DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 19     <-- 19 -->        PDF

protiv mraza i studeni. Svakako, u koliko se importira u Evropu, u prvom
redu dolazi u obzir sjeme iz sjevernog dijela areala.


I ako je taksodij izrazito močvarna vrst, ipak ne traži i zračnu vlagu,
premda mu ova pogoduje. Više voli polako tekuću vodu, nego stagnirajuću,
te mu naročito odgovaraju obale rijeka i slatkih jezera te mirne močvare,
u kojima voda ipak lagano otiče (16). Slanu vodu ne podnosi. Uspijeva
dobro i na vlažnim pijescima, a u Evropi mu najbolje prija vlažna i svježa
pjeskovita ilovača, u kojoj ima vapna. Taxodium ascendes,. naprotiv,
izbjegava vapnenac.


Nekada, pred kojih 150—200 godina, taksodij je u smjesi s nekim
listačama tvorio goleme komplekse prašuma u Sjedinjenim Državama;
danas su ti kompleksi smanjenia i razbijeni; velike sječe prorijedile su
prašume i stvorile´tip gospodarske šume, ,u kojoj taksodij ipak još dominira.
Danas u Americi razlikuju u glavnom dva tipa taksodijevih šuma
(23): čiste taksodijeve sastojine i mješovite sastojine taksodija s listačama.


Čiste taksodijeve sastojine. Taksodij je sklon formiranju čistih sastojina i premda
ima u njima primiješanih i nekih drugih vrsti, taksodij je ipak daleko nadmoćniji,
pa su druge vrsti od sekundarnog značenja. Ovaj tip šume zauzima veći dio taksodijeva
područja, a sortimenti dobiveni iz taksodija ovog tipa sastojina, imaju visoku
trgovačku vrijednost. Taj se tip nalazi na prostranim močvarama, na rubovima
močvarnih riječnih rukava i u riječnim nizinama, koje su duže vremena poplavljene.
Osim močvarnog taksodija, koji ovdje kadšto tvori posve čiste sastojine, pridolazi
kao najvažnija pratilica Nyssa silvatica Marsh, .(vodeni tupelo). Od sporednih
vrsti, koje ovdje dolaze, ističu se Acer rubrum L., Planera a q u at
i c a (Walt.) Gmel., Quercus nigra L. i N y s s a silvatica var. biflor
a (W a 11.) S a r g. Naročito bizarni izgled imaju taksodijeve sastojine uz donji
tok Mississippi-a, gdje na taksodiju živi epifitska biljka Tillandsi a usneoide s
iz porodice Bromeliaceae . Ona obavija grane taksodija svojim dugačkim, sivkastim
stabljikama, ispreplićući se tako, da šuma izgleda, kao da je obavijena golemom
paučinom ili ribarskom mrežom (18).


Mješovite sastojine taksodija s listačama. Ovaj tip taksodijevih šuma zauzima
manje površine, a vrijednost drvnih sortimenata je nešto manja, nego u prvom tipu.
Ove šume pridolaze na glinenim tlima ili zamuljenoj ilovači aluvijalnih naplavljenih
nizina, gdje voda često stagnira. Pored taksodija ovdje čine glavnu sastojinu još i
Fraxinus pennsvlvanica lanceolata (Borkh.), !Liquidambar styraciflua
L-, Acer rubrum L. i Acer saccharinum L. Osim njih pridolaze
još, kao manje važni: Quercus lyrata Wlt., Quercus nuttallii
Palme r, tJlmus americana L., Quercus palustris Muenchh., Celtis
occidentalis L. i Carya aqatica (Michx. f.) N u 11.


Močvarni taksodij je izrazita vrst svijetla. Zbog toga na području
svog prirodnog rasprostiranja njegove biljke najbolje uspijevaju na otvorenim
položajima, ali podnose i djelomičnu zasjenu. Pomlađenje sjemenom
nailazi na poteškoće premda taksodij dobro rodi gotovo svake godine,
a obilno svake treće godine. Ali njegovi pratioci, a naročito crveni javor
(Acer rubrum) i vodenj tupelo (Nyssa silvatica) još obilnije i češće fruktificiraju
i sjeme im ima veći postotak klijavosti, stoga su oni najopasniji
konkurenti taksodiju. Jedino brz rast u mladosti omogućuje taksodiju, da
dobije prednost pred biljkama svojih takmaca. U prve dvije godine naraste
taksodij 35—50 cm, a u četvrtoj godini dosegne do 1,80 m.


U Evropi se preporuča proljetna sjetva u rasadnicima, a nakon klijanja
treba ponik i mlade biljke pažljivo čuvati od mraza. Osobito su
opasni kasni proljetni mrazevi, pa se u tu svrhu preporuča gredice s takso