DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 75     <-- 75 -->        PDF

tj. godišnji se prirast iskorišćavao sa 97%.
Prvih poslijeratnih godina (1940.
—1948.) uslijed porasta drvarske i celulozne
industrije sječa je premašila prirast za 20°/o,
a 1952.—1954. sjeklo se poprečno svake godine
oko 101,3 min. kub. m, a godišnji je
prirast tada bio oko 70,9 min. kub. m. To
znači da se prirast iskorišćavao
s a 143Vo.


Iscrpljivanje drvnih zaliha Kanade nije
samo rezultat godišnjih sječa, nego i gubitaka
drvnih masa uslijed požara, štetnih
kukaca i biljnih bolesti, a to sve ubrzava
tempo smanjivanja šumskog fonda zemlje.
To se najbolje vidi u tab. 3.


Sječe se vode bez plana. Industrijalci
u jagmi za maksimalnim profitom
sijeku samo po najpristupačnijim rajonima
pored vodenih i željezničkih putova, a na
sjeverozapadu i po drugim teškodostupnim
položajima gotovo i ne vrše sječu.


Eksploatacija koju vrše privatne kompanije,
drvarski industrijalci i kooperativna
udruženja u pravilu nisu drugo nego prave
devastacije. Tu se nitko ne brine da očuva
šumu, a još manje o njezinom podizanju i
uzgajanju. Oni na pr. ne čiste šumu nakon
sječe, jer to smatraju nepotrebnim bacanjem
novca u tutanj. Takav odnos spram
sječina dovodi do neurednih sječina po kojima
ležika i šušci dominiraju. Rezultat su
šumski požari tako česti u Kanadi a štetni
dnsekti razmnožavaju se do mile volje. Tako
je na pr. 1953. g. bilo 6.400 šumskih požar
a (1944.—1953. u srednjem 5.434 godišnje).
Gubitak uslijed šumskih požara samo
1953. g. bio je 45 min. dolara a uzme li se
u račun i rashod u vezi s borbom s požarima
u iznosu od 2,1 min. dolara, onda su
ukupni gubici dostigli sumu od 6,2 min. dolara.
Godine 1954. smanjio se broj šumskih
požara, ma da je još uvijek znatan.


Kanadskom šumskom gospodarstvu na


nose velike štete i in sekt i uslijed zapu


štenosti sječina i slabe borbe s kukcima.


Ustanovljeno je da su na pr. godišnje štete


od kukaca, gljiva i drugih bole


st i iznosile posljednjih decenija (1946.—


1955.) 14 min. kub. m. Najveći su gubici


bili u tri vodeće šumske oblasti: Quebecku,


Ontari-u i Brit. Kolumbiji.


Organizaciju borbe sa šumskim požarima


i štetnim insektima na Sjeverozapadnim te


ritorijima, Yukonu, u nacionalnim parko


vima, šum. eksperimentalnim stanicama


ostvaruje federalna vlast, a u provincijama


(bez otoka Princa Edwarda, gdje su gotovo
sve šume u privatnim rukama) — provincijske
vlade. Provincijske vlade, po čijem
teritoriju prolaze željeznice, imaju specijalne
ugovore sa željezničkim kompanijama,
kojima se predviđaju odgovarajuće
sankcije i dužnost da poduzmu borbu s požarima.
Organizaciju borbe s požarima provincijska
vlada koordinira i sa drvarskim
industrijalcima koji vrše sječe u odnosnoj
provinciji. Sve mjere borbe sa šumskim požarima
i štetnim kukcima nalaze se u centru
pažnje´ kanadskog Šum. udruženja utemeljena
1900. g., koje organizira specijalne
kurseve za borbu s požarima i šumskim
štetnicima, izdaje brošure, organizira radio
i televizijska predavanja itd.


Naučno istraživačkim radovima dirigiraju:
Federalna vlada, neke provincijske
uprave, instituti, četiri univerziteta sa šumarskim
fakultetima i poneke velike drvarsko-
industrijske kompanije.


Pretežni dio šum. masiva Kanade u rukama
je federalne i provincijskih vlada.
Na njih otpada 930/o svih šuma u zemlji.
Ostali je dio rasparčan među privatne korporacije.
Mnoge šume privatnika i korporacija
nalaze se u primorskim provincijama.
Tako na pr. na otoku Princa Edwarda nalaze
se gotovo sve šume u vlasništvu farmera;
u Novoj Scotiji — 73°/o; u New
Brunswicku — 50´%>; Ontariju — 8%>; Manitobe
— 7!0/o Saskatchewanu — 7´°/o; Albertu
— 7%>; Brit. Kolumbiji — 4°/o.


Goleme šume Yukona i Sjeverozapadnih


teritorija svojina su Federalne vlade, a ta


ko i nacionalni parkovi i šum. eksperimen


talne stanice. Neki su šumski masivi za


štitne šume, koje štite tlo od erozija, a neke


po brežuljcima čuvaju zemlju od isušenja.


Upravu i kontrolu šuma vrši Federalna


vlada. U šumarskoj službi nalazi se 2.200


namještenika.


M.
Pastušenko. Les. Hoz. br. 9. 1958.
Preveo: Đ. Knežević