DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 73     <-- 73 -->        PDF

ske odnosno ogulinske strane preko zaselka
Plitvice do jezera Kozjak.


Ing. Josip Hvala, građev. inspektor u
Zagrebu, a tada (u jesen 1878.) tehnički
stručnjak bivše županijske oblasti u Gospiću
predložio je vladinom odsjeku za
gradnje na temelju pregledne karte okolice
Plitvica, da se počam od t. zv. Prošča kraj
sela Ljeskovac, gdje se Bijela i Crna Rijeka
slijevaju u Prošćansko Jezero uza sva
jezera izgradi valjana cesta za lagani kolni
promet. Taj prijedlog načelno je prihvaćen
i ing. Hvala pozvan, da u tom pogledu stavi
detaljan prijedlog sa generalnom trasom
ceste.


Terensko trasiranje ceste uza sama Jezera
i sastav tehn. elaborata izradio je 1884.
god. civilni inžinjer Josip Doljak. Radi
skromnih sredstava pristupilo se je izgradnji
samo 3.5 m široke ceste sa ugibalištima
u oštrijim zavojima.


Uza svu dobru volju pokazala se je ovdje
velika uskogrudnost i neshvaćanje većeg
značenja Plitv. Jezera, jer je tada trasirana
i izgrađena obična cestica za seoski saobraćaj,
umjesto da se je poduzela akcija


za izgradnju široke državne ceste široke 6
do 8 metara sa manje zavoja i velikim radiusima
krivina tako, da bi se danas od takve
ceste sa šljunkastom korom lako stvorila
automobilska cesta sa asfaltnom ili
sprameksiranom korom. Ta cesta iz djelomična
proširenja još i danas je glavna pristupnica
od Ljeskovca do samih Jezera.


Prvi dio ceste od Ljeskovca do lugarske
kuće na Kozjaku u duljini od 6.7 km dovršen
je god. 1892. i odmah predan prometu.


Od god. 1912. do 1916. pristupalo se je
spomenutom djelomičnom proširenju te ceste
uz istodobno proširenje i preloženje ceste
sa strane Priboja i Slunja i tako se je
do te godine po tadašnjem shvaćanju uredilo
lagane pristupe k Plitv. Jezerima, popravili
su se stari i podigli novi mostovi
preko potoka Plitvice i jezera Kozjak, i podigli
se neki vidikovci na sama Jezera.


Po rješenju tog i takovog komunikacionog
problema pristupilo je Društvo za uređenje
Plitv. Jezera gradnji društvenog hotela
i vodovoda.


Hotel je´ izgrađen odnosno vremenom
adaptiran sa 100 soba, velikom blagovaonom
i terasom, čitaonicom i tornjem vidikovcem.


God. 1921. preuzelo ga je novo dioničarsko
društvo, uvelo vodovod i električno
svijetlo, a poslije ga je od dion. društva kupila
bivša Banska uprava Savske banovine.


God. 1938. je izgorio. Hotelu je pripadalo
i zidano kupalište na Kozjaku s čamcima,
ali je i ono naskoro planulo i nestalo.


U međuvremenu su sagrađeni drugi
manji hoteli i pensioni, ali oni nisu mogli
nadomjestiti reklamu i udobnost hotela, te
je stoga promet stranaca u god. 1939. i 1940.
na Plitv. Jezerima jedva vegetirao.


Saobraćaj ni do danas nije regulisan,
naročito na odvojku Jadranske magistrale
kod Senja, preko Otočca i Vrhovina na Plitvička
Jezera.


Najpogodnija veza za primorske turiste
prije II. Svjetskog rata bila je autobusna
pruga Crikvenica—Novi—iSenj-^Plitvička
Jezera i istoga dana natrag u Crikvenicu.
Put je međutim trajao oko 10 sati dnevno,
pa je onda vrlo malo vremena ostalo putniku,
da pregleda sve one ljepote. Za pristup
širokim masama na Jezera iz Zagreba
i zaleđa trasirala se je i započela graditi


t. z. Koranska željeznička pruga Karlovac—
Slunj—Bihać, od koje bi se izgradio odvojak
od stanice Tržačka Raštela na Plitvička
Jezera. No i ta je trasa ostala samo u
projektu. Izgrađena je autobusna cesta
Karlovac—Slunj—Bihać s gradnjom odvojka
na Plit. Jezera, pa je pristup Jezerima
barem s te strane dosezan i pristupačan.