DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 40 <-- 40 --> PDF |
TAKSACIONA KARAKTERISTIKA I SASTAV TIPOVA BARANJSKIH SUMA Ing. L. Kolomijcev, Bilje Šumska površina Baranje zauzima 29.000 ha, što pretstavlja 18% u odnosu prema cjelokupnoj površini ove pokrajine. Međutim stvarno pod šumom nalazi se samo 15.000 ha (8%). Rasprostranjenost baranjskih šuma nije ravnomjerna. Sjevero-zapadni dio Baranje nema skoro nikakvih šuma, dok se jugo-istočni dio odlikuje znatnom šumovitošću. Sume se prostiru u glavnom uz tok rijeka Dunava i Drave, koje ujedno čine i administrativnu granicu pokrajine Baranja, koja pretstavlja skoro idealno ravnu površinu sa jedva primjetnim nagibom prema navedenim rijekama. Osobina baranjskih šuma je velika šarolikost šumskih površina po dobi i obrastu, po vrstama drveta, po broju starih nepošumljenih sječina i čistina i po izmjeni karaktera šumskih površina po horizontalnoj zonalnosti. Velike razlike u sastavu i vlažnosti tla, čak i u uskim granicama užih područja, uvjetuju prisustvo različitih vrsta drveća i različitog kvaliteta. Na cijeloj teritoriji Baranje sastav zemljišta je različit pa se prema tome pojavljuju i različiti tipovi šuma. Veze između osobine tla i vanjske šumske sredine s jedne strane i karaktera šume s druge strane, očituje se u tome što se različiti tipovi šuma jedne te iste vrste drveća razlikuju po kvaliteti, i po cijelom vanjskom izgledu. |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Velika produženost šumskog područja Baranje (po dužini oko 80 km) stvara prirodne zone, tako da se sve šume u Baranji mogu podijeliti u 4 osnovne grupe: Pregledni plan šuma U I. grupu spadaju šume hrasta i tvrdih listača u srednjem dijelu Baranje. Obraštena površina iznosi 2530 ha. Ovo je relativno gusto naseljeni dio ove pokrajine, gdje su znatne površine pod poljoprivrednim zemljištem. Tu raste hrast sa svojim pratiocima: klenom, cerom, brestom, lipom i grabom, dok se bagrem nalazi u čistim sastojinama. Odlično uspijevaju i sastojine američkog oraha. Sume ove grupe zahvaljujući izobilju sunčane svjetlosti, toploti, atmosferskoj vlagi i dobroti tla odlikuju se visokom produktivnošću. Više od polovine ovih šuma spada u I. bonitet. Postotak tehničkog drveta iznaša kod hrasta 70%, a sa taninskom sirovinom i do 90%, bresta 54%, graba i lipe 48%. Pojedina stabla dostižu visinu 28 m i 60 cm promjera u prsnoj visini. Sume ovog tipa dijele se na tri razreda. U prvi razred spadaju čiste sastojine hrasta, odnosno mješovite sastojine, u kojima je hrast dominantan, te se gospodarenje i ophodnja ravnaju prema hrastu. Ova je grupa prostorno najjača, te na nju otpada 42°/o površine ovog tipa i 46% mase. Razmjer dobnih razreda je nepravilan, te na srednjedobne sastojine 40—80 godina starosti otpada 50% površine, na sastojine iznad 80 godina 14*/», dok mlađe sastojine do 40 godina imaju približno normalnu površinu. Prosječna drvna zaliha po 1 ha iznosi 160 m3, a prosječna starost 48 godina, dok je prirast ocijenjen sa 4,2 m3. Sume ovoga razreda su tipični predstavnici Querceto-carpinetuma i nalaze se u prosječnoj smjesi 0,7 hrast i 0,3 grab. Po obliku i obraštenosti one su dobrog kvaliteta, a stalnim i umjerenim proredi vanj em, koje se dosljedno provodi, razvit će se do vremena sječe u visokokvalitetne šume. Jedini je nedostatak, što uslijed bujnog rasta hrast ima dosta grubu strukturu. U drugi razred spadaju mješovite sastojine tvrdih listača, u kojima je dominantan grab, za njim dolazi cer, lipa i hrast. Na ovaj razred otpada 36"Vo površine i 37*/o mase. Razm. er dobm i r izi »da je mm Jo pc m jniji tako da na mlade iume Oi pada 35%, na srednjedobne 28%, a na stare 49´% površine. Prosječna starost iznosi 51 godinu, a prosječna zaliha po 1 ha 152 m3. Karakterističan je dosta jaki udio čistih grabovih sastojina, koje su pred nekih 40—50 godina nastale sadnjom u redove. Nije poznato, što je potaklo stare šumare da ovako postupe, ali je vjerojatno, da je to bila oskudica ogrevnog drveta. Grabovina je izvanrednog kvaliteta.. Grabova stabla dosižu i do 50 cm pp. Ovo su jedine grabove sastojine takvih dimenzija u Jugoslaviji. U ovom razredu ima vrlo lijepih kultura i srednjodobnih sastojina američkog oraha i to na površini od preko 200 ha, odnosno na reduciranoj površini od 162 ha. U treći razred spadaju bagremove šume. Na njih otpada 22% površine i 17% drvne mase. Pretežno su zastupljene mlade šume 1—10 godina starosti i to sa 47%, dok su srednjedobne šume (11—20 godina) kao i stare šume preko 20 g.) gotovo jednako zastupljene i to srednjedobne sa 25%, a stare sa 25,4%. Rastresito tlo izvanredno odgovara bagremu, pa se šume vrlo brzo razvijaju i sa 30 godina starosti daju veliku količinu rudnog drveta, kolarske i seoske građe. Sastojine starije od 30 godina daju i trupce za rezanje, ali se one teško unovčuju, jer bagremova rezana građa na tržištu nije poznata. Produktivnost je jako visoka, tako da prosječni sječivi prirast iznosi 8,6 m3 po 1 ha. K tome dolaze još visoki prihodi proreda. Stoga značaj bagremovih šuma dolazi sve više do izražaja, pomaže podmirenje lokalnih potreba na ogrjevu i seoskoj građi. |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Ü II. grupu spadaju šume tvrdih i mekih listača u t. zv. terenu zaštićenom od poplave neposredno uz odbranbeni nasip. U šumama ove grupe vidljivo zastupljene su površine tvrdih listača, a među njima hrasta (43%). Sastav šuma čine najviše čiste sastojine hrasta I/II boniteta, zatim čiste sastojine bagrema i mješovite sastojine mekih i tvrdih listača. U ovoj grupi prevladavaju srednjedobne sastojine. Vanjski izgled i tehnička svojstva ove grupe veoma se razlikuju od šuma I. grupe uslijed razlike u mehaničkom sastavu i dobroti tla, kao i umanjenoj aeraciji. Ovaj kompleks prirodnih faktora ima osobito svoj izraz u neposrednoj blizini odbranbenog nasipa, koji štiti zaštićeni dio Baranje od područja izvrženog poplavama Dunava i Drave. Izgradnja odbranbenog nasipa izmijenila je sliku rasprostiranja tla. U zaštićenom području uz odbranbeni nasip nailazimo prelazni oblik tala nastalih djelovanjem barskih sedimenata riječnog nanosa. Nakon podizanja nasipa tlo je u zaštićenom području postalo zaštićeno od prekomjernog vlaženja, te su se prilike u tlu znatno izmijenile. Tlo i ostali ekološki faktori pružaju povoljnije uslove za razvitak šuma nego li u poplavnom području, ali sa druge strane ipak zaostaju za prilikama u šumama I. grupe. Pojedina stabla dostižu visinu od 24 m i 45 cm promjera u prsnoj visini, a srednja količina mase po 1 ha iznaša 137 m´3 i 4,5 m3 prirasta. Karakteristično je za hrastova stabla ove grupe da imaju dosta veliki pad promjera. Najmanji pad promjera opaža se u sredini, a najveći u gornjem dijelu stabla. Kod stabala jednake debljine i visine pad promjera varira kod raznih vrsta drveća. Tako kod stabala jedne vrste drveća jednake visine, ali razne debljine, pad promjera tim je veći čim je stablo deblje, a kod stabala jednake debljine pad promjera ovisi o visini stabala. Čim je stablo više, tim je manji pad promjera i obratno. Slaba forma hrastovih stabala posljedica je u prvom redu slabog obrasta do kojeg je došlo uslijed loših uzgojnih uvjeta i promijenjene sredine poslije izgradnje nasipa. Daljnji uzrok je u trajnom oštećivanju od divljači, koje u ovoj grupi ima mnogo više nego u I. grupi. U III. grupu spadaju šume mekih vrsta drveća u nezaštićenom od poplave terenu t. zv. »Ritske šume«, koje su izvržene svake godine redovitim poplavama. Uslijed znatne veličine sliva rijeka Dunava i Drave primaju ove rijeke u proljeće ogromne količine vode. Lagano povlačenje vode i znatne oborine prouzrokuju dugotrajne poplave i visoki vodostaj u Dunavu i Dravi. Geološka podloga područja ove grupe pripada najmlađim zemljišnim tvorevinama — aluviju. Lesni nanos nalazi se ispod riječnog nanosa na raznim dubinama. Tla su mjestimično zamočvarena zbog stagniranja površinske i visoke razine podzemne vode. Geneza je njihova vezana uz rad rijeka Dunava i Drave. Teksturni sastav tala ove grupe prilično je neujednačen, jer Drava taloži čas grublji, čas fini materijal pretežno lakšeg ilovastog sastava, dočim Dunav taloži u glavnom pijesak. Uslijed toga postoji znatna razlika u svojstvima tala nastalih uz Dunav od onih uz Dravu. Tla uz Dravu su karbonatna već na svojoj površini i imadu veću vrijednost nego tla uz Dunav. |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 43 <-- 43 --> PDF |
osnovna vrsta drveća je vrba II. boniteta starosti cea 25 godina, koja zauzima više od polovine površine pod šumom, zatim domaće i kanadske topole, a uz Dravu dolaze još joha i platana. Š. U. Zmajevac — Mješovita vrbova i topolova sastojina Topole u ovom području nalaze svoj optimum i zauzimaju grede na kojima se vlaga dugo ne zadržava, a nivo podzemne vode nalazi se na nekoj dubini od površine tla. Pojedina stabla dostižu visinu od 32 m i 90—100 cm promjera u prsnoj visini, a srednja količina mase po 1 ha iznaša: 15 g. starosti 25 g. 32 g. 48 g. 105 m3 270 m3 331 m3 412 m3 Uporedo sa ovim vrstama nalazimo ovdje mjestimično hrast ili u manjim skupinama, ili pojedinačno, ili u smjesi sa pojedinim stablima domaćeg jasena, bresta i veza. Pojedina hrastova stabla su niskog rasta, imaju široku krošnju sa velikom količinom debelih grana, a tehničke su osobine takvih stabala uvijek vrlo niskog kvaliteta. S. U. Tikveš — Hrast starosti 168 godina (Foto L. K.) Velika šarolikost sastojina po svim taksacionim elementima čini specifičnost ovih šuma. Nije rijedak slučaj, da se u odjelu površine 40 ha moraju izlučiti i preko 25 otsjeka. Razmjer dobnih razreda je nepravilan, najjače je zastupljen III. i IV. dobni razred (iznad 20 g.) i to sa 47%, nešto slabije su zastupljene srednjodobne sastojine i to sa 41%, a najslabije su zastupljene mlađe sastojine sa 11%. Do ovakvog abnormalnog razmjera dobnih razreda došlo je najviše uslijed toga što postoje nepošumljene stare |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 44 <-- 44 --> PDF |
sječine, uslijed čega je smanjena površina I. dobnog razreda, a zatim što se iz posebnih razloga nisu u dovoljnoj mjeri sjekle stare šume. Velike površine ranijih čistih sječa ostavljenih bez ikakve brige o podizanju šuma doveli su, kao pravilo, ka zamjeni matičnih vrsta drveća znatno manje vrijednim vrstama ili ka zamjeni sastojina visokog na srednji uzgoj. Ova grupa ne samo po tome što je po površini najveća, nego i što pruža najviše mogućnosti za poboljšanje produktivnosti od prvenstvenog interesa. Dok će se u ostalim grupama zadržati uglavnom dosadanji način gospodarenja i uzgoja, u ovoj grupi trebat će mnogo promjena i izvršenje teških zadataka. Nije baš sasvim laki zadatak na ovako labilnim i dovoljno neproučenim terenima izabrati najpovolnije vrste drveća i pronaći odgovarajući način podizanja i njege sastojina. Prema sadanjem stanju istraživanja, glavna vrst će i nadalje biti vrba, pa se moraju selekcionisati najbolji tipovi vrba. Područje topola može se proširiti, ali ne treba to forsirano raditi i saditi na terenima, koje bolje odgovaraju vrbi. U IV. grupu spadaju šume močvarnog i barovitog predjela. Ravan teren i lagani otok vode pretstavljaju uzrok vlažnosti tla u ovom predjelu i postajanje barovitog zemljišta obraštenog vrbom V. boniteta ili čak i stablima izvan skale boniteta. Tlo ove grupe u svojim gornjim horizontima nema akumulacije hranivih elemenata, a prevladavanje natrija jako utiče na kvalitet tla i štetno djeluje na rast drveća smanjujući ga do minimuma. Osobina ovog tla je u tome što je znatno smanjen kapacitet tla za zrak i za vodu, te su slabija hemijska i biološka svojstva tla kao na pr. propustijivost, upijanje vode, kapilarno podizanje vode, stepen aeracije i t. d. Sume ove grupe protežu se ili uzanim pojasevima po višljim gredama ili stabla rastu grupimično, pojedinačno ili u vidu malih otočića. U ovoj grupi ima također dosta površina obraslih grmovima ive, a niske udubine reljefa, bare i si. okružuju mlade vrbove sastojine. Kod takvih vrba oko 25 godina starosti opaža se sušenje vrhova. Zajednička osobina stabala ove S. U. Kopačevo — Tip ritske vrbove šume ((Foto L. K.) grupe je razlika u visini, prečniku i formi krošnje. Stabla su pretežno niskog rasta sa jako širokim krošnjama, koje zauzimaju ispod sebe veliku površinu na kojoj je sprečen razvitak mladih biljaka. |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Grupe i pojedinačna stabla starih, niskih, jako granatih vrba pružaju ovdje karakterističan pejsaž okoline. Takve skupine stabala daju prosječno po 1 ha u starosti od 30 godina cea 12 m3 drvne mase. Zaključak Ranije gospodarenje u šumama Baranje bilo je na visini samo u najmanjem dijelu t. j . u šumama I. grupe, gdje su uslovi uspijevanja i gospodarenja upravo idealni. Naslijeđene su srednjodobne šume dobrog kvaliteta, ali su pretjerano iskorištene starije šume, što se vidi iz nepovoljnog razmjera dobnih razreda. Starijih borovih i crnog orahovih šuma uopće više nema, i ako ih je prije rata bilo. Sumama u nezaštićenom području poklanjana je znatno manja pažnja, te su naslijeđene velike neobraštene površine i šume slabog kvaliteta. Izuzetak čini jedan kraći period prije drugog svjetskog rata, kada je relativno mnogo učinjeno na uvođenju i proširenju areala kanadske topole. Pogoršanje stanja svih grupa nastalo je pod neprijateljskom okupacijom. Poslije Oslobođenja postojali su napori u cilju popravka stanja, ali nije bilo pravog, smišljenog i sistematskog rada. Unifikacijom svih baranjskih šuma 1952. godine pod upravom lovno-šumskog gospodarstva »Košutnjak« započet je sistematski rad na što bržem unapređenju šumarstva Baranje. U kratko vrijeme ne mogu se još pokazati rezultati, ali učinjene pripreme, kao i započeti tempo rada obećavaju, da će se unapređenju ići brzim koracima. U prvom redu izrađeni su privredni planovi. Etati su određeni uglavnom na principu sastojinskog gospodarenja uz nužnu korekturu radi boljeg i pravilnijeg razvoja razmjera dobnih razreda. Po svim šumama vrši se proređivanje po načelu često ali umjereno, te čišćenja u kulturama i mladim sastojinama. Najviše se brige posvjećuje popravku stanja šuma nezaštićenog područja i to putem pošumljavanja selekcioniranim vrstama topola i vrbe. Za prvu su nabavljeni najbolji tipovi i klonovi iz Italije. Posebnu teškoću u pošumljavanju čini visoka divljač, ali se taj problem sukcesivno otklanja ograđivanjem mladih kultura. Područje baranjskih šuma, i ako je samo mali dio svih šuma Jugoslavije, može mnogo doprinijeti razvoju šumarstva uopće, a napose razvoju drvne industrije. Uzgojem topola i vrbe brzo će ojačati širo vinska baza za dvije neobično važne djelatnosti i to za proizvodnju celuloze i za proizvodnju šperploča. Već u bližoj perspektivi od nekih 10 godina moći će snabdijevati jednu fabriku šperploča, te znatno ublažiti deficitarnost u celuloznom drvetu. U daljnjoj perspektivi od 20 godina moći će davati toliko celuloznog drveta, da će omogućiti sirovinu za snabdijevanje fabrike šperploča sa kapacitetom od najmanje 10.000 m3. Značajan će biti i doprinos za proizvodnju rezane građe, koja u mnogim djelatnostima može potpuno da zamijeni deficitarnu rezanu građu četinara, prvenstveno u proizvodnji ambalaže, a zatim i u proizvodnji pokućtva. Izgledi ovakve perspektive dati će gospodarstvu »Košutnjak« najjači potstrek, da što intenzivnije poradi na unapređenju svojih šuma, utoliko više, što raspolaže sa upravo idealnim terenima za uzgoj i proširenje listača brzog rasta. |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Bez sumnje da će zadatak racionalnog korišćenja i proširenog podizanja baranjskih šuma biti uspješno riješen u najbližoj budućnosti. THE MANAGEMENT CHARACTERISTICS AND THE COMPOSITION OF FOREST TYPES OF THE BARANJA REGION The author has divided the forests of Baranja region with respect to silvicultural systems into four groups. The first group contains the high-yielding forests of Oak and hard broad-leaved species of the middle part of Baranja. In the second group are to be found the forests of hard and soft broad-leaved species growing on grounds protected against inundation and situated close to the dam. In the third group are comprised the forests of soft tree species occupying the areas not protected against flooding (flood land forests). To the fourth group belong the forests growing on marshy and swampy lands. For each group of forests the author gives a detailed description and directions for their cultivation. PRILOG ODREĐIVANJU MINIMALNIH MASA POSLIJE SJEČE U PREBIRNOJ ŠUMI Ing. Stanko Tomaševski, Ravna Gora Određivanju minimalnih masa po jedinici površine u prebirnoj šumi nije do sada u našoj praksi posvećena dovoljna pažnja, i ako se radi o važnom elementu strukture, o kojem u znatnoj mjeri zavisi prirast. Nemamo dovoljno podataka iz naših šuma, a oni kojima raspolažemo nisu u praksi dovoljno provjereni, budući da je za to potreban duži period vremena. Ovo radi toga da bi se ustanovilo kako konkretna minimalna masa utječe na visinu prinosa (prirasta) prebirne šume. U NRH se za ustanovljivanje minimalnih zaliha koje treba da ostanu poslije sječe u prebirnoj šumi upotrebljava skala ing. Surića. Ing. Eić u članku »Nešto o minimalnoj masi u prebirnoj šumi« (Šum. list br. 3—4/56) iznosi na temelju pokusa na 6 primjernih ploha, da su Šurićeve minimalne mase niže od stvarnih zaliha nakon sječe (osim za jednu plohu). Odstupanja po Šurićevoj skali iznašaju prosječno od 0% do maksimum 12%, odnosno gornje granice Šurićevih zaliha za jelu i smrču u prebirnim šumama su za 6% manje od onih koje su se stvarno dobile. Smatramo veliki propustom ing. Eića, što njegovi podaci ne sadrže uopće veličinu prirasta drvne mase na istraživanim plohama, jer kako smo naveli iluzorna je rasprava o veličini zalihe bez točnog poznavanja, i to kroz duži period, prirasta prebirne šume. |