DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 59     <-- 59 -->        PDF

vode se oba imena: smreka (119 i 447) i omorika (80., 311 i 373). 1908. N en
a d i ć (187 i 189) smreka, dok u članku Dianovskog (378 i 383)
nalazi se ime omorika, a tako i (223 i 229). 1909. Pleša-Kosinjk
o v i ć (24, 25) smreka, a isto B. K o s o v i ć (91) i A. Ug r e n o v i ć
(140). Jedino u oglasu dražbe u Delnicama (479) navode se omorikov a
stabla. (Te je godine počeo izlaziti Šumarski Glasnik u Beogradu,
koji svuda konstantno piše o smrči). 1910. Pleše-Kosinjković
ovdje (475) piše o omorikovim biljkama, a Gašo Vac o smreki
(437). 1911. spominju se (samo u oglasima) oba naziva. 1912. M. Mari nović
(8): omorika, a Pleše-Kosinjković opet prelazi na
smrek u (341). 1913. i 1914. dominira smreka . 1915. Prof. M. Urbani
(255 i 256) uzima naziv omorika, a isto i O. A g i ć (274). 1917.


M. Marinović (173): smreka, a prof. Petracić u Lugarskom
Vjesniku (16): smreka . 1918., 1919., 1920. i 1921. stalno je smreka ,
a 1922. prof. Drag. Vesel y (Sarajevo) (303) spominje o m o r u. 1923.
(iza str. 64) u oglasima dražbe Ogulinske I. O. i Dir. Š. Sarajevo navodi se
o m o r a, a tako i (iza 122) oglas iz Foče. Sarnavka (556): omorika.
1924. tri su oglasa iz Bosne za omoriku, a Langhofer (328) i 2.
Miletić (351) pišu o smreki. 1925. oglasi iz Bosne (šest) navode
om oru ili omoriku, aJekić (Beograd) i Petrović (Aleksinac)
spominju smrču . Takva situacija ostaje 1926., 1927., 1928., samo što
K a ud er s piše također smrča (109). 1929. Salih Omanović (Nevesinje)
veli: smreka, o m o r i k a ili smrča! 1930. Batić (Kosinj):
smreka v (345), a Bambulović (Sarajevo): smrča (446) 1931.
P a n o v (Bos. Petrovac); smreka (18), Kolaković (Olovo); smrča,
Anić (232): smreka, Omanović (241): omorika, Petrović
(Beograd): smrč a (569). 1932. Jeki ć (433) u članku: Uvod u šumarsko
poljoprivredni rečnik, kaže da je u Južnoj Srbiji smreka , smrdelika ili
somina: J. S a b i n a. 1933. Fazlija A 1 i ka 1 f i ć (70, 71, 72): omorika;
Vajda (217): smreka. 1934. Orestije Krstić (170) piše smrča, a
(411) smreka. Drag. Petrović (457) u članku: O šumskom drveću u
Južnoj Srbiji piše: »Četinare, upravo smrču, jelu i borove, naziva narod u
gornjem delu Ibra krstato m gorom . U nekadašnjem Novopazarskom
Sandžaku čuje se još i ime o m a r ili h o m a r, ali mi se čini, da se
ovdje prvenstveno misli na smrčevu goru.
Pice a excels a je poznata u narodu uglavnom pod imenom
smrča . Međutim lokalno ima i drugih naziva. Tako je u vrhu Sirinićske
Župe u selu Sevcu ispod Ošljaka nazivaju murikom, u gornjem delu
Ibra oko Rožaja smrčom ili o m o r o m, a kod Gusinja 1 u b o d e r o m.
Međutim u selu Vuči nedaleko Rožaja nazivaju je smrčom, a omor
a je četinasta šuma.


Juniperus oxycedrus, crvena smreka, ali je narod zove
smreka, a kod Carevog sela ženska smreka. Ima u Južnoj
Srbiji veliku rasprostranjenost, ali ne opštu.


J. communis, smreka, oko Berova s m r i k a, kod Carevog
sela m u š k a s m r e k a, ima u južnoj Srbiji opštu rasprostranjenost.«