DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 73 <-- 73 --> PDF |
ske odnosno ogulinske strane preko zaselka Plitvice do jezera Kozjak. Ing. Josip Hvala, građev. inspektor u Zagrebu, a tada (u jesen 1878.) tehnički stručnjak bivše županijske oblasti u Gospiću predložio je vladinom odsjeku za gradnje na temelju pregledne karte okolice Plitvica, da se počam od t. zv. Prošča kraj sela Ljeskovac, gdje se Bijela i Crna Rijeka slijevaju u Prošćansko Jezero uza sva jezera izgradi valjana cesta za lagani kolni promet. Taj prijedlog načelno je prihvaćen i ing. Hvala pozvan, da u tom pogledu stavi detaljan prijedlog sa generalnom trasom ceste. Terensko trasiranje ceste uza sama Jezera i sastav tehn. elaborata izradio je 1884. god. civilni inžinjer Josip Doljak. Radi skromnih sredstava pristupilo se je izgradnji samo 3.5 m široke ceste sa ugibalištima u oštrijim zavojima. Uza svu dobru volju pokazala se je ovdje velika uskogrudnost i neshvaćanje većeg značenja Plitv. Jezera, jer je tada trasirana i izgrađena obična cestica za seoski saobraćaj, umjesto da se je poduzela akcija za izgradnju široke državne ceste široke 6 do 8 metara sa manje zavoja i velikim radiusima krivina tako, da bi se danas od takve ceste sa šljunkastom korom lako stvorila automobilska cesta sa asfaltnom ili sprameksiranom korom. Ta cesta iz djelomična proširenja još i danas je glavna pristupnica od Ljeskovca do samih Jezera. Prvi dio ceste od Ljeskovca do lugarske kuće na Kozjaku u duljini od 6.7 km dovršen je god. 1892. i odmah predan prometu. Od god. 1912. do 1916. pristupalo se je spomenutom djelomičnom proširenju te ceste uz istodobno proširenje i preloženje ceste sa strane Priboja i Slunja i tako se je do te godine po tadašnjem shvaćanju uredilo lagane pristupe k Plitv. Jezerima, popravili su se stari i podigli novi mostovi preko potoka Plitvice i jezera Kozjak, i podigli se neki vidikovci na sama Jezera. Po rješenju tog i takovog komunikacionog problema pristupilo je Društvo za uređenje Plitv. Jezera gradnji društvenog hotela i vodovoda. Hotel je´ izgrađen odnosno vremenom adaptiran sa 100 soba, velikom blagovaonom i terasom, čitaonicom i tornjem vidikovcem. God. 1921. preuzelo ga je novo dioničarsko društvo, uvelo vodovod i električno svijetlo, a poslije ga je od dion. društva kupila bivša Banska uprava Savske banovine. God. 1938. je izgorio. Hotelu je pripadalo i zidano kupalište na Kozjaku s čamcima, ali je i ono naskoro planulo i nestalo. U međuvremenu su sagrađeni drugi manji hoteli i pensioni, ali oni nisu mogli nadomjestiti reklamu i udobnost hotela, te je stoga promet stranaca u god. 1939. i 1940. na Plitv. Jezerima jedva vegetirao. Saobraćaj ni do danas nije regulisan, naročito na odvojku Jadranske magistrale kod Senja, preko Otočca i Vrhovina na Plitvička Jezera. Najpogodnija veza za primorske turiste prije II. Svjetskog rata bila je autobusna pruga Crikvenica—Novi—iSenj-^Plitvička Jezera i istoga dana natrag u Crikvenicu. Put je međutim trajao oko 10 sati dnevno, pa je onda vrlo malo vremena ostalo putniku, da pregleda sve one ljepote. Za pristup širokim masama na Jezera iz Zagreba i zaleđa trasirala se je i započela graditi t. z. Koranska željeznička pruga Karlovac— Slunj—Bihać, od koje bi se izgradio odvojak od stanice Tržačka Raštela na Plitvička Jezera. No i ta je trasa ostala samo u projektu. Izgrađena je autobusna cesta Karlovac—Slunj—Bihać s gradnjom odvojka na Plit. Jezera, pa je pristup Jezerima barem s te strane dosezan i pristupačan. |