DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Taxodium distichum Rich. ima više botaničkih sinonima: Cupressus americana Catesbv, Cupressus disticha L., Cupressus virginiana tradescanti Ray., Schubertia disticha Mirb. Brojni sinonimi upućuju na nesigurnost botaničara u sistematiziranju taksodija, koji se prije ubrajao u Cupressacea e (Silva-Tarouca ga svrstava u porodicu »Taxocupressaceae«). U novije vrijeme ipak se sve više, gotovo isključivo, upotrebljava naučni naziv Taxodium distichum, pa i u pojedinim živim jezicima uvodi se umjesto »čempresa« lokalizirani naziv »taksodij«. Kod nas, kao i većinom u Evropi, taksodije je ostao ograničen na parkove, te je kao takav ostao nepoznat širim narodnim slojevima. Zbog toga nije ni dobio neko naše ime, kao na pr. bagrem ili pajasen. Pojedini stručnjaci daju mu naš naziv prevodeći koji od botaničkih sinonima ili naziv u stranom jeziku. Tako ga Etiinge r (6) naziva (čepriš ljetni«, dok N. Ples a (17) pledira za naziv »tisovica ljetna močvarna«. Petrovi ć (16) ga spominje kao »močvarni čempres«, dok ga Petrači ć (15) i Ani ć (2) označuju kao »močvarni taksodij«. Držim, da je ovaj posljednji naziv najispravniji, kako s jezične tako i s naučne strane. Močvarni taksodij je drvo prvoga reda, koje u svojoj domovini naraste 30—46 m visine, a pojedini primjerci i 50 m. U Evropi dosegne maks:malno 30 m. Prsni mu se promjer u odrasloj dobi kreće od 1—3 m, ali su debla do cea 1,80 m visine veoma konična, te kod taksodija preko 50 godina starosti, na močvarnom terenu, »prsni« promjer treba mjeriti na 2 m visine. Karakterističan mu je korijenov sistem, koji od razmjerno plitkog žilja pušta okomito t. zv. viškove (»sinkers«) i time na mekom i glibovitom terenu osigurava stabilnost debla. Osim toga na takvim terenima žilje pušta i u obratnom smjeru t. j . prema površini tla izrasline, zvane »koljena« ili »pneumatofore«, koje znadu doseći visinu preko 2 m. O funkciji ovih koljena postoje podvojena mišljenja (1, 2, 7, 16). Neki smatraju, da je to zračno korijenje, koje služi taksodiju za disanje na glibovitim, močvarnim terenima, gdje normalno žilje ne dobiva dovoljno kisika. No pokusi, koje je vršila američka U.S. Forest-Service, pokazali su, da uklanjanje ovih koljena ne smeta taksodiju ništa u razvoju i daljem rastu (10). Zbog toga se smatra, da ta koljena imaju mehaničku funkciju učvršćenja stabla na nestabilnom tlu. Ustanovljeno je, da je taksodij veoma otporan na pritisak vjetra, pa njegove sastojine dobro odolijevaju i jakim orkanima (10). U mladosti je taksodij strogo piramidalnog habitusa, dok starija stabla poka zuju nepravilnu, često puta plosnato-cilindričnu krošnju (12). Grane imaju dvojake izbojke: duge i kratke. Iglice se nalaze na dugim i kratkim izbojcima , i to na dugima spiralno poredane, a na kratkima linealno i dvoredno (»distichum«). Kratki izbojci zajedno s iglicama u jesen opadaju. Jasno zelene iglice Slika 2. Češeri: a) T. distichum, b) T. heterophvllum, c) T. ascendes — sve u naravnoj veličini. (Prema Silva-Tarouca i Little-u). |