3. Specifična težina »koljena« iznosi samo 0,190. Drvo je
vrlo trajno na suhom i na vlazi. Čvrstoća mu nije naročito velika, a niti
tvrdoća. Bogato je smolom; bijel mu je žućkaste boje, a srce prelazi u narančastu
i u smeđu boju. U boji se razlikuje prema staništu, sa kojega
drvo potječe. Drvo taksodija iz šuma oko Meksičkog zaljeva je tamnije,
a iz područja oko Mississippi-a svijetlije (ružičasto). To je glasoviti lujzijanski
»crveni taksodij« (Louisiana Red Cypress). Ono sa Floride je žutosmeđe
ili narančasto-smeđe boje i prodaje se pod imenom »žuti čempres«.


Drvo taksodija teško se suši, ali se ne baca i ne krivi. Homogene je
građe i lako obradivo. Drvo prima boju i dade se lako polirati. Zbog svih
ovih svojstava njegova je upotreba u Sjedinjenim Državama mnogostruka.
Upotrebljava se kod gradnje dokova i mostova, za silose, cisterne i razne
mlinske uređaje; za željezničke pragove, staklenike u vrtlarstvu, za drvene
krovove, parkete, obloge zidova, u umjetnom stolarstvu, za stupove i kolje,
za lijesove, podove i stepenice, vrata i prozore, te razne unutrašnje uređaje.
Naročito je cijenjeno drvo taksodija u bačvarstvu, kao i za izradu
drvenih posuda uopće, jer ne sadrži topivih supstanca, koje bi mogle pokvariti
miris tekućine, koja se u posudu sprema. Smola iz njegovih češera
dobro je sredstvo za liječenje ozlijeda kože. Od drveta »pneumatofora«
izrađivali su Indijanci košnice za pčele, a danas se mnogo izrađuju razni
ukrasni predmeti, koji se prodaju u turističkom prometu, a upotrebljava
se i umjesto pluta za izradu plivača ribarskih mreža.


Za drvo taksodija, uzgojenog u Evropi, vele, da je slabije kvalitete
od američkoga (1). Baub y (4) navodi rezultate ispitivanja taksodijevog
drveta iz 55-godišnje sastojine uzgojene u Francuskoj. Prema
tim ispitivanjima drvo taksodija može se usporediti s drvetom naših do