DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 16 <-- 16 --> PDF |
MOCVARSKI TAKSODIJ I MOGUĆNOST NJEGOVA UZGOJA U NAŠIM KRAJEVIMA Ing. Mirko Špiranec, Zagreb UVOD U biljnoj sistematici rod Taxodium pripada u porodicu Taxodiaceae zajedno s rodovima: Sciadopvtis, Sequoia, Cryptomeria i Cunninghamia (2), pa bi njegov položaj u biljnom svijetu bio ovaj: Odjel : Phanerogamae P o d o d j e 1 : Gvmnospermae Razred: Coniferae Porodica: Taxodiaceae Rod : Taxodium Rod Taxodium broji danas malo vrsti, svega četiri i to: 1. Taxodium distichum Rich., 2. Taxodium ascendes Brongn., 3. Taxodium mucronatum Ten., 4. Taxodium heterophyllum Brongn. Prve dvije vrsti rastu u Sjedinjenim Državama Amerike, treća u Mexiku, a četvrta u jugoistočnoj Kini. BOTANIČKI OPIS TAKSODIJA Glavne razlike među vrstama odnose se na veličinu i smještaj iglica, te položaj grana na stablu. Taxodium distichum ima grane manje više vodoravne; kratki su mu izbojci u glavnom vodoravni, 5—10 cm dugački, te svake godine zajedno s iglicama otpadaju u jesen. Iglice su 13—19 mm duge (11), linealne i češljasto poredane u dva reda. Taxodium ascendes ima grane uspravne i krute, kratki su mu izbojci nešto duži nego u T. distichuma, a iglice kraće (5—10 mm) i uz grančicu priljubljene (si. 1 a). Si 1 Slika 1. Dio grančice s iglicama: a) T. ascendes {4 puta poveć.), b) T. distichum (2 puta poveć.), c) T. heterophyllum (2 puta poveć. — sve po Silvi-Tarouca. Taxodium mucronatum ima grane u luku savinute prema dolje, sa dugim i tankim grančicama. Iglice su 7—17 mm duge (7), nisu priljubljene uz grančicu i otpadaju zajedno s kratkim izbojcima druge godine. Taxodium heterophyllum ima posve drugačije iglice (trobridne) i po obliku i po smještaju. Dok su američki taksodiji visoka stabla, kineski je grmolik ili nisko stablo do 10 m, te je više sličan na kriptomeriju nego na taksođij (3). |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Taxodium distichum Rich. ima više botaničkih sinonima: Cupressus americana Catesbv, Cupressus disticha L., Cupressus virginiana tradescanti Ray., Schubertia disticha Mirb. Brojni sinonimi upućuju na nesigurnost botaničara u sistematiziranju taksodija, koji se prije ubrajao u Cupressacea e (Silva-Tarouca ga svrstava u porodicu »Taxocupressaceae«). U novije vrijeme ipak se sve više, gotovo isključivo, upotrebljava naučni naziv Taxodium distichum, pa i u pojedinim živim jezicima uvodi se umjesto »čempresa« lokalizirani naziv »taksodij«. Kod nas, kao i većinom u Evropi, taksodije je ostao ograničen na parkove, te je kao takav ostao nepoznat širim narodnim slojevima. Zbog toga nije ni dobio neko naše ime, kao na pr. bagrem ili pajasen. Pojedini stručnjaci daju mu naš naziv prevodeći koji od botaničkih sinonima ili naziv u stranom jeziku. Tako ga Etiinge r (6) naziva (čepriš ljetni«, dok N. Ples a (17) pledira za naziv »tisovica ljetna močvarna«. Petrovi ć (16) ga spominje kao »močvarni čempres«, dok ga Petrači ć (15) i Ani ć (2) označuju kao »močvarni taksodij«. Držim, da je ovaj posljednji naziv najispravniji, kako s jezične tako i s naučne strane. Močvarni taksodij je drvo prvoga reda, koje u svojoj domovini naraste 30—46 m visine, a pojedini primjerci i 50 m. U Evropi dosegne maks:malno 30 m. Prsni mu se promjer u odrasloj dobi kreće od 1—3 m, ali su debla do cea 1,80 m visine veoma konična, te kod taksodija preko 50 godina starosti, na močvarnom terenu, »prsni« promjer treba mjeriti na 2 m visine. Karakterističan mu je korijenov sistem, koji od razmjerno plitkog žilja pušta okomito t. zv. viškove (»sinkers«) i time na mekom i glibovitom terenu osigurava stabilnost debla. Osim toga na takvim terenima žilje pušta i u obratnom smjeru t. j . prema površini tla izrasline, zvane »koljena« ili »pneumatofore«, koje znadu doseći visinu preko 2 m. O funkciji ovih koljena postoje podvojena mišljenja (1, 2, 7, 16). Neki smatraju, da je to zračno korijenje, koje služi taksodiju za disanje na glibovitim, močvarnim terenima, gdje normalno žilje ne dobiva dovoljno kisika. No pokusi, koje je vršila američka U.S. Forest-Service, pokazali su, da uklanjanje ovih koljena ne smeta taksodiju ništa u razvoju i daljem rastu (10). Zbog toga se smatra, da ta koljena imaju mehaničku funkciju učvršćenja stabla na nestabilnom tlu. Ustanovljeno je, da je taksodij veoma otporan na pritisak vjetra, pa njegove sastojine dobro odolijevaju i jakim orkanima (10). U mladosti je taksodij strogo piramidalnog habitusa, dok starija stabla poka zuju nepravilnu, često puta plosnato-cilindričnu krošnju (12). Grane imaju dvojake izbojke: duge i kratke. Iglice se nalaze na dugim i kratkim izbojcima , i to na dugima spiralno poredane, a na kratkima linealno i dvoredno (»distichum«). Kratki izbojci zajedno s iglicama u jesen opadaju. Jasno zelene iglice Slika 2. Češeri: a) T. distichum, b) T. heterophvllum, c) T. ascendes — sve u naravnoj veličini. (Prema Silva-Tarouca i Little-u). |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— odozdo kadšto bijelo srebrnaste — poprimaju u jesen narančasto-smeđu boju, koja daje stablu naročito dekorativan izgled, te je zbog toga taksodij omiljelo ukrasno drvo u parkovima. Cvijetovi su jednodomni; muški u dugačkim (7—15 cm) cvatovima, purpurno smeđi sa 0—8 prašnika na tankim dršcima; ženski su cvijetovi sami ili po 2 do 3 u cvatu na kraju prošlogodišnjih izbojaka, sa 2 sjemena zameta. Taksodij cvate rano u proljeće prije listanja. Češeri su gotovo okrugli, 20—25 mm u promjeru, žućkasto-smeđi, po ispadanju sjemenaka ostaju na stablu na kratkom dršku. Ispod svake češerne ljuske nalaze se po 2 sjemenke , dosta velike ´(12—15 mm) i trobridne, s kožastom ođebljalom ljuskom, nepravilnog piramidalnog oblika. Klijavost mu je kratkotrajna, a postotak klijavosti 60—87%> (20). Jedan češer ima 18—30 sjemenaka. Pupovi se nalaze samo na terminalnim izbojcima; gotovo su okruglasti sa šiljastim ljuskama. Kora je crvenkasto smeđa (cimetove boje), tanka, vlaknasta, dosta slabo ispucana. Ima duge uzdužne bore ali plitke. Areal. Močvarni taksodij preostao je još samo u jugoistočnom dijelu Sjedinjenih Država te pridolazi na obalama Atlantika od južne Delaware kroz istočne dijelove Marylanda, Virginije, Sjeverne i Južne Karoline i Georgije; zatim na čitavoj Floridi, u južnoj Alabami i jugoistočnom Texasu, u porječju Red Rivera i Mississippi- a u državi Louisiani, Mississppi-u, Arkansasu, Tennesse-u i Missouri-u, sve do južnog Illinoisa i zapadnog Kentucky-a. Glavno mu je područje močvarno porječje rijeke Mississippi u Louisiani, kao i na Floridi (3, 20). Slika 3. Prirodni areal močvarnog taksodija UZGOJNA SVOJSTVA TAKSODIJA Taksodij dolazi od prirode u Americi između 29. i 40. stupnja sjeverne širine, a u manjim količinama na sjever i do 43. stupnja (20). Zbog dosta velike prostorne udaljenosti između sjevernog i južnog ruba njegova areala, stabla su naviknuta na različite klimatske uvjete, prema tome iz kojeg su dijela njegova područja rasprostiranja. Taksodij iz južnih krajeva (oko Meksičkog zaljeva i sa Floride) nije naučen na mrazeve, a minimalnan temperatura zimi može se spustiti iznimno do —15° C. Naprotiv, na sjevernom rubu taksodijeva areala temperatura znade pasti i do —30° C, Mrazevi su tamo češći i jači, ali je taksodij samo u prvoj mladosti osjetljiv na mraz. Kad pređe visinu od cea 1,5 do 2,0 m, onda je već.prilično otporan |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 19 <-- 19 --> PDF |
protiv mraza i studeni. Svakako, u koliko se importira u Evropu, u prvom redu dolazi u obzir sjeme iz sjevernog dijela areala. I ako je taksodij izrazito močvarna vrst, ipak ne traži i zračnu vlagu, premda mu ova pogoduje. Više voli polako tekuću vodu, nego stagnirajuću, te mu naročito odgovaraju obale rijeka i slatkih jezera te mirne močvare, u kojima voda ipak lagano otiče (16). Slanu vodu ne podnosi. Uspijeva dobro i na vlažnim pijescima, a u Evropi mu najbolje prija vlažna i svježa pjeskovita ilovača, u kojoj ima vapna. Taxodium ascendes,. naprotiv, izbjegava vapnenac. Nekada, pred kojih 150—200 godina, taksodij je u smjesi s nekim listačama tvorio goleme komplekse prašuma u Sjedinjenim Državama; danas su ti kompleksi smanjenia i razbijeni; velike sječe prorijedile su prašume i stvorile´tip gospodarske šume, ,u kojoj taksodij ipak još dominira. Danas u Americi razlikuju u glavnom dva tipa taksodijevih šuma (23): čiste taksodijeve sastojine i mješovite sastojine taksodija s listačama. Čiste taksodijeve sastojine. Taksodij je sklon formiranju čistih sastojina i premda ima u njima primiješanih i nekih drugih vrsti, taksodij je ipak daleko nadmoćniji, pa su druge vrsti od sekundarnog značenja. Ovaj tip šume zauzima veći dio taksodijeva područja, a sortimenti dobiveni iz taksodija ovog tipa sastojina, imaju visoku trgovačku vrijednost. Taj se tip nalazi na prostranim močvarama, na rubovima močvarnih riječnih rukava i u riječnim nizinama, koje su duže vremena poplavljene. Osim močvarnog taksodija, koji ovdje kadšto tvori posve čiste sastojine, pridolazi kao najvažnija pratilica Nyssa silvatica Marsh, .(vodeni tupelo). Od sporednih vrsti, koje ovdje dolaze, ističu se Acer rubrum L., Planera a q u at i c a (Walt.) Gmel., Quercus nigra L. i N y s s a silvatica var. biflor a (W a 11.) S a r g. Naročito bizarni izgled imaju taksodijeve sastojine uz donji tok Mississippi-a, gdje na taksodiju živi epifitska biljka Tillandsi a usneoide s iz porodice Bromeliaceae . Ona obavija grane taksodija svojim dugačkim, sivkastim stabljikama, ispreplićući se tako, da šuma izgleda, kao da je obavijena golemom paučinom ili ribarskom mrežom (18). Mješovite sastojine taksodija s listačama. Ovaj tip taksodijevih šuma zauzima manje površine, a vrijednost drvnih sortimenata je nešto manja, nego u prvom tipu. Ove šume pridolaze na glinenim tlima ili zamuljenoj ilovači aluvijalnih naplavljenih nizina, gdje voda često stagnira. Pored taksodija ovdje čine glavnu sastojinu još i Fraxinus pennsvlvanica lanceolata (Borkh.), !Liquidambar styraciflua L-, Acer rubrum L. i Acer saccharinum L. Osim njih pridolaze još, kao manje važni: Quercus lyrata Wlt., Quercus nuttallii Palme r, tJlmus americana L., Quercus palustris Muenchh., Celtis occidentalis L. i Carya aqatica (Michx. f.) N u 11. Močvarni taksodij je izrazita vrst svijetla. Zbog toga na području svog prirodnog rasprostiranja njegove biljke najbolje uspijevaju na otvorenim položajima, ali podnose i djelomičnu zasjenu. Pomlađenje sjemenom nailazi na poteškoće premda taksodij dobro rodi gotovo svake godine, a obilno svake treće godine. Ali njegovi pratioci, a naročito crveni javor (Acer rubrum) i vodenj tupelo (Nyssa silvatica) još obilnije i češće fruktificiraju i sjeme im ima veći postotak klijavosti, stoga su oni najopasniji konkurenti taksodiju. Jedino brz rast u mladosti omogućuje taksodiju, da dobije prednost pred biljkama svojih takmaca. U prve dvije godine naraste taksodij 35—50 cm, a u četvrtoj godini dosegne do 1,80 m. U Evropi se preporuča proljetna sjetva u rasadnicima, a nakon klijanja treba ponik i mlade biljke pažljivo čuvati od mraza. Osobito su opasni kasni proljetni mrazevi, pa se u tu svrhu preporuča gredice s takso |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 20 <-- 20 --> PDF |
dijem ograditi zaštitnom živicom (od tuje) sa sjeveroistočne, istočne i jugoistočne strane (22). Treba voditi računa o tome, da tlo na taksodij evim gredicama u rasadniku bude i preko zime dovoljno vlažno, a paziti treba na opasnost od sriježi, te u slučaju njene pojave mlade biljke natrag pritisnuti u tlo. Pikiranje se vrši u jesen. Sadnju biljaka na terenu bolje je, prema B a u b y-u (4) vršiti u proljeće, nego u jesen, jer bismo u jesen doveli biljke u opasnost, da budu odmah nakon sadnje poplavljene. Proljetna se sjetva može, naprotiv, vršiti i dosta kasno, pače i nakon početka vegetacije. Baub y navodi, da su na glibovitim terenima francuskog Juga s uspjehom sadili taksodij na posve jednostavan način: zašiljenim sadiljem načini se u mekom tlu rupa, u koju se smjesti korijen biljke. Zatim se rupa sadiljem dobro stisne ubodom sa strane i pritiskom zemlje prema biljci. Taksodije nema mnogo neprijatelja u biljnom i životinjskom svijetu. Od gljiva napada gaFomes geotropus, koja uzrokuje trulež srca, ali nije od većeg značenja po opsegu svoje zaraze. Sjeme taksodija zaštićeno je od ptica i vjeverica neugodnim mirisom, ali to ima i slabu stranu, da se ne širi daleko od stabla, jer ga ove životinje ne raznose; budući da ga ni vjetar ne nosi, to je proširenje taksodijeva sjemena ovisno jedino o poplavama. Drvo taksodija veoma je cijenjeno u Americi zbog svojih dobrih svojstava. Lagano je: specifična težina iznosi mu u zračno-suhom stanju 0,450, a inače se kreće od 0,340 do 0,600. Posve sirovo drvo teži 800— 1000 kg po 1 m3. Specifična težina »koljena« iznosi samo 0,190. Drvo je vrlo trajno na suhom i na vlazi. Čvrstoća mu nije naročito velika, a niti tvrdoća. Bogato je smolom; bijel mu je žućkaste boje, a srce prelazi u narančastu i u smeđu boju. U boji se razlikuje prema staništu, sa kojega drvo potječe. Drvo taksodija iz šuma oko Meksičkog zaljeva je tamnije, a iz područja oko Mississippi-a svijetlije (ružičasto). To je glasoviti lujzijanski »crveni taksodij« (Louisiana Red Cypress). Ono sa Floride je žutosmeđe ili narančasto-smeđe boje i prodaje se pod imenom »žuti čempres«. Drvo taksodija teško se suši, ali se ne baca i ne krivi. Homogene je građe i lako obradivo. Drvo prima boju i dade se lako polirati. Zbog svih ovih svojstava njegova je upotreba u Sjedinjenim Državama mnogostruka. Upotrebljava se kod gradnje dokova i mostova, za silose, cisterne i razne mlinske uređaje; za željezničke pragove, staklenike u vrtlarstvu, za drvene krovove, parkete, obloge zidova, u umjetnom stolarstvu, za stupove i kolje, za lijesove, podove i stepenice, vrata i prozore, te razne unutrašnje uređaje. Naročito je cijenjeno drvo taksodija u bačvarstvu, kao i za izradu drvenih posuda uopće, jer ne sadrži topivih supstanca, koje bi mogle pokvariti miris tekućine, koja se u posudu sprema. Smola iz njegovih češera dobro je sredstvo za liječenje ozlijeda kože. Od drveta »pneumatofora« izrađivali su Indijanci košnice za pčele, a danas se mnogo izrađuju razni ukrasni predmeti, koji se prodaju u turističkom prometu, a upotrebljava se i umjesto pluta za izradu plivača ribarskih mreža. Za drvo taksodija, uzgojenog u Evropi, vele, da je slabije kvalitete od američkoga (1). Baub y (4) navodi rezultate ispitivanja taksodijevog drveta iz 55-godišnje sastojine uzgojene u Francuskoj. Prema tim ispitivanjima drvo taksodija može se usporediti s drvetom naših do |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 21 <-- 21 --> PDF |
maćih četinjača, naročito što se tiče bijeli. Srž mu je navodno manje otporna na tlak i savijanje. Stoga preporuča upotrebu u oblom stanju. Kako u Evropi zapravo i nema taksodij evih sastojina ili su veoma malene, to su kao uzorci za ispitivanje služila jamačno pojedinačna stabla uzrasla u parkovima. Takvi uzorci nisu posve mjerodavni, da se utvrdi kvalitet taksodija kao šumskog drveta. KULTURA TAKSODIJA U MOTOVUNSKOJ ŠUMI U Evropu je taksodij uveden još god. 1640., ali se ipak nije proširio kao šumsko drvo, nego se mnogo uzgaja u parkovima. U Njemačkoj je klima za njega u glavnom preoštra, a nisu ga ni sadili na odgovarajuće tlo: na tresetu taksodij ne uspijeva. Niti u Italiji nisu naročito uspjeli pokusi s osnivanjem šumskih kultura (1). U Francuskoj se nešto više radilo s taksodij em kao šumskom vrsti (močvarni tereni oko ušća rijeke Rhone u Lionskom zaljevu) (4, 12). Kod nas se također nalazi taksodij svuda po parkovima, a D. P e t r o- v i ć (16) navodi jednu manju kulturu u Bačkoj Palanci od cea 300 biljaka, koju su navodno osnovali Madžari za vrijeme okupacije u II. svjetskom ratu. Godine 1949., u starosti od 6 godina, kultura je vrlo dobro napredovala. U Hrvatskoj, koliko nam je poznato, postoji samo jedna šumska kul tura taksodija itouMotovunskoj šumi na području šumarije Buzet. Ona je god. 1955. imala 25 godina — svakako premalena starost, da bi se mogli stvarati neki definitivni zaključci o uspjehu ili neuspjehu njezina uzgoja. Ipak je i za tu starost interesantna ta kultura kao objekt izmjere radi utvrđivanja dosadašnje g prirasta i produkcije drvne mase. Opis objekta Kultura taksodija u gospodarskoj jedinici Motovun zauzima površinu od cea 0,50 ha, te je izlučen u posebni otsjek 4 b. Motovunska šuma prostire se u dolini rijeke Mirne i njezina pritoka Botonege na dužini od 18 km. Širina joj iznosi od 130—1000 m, u prosjeku 600 m (13)j Dolina Mirne je izdignuti morski kanal, kao i dolina Dragonje te Raše. Tlo je aluvijalna naplavina, koja je još uvijek u fazi nanošenja finog glinenog materijala (13). Peru dične poplave javljaju se u jesen i u rano proljeće. One su, slično kao i u slavonskoj Posavini, tokom vremena stvorile povoljno tlo za hrast lužnjak u zajednici s brijr stom i jasenom. Međutim u starijoj dobi opaža se zaostajanje hrasta u razvoju i su šenje vrhova. Smatra se, da je tomu uzrok dugotrajno stagniranje vode i nepropusno;.*. gline u dubljim slojevima, koje lužnjakovo korijenje teško probija (13). Otsjek se nalazi oko 4 km istočno od mjesta Livade (centar za Motovunsku šumu). Tlo je dosta duboko i humozno, prilično vlažno. Sa fitocenološkog stanovišta Moto vunska šuma još nije definitivno obrađena, ali uz glavne vrsti drveća: hrast lužnjak, poljski jasen i nizinski brijest, dolaze obični grab i crna joha te grmlje i prizemno rašće, koje je inače karakteristično za asocijaciju Querceto-Genistetum elata e Horv. — izuzevši najtipičnijeg predstavnika: žutilovku! Umjesto nje po javljuju se neki termofilni submediteranski elementi (kao Ruscus i si.). Fukarek (8) smatra, da setu radi o posebnoj zajednici Querceto-Fraxinetum angustifoliae , no konačna riječ o fitocenološkoj pripadnosti ove šume nije još donijeta. Klima je na prijelazu između mediteranske i kontinentalne uz nešto jači maritimni utjecaj, koji se uz tok Mirne prema istoku sve v´.še gubi. Budući da nemamo |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 22 <-- 22 --> PDF |
podataka o srednjim mjesečnim temperaturama za mjesto Livade, to donosimo (na tabeli br. 1) pregled prosječnih mjesečnih temperatura za Novigrad (na moru, oko 20 km zapadno od taksodijve sastojine) i za Buzet (oko 10 km zračne udaljenosti sjeveroistočno od otsjeka 4b). Izoterma za Livade kreće se od prilike između izcterma ovih dvaju mjesta. Tabela br. 1 M j e s e c God. Mjesto I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. prosj. srednjj i temperatura C 0 Novigrad 3,4 4,5 7,2 12,1 16,2 20,3 22,9 22,4 18,9 14,4 8,6 5,1 13,0 Buzet 5,4 -1,6 6,5 10,5 16,8 18,8 22,1 21,2 18,7 12,8 7,6 5,5 12,0 (Podaci za Novigrad, period 1851.—1900., iz knjige ing. Blaškovića (5), a za Buzet, 1955.—1956., od Hidrometeorološkog zavoda u Zagrebu). Količine oborina po mjesecOma prikazane su za obje stanice kao i za same Livade — u tabeli br. 2. Tabela br. 2 Mjesec Godišnji Pluviometr. I. II. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. prosjek III. rv. postaja prosječna količina oborina u m/m Novigrad 55 41 81 59 95 64 58 65 97 116 113 62 906 Buzet 153 m 64 42 88 108 102 89 71 67 102 90 144 65 1032 Livade 20 m 62 40 87 68 125 102 70 96 116 135 135 68 1104 Podaci potječu za Buzet od šumarije Buzet, za Novigrad po Blaškoviću (5), a za Livade od Hidrometeorološkog zavoda u Zagrebu. Iz podataka (po Schenecku 20) vidi se, da je u pogledu temperature taksodij u svojoj domovini navikao na topliju klimu, dok bi količine oborina u glavnom odgovarale. No, kako je već spomenuto, areal taksodija seže dosta daleko na sjever, pa su meteorološki podaci na pr. za Washington približno jednaki onima za Livade. Obzirom na prostrani areal, sa većim klimatskim razlikama, izdržava taksodij minimalnu temperaturu od —15° C dobro, dok na sjevernim granicama svog područja podnosi čak i —30° C. Stoga mu klima u dolini Mirne, obzirom na temperaturu, odgovara i on sa lakoćom podnosi tamošnje zimske minimume, pa je i izuzetno jaku studen u veljači 1956. (od —14° C) izdržao bez ikakovih štetnih posljedica. Isto tako i obzirom na količinu vlage (oborine i zračna vlaga, te vlažnost zemljišta) Motovunska šuma mu odgovara. Podaci o dosadašnjem razvoju" Kultura je podignuta između god. 1933. i 1936. sadnjom biljaka. Nije točno poznato, koliko su bile stare upđtrebljene sadnice, ali godine 1955. u jesen sastojina je imala punih 25 godina. Primijenjena je bila trokutna sadnja s razmakom redova i biljaka 3 metra. Danas je ostalo 474 stabala, što bi prema rekonstrukciji sadne površine iznosilo 83% od ukupnog broja posađenih biljaka. Godine 1953., dakle u starosti od 23 godine, počela su rubna stabla rađati sjemenom. Gotovo sva stabla imaju koljenaste izrasline, pneumatofore, visine od 5—30 cm. |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Premda je 25 godina kratko razdoblje u životu jedne sastojine, ipak se može po dosadašnjem rastu naslućivati o budućem razvoju i uspjehu ove kulture. Zbog toga je izvršena analiza primjernog stabla. Radi pronalaženja kubno-srednjeg stabla obavljeno je klupiranje svih stabala u sastojini te izmjera visina u stojećem stanju (u studenom 1955.). Klupiranje je izvršeno milimetarskom promjerkom, a debljinski stepeni zaokruživani su na 0,5 cm. Visine su mjerene hipsometrom Blume-Leiss. Ukupno je izbrojeno 474 stabala sa prsnim promjerima od 4,0 do 26,0 cm. Zbroj temeljnica iznosio je G = 9,527683 m2, te je prema tomu srednja temeljnica bila 0,0201006 m2, odnosno prsni promjer plošno-srednjeg stabla iznosio je 16,0 cm, a visina iz izravnane visinske krivulje 10,4 m. Međutim visina kubno srednjeg stabla izračunana je po Lorey-evoj formuli sa 10,9 m. U sastojini je pronađeno stablo s prosječnim prsnim promjerom od 16 cm (točno je imalo 156/167 mm, odnosno srednja vrijednost 161 mm). Kad je oboreno, izmjerena mu je totalna visina sa 10,6 m, dakle za 0,3 m manja od izračunane po formuli, a za 0,2 m više od visine plošno-srednjeg stabla iz visinske krivulje. Zbog toga, jer su razlike veoma malene, moglo se to stablo smatrati reprezentantom sastojine. Samo jedno primjerno stablo za cijelu sastojinu uzeto je s razloga, što je sastojina malena, pa i ukupni broj stabala nije velik, a iz frekvencijske krivulje vidi se, da je broj stabala ispod 10 cm i iznad 22 cm prsnog promjera daleko manji od broja stabala unutar ovog intervala od 10—22 cm (18 : 82%). Stoga, kao i da se ne obara više modelnih stabala, uzeto je samo jedno kubno-srednje stablo, koje iz naprijed navedenih razloga dovoljno reprezentira sastojinu. Sekcioniranje kubno-srednjeg stabla. Da bi se dobila što točnija ukupna kubatura primjernog stabla, mjerenje je izvršeno na više načina. Deblo je razdijeljeno na sekcije i to donji dio od panja do 1,30 m visine razdijeljen je zbog koničnosti na 4 sekcije: prve dvije po 0,30 m, a druge dvije po 0,35 m dužine. Od 1,30 m visine dalje deblo je razdijeljeno na jednako duge sekcije po 0,50 m, a posljednja je sekcija dugačka 0,30 m. Mjerenje je obavljeno na ove načine: a) najprije su mjereni promjeri na sredini svake sekcije; b) zatim su mjereni gornji i donji promjeri svake sekcije; c) konačno je mjeren opseg u sredini svake sekcije. Time su se dobili različiti rezultati za drvnu masu deblovine i to: 1. po kombiniranoj Huberovoj formuli . . . . . . 0,09624 m3 2. po II. Smalianovoj formuli 0,09444 m8 3. po kombiniranoj Smalianovoj formuli 0,09580 m3 4. po pravoj kombiniranoj Riecke-ovoj formuli ... . 0,09992 m* 5. na temelju mjerenja opsega 0,10654 m3 Aritmetska sredina iz ovih 5 rezultata dznosi 0,09859 m3. Kubatura granja izračunana je samo mjerenjem promjera u sredini sekdija (jer su grane bile debele tek 4—20 mm), t iznosi 0,01008 m3. Prema tomu totalna drvna masa kubno-srednjeg stabla iznosi 0,10867 ms. Rezultati analize kubno-srednjeg stabla. Nakon izvršenog sekcioniranja kubno-srednjeg stabla, od istoga su uzeti prerezi radi vršenja analize stabla. Prerezi su načinjeni kod panja, u visini 0,30 m, 1,30 m i svaki daljnji prerez za 1 m više (t. j . na 2,30, 3,30 m Ltd.). |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Analiza stabla dala je rezultate o visinskom, debljinskom, plošnom i đrvno-gromadnom prirastu kubno-srednjeg stabla u 5-godišnjim periodama od 0. do 25. godine, kako je prikazano u tabeli br. 3. Tabela br. 3 Poprečni periodički U razdoblju između godina: prirast 0. i 5. 5. i 10. 10. i 15. 15. i 20. 20. i 25. Visinski om 18 38 36 62 58 Debljinski cm 0,87 0,98 1,12 0,46 2 Plošni m0,00017 0,00078 0,00182 0,00102 3 Volumni m0,000050 0,000360 0,002284 0,007024 0,oo7086 Opaska : Debljinski, plošni i volumni prirast izraženi su bez kore Iz podataka analize vidimo, da je visinski prirast bio do 15. godine prilično umjeren (cea 30 cm godišnje); od 15. godine je naglo porasao sve do 20. godine, kad je počeo jenjavati. Isto tako su i debljinski i plošni prirast poslije 20. godine počeli opadati, a svakako je zbog toga i volumni prirast u stagniranju. Uzrok tome ne može biti u posebno nepovoljnijem položaju primjernog stabla obzirom na tlo i klimatske faktore prema ostalim stablima sastojine, jer se radi o jednodobnoj kulturi na razmjerno maloj površini s jednolikim smještajem stabala. Zdravstveno stanje primjernog stabla dobro je, kao i svih ostalih stabala. Po svemu izgleda, da je već bila potrebna proreda, jer je za 25-godišnju sastojinu razmak od 3 m između pojedinih stabala premalen, pogotovo ako se ima na umu, da je taksodij izrazita vrst svijetla.* * Zanimivo je istaći, da iz panja oborenog primjernog stabla nij e potjerao izbojak, premda je sječa izvršena u kasnu jesen, rez je bio gladak, a panj posve nzak. Obzirom na dobru izbojnu snagu taksodija, ovo bi također bio jedan dokaz, da je sastojina pregusta. Drvna masa sastojine. Drvnu smo masu izračunali na 4 načina: 1. umnoškom mase kubnosrednjeg stabla s ukupnim brojem stabala; 2. umnoškom ukupnog zbroja temeljnica sa srednjom visinom i obličnim brojem; 3. množenjem zbroja umnožaka temeljnice i visine svakog pojedinog debljinskog stepena s obličnim brojem; 4. umnoškom drvne mase primjernog stabla s kvocijentom između zbroja svih stabalnih temeljnica i temeljnice primjernog stabla. Oblični broj kubno-srednjeg stabla iznosi: v 0,10867 f = = = 0,504 gh 0,02035 x 10,6 Taj je oblični broj uzet kao oblični broj za čitavu sastojinu. Ukupna drvna masa dobivena je kako slijedi: ad 1. V = v. n - 0,10867 x 474 = 51,51 m3 ad 2. V — G. ha . 1 - 9,527683 x 10,6 x 0,504 . . 50,90 m3 ad 3. V = (21 g . h). f = 103,9176075 x 0,504 . . 52,37 m3 G 9,527683 ad 4. V = v . — = 0,10867 X -. . 50,88 m3 0,020347985 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Aritmetska sredina ovih 4 rezultata iznosi 51,415 m3. Uzevši površinu taksodijeve kulture sa 0,50 ha, drvna masa po 1 ha iznosi 102,83 m3. Temeljnica po 1 ha: 19,06 m2 broj stabala po 1 ha 948. Poprečni godišnji 102,83 prirast iznosi = 4,11 m3/ha. 25 Baub y (4) navodi za 55-godišnju malu sastojinu u Francuskoj, 0,23 ha površine, da je imala drvnu masu od 211,4 m3 ili preračunato po 1 ha 919 m3, odnosno poprečni godišnji prirast od 16,7 m3. Ističe se, da na ova sastojina nije bila proređivana, već su samo vađena stabla, koja su uslijed prirodne selekcije posve zaostala (u Motovunskoj šumi nije do sada ni to vršeno!). Iz podataka analize može se sastaviti i prethodna prirasno-prihodna tablica za razdoblje do 25. godine (tabela br. 4). Tabela br. 4i :arost Broj Temeljnica Srednjeg stabla Drvna Prirast god. stabala mprsnicm 0 visina m masa m* tečajni poprečn m3 5 1142 — 1 — 0,9 — — — 10 948 0,6636 30 2,8 2,09 0,94 0,21 15 948 4,5504 7,8 4,6 14,02 2,39 0,93 20 948 13,9356 13,7 7,7 50,72 7,34 2,54 25 948 19,3392 16,1 10,6 102,83 10,42 4,11 Pretpostavlja se, da je na sadašnji broj stabala spala sastojina prvih godina nakon sadnje (uginućem neprimljenih biljaka), jer nije vršen nikakav zahvat (ni čišćenja ni prorede). U jesen 1956., t. j . točno godinu dana nakon prvog klupiranja, izvršeno je ponovno klupiranje svih stabala, te su dobivene slijedeće drvne mase (po različitim formulama): ad 1. V = v. n. = 0,12644 X 474 = . . . . 59,93256 m3 ad 2. V = G. hs. f = 10,565531 X 11,2 X 0,503 = . 59,64030 m3 ad 3. V = (2 g. h) . f = 118,250649 X 0,504 = . 59,59833 m3 G 10,565531 ad 4. V = v. — = 0,12644 x = . . 59,61972 m3 g 0,0224 Aritmetska sredina iznosi 59,698 m3. Ako od te vrijednosti odbijemo aritmetsku sredinu drvne mase u 1955. godini, dobit ćemo tečajni prirast: 59,698 — 51,415 = 8,283 m3 ili po 1 ha dvaput toliko t. j . 16,566 m3. Naravno, da je taj podatak nesiguran, obzirom na prekratki vremenski razmak između dviju inventura. Osim toga, nisu bila na stablima obilježena mjesta visine 1,30 m, pa nije sigurno, da su promjeri oba puta mjereni baš na istim mjestima. Svakako se čini, da je dobiveni prirast nešto previsok. |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Vjerojatno je najpribližniji tečajni prirast, dobiven razlikom drvnih masa po formuli 3, t. j . 59,60 — 52,37 = 7,23 ili 14,46 m3 po 1 ha. Ako usporedimo podatke iz tablice br. 5 sa podacima prihodno-prirasnih tablica za neke druge četinjače (21), dobijemo ovakovu sliku (tabela br. 5): Tabela br. 5 Vrst drveća Bonitet Starost Broj Srednjeg stabla TemeljDrvna Poprečni stabala prsni 0 visina nica masa dobni prirast god. kom. cm m m2 ms m8 Omorika I. 25 5110 7,6 9,2 23,2 183 7,3 Jela I. 25 — — 4,5 — 88 3,5 Ob. bor I. 25 4380 8,7 10,0 26,0 220 8,8 Taksodij u Motovunskoj šumi 25 948 16,1 10,6 19,3 103 . 4,1 Vidimo, da taksodij ima veći prsni promjer i visinu srednjeg stabla, dok mu je temeljnica i drvna masa manja, nego u omorike i bora (a veća, nego u jele). Ovo se mora u prvom redu pripisati daleko manjem broju stabala po 1 ha, premda bi s većim brojem stabala pao i prsni promjer. U glavnom, ipak se može zaključiti, da taksodij ne zaostaje u rastu i prirastu za našim četinjačama, a dolazi na staništima, gdje ove ne uspijevaju. O mogućnosti uzgoja taksodija u našim krajevima Prema dosadašnjem razvoju taksodijeve kulture u Motovunskoj šumi dalo bi se zaključiti, da bi pokušaj unošenja taksodija na odgovarajuća staništa kod nas mogao uspjeti. Pri tome se ne misli preporučiti unošenje taksodija u područja, koja su već zauzele druge vrsti drveća (hrast lužnejak, topole, jasen i dr.), već bi trebalo s taksodijem pokušati na terenima, koji su slobodni. To su močvarni predjeli oko nereguliranih rijeka, depresije, na kojima ne uspijevaju meke listače, ukratko takova staništa, koja su sada neproduktivna. Svakako treba kod toga paziti, da se izbjegavaju mrazišta i uopće predjeli oštre kontinentalne klime, jer je taksodij u ranoj mladosti kako je već spomenuto, osjetljiv na mraz. Dolaze u obzir dakle topliji predjeli, koji su pod utjecajem sredozemne klime. Možda bi dobro hilo, da se pokuša na pr. sa dolinom Neretve u njezinu donjem toku. Tamo ima prostranih močvarnih površina, izvrgnutih poplavama Neretve i njezinih pritoka, koje su danas neproduktivne ili vrlo slabo produktivne. U klimatskom pogledu taj bi kraj odgovarao taksodiju, koji nije suviše osjetljiv, osim u najmlađoj dobi. U tabeli br. 6 prikazane su srednje mjesečne temperature i količine oborina mjesta Opuzen u dolini Neretve za razdoblje od 1946.—1952. |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Tabela br. 6 Opuzen 2 m nad morem I. II. III. IV. Mjese c V. VI. VII. VIII. IX. X. God. XI. XII. prosjek Srednjatemp. C° Količina 7,2 130 8,7 11,2 15,9 19,3 22,8 26,0 81 89 50 61 48 11 25,9 20 22,2 69 16,1 145 12,6 212 8,5 184 16,4 1100 oborina Apsolutni minimum temperature —11,0C zabilježen je u siječnju. Podaci su dobiveni od Hidrometeorološkog zavoda u Zagrebu. Prema ovim podacima, koji odgovaraju po prilici meteorološkoj stanici u Little Rocku, Arkansas, u klimatskom bi pogledu dolina Neretve u donjem toku odgovarala za taksodij. Trebalo bi još istražiti, da li mu odgovara i tlo. U koliko bi ta ispitivanja dala pozitivne rezultate, ne bi bilo ozbiljnijih zapreka, da se pomišlja na uvođenje taksodija kao pionirske vrsti. U daljoj perspektivi sigurno je predviđena melioracija ovih neplodnih površina. Obzirom na njihovo prostranstvo, melioracija će trajati duže vremena i iziskivati velike materijalne žrtve. Unošenjem taksodija kao prve kulture, koja bi vjerojatno olakšala samu melioraciju, smanjili bi se znatno troškovi. Pored toga dobili bismo za nekoliko decenija vrijedne drvne mase četinjavog drveta, koje nam je u našoj privredi uvijek dobro došlo. Ispitivanje taksodijeve kulture u Motovunskoj šumi obzirom na uzgojna svojstva, a u dogledno vrijeme i s obzirom na tehnička svojstva taksodijevog drveta, trebalo bi postaviti na širu osnovu, kako bi se došlo do pouzdanih rezultata. Istovremeno bi trebalo osnovati rasadnik za uzgoj biljaka, s kojima bi se provodile pokusne sadnje na terenima, koji po svojim klimatskim i pedološkim značajkama govore u prilog mogućnosti uzgoja močvarnog taksodija na njima. LITERATURA 1. Ali e gr i Ernesto: II genere Taxodium. L´Alpe, NO. 11/12. Milano 1934. 2. A n i ć d r. Mi lan: Dendrologija (u Šumarskom priručniku I. dio). Zagreb 1946. 3. Barner dr. Johannes: Die Nutzholzer der Welt. I. Bd. Neudamm 1942. 4. Baub y M.: L´utilisation đu cypres chauve pour le reboisement des marais de la region mediterraneenne francaise. Bulletin de la Silva Mediterranea. Firenze 1926. 5. Blaškovi ć ing. Petar : Hidropedološka studija doline donjeg toka rijeke Mirne. Zagreb 1953. 6. Ettinge r Josip : Šumsko drveće i grmlje u Hrvatskoj i Slavoniji. Zagreb 1890. 7. Fitsche n J.: Handbuch der Nadelholzkunde, II. Auflage. Berlin 1930. 8. Fukare k dr. Pavle : Prilog poznavaniu šumskih zajednica u koj´ma se javlja poljski jasen. Šumarski list, Zagreb 1956. 9. Gotha n dr. W.: Entvvicklungsgeschichte der Pflanzenvvelt (u djelu: France, Das Leben der Pflanze I. Bd. Stuttgart 1911.). 10. H a r 1 o w W. M. — H a r r a r E. S.: Textbook of Dendrologv. New York-Toronto- London 1950. 11. Harrar Ellvvood and George: Guide to Southern Trees. New York 1946. 12. Hicke l R,: Dendrologie forestiere. Pariš 1932. |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 28 <-- 28 --> PDF |
13. Hofma n A.: II bosco di S. Marco di Montone. L´Alpe. Milano 1935. 14. Littl e L. Elbert : Important Forest Trees of the United States (u zborniku: Trees. The Yearbook of Agriculture. Washington 1949.). 15. Pe traci ć dr. Andrija: Uzgajanje šuma I. dio. Zagreb 1925. 16. P e t r o v i ć dr. Dragoljub: Strane vrste drveća (egzoti) u Srbiji. Beograd 1951. 17. Ples a N.: Tisovica. Šumarski list, Zagreb 1907. 18. Pourte t Jean : Itineraire forestier en Am.rique du Nord. Annales de l´Ecole nationale des Eaux et Forets. XI/2. Nancy 1949. 19. Rol R.: Les Peupliers et les principales essences forestieres de l´Est des Etats- Unis. Annales de l´Ecole nationale des Eaux et Forets. XII/2, Nancy 1951. 20. Schenc k dr. C. A.: Fremdlandische Wald- und Parkbaume. Bd. I/II. Berlin 1939. 21. S c h w a p p a c h dr. A.: Ertragstafeln der wichtigeren Holzarten. II. Aufl. Neudamm 1929. 22. Silva Tarouca — Schneider C: Unsere Freiland-Nadelholzer. II. Aufl. Wien—Leipzig 1923. 23. Westvel d R. H.: Applied Silviculture in the United States. New York 1949. Le cypres chauve et la possibilite de aa cultivation đans notre pays Le cypres chauve (Taxodium distichum R:ch) et une conifere d´origine d´Amerique du Nord a croissance assez rapide. Apres avoir donne sa description botanique l´A. presente ses proprietes sylviculturales ainsi que l´emploi de son bois. Ensuite l´A. expose les donnees sur une culture de cypres chauve agee de 25 ans se trouvant dans la foret de Motovun en Istrie. Au mo:yen de tige moyenne cub;que qui fut abattue et sectionnee et ensuite analysee par sections on a obtenu les donnees sur le developpement accompli jusqu´ici par ladite culture. Les donnees sont presentees dans la table No. 5, d´ou l´on voit qu´a l´age de 25 ans il y avait dans le peuplement 948 tiges par hectare; la surface terriere etait de 19.34 m2, le diametre a hauteur d´homme de l´arbre moyen de 16.1 cm, la hauteur de 10.6 m. Le materiel sur pied s´elevait a 103 m3, et l´accroissement courant a 10.4 m3 par hectare. Enfin l´A. considere la possibilite de la culture de cypres chauve dans les regions de ce pay et tout particulierement il recommande l´etablissement des experiences sur les terrains marecageux dans le cours bas de la riviere de Neretva (Dalmatie). ]94 |