DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 78 <-- 78 --> PDF |
DRUŠTVENE VIJESTI 1 SAVJETOVANJE O ZAŠTITI SUMA SAVEZNOG ZNAČAJA Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije organizirao je ovo Savjetovanje koje je ujedno prvo jugoslavensko Savjetovanje o zaštiti šuma. Održano je u Zagrebu u vremenu od 21.—29. marta ove god. Radi izvanredne važnosti materijala, koji su se na ovom Savjetovanju tretirali, Savez je odlučio da se referati, koreferati i diskusije i zaključci štampaju u posebnoj ediciji, pa radi informacije naših čitalaca donosimo samo kratki izvještaj o toku Savjetovanja. Savjetovanju su prisustvovali kao gosti: Blaž Kalafatić, član Izvršnog vijeća NR Hrvatske, ing. Jefta J e r e m i ć, sekretar Saveza polj. šum. komora i predstavnik glavnog odbora sindikata, dr. Miljenko Plavsić , dekan Polj. šum. fakulteta u Zagrebu, dr. Svetislav Z i v o j i n o v i ć, predstavnik beogradskog Šumarskog fakulteta, ing. Srba Todorović. direktor Savezne uprave za zaštitu bilja, predstavnici naše kemijske industrije, republičkih Sekretarijata za šumarstvo i instituta za šumarska istraživanja i drugi. Republička društva delegirala su 70 predstavnika. Savjetovanje je otvorio Predsjednik Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Jugoslavije drug Rajica D j e- k i ć. Savjetovanje je pored ostalih pozdravio ing. Mato B u t k o v i ć, predsjednik Sum društva Hrvatske. Zatim je dr. Milan A n d r o i ć podnio referat: Zaštita šuma i njeneo značenje u šumskoj privredi Jugoslavije. U svom izlaganju drug Milan Androić je naglasio ekonomsku i zaštitnu funkciju šuma uopće, a osobitim osvrtom na stanje u našoj zemlji. On je iznio primjere ekonomskog značenja Sum, šteta u nekim evropskim zemljama (Njemačka, Cehoslovačka) i Americi, te konstatirao da su gubici uslijed šteta u našim šumama nerazmjerno veliki. Prema statističkim podacima u posljednje 3 godine gubici uslijed štetnog djelovanja čovjeka i elementarnih nepogoda iznose 5´%> od prosjeka vrijednosti brutto posječene godišnje drvne mase za isto razdoblje. Vrijednost šumske takse brutto posječene drvne mase u 1957. god. iznosila je 13,308.468.000 Din, pa su gubici uslijed prije navedenih faktora penju na 650 milijuna dinara. Referat je tome dodao minimalno procjenjenu štetu samo od gubara na ograničenoj šum. površini, pa se štete povećavaju na preko 1 milijardu dinara. Veoma je teško procjeniti štete koje uzrokuju različiti štetni bio tiki i abiotski faktori, jer se evidencija o tim štetama vodi površno ili se uopće ne vodi. Ipak podaci, iako nepotpuni, govore da su štete u šumama u našoj zemlji ogromne. Ukupno se štete (uračunavši štete na šum. tlu i sastojini) kreće u visini šumske takse godišnje brutto posječene drvne mase. Samo u NR Sloveniji stručnjaci su izračunali da te štete iznose godišnje preko 3,8 milijardi dinara. U svome referatu autor se osvrnuo na najvažnije štetne faktore, te iznio brojke, koje govore o visini šteta u pojedinim republikama. On je ukazao na potrebu uske saradnje stručnjaka iz područja uzgajanja, uređivanja, eksploatacije i zaštite šuma. O toj saradnji ovisi, da li ćemo imati zdrave i otporne sastojine. Naglašena je važnost preventivnih mjera u zaštiti šuma, jer je lakše spriječiti nego liječiti. U referatu su posebno obrađena poglavlja o štetama od mraza, studeni, suše i vjetra, požara, patogenih gljiva, insekata, stoke, divljači i čovjeka. Za svaku vrstu nabrojenih šteta izneseni su podaci o njihovoj veličini u drvnoj masi i izraženi u novčanoj vrijednosti za pojedine republike i sumarno za područje cijele Jugoslavije. Analizirani su uzroci koji su doveli do pojedinih šteta, a naročito je obrađen tok kretanja šteta od čovjeka u vremenu od prije rata do danas. Drug Androić je dalje naglasio, da ne pretendira da je obuhvatio sve probleme zaštite šuma, no ono što je rečeno dovoljno osvjetljava teško stanje našeg šumarstva, koje proizlazi iz niskog šumskog fonda i prirasta naših šuma uz ogromne gubitke uslijed nekontroliranog štetnog djelovanja biotskih i abiotskih faktora. Sve naše mjere, da se šumski fond poveća a prirast podigne (očetinjavanje naših šuma, podizanje brzorastućih plantacija itđ.) predstavljaju ustvari Sizifov posao, ukoliko ne budemo u stanju spriječiti ogromne gubitke uslijed šumskih šteta. A zato je potrebna oprema, te kadrovi i dobro postavljena organizacija zaštite šuma. Nemamo dovoljno specijalista, a oni koji se osposobe za zaštitu stavljaju se na druge dužnosti. Organizacija zaštite šuma u sadašnjoj organizaciji šumarstva nije uopće našla svoje mjesto. Upravo stoga i mjere koje se poduzimlju nisu uvijek provedene dovoljno stručno i na vrijeme a potrebna oprema nedostaje. Poslije Oslobođenja ulažu se znatna sredstva za suzbijanje raznih štetneika. Potrebno je reći da je Savezna uprava za zaštitu bilja s uspjehom koordinirala akcije za suzbijanje nekih štetnih insekata i bolesti u savezn´m okvirima. Ali to uz neaktivnost djela šumarskog osoblja koje zaštitu šuma nije smatralo svojom dužnošću, nije moglo |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 79 <-- 79 --> PDF |
osigurati uspjeh ovih akcija Osim toga Savezna Uprava ograničila se je samo na organiziranje represivnih akcija Veliki i važni posao preventive nije dosljedno pravdan u praksi U zaključku između ostalog drug Androić je rekao: Opći interesi našega Društva i zajednice zahtijevaju da šumarstvo zadovolji društvene potrebe, koje izviru iz dvostruke funkcije šuma: 1. da kao ekonomski objekti trajno zadovoljavaju potrebe drvne industrije i ostale industrije kojoj je potrebno drvo, kao i ostale potrebe naših ljudi, 2. da šuma vrši zaštitnu funkciju, bez koje bi u zemlji nastale takove poremetnje, koje bi ugrožavale normalni rad i život ljudi. Da bi šumarstvo moglo izvršiti ove zadatke ono mora raspolagati šumskim fondom, koji će osigurati potrajnost prihoda, jer je to postupak racionalne šumarske politike. Naš šumski fond međutim pao je na 49,0/o od optimalnog fonda, a prirast na 2/31 od neormalnog. U našoj zemlji kao i u svijetu postoji očita disproporcija između potrošnje i proizvodnje drva. Stoga se cilj naše šumarske politike može izraziti u prvom redu u povećanju produkcije drva t. j . u povećanju šumskog fonda i povećanju prirasta, uz istovremeno smanjenje unutrašnje potrošnje drva Budući je Jugoslavija u pogledu drva eksportna zemlja, šumarska politika mora voditi računa da se eksport drva što manje odrazi na zadovoljenje naših unutrašnjih potreba Opći porast naše produkcije reflektirati će se i kod nas bezuvjetno na povećanu potrošnju drva, pa su izgledi, da se u budućnosti izbjegne još veći deficit drva veoma problematični, usprkos mjera štednje i dinamične šumarske politike U ovakovoj situaciji zaštita šuma dobiva naročito značenje. Ciljevi naše šumarske politike neće moći biti realizirani ako i nadalje dopustimo štete u šumama u razmjerima, koje smo imali dosada. Bez zaštite šuma biti će uzaludni svi napori, koji se ulažu u povećanje šumskog fonda i podizanja prirasta uzgđjnim i ostalim mjerama. Dosada se zaštiti šuma nije dalo ono mjesto, koje joj po njenom značenju i važnosti pripada iako se u stručnim analizama govori o smanjenju gubitaka u šumi kao o mjeri, koja će uz povećanu produkciju drva pomoći da se smanje škare između potrošnje i produkcije drva. Uzrok lošeg stanja naših šuma treba tražiti u prvom redu u nepravilnim postupcima sa šumama u prošlosti. Zakonitost lančane reakcije u šumskoj biocenozi dovela je do sekundarnih šteta od gljiva, insekata i elementarnih nepogoda. Teško naslijeđe prošlosti međutim ne može biti opravdanje sadanjim generacijama, da ignoriraju činjenice lošeg zdravstvenog stanja naših šuma, U socijalističkoj zajednici moraju se šumarski ekonomisti i tehničari voditi idejama, koje ne će imati ništa zajedničko sa kapitalističkim shvatanjima o šumi kao dobru, koje treba samo eksploatirati. Dužnost je stručnjaka, koji rade na zaštiti šuma i anticipiraju probleme bolje, nego drugi, da ulože sva sredstva kako bi se u prvom redu preventivnim mjerama spriječile štete, a zatim organizirale represivne akcije sa istim ciljem. No prije toga treba savladati zapreke neshvatanja ne samo kod dobrog dijela; stručnjaka, koji zovu u pomoć zaštitu šuma, kada je već kasno. Šumarstvo ima dovoljan broj stručnjaka: Hiljade inženjera i oko 7.000 nižeg šumarskog osoblja Taj aparat u stanju je, da se uhvati u koštac sa problemima zaštite šuma Ali oni trebaju u.tome pomoći stručnjaka specijalista, koji se bave zašt´tom šuma a zatim moraju imati dobro organiziranu službu zaštite šuma, da bi se postigao potpuni uspjeh Drugi referat: Organizacija službe zaštite šuma, podnio je ing. Dimitrija Bura : U svome referatu drug Bura ie izn´o zakonske propise na temelju kojih se dosada vrše radovi na zaštiti šuma (osnovni zakon o šumama, zakon o prometu siemenske robe, osnovni zakon o zaštiti bilja i opći zakon o zaštifr šuma od požara). Zakonskih propisa koji bi sve radove zaštite šuma koordinirao i organizaciono propisao nemamo» U naučnim ustanovama Jugoslav´ie, koje se bave istraživanjima na području šumarstva ima svega 7 stručnjaka, koii su snerMnVziran: 7P -7aSt:+u šuma Fakulteti sto**» bolje sa kađrov´ma (20). Obzirom na promjene, koje su se u mešuvremenu zbile u našim društvenim odnosima u organ-´zacionom i struktornom tiogledu (odnos opće narodne i privatne svojine) u šumarstvu i ooljoprivredi. dosadanji zakonski pronisi trebaju biti nadopunjeni i izmjenjeni Pritom b´ najbolje bilo. da je materija koja se odnosi na zaštitu šuma u okviru jednog zakonskog propisa. Veliki nedostatak dosadaniih nropisa. prema drugu ing Buri. jest pomanjkanje obavezne i stalne opažačke ´ prognozno-diagnostičke službe u zaštiti šuma. Postoje svi uslovi, da se služba zaštite šuma uklopi i bude sastavni dio opće službe osnovnih šumskoprivrednih organizacija. Nedostatak službe zaštite šuma i pomanj 157 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 80 <-- 80 --> PDF |
kanje specijalističkog kadra ima za posljedicu ogromne gubitke, koje naša privreda trpi od šteta u šumama. Zadaci, koji stoje pred službom zaštite šuma mogu se grupirati na: zakonsko-inspekcijske, preventivno-diagnostičke, naučnoistraživačke i operativne. Nakon što je drug Bura svrhu svake od nabrojenih grupa zadataka, iznio je shemu kakova bi po njegovom mišljenju trebala biti organizacija službe zaštite šuma. Prijedlog ing. Bure donosimo onako kako ga je u svom referatu prikazao: KAKVA BI ORGANIZACIJA SLUŽBE ZAŠTITE SUMA NAJBOLJE ODGOVARALA Imajući u vidu, da je 75% najvrednijih šuma opštenarodna imovina, da šumarstvo ima svoju opštu organizaciju i da je zaštita šuma njen sastavni deo i karika u lancu proizvodnja drveta i sigurnosti opstanka šuma, pa će se pokušati izneti predlog organizacije ove službe kakova bi potrebama i zadacima šumarstva najbolja odgovarala. Kompleksna služba zaštite šuma ima tri osnovne karakteristike i forme kroz koje se obavlja u sklopu šumarstva i to kroz: — organe vlasti (upravna i inspekcija), — operativu (šum, priv. organizacije, komore i udruženja), — dijagnostičko-preventivnu i naučnoistraživačku službu, U priloženom šematskom predlogu organizacije službe zaštite šuma vidi se mesto i veza ovih glavnih formi po liniji vlasti od Serketarijata za poljoprivredu i šumarstvo SIV-a do NOS-a (NOO), po liniji operative od Komore i Stručnog udruženja preko šum. gazdinstava do lugara (čuvara šuma), a po liniji naučno-istraživačke i dijagnostičko- prognozne i stalne preventivne službe od Saveznog zavoda (centra) do isturenih stanica u važnijim šumskim reonima, kao i međusobno funkcionisanje i veze ove tri komponente zaštite šuma. Prema ovom predlogu službu zaštite šuma imali bi: I. ORGANI VLASTI (Uprava i inspekcija). 1) u Sekretarijatu za poljoprivredu i šumarstvo SIV-a tj. u Ođelenju za šumarstvo Otsek ili referada za zaštitu Sum a sa 3 stručnjaka — rukovodioc (šef) službe zaštite šuma — specijalista za šum. entomologiju — specijalista za šum. fitopatologiju (— specijalista za zaštitu šuma od požara i dr. šteta) Napomena: rukovodioc treba da je jedan od specijalista. 2) u republičkim organima za šumarstvo (sekretarijatima za šumarstvo odnosno u ođelenjima za šumarstvo Sekretarijata za poljoprivredu i šumarstvo) Otsek ili referada za zaštitu šum a sa 3 stručnjaka — rukovodioc (šef) službe zaštite šuma, — specijalista za šum. entomologiju, — specijalista za šum. patologiju. 3) u pokrajinskim i oblasnim NO-ima (u sekretarijatima za poljoprivredu i šumarstvo — odelenje za šumarstvo) Otsek ili referada za zaštitu šum a sa 1 stručnjakom — specijalista za zaštitu šuma. 4) u Narodnim odborima sreza (NO) — 1 stručnjak — šumarski inspektor koji poslove zaštite šuma obavlja kao sastavni deo šum. inspekcije. II. OPERATIVA 1) u Savezu poljoprivredno-šumarskih komora Jugoslavije odnosno u Stručnom udruženju šumskoprivrednih organizacija Jugoslavije — 1 šumarski stručnjak-specijalista za zaštitu šuma kao rukovodioc (sekretar-savetnik) stručnog odbora (i specijalnih komisija) za zaštitu šuma. 2) u republičkim komorama za poljoprivredu i šumarstvo — u Sektoru za šumarstvo — 1 šumarski stručnjak specijalista za zaštitu šuma kao rukovodioc sekcije (i specijalnih komisija) za zaštitu šuma. 3) u šumskom gazdinstvu u pravilu 1 referent šumarski stručnjak za zašt´tu šuma, a kod intenzivnijeg rađa i većih gazdinstava mogu biti još i specijaliste za šum. entomologiju, šum. filopatologiju i eventualno za šum. požare (kod većih kompleksa četinara, na području pjeska i si.). Pomoćni organi referenata za zaštitu šuma u šum. gazdinstvu su lugari (čuvari šuma). III. NAUCNOISTRAZIVAČKA, DIJAGNOSTIČKA PROGNOZNA I PREVENTIVNA SLUŽBA U ZAŠTITI SUMA 1) Savezni dijagnostički centar ili Zavod za zaštitu šuma sa potrebnim specijalistima i evidentičarima — rukovodioc centra-zavođa — dva specijaliste za šum. entomologiju — dva specijaliste za šum. fitopatologiju — jedan specijalista za šum. požare — dva-tri specijaliste za druge specifične štete iz zaštitne akcije u šumarstvu — četiri-šest laboranata — dva evidentičara bolesti i štetnika. 2) Republički dijagnostički centri za zaštitu šuma |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 81 <-- 81 --> PDF |
Kao sastavni delovi Saveznog centra sa najmanje 3 stručnjaka specijaliste za zaštitu šuma i to: — specijalista za šum. entomologiju — specijalista za šum. fitopatologiju — specijalista za šum. požare i druge štete. 3) Stanice za zaštitu šuma u važnijim šum. reon´ma (Nizinski reon, reon bukve, reon smrče i jele, reon mediterana i si.) — 1—2 stručnjaka specijaliste za zaštitu šuma. Iznoseći prednju organizacionu šemu i za nju potrebni broj stručnjaka za zaštitu šuma predpostavlja se da se u istu uključe (i još nadopune) stručnjaci zaštite šuma koji već po ovoj liniji rade i to u diagnostičku službu i naučnoistraživački Zavod stručnjaci iz dosadašnjih instituta kao stalni službenici, a stručnjaci sa fakulteta (profesori i nastavni kadar) kao saradnici na određenim temama, bolestima, štetnicima ili specifičnim zadacima. Bitno je u cijeloj organizaciji to, da se za ovu službu izdvoje i osposobe potrebni kadrovi i postave u organima vlasti, operativi i prognozno-dijagnostičnoj i naučnoistraživačkoj službi. Karakteristike predložene organizacije ove službe su potpuno jasne nadležnosti, dužnosti i mesto iste u opštoj organizaciji šumarstva i šum. privrede. Ovakova organizacija mogla bi i morala biti odgovorna za sigurnost, produktivnost i zdravstveno stanje šuma te blagovremeno poduzimanje svih zaštitnih mera u šumarstvu. Težište rada u predloženoj organizaciji po brojnosti stručnjaka i važnosti postavlja se u prvom redu u dijagnostičkim centrima (Zavodu) za zaštitu šuma i stanicama za zaštitu šuma u kojima treba da je skoncentrisano svo praćenje i evidencija bolesti štetnika i drugih negativnim pojava u šumama kao i naučnoistraživački rad u oblasti zaštite šuma. Zatim u šumskim gazdinstvima kao osnovnim operativnim jedinicama gde bi obavezno morao biti bar po jedan šumarski stručnjak specijalista-zaštitar odgovoran za zaštitne radove i preventivu. Inspekcijskoj službi zaštite šuma dat je veći značaj u saveznom i republičkim organima pošto oni dolaze u ovoj organizaciji do punog izražaja, jer je glavni deo šuma opštenarodna imovina organizovana u šumskim gazdinstvima u kojima ima odgovorni specijalsita za zaštitu šuma, pa su za inspekcijske poslove u NOO-u (NOO) potpuno dovoljni šum. inspektori koji će se kroz kurseve osposobiti za uspje šnije vršenje inspekcijske službe zaštite šuma i to prvenstveno u privatnom sektoru šuma. Brojno stanje stručnjaka za zaštitu šuma u organima vlasti i dijagnpst:čko-pro_ gnoznim centrima može se međusobno dopunjavati prema tome koliko se od upravnih poslova prenese na dijagnostičko-prognozni centar. Obzirom na upravno-teritorijalnu podelu i decentralizaciju nadležnosti i sredstava (budžetskih i fondovskih) nije moguće preskočiti dijagnostičke republičke centre, premda bi za samu zaštitu šuma i bolje korišćenje stručnih kadrova bilo korisnije imati samo jedan Savezni zavod — dijagnostički centar za zaštitu šuma sa potrebnim brojem stalnih opazačkih stanica za zaštitu šuma u glavnim šum. reonima, koje bi bile dobro locirane bez obzira na upravno-teritorijalne granice. Dijagnostičko-prognozni centri odnosno Zavod za zaštitu šuma trebali bi da budu ustanove saveznog i republičkih organa za šumarstvo ili savezne i republičkih komora. Naime, ovi centri će podjednako služiti organima vlasti i operativi da im na vreme signališu opasnost, odnosno operativi da još dadu potrebna uputstva i pomoć za provođenje zaštitnih mera. U predloženoj organizaciji službe zaštite šuma stoji se na stanovištu da Savezna uprava za zaštitu bilja treba da se isključivo bavi poslovima zaštite bilja u poljoprivredi i da svoju organizaciju od saveznih organa do NOO po liniji vlasti odnosno od komora, stručnih poslovnih udruženja i zadruga do poljoprivrednih dobara podesi organizaciji poljoprivredne proizvodnje. Poslove iz nadležnosti Osnovnog zakona o zaštiti bilja i Zakona o prometu semenske robe ukoliko se odnose na šumarstvo, drvo i druge šumske proizvode trebalo bi preneti na službu zaštite šuma tj. na šumarstvo. To je jedini put da se ova služba ispravno organizuje u sklopu šumarstva, da se izbegne paralelizam, sukobi, neodgovornost i ogromne štete koje imamo radi dosada neorganizovane i pogrešno postavljene službe zaštite šuma. Nakon referata ing. Bure, doneseni su još slijedeći koreferati: Prof. Z. Vajda: Utjecaj promjene vodnog režima na zdravstveno stanje šuma. Promjene vodnog režima koje nastaju u područjima u kojima se vrši regulacija rijeka i hidrotehnički melioracioni radovi odrazuju se vidno na zdravstveno stanje šuma. Kako na ovakove promjene reagiraju pojedine vrste drveća, kakove su posljedice i kakove mjere treba predvidjeti da šume prigodom regulacije rijeka i melioracija ne pretrpe štete, to su pitanja koja su obrađena u koreferatu prof. Vajde. |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 82 <-- 82 --> PDF |
Ing. E Georgijević: O šumskim požarima. Šumski požari su poseban problem zaštite šuma. Ing. Georgijević je dao analizu gubitaka uslijed požara u šumi, pa izračunao da šteta po 1 ha pod kulturom smrče iznosi 71.300 Din, a po 1 ha sastojine jele i bukve (B = 0.7, J = 0.7) 350.000 Din. God. 1957. zahvatio je požar na teritoriju BiH šumsku površinu od 803 ha. Šteta je procijenjena na 300 milijuna. Stoga u zaključku ing. Georgijević preporučuje mjere radi smanjenja šteta od požara. Dr. M. Krstić: Nekoliko fitopatoloških problema u našem šumarstvu i uloga organizovane zaštite šuma u njihovom rješavanju. Dr. Krstić je izabrao 4 tipična primjera iz prakse, koji dovoljno govore o velikim materijalnim i finansijskim gubicima, koje imamo uslijed epifitocija. Prvi primjer govori o truleži u bukovim sastojinama. Ovu trulež uzrokuje gljiva U n g u 1 i n a fomentaria) (Fomes fomentarius). U čistim bukovim sastojinama istočno od Boranja (Srbija) tehnička drvna masa smanjena je uslijed ove truleži za 8—15´%>. Problem raka kestenove kore, bolest topola i bolesti u šumskim rasadnicima su daljnji primjeri kojima je dr. Krstić potkrepio tvrdnju da su gubici uslijed gljivičnih oboljenja u šumama veliki te da je neophodno potrebno u tom pogledu organizirati efikasnu zaštitu šuma. prof. dr. S. Zivojinović: Ekonomski značaj štetnih insekata u produkciji nekih brzorastućih lišćara. Dr. Zivojinović je u svom koreferatu naglasio koliki je značaj nekih brzorastućih lišćara za našu šumsku privredu. On je istakao potrebu uzgoja brzorastućih vrsta radi oskudice na četinjarskom drvetu, potrebnom za drvnu industriju i proizvodnju celuloze. Topole a dijelom i vrbe zauzele su naročito mjesto u akciji podizanja brzorastućih plantacija. Pritom je došlo do razočaranja i neuspjeha radi toga što se nije vodilo računa o raznim štetnim faktorima, koji prate svaku gajenu biljku, a naročito osjetljive euroameričke topole. Dr. Zivojinović se detalnije osvrnuo na neke štetne insekte krošnje, debla i korijenja topola i vrba, pa je zatim dao primjere ekonomskih gubitaka uslijed akcije ovih štetnika. Tako je uslijed poznatog štetnika Saperda populnea u šumi Ma li Rit kod Vršca stradalo 70 ha topolove kulture. Šteta je iznosila 12,040.000 dinara. Drugi primjer pokazuje štete od Sciap teron tabaniformis na lokalitetima Martonoš (šum. gazdinstvo Sombor). Na 10 ha površine šteta je procijenjena na dinara 1,600.000. Slično je dr. Zivojinović izraču nao štete od Chrypthorrynchus laphati . Predpostavlja se da je ukupno 5°/o, od 36.000 ha poslije rata podignutih kultura topola, uništeno uslijed štetnih insekata. Ukupni gubitak iznosi za topole 284 milijuna dinara, a za vrbe 800 milijuna dinara. Nakon što su izneseni uzroci javljanja velikih šteta dr. Zivojinović zaključuje, da organizaciju službe zaštite mekih lišćara treba uključiti u opću službu zaštite koja zahtijeva svoje osnivanje, organizaciju i uvođenje u život. Ing. N. Petrović: Utjecaj divljači i sitnih glodavaca na šumsku proizvodnju. Ing. N. Petrović je naveo brojne primjere šteta u šumama koje čini divljač i ekonomske gubitke koji uslijed toga nastaju. Uzroci velikih šteta od divljači u našim šumama jesu preveliki broj divljači u ugroženim područjima. Taj broj je u nekim slučajevima i do 4 puta veći, od onoga koji bi prema gospodarskim principima morao biti na jedinici površine. U cijelom tom pitanju igraju važnu ulogu još i intenzivno iskorišćavanje sporednih šumskih proizvoda, šumske paše, sjemena i plodova te odnos između šumarskih i lovnih institucija. Ing. Petrović je u referatu dao sugestije, kako se štete od divljači mogu reducirati na podnošljivu mjeru. Na koncu je iznio i štete od glodavaca, njihove uzroke i mjere za njihovo sprečavanje. Ing. M. L j u j i ć: Ekonomski značaj šteta od čovjeka. Iz statističkih podataka izlazi da su štete od čovjeka uslijed bespravne sječe i paše, od velikog ekonomskog značenja. Te štete imaju začetak u ekonomsko socijalnom i kulturnom stanju na selu. Pozitivni zakonski propisi ne mogu to pitanje na prečac riješiti, pa je potrebno izvjesno vrijeme, da se promijeni odnos čovjeka na selu prema šumi kao općenarodnoj imovini. Unapređenjem poljoprivede, industrijalizacijom i smanjenjem potrošnje drveta na selu, smanjit će se i pritisak na šumu. Tome će pridonijeti također i rješenje imovinskih odnosa (arondacija, uzurpacije i t. d.). Ni propaganda šumarstva ne smije se zanemariti. Nakon referata u diskusiji su sudjelovali mnogi diskutanti. Ing. Topalović (Savezna uprava za zaštitu bilja Beograd) rekao je, da su podaci koje je u referatu iznio Dr. M. Androić u pogledu šteta i suviše skromni. On je iznio brojčane podatke o utrošku Savezne uprave za zaštitu bilja za akciju zaštite šuma, uglavnom za avioakcije. On je zatim iznio svoje mišljenje o unutrašnjem karantinu, organizaciji opažačke službe i dr. |