DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 46     <-- 46 -->        PDF

Bez sumnje da će zadatak racionalnog korišćenja i proširenog podizanja
baranjskih šuma biti uspješno riješen u najbližoj budućnosti.


THE MANAGEMENT CHARACTERISTICS AND THE COMPOSITION OF FOREST
TYPES OF THE BARANJA REGION


The author has divided the forests of Baranja region with respect to silvicultural
systems into four groups. The first group contains the high-yielding forests of Oak and
hard broad-leaved species of the middle part of Baranja. In the second group are to
be found the forests of hard and soft broad-leaved species growing on grounds protected
against inundation and situated close to the dam. In the third group are comprised
the forests of soft tree species occupying the areas not protected against flooding
(flood land forests). To the fourth group belong the forests growing on marshy and
swampy lands. For each group of forests the author gives a detailed description and
directions for their cultivation.


PRILOG ODREĐIVANJU MINIMALNIH MASA POSLIJE SJEČE
U PREBIRNOJ ŠUMI


Ing. Stanko Tomaševski, Ravna Gora


Određivanju minimalnih masa po jedinici površine u prebirnoj šumi
nije do sada u našoj praksi posvećena dovoljna pažnja, i ako se radi o važnom
elementu strukture, o kojem u znatnoj mjeri zavisi prirast. Nemamo
dovoljno podataka iz naših šuma, a oni kojima raspolažemo nisu u praksi
dovoljno provjereni, budući da je za to potreban duži period vremena. Ovo
radi toga da bi se ustanovilo kako konkretna minimalna masa utječe na
visinu prinosa (prirasta) prebirne šume.


U NRH se za ustanovljivanje minimalnih zaliha koje treba da ostanu
poslije sječe u prebirnoj šumi upotrebljava skala ing. Surića.


Ing. Eić u članku »Nešto o minimalnoj masi u prebirnoj šumi« (Šum.
list br. 3—4/56) iznosi na temelju pokusa na 6 primjernih ploha, da su Šurićeve
minimalne mase niže od stvarnih zaliha nakon sječe (osim za jednu
plohu). Odstupanja po Šurićevoj skali iznašaju prosječno od 0% do maksimum
12%, odnosno gornje granice Šurićevih zaliha za jelu i smrču u prebirnim
šumama su za 6% manje od onih koje su se stvarno dobile.


Smatramo veliki propustom ing. Eića, što njegovi podaci ne sadrže
uopće veličinu prirasta drvne mase na istraživanim plohama, jer kako smo
naveli iluzorna je rasprava o veličini zalihe bez točnog poznavanja, i to
kroz duži period, prirasta prebirne šume.