DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 62 <-- 62 --> PDF |
skandinavski »smjör« je maslo; engleski »smear« znači mazati kao i njemački »schmieren«. Blgarski tolkoven rečnik (Sofija 1955.) ima riječ smrik a za borovicu i ariš. Time bismo završili sa slavenskim rječnicima. U njima smo našli analogije za našu riječ smreka i smrča, a omoric i nigdje ni traga ni u jednom slavenskom jeziku. Zato nije čudo što je Panči ć zaključio da je onaj njegov endem, koji se održao samo u nas i u Albaniji, a i tu je rijedak, da je baš to omorik a koju spominje narodna pjesma. Međutim, nema nikakva dokaza za tu tvrdnju. Pančić misli da je Picea excelsa dobila kriv naziv omorika , jer ju je narod zamjenio s njegovom omorikom. A nije li možda obratan slučaj? Nije li logičnije pretpostaviti da narod radije zaključuje iz velikog u malo, nego li protivno? Sada još ostaje otvoreno pitanje: otkuda nam ta riječ? Akademijin rječnik veli da joj je postanje tamno i da najstarije potvrde potječu iz 19. vijeka. (Ali to ne znači da se prije toga nije govorila). Osim toga Akad. Rječ. pravilno konstatira da te riječi ne pozna nijedan drugi slavenski jezik i zato joj postanje treba tražiti u jeziku onih naroda, koji su s nama živjeli na ovoj zemlji ili narn bili susjedi, a može biti i onih koji su ostavli tek tragove svog bitisanja među nama. Najvjerovatnija bi bila pretpostavka da su nam Turci ostavili tu riječ ili da smo je prenijeli od susjeda Grka. Međutim ni u jednom od tih jezika nema joj ni spomena. Posljednja mogućnost ostao bi nam još ilirski jezik (čija su se imena Durmitora i Pirlitora do danas održala u Crnoj Gori). I zaista, naša m o1 i k a (Pinus peuce) prema Rečniku srpskog ili hrvatskog i albanskog jezika (Dr. H. B a r i ć, izd. Jug. Akad. Zagreb 1950.) navodi se: omorika (P. omorika Pančić) — m o 1 i k a; omorikovina — dru ni m o 1 i k e. Nije manje zanimljiv Najden Gerovl j ev: Rečnik na blgarskij jezyk (1904.) gdje ćemo naći: smreka ili smrika — Juniperus communis smrč, smrčja = Picea excelsa molika = Pinus peuce m o r i k a = Pinus peuce. Prema tome čini nam se vjerovatnim da je riječ omorik a izvedena od ilirske molike (koja je kako vidimo u bugarskom jeziku prešla i u ni o riku) i da se je počela govoriti najprije u Bosni, gdje molike nema (i ba š zat o što je n e m a). Odatle je po svoj prilici prenesena i u druge naše krajeve. Da sve ovo bude jasnije i preglednije rezimirat ćemo ukratko što je bitno u iznesenom materijalu. Iz naše stručne literature vidimo, da se naziv omorika isključivo upotrebljavao od početka 1848. g. pa sve do 1872., kad Čor dašić prvi spominje smreku ili omoriku. U to vrijeme pronalazi Pančić svoju omoriku (1876.) i tim imenom želi označiti samo taj relikt. * 140 |