DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 75 <-- 75 --> PDF |
tj. godišnji se prirast iskorišćavao sa 97%. Prvih poslijeratnih godina (1940. —1948.) uslijed porasta drvarske i celulozne industrije sječa je premašila prirast za 20°/o, a 1952.—1954. sjeklo se poprečno svake godine oko 101,3 min. kub. m, a godišnji je prirast tada bio oko 70,9 min. kub. m. To znači da se prirast iskorišćavao s a 143Vo. Iscrpljivanje drvnih zaliha Kanade nije samo rezultat godišnjih sječa, nego i gubitaka drvnih masa uslijed požara, štetnih kukaca i biljnih bolesti, a to sve ubrzava tempo smanjivanja šumskog fonda zemlje. To se najbolje vidi u tab. 3. Sječe se vode bez plana. Industrijalci u jagmi za maksimalnim profitom sijeku samo po najpristupačnijim rajonima pored vodenih i željezničkih putova, a na sjeverozapadu i po drugim teškodostupnim položajima gotovo i ne vrše sječu. Eksploatacija koju vrše privatne kompanije, drvarski industrijalci i kooperativna udruženja u pravilu nisu drugo nego prave devastacije. Tu se nitko ne brine da očuva šumu, a još manje o njezinom podizanju i uzgajanju. Oni na pr. ne čiste šumu nakon sječe, jer to smatraju nepotrebnim bacanjem novca u tutanj. Takav odnos spram sječina dovodi do neurednih sječina po kojima ležika i šušci dominiraju. Rezultat su šumski požari tako česti u Kanadi a štetni dnsekti razmnožavaju se do mile volje. Tako je na pr. 1953. g. bilo 6.400 šumskih požar a (1944.—1953. u srednjem 5.434 godišnje). Gubitak uslijed šumskih požara samo 1953. g. bio je 45 min. dolara a uzme li se u račun i rashod u vezi s borbom s požarima u iznosu od 2,1 min. dolara, onda su ukupni gubici dostigli sumu od 6,2 min. dolara. Godine 1954. smanjio se broj šumskih požara, ma da je još uvijek znatan. Kanadskom šumskom gospodarstvu na nose velike štete i in sekt i uslijed zapu štenosti sječina i slabe borbe s kukcima. Ustanovljeno je da su na pr. godišnje štete od kukaca, gljiva i drugih bole st i iznosile posljednjih decenija (1946.— 1955.) 14 min. kub. m. Najveći su gubici bili u tri vodeće šumske oblasti: Quebecku, Ontari-u i Brit. Kolumbiji. Organizaciju borbe sa šumskim požarima i štetnim insektima na Sjeverozapadnim te ritorijima, Yukonu, u nacionalnim parko vima, šum. eksperimentalnim stanicama ostvaruje federalna vlast, a u provincijama (bez otoka Princa Edwarda, gdje su gotovo sve šume u privatnim rukama) — provincijske vlade. Provincijske vlade, po čijem teritoriju prolaze željeznice, imaju specijalne ugovore sa željezničkim kompanijama, kojima se predviđaju odgovarajuće sankcije i dužnost da poduzmu borbu s požarima. Organizaciju borbe s požarima provincijska vlada koordinira i sa drvarskim industrijalcima koji vrše sječe u odnosnoj provinciji. Sve mjere borbe sa šumskim požarima i štetnim kukcima nalaze se u centru pažnje´ kanadskog Šum. udruženja utemeljena 1900. g., koje organizira specijalne kurseve za borbu s požarima i šumskim štetnicima, izdaje brošure, organizira radio i televizijska predavanja itd. Naučno istraživačkim radovima dirigiraju: Federalna vlada, neke provincijske uprave, instituti, četiri univerziteta sa šumarskim fakultetima i poneke velike drvarsko- industrijske kompanije. Pretežni dio šum. masiva Kanade u rukama je federalne i provincijskih vlada. Na njih otpada 930/o svih šuma u zemlji. Ostali je dio rasparčan među privatne korporacije. Mnoge šume privatnika i korporacija nalaze se u primorskim provincijama. Tako na pr. na otoku Princa Edwarda nalaze se gotovo sve šume u vlasništvu farmera; u Novoj Scotiji — 73°/o; u New Brunswicku — 50´%>; Ontariju — 8%>; Manitobe — 7!0/o Saskatchewanu — 7´°/o; Albertu — 7%>; Brit. Kolumbiji — 4°/o. Goleme šume Yukona i Sjeverozapadnih teritorija svojina su Federalne vlade, a ta ko i nacionalni parkovi i šum. eksperimen talne stanice. Neki su šumski masivi za štitne šume, koje štite tlo od erozija, a neke po brežuljcima čuvaju zemlju od isušenja. Upravu i kontrolu šuma vrši Federalna vlada. U šumarskoj službi nalazi se 2.200 namještenika. M. Pastušenko. Les. Hoz. br. 9. 1958. Preveo: Đ. Knežević |