DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 81     <-- 81 -->        PDF

Kao sastavni delovi Saveznog centra sa
najmanje 3 stručnjaka specijaliste za zaštitu
šuma i to:


— specijalista za šum. entomologiju
— specijalista za šum. fitopatologiju
— specijalista za šum. požare i druge
štete.
3) Stanice za zaštitu šuma u važnijim
šum. reon´ma


(Nizinski reon, reon bukve, reon smrče
i jele, reon mediterana i si.)


— 1—2 stručnjaka specijaliste za zaštitu
šuma.
Iznoseći prednju organizacionu šemu i
za nju potrebni broj stručnjaka za zaštitu
šuma predpostavlja se da se u istu uključe
(i još nadopune) stručnjaci zaštite šuma
koji već po ovoj liniji rade i to u diagnostičku
službu i naučnoistraživački Zavod
stručnjaci iz dosadašnjih instituta kao stalni
službenici, a stručnjaci sa fakulteta (profesori
i nastavni kadar) kao saradnici na
određenim temama, bolestima, štetnicima
ili specifičnim zadacima. Bitno je u cijeloj
organizaciji to, da se za ovu službu izdvoje
i osposobe potrebni kadrovi i postave u
organima vlasti, operativi i prognozno-dijagnostičnoj
i naučnoistraživačkoj službi.


Karakteristike predložene organizacije
ove službe su potpuno jasne nadležnosti,
dužnosti i mesto iste u opštoj organizaciji
šumarstva i šum. privrede. Ovakova organizacija
mogla bi i morala biti odgovorna
za sigurnost, produktivnost i zdravstveno
stanje šuma te blagovremeno poduzimanje
svih zaštitnih mera u šumarstvu.


Težište rada u predloženoj organizaciji
po brojnosti stručnjaka i važnosti postavlja
se u prvom redu u dijagnostičkim centrima
(Zavodu) za zaštitu šuma i stanicama za zaštitu
šuma u kojima treba da je skoncentrisano
svo praćenje i evidencija bolesti
štetnika i drugih negativnim pojava u šumama
kao i naučnoistraživački rad u oblasti
zaštite šuma. Zatim u šumskim gazdinstvima
kao osnovnim operativnim jedinicama
gde bi obavezno morao biti bar po
jedan šumarski stručnjak specijalista-zaštitar
odgovoran za zaštitne radove i preventivu.
Inspekcijskoj službi zaštite šuma
dat je veći značaj u saveznom i republičkim
organima pošto oni dolaze u ovoj organizaciji
do punog izražaja, jer je glavni
deo šuma opštenarodna imovina organizovana
u šumskim gazdinstvima u kojima
ima odgovorni specijalsita za zaštitu šuma,
pa su za inspekcijske poslove u NOO-u
(NOO) potpuno dovoljni šum. inspektori
koji će se kroz kurseve osposobiti za uspje


šnije vršenje inspekcijske službe zaštite
šuma i to prvenstveno u privatnom sektoru
šuma.


Brojno stanje stručnjaka za zaštitu šuma
u organima vlasti i dijagnpst:čko-pro_
gnoznim centrima može se međusobno dopunjavati
prema tome koliko se od upravnih
poslova prenese na dijagnostičko-prognozni
centar.


Obzirom na upravno-teritorijalnu podelu
i decentralizaciju nadležnosti i sredstava
(budžetskih i fondovskih) nije moguće preskočiti
dijagnostičke republičke centre,
premda bi za samu zaštitu šuma i bolje korišćenje
stručnih kadrova bilo korisnije
imati samo jedan Savezni zavod — dijagnostički
centar za zaštitu šuma sa potrebnim
brojem stalnih opazačkih stanica za zaštitu
šuma u glavnim šum. reonima, koje bi bile
dobro locirane bez obzira na upravno-teritorijalne
granice.


Dijagnostičko-prognozni centri odnosno
Zavod za zaštitu šuma trebali bi da budu
ustanove saveznog i republičkih organa za
šumarstvo ili savezne i republičkih komora.
Naime, ovi centri će podjednako služiti organima
vlasti i operativi da im na vreme
signališu opasnost, odnosno operativi da još
dadu potrebna uputstva i pomoć za provođenje
zaštitnih mera.


U predloženoj organizaciji službe zaštite
šuma stoji se na stanovištu da Savezna
uprava za zaštitu bilja treba da se isključivo
bavi poslovima zaštite bilja u poljoprivredi
i da svoju organizaciju od saveznih
organa do NOO po liniji vlasti odnosno od
komora, stručnih poslovnih udruženja i zadruga
do poljoprivrednih dobara podesi organizaciji
poljoprivredne proizvodnje. Poslove
iz nadležnosti Osnovnog zakona o zaštiti
bilja i Zakona o prometu semenske robe
ukoliko se odnose na šumarstvo, drvo i
druge šumske proizvode trebalo bi preneti
na službu zaštite šuma tj. na šumarstvo.
To je jedini put da se ova služba ispravno
organizuje u sklopu šumarstva, da se izbegne
paralelizam, sukobi, neodgovornost i
ogromne štete koje imamo radi dosada neorganizovane
i pogrešno postavljene službe
zaštite šuma.


Nakon referata ing. Bure, doneseni su
još slijedeći koreferati:
Prof. Z. Vajda: Utjecaj promjene
vodnog režima na zdravstveno stanje šuma.


Promjene vodnog režima koje nastaju u
područjima u kojima se vrši regulacija rijeka
i hidrotehnički melioracioni radovi odrazuju
se vidno na zdravstveno stanje šuma.
Kako na ovakove promjene reagiraju
pojedine vrste drveća, kakove su posljedice
i kakove mjere treba predvidjeti da šume
prigodom regulacije rijeka i melioracija
ne pretrpe štete, to su pitanja koja su
obrađena u koreferatu prof. Vajde.